Rada Borić među najmoćnijim feministkinjama svijeta

U sklopu sastavljanja svoje liste najmoćnijih osoba na svijetu, američki je časopis Forbes pozvao uglednu američku spisateljicu Eve Ensler, autoricu kultne knjige ‘Vaginini monolozi’, da složi listu najmoćnijih svjetskih feministkinja. Ensler se odlučila za sedam imena, a među njima se našlo i ime  Rade Borić, izvršne direktorice Centra za ženske studije.

‘Oksimoron je identificirati sedam svjetskih najmoćnijih feministkinja jer je isključivost takvog izbora tipična patrijarhalna konstrukcija. Ipak, nisam mogla odoljeti prilici za isticanje velikog i često nevidljivog rada nekih feministkinje’, istaknula je Ensler u objašnjenju svojeg izbora. Uz Radu Borić na listi su se našle Malalai Joya iz Afganistana, Stephen Lewis iz Kanade, Amerikanka Pat Mitchell, Agnes Pareiyo iz Kenije, Christine Schuler-Deschryver iz Konga te Vandana Shiva iz Indije.

Na samoj listi najmoćnijih osoba na svijetu, među 68 imena našlo se svega 5 žena: Angela Merkel (6), Sonia Gandhi (9), Dilma Rousseff (16), Hillary Clinton (20) i Oprah Winfrey (64).

Svaki dan mi na pamet padne jedna feministička ideja

Michèle André, zastupnica je u francuskom Senatu od 2001. godine, a u razdoblju od 2004. – 2008. obnašala je funkciju potpredsjednice Senata. Bila je i državna tajnica za prava žena, od 1988-1991. Danas je u domeni njezinog parlamentarno-političkog djelovanja, između ostalog, i Delegacija za prava žena i za jednake mogućnosti među ženama i muškarcima čija je predsjednica. Pristala nam je približiti francuska iskustva i praksu  što se tiče  rodne ravnopravnosti i mogućnosti  jednakog profesionalnog uspjeha i uspona.

 

Postoji li danas u Francuskoj makar i najmanja podjela na muške i ženske profesija? Ako da, koje profesije favoriziraju muškarce?

Danas službeno i nedvosmisleno svi muškarci i žene mogu izabrati koju god profesiju  žele. Dakle, žene mogu raditi u vojsci, policiji, zrakoplovstvu, muškarci mogu biti bolničari, baletani… Profesije su u teoriji otvorene za sve ali u praksi se javljaju određene poteškoće pri oslobađanju od tradicionalnih shema koje su utkane u naš mentalitet i kolektivnu svijest.. U odnosu na situaciju prije recimo dva desetljeća dogodile su se znatne promjene u društvenoj percepciji zanimanja, danas žena može biti i zapovjednica broda a da je ta vijest skoro pa banalna. Ipak, neka zanimanja i sektori poput npr. industrijskog i dalje favoriziraju muškarce, neke profesije su i dalje neuobičajene za žene. Tako sam recimo nekoć u jednoj vatrogasnoj službi inzistirala na uvođenju garderoba za muškarce i žene što je nasmijalo vatrogasnog zapovjednika koji mi je odgovorio da ne vrvi sve od žena vatrogasaca. Objasnila sam mu da to nije uopće pitanje broja, da u samom startu moraju biti jednaki svi uvjeti za sve. Rekla sam mu “Slušajte, imam jednu feminističku ideju na dan, ne traje dugo i ne tiče se uvijek iste tematike ali nemate sreće danas sam se namjerila baš na vas”. To je bila promjena koja je u budućnosti potaknula mnoge žene da se bave tim zanimanjem. Pokretači promjena su nerijetko detalji, sve je važno.

 

Da li su lingvističke promjene, nove tendencije u francuskom jeziku (riječi koje se tiču profesija, inzistiranje na imenicama oba roda) samo forma ili one prate stvarne promjene u društvu?

