Cenzura-Split zdravi grad

U večerašnjoj emisiji Cenzura razgovaramo s potpredsjednikom udruge Split zdravi grad Rankom Milićem, kreativnim direktorom kampanje za profitni i neprofitni sektor te Projekta Split zdravi grad koja je dobila priznanje Hrvatske mreže zdravih gradova.

U prilogu pogledajte drugi dio snimke sa Dana udruga u Zadru  te razgovor o TACSO projektu s Aidom Bagić, Resident Advisor, TACSO ured Hrvatska, Zoricom Rašković, Resident Advisor-Srbija, Slavicom Rašković, Resident Advisor-BiH te Jožom Gornikom, direktorom Centra za informiranje, sudjelovanje i razvoj nevladinih organizacija-Slovenija.

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS” uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV, www.smarttv.com. te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

I poglavlje “Sport” od 2011. u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova?

Jučer je u Zagrebu u organizaciji Komisije za skrb o ženama u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora te u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa održan okrugli stol “Stanje i perspektive ženskog ekipnog športa u Hrvatskoj”. Okruglom stolu je prisustvovao i predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Po završetku izlaganja velikog broja govornika i govornica, doneseni su zaključci okruglog stola:

 1. U svim strateškim dokumentima RH osigurati ravnopravnost žena i muškaraca u sportu. Posebno voditi brigu o zastupljenosti žena u pojedinim sportovima kroz stalno praćenje broja sportašica i klubova. Predložit će se da se u Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.-2015. uvede poglavlje “Šport”;

2. Sportašice, posebno u ekipnim sportovima, ne ostvaruju dovoljnu zastupljenost sa svojim natjecanjima i rezultatima u programima javne televizije, a promicanje ravnopravnosti spolova, pa i u sportu, je zakonska obaveza javne televizije te tražimo da tu obavezu i ispunjava. Žene u sportu podržavaju i predlažu uvođenje III. programa – sportskog programa HRT-a kroz koji žele ostvariti i prisutnost i promociju ženskog ekipnog sporta;

 3. Uključivanje muškaraca iz područja sporta u uspostavu ravnopravnijeg položaja žena u sportovima, posebno ekipnim;

 4. Kroz programe razvoja ženskog sporta, posebno ekipnog, treba posebno osigurati: sportsku infrastrukturu i sportske objekte za ženski i muški sport jednake kvalitete (od škola do klubova); dodatno obrazovanje trenera za ženski ekipni sport i njihovo zapošljavanje, naročito na lokalnoj razini; poticanje osnivanja klubova i natjecanja za mlade žene.

Karamarko bi trebao zabraniti anti-gay skup!

Tako Povorka ponosa ove godine ima malo drugačiji hodogram nego je to bilo slučaj prethodnih godina. Kreće se sa Trga žrtava fašizma, zatim ide prema Jurišićevoj i preko Trg bana Jelačića i Gajeva dolazi do Zrinjevca. Na Zrinjevcu će se održati javni skup, a nakon toga je predviđen koncert.

Organizatorima skupa svoju podršku je dao i predsjednik Ivo Josipović koji ih je primio u njegovoj rezidenciji na Pantovčaku.
‘Simbolička i politička podrška koju predsjednik Josipović općenito iskazuje u borbi za ljudska prava, a u konkretnom kontekstu u borbi za LBGT prava važno je ohrabrenje i poticaj svim aktivistima za LGBT prava u Hrvatskoj’, rekao je jedan od organizatora Zagreba Pridea Franko Dota.

Oni su na sastanku predsjedniku ukazali na važnost Povorke ponosa kao masovnog protestnog coming outa koji mijenja ne samo LGBT zajednicu nego koja je tu za bolje društvo za sve građanke i građane republike Hrvatske. ‘Mi smatramo da hrabrost koji mi iskazujemo na Zagreb Pride doprinosi većoj pravednosti i boljitku cijele naše Republike’, rekao je jedan od organizatora Zagreba pridea.

{slika}

Predsjednik osobno neće prisustvovati Zagreb Prideu, ali će se sudionicima obratiti jednim pismom podrške. Dota smatra da je to dovoljno i te su organizatori Zagreb Pridea zadovoljni načinom na koji im on iskazuje podršku.

Organizatori Pridea i ove godine imaju problema sa protuskupom koji organizira mladež HČSP-a, koja je također uredno prijavila skup policiji.

