Mikrokrediti, a ne rat za naftu

Nobelova nagrada za mir uvijek izaziva polemike. Tako je bilo i prošle godine, kada ju je dobio Barack Obama prije nego ju je zaslužio. Ove godine opet bi moglo biti burno, jer je prvi put u povijesti nominiran kandidat koji nije ljudsko biće, točnije Internet.

Dok su neki nobelovci diskutabilni kao npr. Jaser Arafat, Henry Kissinger…, drugi su bačeni u zaborav iako mogu sa ponosom nositi tu titulu. Jedan među njima je i Muhammad Yunus.  On je dobitnik Nobelove nagrade za mir 2006. godine. 70-ih godina prošlog stoljeća Muhammad Yunus bio je svjedok velike gladi i siromaštva u svom rodnom Bangladešu nakon rata za nezavisnost. To je ostavilo jak dojam na njega te je odlučio učiniti nešto da pomogne ljudima preživjeti idući dan. Svoje slobodno vrijeme počeo je provoditi sa ljudima Bangladeša kako bi otkrio što onemogućuje napredak i uzrokuje takvo siromaštvo. Yunus susreće seljanku Sufiyu koja je izrađivala lijepe stolice od bambusa u želji da prehrani svoju obitelj, ali joj to nije uspijevalo. U razgovoru s njom, Yunus je saznao da Sufiya i ostali seljani ovise o mjesnom lihvaru. Sufiya  je od lihvara posuđivala novac kako bi kupila bambus, a on bi joj zaračunavao velike kamate. Osim toga, stolice koje je napravila morala je prodati njemu po njegovoj cijeni. Sufiya je zaradila svega 2 penija dnevno i to joj nikako nije bilo dovoljno da prehrani obitelj. Yunus je odlučio napraviti popis seljana koji ovise o mjesnom lihvaru  te vratiti novac lihvaru koji su mu seljani dugovali, gledano iz naše perspektive to je bilo oko 150 kn, sve ukupno.

Yunus na tome nije stao te je prvo nagovarao banke da počnu posuđivati novac siromasima, one za to nisu htjele ni čuti jer se siromašni ne mogu uvrstiti u kategoriju kreditno sposobnih tj. onih koji mogu ponuditi jamstva. Suočivši se sa tom teškoćom Yunus je došao na zamisao da on posuđuje novac od banke te da onda posuđuje novac seljanima. U međuvremenu, upravitelj jedne od najvećih nacionalnih banaka u zemlji (Poljoprivredne banke) odlučio je pomoći Yunusu. Osnovali su u selu podružnicu Poljoprivredne banke, koja će posuđivati novac siromašnima. Nazvali su je Grameen (selo).

Yunus je htio proširiti projekt na cijelu zemlju, no nije naišao na odobravanje i pomoć bankara. Yunus je u takvim okolnostima počeo slati molbe vladi da dopusti da projekt Grameen pretvori u banku za koju vrijedi poseban zakon. Nakon više od 5 godina borbe to mu je dopušteno i tako je 1983. god. stvorena Banka za siromašne, Grameen banka koja će zajedno s Yunusom dobiti nobelovu nagradu za mir. Naime, siromaštvo često uzrokuje sukobe između ljudi te njegovim suzbijanjem jačamo mir.

{slika}

Danas više od 7 milijuna siromašnih ima kredit u Grameen banci i od toga su 97% žene iz različitih sela u Bangladešu. Siromašni svoje kredite otplaćuju redovito i na vrijeme. Zanimljiva je Yunusova konstatacija da krediti dodijeljeni ženama donose više koristi nego oni dodijeljeni muškarcima. “Kada muškarci zarađuju novac, skloni su tome da ga potroše na sebe, ali kada to čine žene, onda on koristi cijeloj obitelji, osobito djeci. Zbog toga posuđivanje novca ženama stvara učinak koji se širi poput  vala koji donosi korist cijelim obiteljima, a na kraju krajeva i cijelim zajednicama. Mi, djelatnici Grameen banke, majku smo stavili na prvo mjesto.”