Terminologija je svakako povezana sa stvarnim promjenama, danas će svako dijete reći u školi “moja profesorica” (u francuskom jeziku su postojale brojne riječi za zanimanja isključivo u muškom rodu, sada se uvode imenice ženskog roda ili se članom označi da se radi o ženskom rodu op.a), mene su zvali “gospođa predsjednica”. Prije se nerijetko smatralo da je lingvistički faktor nebitan, danas znamo da je feminizacija zanimanja važna jer  znači da ga činimo dostupnim svima, to znači ujedno da ako se žena uhvati u koštac sa nekim pretežno muškim zanimanjem, ona neće biti netko tko ne postoji “na papiru” a time se povećava šansa da, posljedično, neće biti nevidljiva ni u praksi.

 

Kakvo je stanje u obrazovanju, kakvu sliku pokazuju školski udžbenici, da li je moguće i dalje naći tragove diskriminacije po spolnoj osnovi?

Klasični stereotipi i podjele na tipične rodne uloge nisu posve iskorijenjeni  što je vidljivo i iz školskih udžbenika koji nerijetko  dokazuju tu univerzalno prihvaćenu podjelu na muške i ženske uloge. Promjene su ipak zamjetne, nastavnici su postali svjesni da treba osloboditi svijest od ustaljenih  shema, tu počinje borba, promjena stava vodi do promjene ponašanja.

 

Da li se situacija po pitanju političke ravnopravnosti mijenja pri prijelazu s lokalne na regionalnu odnosno državnu razinu, postoje li sredine u kojima je rodna ravnopravnost veća?

Ravnopravna zastupljenost u odlučivanju je obavezna u svim gradovima u Francuskoj od 3500 stanovnika nadalje. Obavezno je imati proporcionalne liste sa onoliko žena koliko i muškaraca. Na gradskoj, regionalnoj i državnoj razini. Ono što je bitno je da stranke rade na jednakom predstavljanju žena kao i muškaraca, tu su potrebni dodatni napori.

 

Je li francuska politička scena ujedinjena u želji za napretkom na ovom planu ili je to borba čiji se područje tradicionalno proširilo prvenstveno na lijevom političkom spektru?

Definitivno je ljevica ta koja se više zalaže za prava žena i pitanja koja se tiču ravnopravnosti spolova.

 

Postoji li neka stranka (ekstremno desna npr.) čiji su političari i danas poznati po seksističkim, diskriminirajućim izjavama?

Da, iako, ono što je zanimljivo je činjenica da će na čelo stranke Le front national, dakle najpoznatije francuske ekstremno desne stranke, bez sumnje doći jedna žena. Radi se o kćeri aktualnog predsjednika stranke Jean-Marie le Pena, Marine le Pen. Naravno da će taj izbor biti uvjetovan činjenicom da mu je ona u najbližem rodu i da to nije stvarni pokazatelj zrelosti  te stranke ali, ipak, ona će raditi na feminističkim pitanjima.

 

Kakva je razlika u plaćama muškaraca i žena?

Prosječna razlika je skoro 20% što je zbilja puno. Danas, ako imate profesora i profesoricu, oni imaju istu plaću.  Problematično je da žene nemaju jednaku priliku biti na istim pozicijama na kojima su muškarci i da se nerijetko bave manje plaćenim zanimanjima, kada je on direktor ona je asistentica u firmi, kada je on doktor ona je medicinska sestra…Mirovine su također jako male za žene.

 

Je li  činjenica da je S.Royal žena ipak pridonijela njezinom porazu na predsjedničkim izborima? Da li francusko društvo ipak nije u cjelini dovoljno zrelo i spremno za ženu predsjednicu? Deklarativna podrška pojedinca može biti u kontradikciji s brojem koji zaokruži kada se nađe sam/a s glasačkim listićem u ruci?

Organizacija njezine predsjedničke kampanje je bila ključna i uvelike je pridonijela porazu, ne mislim da je njezin spol bio jezičac na vagi. Nije znala homogenizirati stranku kojoj je pripadala, bila je pomalo preponosnog stava, kao da je to bila isključivo njezina osobna bitka. Da se radilo u muškarcu dogodilo bi se isto, dakle  da je muškarac smatrao da sve može sam i da mu ne trebaju  stranački sastanci i suradnja sa stranačkim čelnicima.  Ne mislim da je izgubila zato što je žena i da francusko društvo nije dovoljno zrelo.