‘Zakon o javnom okupljanju kaže da ministar unutrašnjih poslova može zabraniti javno okupljanje ukoliko poziva na nasilje, rat i izravne oblike diskriminacije. Također se kaže da javni skup može biti zabranjen ako postoji mogućnost da se pretvori u izgred i nasilje. Apeliramo na ministra unutrašnjih poslova da postupi po zakonu’ rekao je Dota.

Inače ovo je prvi put da je aktiviste Zagreb Pridea primio jedan hrvatski predsjednik na Pantovčaku. ‘Smatramo da je ovo veliki korak naprijed jer osoba koja po ustavu zastupa sve građane daje na ovako visokoj razini simboličku političku podršku, a onda i poruku čitavoj javnosti da je to što radimo dobro’, rekao je Dota.

Na pitanje da li su od Mesića ikada tražili da ih primi nije se znao sjetiti rekavši da možda nije bilo dovoljno organizacijskog vremena. ‘Nismo nikad bili odbijeni to mogu reći, nismo niti tražili primanje’, objasnio je Dota dodavši da vjeruje da bi ih primio.

Svoj dolazak na skup od političara su standardno najavile Vesna Pusić i Mirela Holy.

Susret i predavanje Tatjane Holjevac: “Časopis Hrvatica i osobna priča moje mame”

Udruga Žensko oko, Klub Zagorke u osnivanju i Centar za ženske studije

 pozivaju Vas na na susret i predavanje Tatjane Holjevac:

  “Časopis Hrvatica i osobna priča moje mame”

 u petak, 11. lipnja 2010. u 18 sati

 u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Zagreb, Dolac 8

 Tatjana Holjevac, potpredsjednica Skupštine Grada Zagreba nazočnima će ispričati zanimljivu osobnupriču svoje mame koju je dijelom zabilježila i prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj Marija Jurić Zagorka u svom predratnom časopisu “Hrvatica” (1939 – 1941). Nakon objavljivanja te priče prema istinitom događaju, u ratnim se godinama mami gđe Holjevac dogodio fantastičan zaplet sa sretnim ishodom – baš kao u Zagorkinim romanima.

Gđa Holjevac tom će prigodom donirati i osobno uručiti  poseban otisak “Hrvatice” Slavici Jakobović Fribec i mr. Luciji Benjovsky za njihovo znanstveno istraživanje čiji će rezultati biti predstavljeni na ovogodišnjim Danima Marije Jurić Zagorke, u studenom u Zagrebu.

Podsjetimo, u sklopu prvih Dana Marije Jurić Zagorke vođena je i popularna šetnja za građanstvo “Zagorkinim tragom kroz Zagreb” autorice Slavice Jakobović Fribec, dobitnice Nagrade Zagrepčanka godine za 2007. za osmišljavanje koncepta i pokretanje te manifestacije. Nezaobilazna lokacija u šetnji upravo je Zagorkin stan na Dolcu 8 gdje je nekad bilo sjedište i redakcija časopisa “Hrvatica”.

Danas šetnju čija je osobitost kazališni performans u kojem publika neposredno može razgovarati sa “živom Zagorkom” o Zagrebu njenog vremena organizira udruga Žensko oko, a književnicu utjelovljuje Dubravka Vidović, predsjednica udruge.

Stan na Dolcu 8 potkraj 2008. godine otkupio je Grad Zagreb pretvarajući ga u “Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke” – u mjesto susretanja, proučavanja i njegovanja Zagorkina naslijeđa kao i ženskoga znanja u cjelini u hrvatskoj kulturi, a posebice u kulturi pamćenja i spomeničkoj baštini Grada Zagreba.

“Antibebi pilulu” uzimao bi svaki treći muškarac

U godini koja obilježava pola stoljeća kontracepcijske pilule za žene, epohalnog otkrića koje je uvelike promijenilo svijet spolnosti, a ženama dalo mogućnost odlučivanja, za mnoge vjerojatno veću i stvarniju od prava glasa, pravo je vrijeme za postavljanje pitanje što je s istovjetnom kontracepcijom u muškaraca. Ideja hormonske kontracepcije za muškarce koja bi bila ekvivalent ženskoj “antibebi piluli” postoji već dug niz godina, a klinička istraživanja nove metode kontracepcije u ovom trenutku nalaze se u trećoj fazi. Drugim riječima, to znači da bi do primjene i registracije muške metode hormonalne kontracepcije trebalo proći još nekoliko godina.