Danas velik broj zemalja Azije, Afrike, Južne Amerike i Srednjeg istoka prihvatilo je program mikrokredita po uzoru na Yunusov projekt. Više o projektu možete pročitati ovdje.

Nadam se da će u bližoj budućnosti zaživjeti taj ili sličan projekt i kod nas. To bi zasigurno pomoglo svim hrvatskim građanima i građankama koji su osuđeni na kopanje po kontejnerima i skupljanje plastičnih boca kako bi preživjeli jer ih je društvo potpuno zaboravilo i isključilo.

Teže kazne za silovanje u braku i lakše procesuiranje spolnog nasilja

Za bilo kakav spolni odnos bez izričita i nedvojbena pristanka druge strane uskoro bi se moglo završiti u zatvoru. Ako je seksualno nasilje počinjeno nad bračnim ili intimnim partnerom, u budućnosti će kazna za takav čin biti teža nego kada se isto nedjelo učini nekom nepoznatom ili osobi s kojom je odnos površan.

Tako će se silovanje u braku koje do devedesetih uopće nije bilo kazneno djelo, preko toga da se izjednačava sa silovanjem izvan vlastita četiri zida, pretvoriti u težu kvalifikatornu okolnost.

Zadovoljenje pohote

Seksualni delikti počinjeni na štetu djece preciznije će se opisati i obuhvatit će se sva ponašanja koja su usmjerena na bilo koji oblik zloporabe djece, od toga da ih se neposredno uvuče u spolni čin, do toga da ih se mami na bilo koju aktivnost koja bi služila zadovoljenju spolne pohote, do iskorištavanja za pornografske predstave.

Bit je izmjena ovog dijela KZ-a njegovo osuvremenjivanje tako da se kažnjava svaki seksualni čin koji je bez pristanka druge strane, a pritom nije nužno da je upotrijebljena sila ili prijetnja. Na ovakav način lakše će se procesuirati sve moguće situacije silovanja, uključujući i one kada je žrtva nasilnog spolnog čina muškarac, ili kad je riječ o spolnom nasilju koje ne uključuje spolne organe.

Obredna sakaćenja

U KZ bi se još uvelo novo kazneno djelo sakaćenja ženskih spolnih organa. To u hrvatskoj kaznenopravnoj praksi još nije zabilježeno i za tim djelom nema realne potrebe, no zbog obrednih sakaćenja djevojčica koja postoje u nekim plemenima uvedeno je u konvencijsko pravo pa će se tom logikom rezanje klitorisa naći i u našem KZ-u.

Spomenute izmjene tek su dio sveobuhvatne promjene Kaznenog zakona na kojima već dulje pod pokroviteljstvom Ministarstva pravosuđa radi radna skupina u kojoj je čak osam profesora s pravnih fakulteta, više tužitelja, sudaca i odvjetnika.

Promijenit će se i naziv te glave koja sadrži seksualno nasilje iz “djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa” u “kaznena djela protiv spolne slobode”. Obrisi za promjene odredbi ovog dijela KZ-a naznačeni su prošli tjedan, a cilj je usklađivanje s konvencijama.

Muškarcima će se lakše dokazivati silovanje i više neće biti dvojbe što je “prst u anusu”

Prema podacima MUP-a koje nam je prenijela psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe, koja se bavi seksualnim nasiljem, lani je prijavljeno 90 silovanja i 249 bludničenja. U 92 posto slučaja silovane su žene, a u 8 posto muškarci. Također, u 90 posto slučajeva žrtve bludničenja bile su žene. Ne vode se statistički podaci koliko je žena silovano u braku ili u vezama, a jedino takvo istraživanje 2005. provela je Ženska soba i tada je 17% žena navelo da su bile žrtve silovanja ili pokušaja silovanja. I u nas i u svijetu smatra se da na svako prijavljeno silovanje dolazi njih od 15 do 20 neprijavljenih. U 80 posto slučajeva silovatelji ili seksualni zlostavljači bili su muževi, partneri, bivši partneri ili znanci, a samo ih je 20 posto nepoznatih. Nakon izmjena KZ-a neće se moći dogoditi da netko kaže da guranje prsta u anus nije silovanje, kao što je rekao gospićki sudac Branko Milanović u slučaju Ilishe Jarrett.