 

Trajno stanje rodne neravnopravnosti

Prošli tjedan izašao je važan izvještaj o stanju rodne (ne)ravnopravnosti u svijetu i u Hrvatskoj o kojima u domaćim medijima nije bilo ni riječi. Situacija u RH nije nešto bitno poboljšana, ali slijedimo trend razvijenih država prema kojem žene postaju obrazovanije od muškaraca.  

Godine 1990. ekonomist Amartya Sen je ukazao na to da, protivno uvriježenom mišljenju, na svijetu u većini nisu žene nego muškarci. Naime, iako je u zapadnim zemljama broj žena nešto veći od broja muškaraca zahvaljujući tome što prirodno imaju manji mortalitet (često se govori o 51 posto žena), to ne vrijedi za mnoga društva u kojima žene jednostavno manje vrijede te ih se selektivno abortira ili ubija nakon poroda, pruža im se slabija zdravstvena skrb, slabije ih se hrani itd. Svi ti faktori utječu na to da, prema Senovim konzervativnim izračunima, na svijetu ukupno ima barem 100 milijuna žena manje nego što bi ih bilo da nema ljudske intervencije.

Senov rad nam daje primjer rodne neravnopravnosti par excellance. Ipak, žene ne trebaju biti ubijane pri porodu ili kamenovane zbog preljuba da bi svejedno držale slabije pozicije i imale manje mogućnosti u društvu. Prošli tjedan izašao je važan izvještaj o stanju rodne (ne)ravnopravnosti u svijetu i u Hrvatskoj o kojima u domaćim medijima nije bilo ni riječi. Iako položaj žena u društvu ima značajniji utjecaj na svakodnevni život hrvatskih građana, ipak je krimić Sanader-Polančec-Kosor napetiji i donosi veću čitanost. Usprkos tome, u obilju trenutnih političkih previranja i opsjednutošću ekonomskom situacijom i korupcijom, nije na odmet na kratko zastati i pogledati u kakvo je stanje rodne neravnopravnosti u svijetu danas te kako u tom pogledu stoji Hrvatska.

Izvještaj o kome je riječ je Global Gender Gap Report Svjetskog ekonomskog foruma (SEF) koji je pokrio stanje rodne ravnopravnosti u 134 zemlje, uključujući i Hrvatsku. On se koncentrira na stvarni jaz koji postoji između žena i muškaraca u zdravstvu (očekivana životna dob i omjer spolova), obrazovanju (dostupnost osnovnog i srednjoškolskog i visokog obrazovanja), ekonomiji (razlike u prosječnoj plaći, percipirane razlike u plaćama za isti posao, dostupnost visokih pozicija ženama) i politici (zastupljenost u raznim oblicima vlasti). Izvještaj analizira statističke podatke međunarodnih institucija, uzima u obzir sve navedene kriterije ravnopravnosti, te na kraju rangira zemlje prema indeksu koji je dobiven zbrajanjem svih kriterija.

 

Prema SEF-u, stanje rodne ravnopravnosti se globalno popravlja pa je 2010. godina donijela napredak u 86 posto zemalja koje su u odnosu na prethodne godine smanjile na ovaj ili onaj način nejednakost muškaraca i žena. Dobra je vijest da je nejednakost u zdravstvu i obrazovanju na svjetskoj razini gotovo potpuno dokinuta te je razlika u ženskim i muškim pozicijama svega 4 posto za zdravstvo, odnosno 7 posto za obrazovanje. To znači da je žene i muškarci danas imaju gotovo jednake uvjete pristupa obrazovanju te zdravstvu. Ipak, postojeće prividno male razlike imaju zapravo vrlo velike učinke. Tako se  sedam posto razlike u zdravstvenoj ravnopravnosti lako prevodi u milijune žena koje nedostaju zbog selektivnih abortusa ili infanticida ženske djece o kojima priča Sen.