Dotad, najavljena ravnopravnost spolova kad je u pitanju kontracepcija, nesumnjivo će dovesti do brojnih diskusija i podjele javnosti. No, pravo je pitanje koliko će zapravo muškarci, i inače po statistikama manje zainteresirani za korištenje kontracepcije, prihvatiti novi izum farmaceutske industrije kojoj je trebalo pola stoljeća da u brigu o planiranju obitelji izravno uključi i drugu stranu – muškarce.

Više od pomodnosti

Prema riječima ginekologa i stručnjaka za humanu reprodukciju dr. sc. Ivana Fistonića, nedavna istraživanja pokazala su da je značajan broj muškaraca ipak zainteresiran za “mušku pilulu”. Hormonalni kontraceptiv za muškarce podržava i Svjetska zdravstvena organizacija upravo zato jer smatra da je marketinška kampanja koja se u slučaju kontracepcije gotovo obraća isključivo ženama nedovoljna za sprječavanje neželjenih trudnoća.

– Sinteza pouzdane formule za sprječavanje muške plodnosti nije samo pomodni hit, već je rezultat ozbiljnog interesa znanstvenika koji se bave humanom reprodukcijom. Istodobno, Svjetska zdravstvena organizacija pruža značajnu potporu istraživanjima hormonske kontracepcije u muškaraca zato jer je propaganda koja se obraća samo ženama nedovoljna za spriječavanje smrti koje su posljedica nestručnog prekida trudnoće diljem svijeta. Zabrinutost je poglavito usmjerena na mnogoljudne zemlje s niskom razinom zdravstvene prosvjećenosti i skrbi, a paralelno se odvija i diskusija o praktičnim odjecima takve metode, jer je opća percepcija da bi muškarci odbili korištenje hormonske kontracepcije ili je ne bi primjenjivali redovito po uputama. Zato su dobrodošli rezultati nedavnih istraživanja koja su pokazala da bi čak trećina muškaraca pristala koristiti “mušku pilulu” – ističe Fistonić.

Zavaravanje mozga

Zanimljivo je da je opći princip hormonske kontracepcije u muškaraca potpuno isti kao i u žena. U oba slučaja, naime, ključno je “zavarati” mozak. Unošenje spolnih hormona u tijelo osujećuje produkciju FSH i LH, hormona hipofize koji upravljaju spolnim žlijezdama. Na taj način izostaje stimulacija spolnih stanica za zrenje i umanjuje se oplodni potencijal. Drugim riječima, smanjuje se proizvodnja testosterona u testisima i zaustavlja spermatogeneza, rast i razvoj spermija. Pritom se najčešće koristi muški spolni hormon testosteron koji se unosi u tijelo putem injekcija svaka četiri tjedna ili putem tankih potkožnih implantata u obliku štapića koji pružaju višemjesečnu zaštitu od neželjene trudnoće. Metoda se smatra učinkovitom ako umanji broj spermija u jednom mililitru ejakulata na manje od milijuna. Usporedbe radi, normalan broj spermija iznosi više od 20 milijuna u mililitru sjemene tekućine. Sami rezultati dosadašnjih istraživanja također izjednačavaju mušku i žensku pilulu i po učinkovitosti. Tako je broj trudnoća podjednak u onih parova gdje žena koristi hormonsku kontracepciju.

Međutim, uzimanje hormonalnih kontraceptiva sa sobom oduvijek nosi niz nuspojava od kojih neke narušavaju kvalitetu života, dok druge mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Iako su one danas, u slučaju ženskih pilula, zbog niskih doza hormona svedene gotovo na minimum, valja se prisjetiti prve generacije od prije pola stoljeća “antibebi-pilula” koje su u značajnom postotku uzrokovale stvaranje krvnih ugrušaka kod žena, pa čak i smrtne slučajeve.