Na upravljačkim pozicijama samo 28% žena

Rezultati istraživanja o sudjelovanju žena u hrvatskom ICT sektoru pokazuju da se kao najčešća prepreka aktivnijem sudjelovanju žena u ICT sektoru prepoznaje percepcija da su ta zanimanja tradicionalno muška.

Središnji državni ured za e-Hrvatsku te je rezultate predstavio u ponedjeljak na okruglom stolu pod nazivom “Uloga žena u informacijskom društvu Republike Hrvatske”. Taj su ured i Microsoft Hrvatska priredili okrugli stol radi promoviranja važnosti ravnopravnog sudjelovanja žena u ICT sektoru i poticanja popularizacije zapošljavanja većeg broja žena u tom propulzivnom sektoru hrvatskog gospodarstva.

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku Igor Lučić istaknuo je, uz ostalo, kako će se uvidom u stvarne podatke dobiti osnovica za osmišljavanje konkretnih projekata usmjerenih prema ostvarenju željenog stanja ravnopravne zastupljenosti žena u svijetu informacijsko-komunikacijskih tehnologija”.

Direktor Microsoft Hrvatske Ivan Vidaković je, uz ostalo, istaknuo je da ICT sektor omogućava ženama jednake mogućnosti za razvoj i napredovanje kao i njihovim kolegama, te da u ICT industriji, i u Hrvatskoj i u svijetu, žene već drže neka ključna mjesta.

Da bi te brojke bile značajno veće, potrebno je učiniti dodatne napore na promociji ICT industrije i tehnologije od osnovne škole pa naviše.

Nužan preduvjet uspjeha je jačanje nastave iz prirodnih znanosti, a pogotovo iz matematike i fizike.

Predstavljajući rezultate istraživanja Ivana Andrijašević, zamjenica državnog tajnika ureda za e-Hrvatsku, upozorila je da oni ukazuju na neravnopravan položaj žena i muškaraca u informacijskom društvu. Pozvala je sve društvene aktere – od resornih tijela, nevladinih organizacija, obrazovnog sektora, medija do poslovne zajednice – na zajedničku akciju popularizacije ICT sektora djevojkama.

Na okruglom stolu sudjelovali su i potpredsjednica Microsofta za javni sektor Linda Zecher, članica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Mirela Holy, načelnica Odjela za razvoj poduzetništva pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Ana Vincent-Šepić, potpredsjednica HGK Vesna Trnokop Tanta, dekan FER-a Vedran Mornar i predsjednica Uprave Agencije za podršku informacijskih sustava i informacijskih tehnologija Dunja Jurica.

dr Srećko Sladoljev i Pravo na grad dobitnici su nagrade Gong za građanski aktivizam i razvoj demokracije

Povjerenstvo u sastavu: Suzana Jašić, predsjednica, Vesna Kesić, Sandra Pernar, Berto Šalaj i Neven Šantić, na sastanku održanom 10. svibnja 2009. u Zagrebu donijelo je odluku da se nagrada Gong za građanski aktivizam i razvoj demokracije u 2010. godine dodijeli dr. Srećku Sladoljevu i inicijativi Pravo na grad.

Obrazloženje:

Dr. Srećko Sladoljev upozorio je javnost na nerealno prikazivanje opasnosti od virusa H1N1 (svinjske grupe) i sumnjivu valjanost nedovoljno ispitanog cjepiva, te ukazao na netransparentan način naručivanja i dobave cjepiva. Ukazao je i da odgovornost za učinke i nuspojave cjepiva neće snositi proizvođač, već Imunološki zavod čiji je bio zaposlenik i član NO-a. Dr Sladoljev također je ukazivao na netransparentan postupak privatizacije Imunološkog zavoda, zbog čega ga je Uprava suspendirala s posla i protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje u kazneno djelo širenja lažnih i uznemirujućih glasina. Iako mu je Ministar zdravstva nudio povratak na posao prije okončanja sudskog postupka kojeg je pokrenuo zbog suspenzije, Dr. Sladoljev je ponudu odbio, ustrajući na tome da spor riješi pravna država, a ne politika.