Globalna nejednakost žena i muškaraca u ekonomiji i politici je ono što najviše upada u oči u ovom izvještaju. SEF je izračunao da je jednakost u ekonomiji na 59 posto (100 posto bi bila potpuna jednakost), dok je u sferi politike stvar katastrofalna te je jednakost na svega 18 posto. Žene su disproporcionalno nezaposlene, one koje su zaposlene disproporcionalno često rade u djelatnostima s manjim plaćama, a i onda primaju manje plaće za sličan posao kao muškarci. Naravno, puno ih je manje na menadžerskim i upravljačkim pozicijama.

Što se tiče političke sfere, broj visokopozicioniranih državnih službenica globalno je vrlo nizak, kao i broj žena zaposlenih u vladama i parlamentima širom svijeta. Velika većina zemalja još nikada nije imala ženu na čelu države, a kamoli u zadnjih pedeset godina što je razdoblje koje ulazi u SEF-ov izvještaj.

Nordijske zemlje već godinama prednjače u rodnoj ravnopravnosti te ne iznenađuje činjenica da je tako i ove godine na SEF-ovoj rang listi Island prvi, s Norveškom, Finskom i Švedskom koje ga slijede u stopu. Na samom začelju su siromašnije zemlje Jemen, Čad i Pakistan. Hrvatska se nalazi pri sredini ljestvice (53. mjesto) te se na njoj ove godine uspela za jedno mjesto u odnosu na prošlogodišnji rank. To je skroman rezultat, ako se prisjetimo da je 2007. godine Hrvatska na istoj ljestvici bila na visokom 17. mjestu. Od zemalja u regiji iznad Hrvatske su Slovenija (42.), Makedonija (49.), a kad gledamo izvan regije upada u oči da su iznad Hrvatske čak i znatno siromašnije zemlje poput Filipina, Lesota, Šri Lanke i Južnoafričke republike koje se nalaze pri samom vrhu ljestvice. To nam ukazuje da je uobičajena predstava da je ženska ravnopravnost rezervirana samo za bogatije zemlje pogrešna. Nije teško postaviti neugodna pitanja hrvatskim vlastima kad znamo su deseterostruko siromašniji Lesoto ili dvostruko siromašnija Makedonija pozicionirani bolje od Hrvatske u pogledu rodne ravnopravnosti.

 

Helena Štimac-Radin iz Vladinog ureda za ravnopravnost spolova izražava svoju rezerviranost spram rezultata ovog izvještaja: “Ne razumijem kakva im to metodologija, ne slaže se s podacima koje mi imamo. Izvještaj gleda žene koje su na čelu države, ali ne uzima u obzir da je u Hrvatskoj predsjednica vlade žena. On također ne uzima u obzir stanje u sudstvu gdje je Hrvatska u pogledu zastupljenosti žena stoji jako dobro.”

Uistinu u odnosu na 2007. godinu kad je Hrvatska bila na 17. mjestu značajno se promijenila zastupljenost žena u vladi. Dok je 2007. u vladi sjedilo 33 posto žena, danas je to svega 16 posto. Čini se da je to bilo odlučujuće za skok od trideset mjesta. Ipak prema izvještaju od 2007. do danas značajno su se smanjile i ekonomske mogućnosti za žene mjerena percepcijom visine plaće za slične poslove. Hrvatski građani od 2006. do danas sve više smatraju da su žene manje plaćene za isti posao u odnosu na muškarce. Štimac-Radin tome nalazi zamjerke te ističe da se podaci u izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma ne slažu sa službenim podacima Hrvatskog zavoda za statistiku: “Prema našim podacima žene u Hrvatskoj imaju 10-11 posto manju plaću za isti posao od muškaraca, dok izvještaj govori o nekih 33 posto.”