Strah od nuspojava

– Za uspješno suzbijanje zrenja spermija potrebne su relativno visoke doze testosterona, pa tek slijedi bilježenje mogućih usputnih pojava tijekom dugotrajnije primjene ovog načina kontracepcije. Iskustvo s hormonskom kontracepcijom u žena već sada otvara moguću problematiku primjene hormonske kontracepcije u muškaraca. Zabrinutost je vezana uz moguće negativno djelovanje visokih doza testosterona na krvožilni sustav, činitelje zgrušavanja krvi i lipidni profil, kao i utjecaj na prostatu u smislu njena nekontrolirana ili zloćudna rasta. Da bi kontracepcija testosteronom bila učinkovitija, uz osnovnu se formulu dodaju i gestageni, izvedenice ženskog spolnog hormona, progesterona. Tako je negativni učinak na spermatogenezu još izraženiji, a bez značajnih usputnih pojava. Pod kontrolom Svjetske zdravstvene organizacije u tijeku je kliničko testiranje navedene kombinacije u 11 centara diljem svijeta. S druge strane, istraživanja u kojima se koristio estrogen prekinuta su zbog njegova nepovoljnog utjecaja na primarne i sekundarne spolne osobine muškarca poput dlakavosti, tonaliteta glasa i potencije – objašnjava Fistonić.

Cijela filozofija muške hormonalne kontracepcije, koja za razliku od kondoma i podvezivanja sjemenovoda ne počiva na metodama barijere, leži u činjenici što muškarac stalno proizvodi spolne stanice za razliku od žene čija je plodnost aktivna samo nekoliko dana. Pritom je samo jedna stanica spremna za oplodnju dok ih muškarac broji na milijune. U tom kontekstu Fistonić upozorava na još jednu važnu činjenicu o muškoj hormonalnoj kontracepciji – povratak oplodnog potencijala koji u muškaraca nije toliko brz kao u žena koje prestanu s uzimanjem pilule.

Kako god bilo, pred muškom “antibebi-pilulom” zasigurno još je dugačak put. Najduži je čini se upravo u svijesti muškaraca koji bi prihvaćenjem ove metode kontracepcije svjesno preuzeli odgovornost nad planiranjem svog potomstva. Nakon što su u posljednjih pedeset godina paralelno s razvijanjem ženske pilule žene probile utvrde brojnih muških centara moći, a slijedom toga unutar četiri zida uspjele se izboriti da i muškarci sudjeluju u onom nevidljivom poslu brige oko doma, muška “antibebi-pilula” dobar je razlog za novu bitku u vječnom ratu ravnopravnosti spolova.

Dvostruka zaštita

Uz brojne benefite koje je sa sobom donijela hormonalna kontracepcija, među kojima je na prvom mjestu sprječavanje neželjene trudnoće, ovakav vid zaštite i dalje nije zaštita od spolno prenosivih bolesti.

Da se ova činjenica nerijetko gubi iz vida dokazuje i podatak iz Nizozemske u kojoj se horomonalna kontracepcija adolescentima propisuje na teret države. Iako je takva zdravstvena politika spriječila nebrojen niz neželjenih trudnoća, broj spolno prenosivih bolesti i dalje raste. Iz tog se razloga neprestano promovira metoda dvostruke zaštite poznata još i kao “double dutch” koja uz hormonalne kontraceptive podrazumijeva i korištenje kondoma, još uvijek najjeftinijeg i najjednostavnijeg kontracepcijskog sredstva koje štiti i od spolno prenosivih bolesti.

Osoba koju je nemoguće zaposliti

Prije dvije godine prva generacija prvostupnika završila je svoje eksperimentalno školovanje. Otad do danas malo se toga promijenilo što se tiče njihovog pozicioniranja na tržištu rada, osmišljavanja trogodišnjih programa i raščiščavanja sveukupne zbrke nastale zbog naprasnog i bezglavog uvođenja bolonjske reforme kao da je riječ o prirodnoj nepogodi koju nije moguće kontrolirati, a ne o procesu koji bi trebao biti ozbiljan i pomno planiran s obzirom na to da suštinski mijenja obrazovni sustav. No što, ustvari, donose ti trogodišnji programi brze izobrazbe i ekspeditivnog “bacanja” na tržište rada mladih ljudi željnih stjecanja konkretnih znanja koje mogu unovčiti?