Inicijativa Pravo na grad koju zajedno vode udruge Pravo na grad i Zelena akcija, usmjerena je na očuvanje javnih gradskih prostora za potrebe i u funkciji građana, protiv upravljanja javnim prostorom na štetu javnog interesa i protiv isključivanja građana iz odluka o prostornom razvoju Zagreba. U 2010. Pravo na grad je pod nazivom “Ne damo Varšavsku” pokrenulo niz inicijativa i akcija za očuvanje javne pješačke zone u središtu grada i protiv žrtvovanja javnog i pješačkog prostora privatnim interesima jednog poduzetnika. Svojom kampanjom Pravo na grad sustavno ukazuje na neodrživu prostornu politiku u Zagrebu, na moguće izvore korupcije i netransparentno djelovanje gradske vlasti. U svoje kreativne akcije Pravo na grad privuklo je i uključilo tisuće građana i građanki. Time je inicijativa zadobila značenje šire od gradskog i postala simbol kreativnog i nenasilnog otpora građana neracionalnoj i prema njima neprijateljskoj politici prostornog razvoja u cijeloj zemlji.

Nagrada će dr. Sladoljevu i predstavnicima Prava na grad biti uručena u subotu, 29. svibnja u 11.30 sati u Vrgorcu, polivalentna dvorana, Tina Ujevića 8.

Nakon dodjele nagrade, u podne će se održati javni skup na temu “Sređivanje popisa birača – izmjene Zakona o prebivalištu s ciljem da se razmotri problem popisa birača koji je eskalirao u Vrgorcu za vrijeme lokalnih izbora 2009., a u svjetlu najavljenih izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Na skup su pozvani Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskog sabora, saborski zastupnici XI. Izborne jedinice (tzv. dijaspora), Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, Borislav Matković, gradonačelnik Vrgorca, Ratko Gajica, saborski zastupnik, Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Marko Rakar, aktivist.

O nagradi Gong za za građanski aktivizam i razvoj demokracije

Često se uočava da su građani Hrvatske pasivni i indiferentni spram političkih procesa, razina participacije u građanskim inicijativama i organizacijama za opće dobro vrlo je niska, u društvu vlada nepovjerenje u institucije i uopće u politiku, razina informiranosti hrvatskih građana je niska, a demokratska politička kultura nedovoljno razvijena. S druge strane, uključenost organizacija civilnog društva u političke procese nije zanemariva. Posljednjih desetak godina OCD-i su postali važan politički faktor kojeg donositelji odluka ne mogu ignorirati, kao i važan sukreator u formiranju javnog mnijenja.

Kako razvijenost nekog društva određuju količina i kvaliteta uspostavljenih odnosa, aktivnih organizacija civilnoga društva te informiranih i angažiranih građana, nužno je na razne načine poticati te procese.

Na tome tragu, Vijeće GONG-a osmislilo je ovu nagradu kao doprinos promociji građanskog aktivizma i vrijednosti civilnoga društva koje su izgurane na margine najvećeg dijela medija, a u obrazovni sistem nisu još sustavno ušle. Nagrađujući one koji su u svom angažmanu bili glasni, inovativni i hrabri željelo se omogućiti dodatan prostor za promociju osoba, inicijativa, udruga i akcija od javnoga interesa. U Hrvatskoj nedostaje aktivizma svake vrste, a konformizma ima previše, pa su stoga javna isticanja pozitivnih primjera građanskih akcija prijeko potrebna. Nadamo se da će ova nagrada tome doprinijeti.