 

Suzana Kunac iz udruge B.a.b.e smatra da je je rasprava o vjerodostojnosti podataka promašena: “Izvori podataka uključuju Međunarnodnu organizaciju rada, UNDP, UNESCO, čak i CIA-u. Mislim da nema smisla dovoditi u pitanje podatke tih organizacija.” Kao najveći problem Kunac smatra da ovaj izvještaj pokazuje da se već godinama ne vidi nikakav pomak: “Najviše me brine da za Hrvatsku ovo znači da se malo ili ništa nije ulagalo u rodnu ravnopravnost. Ništa se bitno glede ulaganja ili položaja žena nije promijenilo u zadnje četiri godine otkada izvještaj postoji.”

Treba navesti i neke pozitivne stvari za Hrvatsku koje donosi ovaj izvještaj. Ekonomska participacija u Hrvatskoj se poboljšava te se broj zaposlenih žena približava broju zaposlenih muškaraca. Od 2006. do danas se omjer zaposlenih žena i muškaraca pomaknuo za 9 posto. Do potpune jednakosti fali još 17 posto. Također, Hrvatska slijedi trend razvijenih država prema kojem žene postaju obrazovanije od muškaraca. Tako u Hrvatskoj 2 posto više žena ide u pohađa srednju školu, a čak 22 posto više žena pohađa fakultete. Što će ova nova, inverzna nejednakost donijeti možemo samo nagađati. Hoće li nam zbog rastuće podzastupljenosti muškaraca u obrazovanju ubrzo biti potrebni pokreti za prava muškaraca slično je pitanju već postavljenom na H-Alteru.

U svakom slučaju, što se tiče odnosa prema ipak bitno obespravljenijim ženama ne možemo se ne složiti se s Kunac: “Države si više jednostavno ne mogu dopustiti da troše ženski talent i da ih ne uključuju u ekonomske i političke tokove.” Ta pouka je se podudara i sa zaključcima SEF-ovog izvještaja. Koautorica izvještaja Laura Tyson u tom smislu kaže: “Ovaj izvještaj pokazuje da je rješavanje rodne nejednakosti temelj za prosperitetno i kompetitivno društvo. Neovisno o stupnju razvoja, zemlje mogu izabrati integraciju politike rodne jednakosti i ostalih inkluzivnih programa u svoj razvojne ciljeve – te time steći mogućnost za brži rast – ili mogu riskirati da ugroze svoj kompetitivni potencijal ne iskorištavajući polovicu vlastitih ljudskih resursa. Ekonomski podstrek za borbu protiv rodne nejednakosti u zdravstvu, obazovanju, ekonomskim mogućnostima i političkoj moći je jasan.”

Primjeri drugih, siromašnijih zemalja kazuje nam da rodnu ravnopravnost i jednaku zastupljenost nije skupo uključiti u razvojne programe u Hrvatskoj i ne zahtjeva velika (monetarna) sredstva. Vječni izgovor da postoje drugi prioriteti za koja su potrebni resursi tako gubi svoj značaj. Rodna ravnopravnost ostaje samo pitanje političke volje te je valja naći dovoljno da se barem u tom području riješi taj prokleti hrvatski status quo.

Kultura, Drugi, žene

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Hrvatsko filozofsko društvo

Plejada d.o.o.

 

sa zadovoljstvom Vas pozivaju na predstavljanje međunarodnog zbornika

“Kultura, Drugi, žene”, urednica Jasenke Kodrnja, Svetlane Slapšak i Svenke Savić.

 

Promocija će se održati u utorak, 9. studenoga 2010. godine u 12 sati

u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5.

 

O knjizi će govoriti:

prof.dr.sc. Nada Ler Sofronić, recenzentica,

doc.dr.sc. Ildiko Erdei, recenzentica,

prof.dr.sc. Lino Veljak, filozof,

prof.dr.sc. Mladen Labus, filozof,

Ilija Ranić, glavni urednik nakladničke kuće Plejada.

POZIV ZA UKLJUČIVANJE U ORGANIZACIJSKI ODBOR POVORKE PONOSA 2011.

POZIV ZA UKLJUČIVANJE U ORGANIZACIJSKI ODBOR POVORKE PONOSA 2011.