Na primjeru jedne prvostupnice Pomorskog prometa studija pomorske tehnologije jahta i marina (kako glasi njena puna titula po dobivanju diplome) može se zaključiti da osim glavobolje i nesanice zbog birokratskih zavrzlama i neispunjenih obećanja matičnog fakulteta ništa od onog navodno zagarantiranog trogodišnji diplomanti ne dobivaju. A.T. (26) je prije par mjeseci dobila prvostupničku diplomu na Pomorskom fakultetu u Splitu i to nakon završenog smjera Pomorske tehnologije jahta i marina. Kad je upisivala ovaj fakultet, privuklo ju je ono što je taj studij nudio kako u svom programu tako i u opisu mogućeg zaposlenja koje može očekivati jednom kad diplomu dobije u ruke.

To, ukratko, zvuči ovako: “Osnovna svrha studijskog programa studija Pomorskih tehnologija jahta i marina PTJM, sljednika studija Upravljanje jahtama i marinama – UJIM je redovito obrazovanje za: zapovjednika jahte 100 BT i 500 BT za hrvatske charter tvrtke i svjetsko tržište, upravljanje marinama, pomorska časnička zvanja, te cjeloživotno obrazovanje sukladno Konvenciji STCW 1978/95. Studij nalazi primjenu u različitim granama gospodarstva i različitim područjima znanosti te ujedno čini osnovu za uspješno djelovanje poduzetništva i društvenih struktura. Završetkom studija i dobivenim znanjem studentima je omogućeno zaposliti se u pomorskim, prometnim i gospodarskim tvrtkama odgovornim za upravljanje nautičkim turizmom i realizaciju pomorskog prometnog procesa”.

Nakon tri godine zanimljivog i poticajnog studiranja, A.T. je odlučila zaposliti se i nastaviti školovanje kad joj to financijske prilike ponovo omoguće. Odluka o zaposlenju vođena prvenstveno otegotnim financijskim prilikama (a ne željom da što prije uđe u svijet nemilosrdne borbe za posao), prvo ju je odvela na Zavod za zapošljavanje.

S diplomom u ruci, ponosna prvostupnica doživjela je prvi u nizu šokova. “Vi ste savršen primjer neupošljive osobe”, riječi su s kojima su joj službenici Zavoda poželjeli dobrodošlicu na tržište rada. Naime, objasnili su joj da njena struka uopće ne postoji jer oni koji imaju položen ispit prava upravljanja jahtama većim od 500 BT imaju prednost pri traženju posla. A to je onaj ispit koji se našoj prvostupnici obećaje nakon tri godine, ali ga u stvarnosti dobiva tek nakon 5 godina studiranja. Prvostupnici “Jahta i marina” imaju tek dozvolu za male brodice do 30 brutoregistarskih tona.  Shvativši da posla za nju nema ni u charter tvrtkama ni u marinama za što su je obučavali na fakultetu, odlučila je otvoriti Pomorsku knjižicu, tvz. matrikulu, temeljni preduvjet za ukrcaj na brod.

Nakon što se suočila  s nedobivanjem klasifikacije koju joj je fakultet obećao, za A.T. su se pojavile nove prepreke (ili, politički korektno, izazovi), odnosno nebuloze hrvatskog obrazovnog sustava kojih je postala svjesna u svojoj mukotrpnoj potrazi za priznavanjem stručnih ispita koje je položila. Uslijedilo je  žongliranje državnih institucija sa ovom mladom prvostupnicom željnom posla. Naime, za Pomorsku knjižicu, koju za područje Županije splitsko dalmatinske, izdaje Lučka kapetanija Split, potrebno je imati položen ispit B2  i liječničko uvjerenje. Ispit B2 sastoji se od polaganja nekoliko manjih ispita, koji se u žargonu nazivaju brevetima, a koje može polagati bilo koja osoba starija od 15 godina. Studenti Pomorskog fakulteta polažu ih tijekom studija u okviru stručne prakse, a sam tečaj slušaju 165 sati (Osobno preživljavanje, Osnovna prva pomoć, Protupožarna zaštita, Osobna sigurnost i društvena odgovornost, Svjedodžba o osposobljenosti za upravljanje gašenjem požara).