Pristigli prijedlozi

Na javni poziv za podnošenje prijedloga za dodjelu nagrade Gong, zaključno s 21. travnjem 2010., pristiglo je 9 prijedloga:

1. Ante Šalinović predložio je Marka Rakara.

2. Fond Hipokrat i Zaklada Slagalica predložili su dr.sc.Srećka Sladoljeva.

3. Gradska knjižnica Zadar predložila je Gradsku knjižnicu Zadar.

4. Neda (Urša) Rakar – Gamulin predložila je inicijativu “Pravo na grad” Prava na grad i Zelene akcije.

5. Petar Hajdić preložio je Petra Hajdića.

6. Mr.sc. Suzana Kunac predložila je plenum Filozofskog fakulteta Zagreb.

7. Svjetlana Marijon predložila je udrugu Zamisli.

8. Udruga Dijak predložila je Mirjanu Lovreković.

9. Udruga Zelena Istra predložila je udrugu Zelenu Akciju.

Povjerenstvo je ustanovilo da su svi prijedlozi podneseni i obrazloženi sukladno Javnom pozivu, osim prijedloga Petra Hajdića jer prema Pravilniku o dodjeli nagrade Gong, pojedinac ne može predložiti sam sebe. U razmatranje je ušlo osam prijedloga.

Povjerenstvo smatra da je na tragu takvog razmišljanja pristigao veliki broj kvalitetnih prijedloga, iako smo možda očekivali više inicijativa i više građanskog aktivizma koji se odvijaju izvan Zagreba, a o kojima, zbog stanja u medijima, nacija nije dovoljno informirana.

Kako je za nagradu predloženo 5 udruga i inicijativa te 3 pojedinaca, Povjerenstvo je odlučilo da razdvoji prijedloge kolektivnih akcija od prijedloga koji su se odnosili na građansku hrabrost i inicijative pojedinaca. Smatrajući da je riječ o podjednako važnim, ali različitim oblicima građanskog aktivizma koji, u oba slučaja, nadilazi redovite djelatnosti udruga, ili profesionalnog obavljanje redovitog posla pojedinaca/pojedinki, u uži izbor za nagradu ušli su Srećko Sladoljev kao pojedinac, te kampanja Pravo na grad i Plenum Filozofskog fakulteta kao kolektivne akcije. I Pravo na grad i Plenum FF-a ocijenjeni su kao hrabre i kreativne kampanje koje su ohrabrile i pokrenule na akciju i grupe izvan Zagreba, Plenum je, nakon duljeg vremena pasivnosti, vratio studente u politički prostor i iznašao u svjetskim razmjerima inovativne oblike kolektivnog odlučivanja i direktne demokracije. No Povjerenstvo je na kraju odlučilo da nagradu za kolektivnu akciju dodijeli Pravu na grad kao dugotrajnoj, dobro organiziranoj i upornoj akciji koja je okupila jako veliki broj aktivista i aktivistica, građana i građanki iz svih slojeva društva i uspjela proizvesti promjenu u načinu razmišljanja građana, ali i funkcioniranja gradskih i državnih institucija.

Povjerenstvo je na kraju odlučilo da ove godine nagradu Gong podijeli između Srećka Sladoljeva, kao primjera individualne građanske hrabrosti i ustrajnosti i kampanje Pravo na grad, kao odlično osmišljene kolektivne akcije koja stalno pronalazi nove načine djelovanja i utjecaja, potiče građane na angažman i okuplja velik broj aktivista i aktivistica.

GONG i Povjerenstvo čestitaju dr. Sladoljevu i Pravu na grad.

Suzana Jašić, predsjednica povjerenstva za nagradu Gong v.r.

Vesna Kesić, predsjednica Vijeća GONG-a, v.r.