 

Udruženje Zagreb Pride poziva te da se uključiš u Organizacijski odbor Povorke ponosa (OOPP) koji će djelovati do lipnja 2011. godine kada ćemo po jubilarni deseti put u duginim bojama proći ulicama i trgovima Zagreba u Povorci ponosa.

 

Povorka ponosa Zagreb Pridea je godišnji LGBTIQ prosvjedni marš s političko-zabavno-kulturnom manifestacijom koja se kontinuirano održava u lipnju ili srpnju od 2002. godine u Zagrebu. Povorka ponosa predstavlja centralni, godišnji, javni, nekomercijalni i politički LGBTIQ događaj koji promiče ljudska prava LGBTIQ osoba, nenasilje, pravo na javno okupljanje i djelovanje, nepovredivost ljudskog dostojanstva, te slobodu izražavanja i kretanja.

Organizacijski odbor Povorke ponosa (OOPP) je veća, otvorena i fluidna volonterska grupa koja osmišljava i stvara Povorku ponosa na principima timskog rada i suradnje.

Osim same pripreme Povorke, volontiranje u OOPP-u pruža mogućnost odabira teme i slogana te vizualnoga identiteta desetog Pridea, rada s medijima i političkim strankama i institucijama, osmišljavanje i organiziranje popratnih događanja, tzv. predprograma.

Radit ćemo u četiri tima: tim za program i povorku, tim za PR i vizualni identitet, tim za sigurnost i volontere te tim za administraciju i logistiku. Možeš se aktivno uključiti u rad jednog ili više timova. Namjeravamo osmisliti i postaviti izložbu o 10. godina Pridea u čijem nastanku imaš priliku sudjelovati.

Također, svi članovi organizacije imat će priliku ako bude htjeli i htjele sudjelovati i aktivno pohađati radionicu o LGBT aktivizmu koja će početi u siječnju uz sadržaje iz iskustvima i načinima organiziranja Zagreb Pridea dosad, LGBT pravima u Hrvatskoj i drugdje, razvoju našeg i susjednih LGBT i queer pokreta, gej i lezbijskoj povijesti i kulturi.

Iskustvo organiziranja i rada na sličnim manifestacijama nije potrebno, važna nam je volja i spremnost za timski rad te otvorenost i spremnost za izražavanje (i realizaciju) ideja. Potrebno je popuniti upitnik u prilogu, no selekcijskog postupka nema. Također, važno nam je da si spreman/a odvojiti nešto vremena za timske sastanke i za realizaciju pojedinih aktivnosti koje preuzmeš na sebe.

U početku rada OOPP-a sastanci se održavaju po potrebi, obično jednom u dva tjedna, gdje se eventualno podijele radni zadaci na kojima članice i članovi rade do dogovorenog termina. Kako se vrijeme Povorke ponosa približava, frekvencija sastanaka se pojačava pa se negdje u travnju sastanci održavaju na tjednoj razini, a mjesec dana pred Povorku sastanci se održavaju i nekoliko puta na tjedan. Na sastancima članice i članovi preuzimaju dio rada i organizacije na sebe, ovisno o slobodnom vremenu, željama i sposobnostima, pa se time i broj sati posvećenih radu u OOPP-u povećavaju.

Zato, ako želiš svojim idejama pridonijeti posebnosti i šarenosti desete obljetnice Povorke ponosa, pridruži nam se! Ovaj poziv otvoren je do 16. 11. i uz ispunjeni upitnik ili neka dodatna pitanja javi nam se na info@zagreb-pride.net. Prvi susret i upoznavanje bit će 18. 11. u Zagrebu.

Udruženje Zagreb Pride

 

Više o timovima

Tim za program i Povorku: organizacija političko-zabavno-kulturne manifestacije koja se odvija prije i za vrijeme same Povorke ponosa. Dosadašnji program, osim organiziranja protestnog skupa – Povorke ponosa – izgleda same povorke i popratnog programa na Zrinjevcu, uključivao je i razna predavanja, zabavno-aktivistička druženja (npr. partycipacije), radionice za dekoraciju Povorke, radionice s volonterima, prikazivanje filmova, manje umjetničko-aktivističke izložbe, predavanja o književnosti, diskusiju “Mame u Mami” s roditeljima LGBTIQ osoba, radionicu o transrodnosti i sl.