No, našoj prvostupnici U Lučkoj je kapetaniji rečeno da joj ih ne mogu upisati u Pomorsku knjižicu, već da ih mora ponovo polagati u tvrtkama koje su za to ovlaštene i, dakako, platiti. U Antipirosu i Divesro Impexu, tvrtkama koje u Splitu imaju dopusnicu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za obuku pomoraca, Tečaj temeljne sigurnosti (ili B2, D2) od 55 sata košta 1900 kuna, a polaganje ispita 240. U Antipirosu se organizira dva puta mjesečno. Da stvar bude apsurdnija, njenim kolegama sa smjera Pomorske nautike, s kojima je zajedno učila kako gasiti požar, oblačila zaštitna odijela, izvodila probne vježbe i obučavala se za sigurnost na brodu, ti se ispiti upisuju u Pomorsku knjižicu. Vjerojatno se, kao i naša prvostupnica, pitate zašto i kako. Kad je odlučila saznati kako je tako što moguće, započela je mukotrpna borba za pravu informaciju. Iz Zavoda su je uputili u Lučku kapetaniju, iz Lučke kapetanije na Pomorski fakultet, sa Pomorskog fakulteta ponovo na Lučku kapetaniju. U Lučkoj kapetaniji su joj rekli da je to stvar Pomorskog fakulteta koji je zatražio dopusnicu, na Pomorskom fakultetu su joj rekli da se obrati Lučkoj kapetaniji i da su oni poslali molbu, ali da se ona nije odnosila na ono što nju zanima. A na kraju su joj u Lučkoj kapetaniji objasnili da je to stvar dogovora Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Pomorskog fakulteta te da oni s tim nemaju veze. Poprilično poznato?

I tako je A.T. danima obilazila nadležne institucije bez ikakvog konkretnog objašnjenja osim računice da joj je jeftinije doći do Pomorske knjižice ako položi razliku ispita za smjer Pomorske nautike kako bi joj bili priznati ispiti (B2 ili D2) koje je već položila, nego da te ispite ponovo polaže u nekoj od tvrtki ovlaštenih za famozne brevete.

Na novinarski upit kako je ovako nešto moguće, dekan Pomorskog fakulteta Radovan Antonić, objasnio nam je kako je riječ o dogovoru postignutom s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. “Tu nema nikakvih nelogičnosti već je riječ o različitom osposobljavanju”, kazao nam je Antonić  te kao primjer naveo da oni koji završe pet godina smjera Pomorske tehnologije jahta i marina dobivaju dozvolu za upravljanje jahtama većim od 5 BT dok oni koji završe Pomorsku nautiku na to nemaju pravo. Iz Ministarstva su nam odgovorili kako za smjer “jahta i marini” nisu izdali dozvolu iz jednostavnog razloga jer ga Pomorski fakultet u Splitu i nije zatražio. Kad smo Antonića pokušali pitati zbog čega Fakultet nije tražio dopusnicu za taj smjer te zbog čega na svojim službenim stranicama daju krive informacije o tome za što je prvostupnik “jahti i marina” osposobljen nakon tri godine studija (upravljanje jahtama do 30 BT umjesto 50 BT i 100 BT koliko im se obećava), gospodin Antonić je odjedanput postao prezauzet da bi mogao izdvojiti pet minuta za odgovor novinarki.

Stvar nije bolja ni na Studiju Pomorske tehnologije jahta i marina Sveučilišta u Dubrovniku. “Sveučilište u Dubrovniku za program studija Pomorske tehnologije jahta i marina ne posjeduje ovlaštenje ovog Ministarstva za program Temeljne sigurnosti na brodu”, piše u e-mailu koji potpisuje Ana-Marija Batinović, zaposlena u resornom ministarstvu. No kako nam je objasnio Matko Bupić, voditelj Centra za izobrazbu pomoraca Tečaj temeljne sigurnosti organiziraju van nastavnog programa i to samo za one studente koji nisu išli u srednju pomorsku školu u okviru koje bi stekli navedene kvalifikacije. Taj tečaj naplaćuju 3040 kuna.

Prekvalificiranje na zvanje nautičara koje znači polaganje razlike u ispitima da bi se priznali već postojeći ispiti koje prvostupnik “jahta i marina” ima u svom indeksu, a koje  srednjoškolci u Pomorskoj školi dobivaju nakon polaganja mature ne ostavlja puno prostora za komentar. A netočne informacije o tome za što su prvostupnici osposobljeni nakon završetka studiranja na službenim stranicama Pomorskog fakulteta u Splitu još manje. Kao i u mnogim drugim životnim sferama, može se samo konstatirati samo da smo kapitalizam i samostalnu državu željeli, pa smo to na koncu i dobili  – u prilično divljem i surovom obliku što se kapitalizma tiče, te neurednom, traljavom i bezglavom aparatu i institucijama što se države tiče.