Naglasci o dobitnicima nagrade iz podnesenih kandidatura

Dr. Srećko Sladoljev godinama je bio član svih tijela i ustanova Imunološkog zavoda u Zagrebu, čime je imao i zakonsku obavezu sudjelovati u nadzoru poslovnih, pravnih, financijskih i organizacijskih odluka vrha IZ-a u postupku privatizacije. Dr. Sladoljev se korupciji suprotstavio glasno i angažirano kad je smatrao da se poslovne odluke donose protivno zakonima te pravnim aktima tvrtke. Bio je jedan od nekolicine stručnjaka koji su javno izrekli sumnje u prenapuhanu opasnost od virusa H1N1 (virus svinjske gripe), a javnim istupom upozorio je na činjenicu kako cjepivo nije dovoljno ispitano, a da za (ne)učinkovitost i nuspojave ne odgovara proizvođač, nego Imunološki zavod. Unatoč ponudi Ministra zdravstva da ga vrati na posao i prije okončanja sudskog procesa koji je Imunološki zavod pokrenuo protiv dr. Sladoljeva, on na to nije pristao, ustrajući da spor riješi zakonitim putem, odnosno da spor riješi “pravna država”, a ne politika. Sudjelovao je i u pisanju knjige D. Gorjanskog: “Korupcija u hrvatskom zdravstvu” u kojemu je objelodanio nepravilnosti u radu Imunološkog zavoda. Zbog stalnog ukazivanja na netransparentnost u privatizaciji Imunološkog zavoda te iznošenja istine o cjepivu, dr. Sladoljev dobiva suspenziju do izvanrednog otkaza, a uz to Imunološki zavod protiv njega podiže kaznenu prijavu radi sumnje u počinjenje kaznenog djela širenja lažnih i uznemirujudih glasina.”

Važnost djela dr. Sladoljeva očituje se u sljedećem:

– njegovom je upornošću i hrabrošću obustavljena je netransparentna pretvorba Imunološkog zavoda što pokazuje da se hrabrim djelovanjem mogu zaustaviti procesi koji štete općem dobru;

– njegovom je hrabrošću i javnim nastupima hrvatsko građanstvo očuvano je od bespotrebnog i uvijek moguće opasnog masovnog cijepljenja;

– unatoč suspenziji, nije pristao na nelegalno vraćanje na posao koje mu je nudio Ministar, već ustraje na djelovanju pravne države te unatoč teškoj životnoj situaciji, upućuje na povjerenje koje građani moraju imati u pravnu državu;

– iznošenjem nepravilnosti u radu Imunološkog zavoda u knjizi “Korupcija u hrvatskom zdravstvu” dr. Sladoljev objelodanjuje sudionike te afere, jasno šaljući poruku kako se se “korupcija ne isplati” te da “korupcija ostavlja trag”, za koji će, prije ili kasnije, javnost ipak doznati.

Predlagači svoj prijedlog temelje na činjenici, a Povjerenstvo se slaže, da se dr. Sladoljev u svojim postupcima vodio interesima društva, a ne svojim osobnim interesom te što je, unatoč mogućim posljedicama (otkazu, pa čak i kaznenom progonu), postupio prema osobnoj savjesti nadređujući javni interes osobnoj sigurnosti.

Vjerujemo kako ponašanje dr. Sladoljeva može potaknuti osvještavanje javnosti, a naročito potaknuti druge pojedince u djelovanju za pravnu državu.

Pravo na Grad je inicijativa i kampanja usmjerena protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora, upravljanja prostorom na štetu javnog interesa, neodržive prostorne politike i isključivanja građana iz odluka o prostornom razvoju Zagreba. Pokrenuta je 2006. kao neformalna inicijativa organizacija civilnog društva s područja mladih i nezavisne kulture, a 2009. je formalizirana kao udruga građana. Sve aktivnosti Prava na grad provode se u partnerstvu sa Zelenom akcijom, a zajednički naziv za te aktivnosti, odnosno kampanju, je Pravo na grad.

Najvidljivija i kontinuirana zajednička aktivnost Prava na grad i Zelene akcije od samog početka je javno djelovanje protiv planirane izgradnje trgovačkog centra s garažom Hoto grupe u bloku na Cvjetnom trgu. Riječ o projektu koji zahtijeva ukidanje dijela pješačke zone u Varšavskoj ulici, rušenje zaštićenih povijesnih zgrada, povećava izgrađenost unutar bloka za više od 100

posto te privlači količinu automobila koja će u onemogućiti odvijanje javnog prometa u tome dijelu grada. U trenutku kada je predstavljen javnosti, takav je projekt prema važećm pravilima bilo nemoguće izvesti, no, nizom pogodovanja, usprkos snažnom protivljenju javnosti, gradska ga je vlast omogućila. Najvažnije obilježje kampanje Pravo na grad je pristup temeljen ne samo na priopćenjima, konferencijama za medije i javnim skupovima, već prije svega na javnim akcijama koje svojom atraktivnošću odgovaraju na zatvorenost i populizam mainstream medija. Zahvaljujući tome, slučaj Cvjetni trg postao je stvarno, ali i simboličko mjesto otpora korumpiranoj prostornoj politici, ne samo za građane Zagreba.