Članice i članovi ovoga tima rade na formiranju programa kao i njegovoj realizaciji, od samih početaka – kreativnih ideja, pa do realizacije istih.

Tim za PR i vizualni identitet: predstavljanje Zagreb Pridea, kako široj javnosti, tako i užoj LGBTIQ zajednici. Ovaj tim radi na osmišljavanju i realiziranju vizualnog identiteta Povorke ponosa: plakata, letaka, promotivnih spotova itd. te na predstavljanju Zagreb Pridea u medijima u vidu izjava, komentara, intervjua u kojima članice i članovi ovoga tima promoviraju Povorku ponosa, ali i općenito političku platformu Zagreb Pridea.

Tim za sigurnost i volontere: sigurnost je jedna od nezaobilaznih stavki rada na Povorci ponosa. Ovaj tim uključuje rad na sigurnosti Povorke, komunikaciju s policijom, ali i s volonterima koji kroz svoju redarsku dužnost čine Povorku ponosa sigurnijom i bezbrižnijom. Osim osiguranja ovaj tim zadužen je za okupljanje i organizaciju volontera koji su važni i korisni u raznim segmentima organizacije predprograma i programa Povorke ponosa.

Tim za administraciju i logistiku: ovaj tim se sastoji od dva dijela. Prvi dio odnosi se na administrativne poslove poput traženja raznih dopisa, dozvola i sl., dok se drugi dio odnosi na međugradsku i internacionalnu suradnju: komunikacija s gostima, aktivistima i aktivistkinjama iz drugih gradova i zemalja koje Zagreb Pride poziva da svojim prisustvom pozdrave i podrže zagrebačku Povorku ponosa.

Što biste Vi promjenili?

Zaklada ERSTE sa zadovoljstvom Vas poziva na

 

 PREZENTACIJU NATJEČAJA ZA NAGRADU ZAKLADE ERSTE ZA DRUŠTVENU INTEGRACIJU 2011.

Što biste Vi promjenili?”

 

 koja će se održati u utorak, 9. studenog, od 14:00 do 15:30 sati,

 u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

 

Nagrada Zaklade ERSTE za društvenu integraciju je osmišljena sa ciljem da se promoviraju i nagrade organizacije u javnom i neprofitnom sektoru koje stavljaju sposobnosti, kapacitete i inicijative ljudi u službu društveno orijentiranih aktivnosti i razvoja zajednice. Nagrada se dodjeljuje inovativnim i angažiranim projektima u području društvene integracije iz 12 zemalja regije srednje i jugoistočne Europe, a Zaklada ERSTE je obezbjedila nagradni fond od 610.000 eura.

 

Sadržaj

Na prezentaciji ćete saznati više o procesu prijavljivanja, kao i povijesti nagrade. Saznat ćete detalje o procesu selekcije, kao i kriterijima selekcije međunarodnog žirija. Također, moći ćete postaviti pitanja o Vašem projektu i prodiskutirati mogućnosti prijave, kao i ćuti iskustva prošlih dobitnika kao i primjere dobre prakse.

 

Prijavni obrazac možete preuzeti na sljedećoj Internet adresi: www.integrationaward.org

 

Program:

14:00 – 14:10 – Registracija i kava

14:10 – 14:25 –  DEJAN PETROVIĆ, Zaklada ERSTE, Nagrada Zaklade ERSTE za društvenu integraciju

14:25 – 14:35 – MAJA BUKŠA i INES LOKNAR MIJATOVIĆ, Ured za ljudska prava Vlade RH

14:45 – 15:00 – SANJA CESAR, CESI, prošlogodišnji dobitnici Nagrade za projekt “Šutnja nije zlato”

15:00 – 15:30 – pitanja i odgovori

 

Za sve dodatne informacije možete se obratiti na:

 

Danijela Mandušić, koordinatorica Zaklade ERSTE za Hrvatsku

E-mail: zaklada.erste@gmail.com

Tel: 095 5356399