Od 2006. do danas proveden je velik broj javnih akcija, a neke od najvažnijih su:

– akcija “Totalna rasprodaja” u kojoj je na zgradu na Cvjetnom trgu izvješena cerada s natpisom “Totalna rasprodaja”. Tom je akcijom u prosincu 2006. javnost po prvi put upoznata s planom izgradnje shopping centra.

– peticija protiv devastacije Cvjetnog trga i Donjeg grada (proljeće 2007.) koju je potpisalo preko 54.000 građana;

– prosvjedno pjevanje pjesme “Padaj silo i nepravdo” ispred Gradske skupštine uoči sjednice na čijem je dnevnom redu bila promjena GUP-a vezana za projekte u donjogradskim blokovima kojom se pogoduje investicijama poput one na Cvjetnom trgu (srpanj 2007).

– preimenovanje Trga Petra Preradovića u Trg žrtava Milana Bandića (listopad 2007.)

– bučni prosvjed u Varšavskoj ulici koji je okupio preko 4 tisuće građana (siječanj 2008.)

– akcija “Mjesto zločina” u kojoj je zgrada Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva omotana trakom s natpisom “mjesto zločina” – kako bi se upozorilo na šutnju i odobravanje projekta od strane tog Ministarstva (studeni 2008.)

– “Mutna” – kampanja za izmišljeni brand izvorske vode kojom se uobičajenim metodama marketinga plasiralo poruke o korupciji zagrebačke gradske vlasti (proljeće 2009.)

U siječnju 2010. u Varšavskoj su ulici trebali započeti radovi na iskopu ulazno-izlazne rampe za garažu. Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije uspješno su blokirali pokušaj da se započne s radovima, a zahvaljujući žalbama stanara iz Varšavske ulice, ti su radovi odgođeni. Od tada počinje nova faza zajedničkog djelovanja Prava na grad i Zelene akcije: čuvanje Varšavske ulice od početka građevinskih radova i okupljanje masovne podrške građana za ovaj cilj, odnosno kampanju “Ne damo Varšavsku!” kroz blokadu pokušaja početka radova kavezima i cijevima (22. siječnja), okupljanje građana u “živi zid za Varšavsku”, postavljanje info-točaka (kontejnera) u Varšavskoj ulici sa stalnim dežurstvima građana i aktivista (5. – 10. veljače), prosvjed protiv krađe Varšavske (10. veljače) koji je usprkos iznimno lošim vremenskim uvjetima okupio velik broj građana (u noći nakon prosvjeda su akcijom interventne policije uhićeni aktivisti koji su dežurali u kontejnerima); urudžbiranje prijava 600 građana urbanističkoj inspekciji Ministarstva graditeljstva vezanih za Detaljni plan uređenja (DPU) bloka na Cvjetnom trgu (17. veljače); uručivanje kaznene prijave USKOK-u protiv zagrebačkog gradonačelnika zbog Varšavske ulice i prosvjedno pjevanje pjesme “Zagreb te zove” ispred navedene institucije (7. travnja).

Predlagačica naglašava, a Povjerenstvo je suglasno da je Inicijativa Pravo na grad uspješno stvorila koaliciju raznolikih aktera civilnog društva i široku mrežu kontakata s građanima i volonterima koji su spremni ulagati vrijeme i energiju u kampanju. Također, okupila je stručnjake, javne djelatnike i ugledne građane koji su spremni uložiti svoj ugled u ciljeve kampanje. U tom je smislu Pravo na grad generiralo značajan socijalni kapital u civilnom društvu. Nadalje, Pravo na grad i Zelena akcija razvili su inovativan pristup javnom djelovanju temeljen na kontinuiranoj prisutnosti i taktici djelovanja protiv zatvorenog medijskog okruženja i populističke politike. Konačno, Cvjetni trg, a naročito Varšavska ulica postali su bitno šire pitanje od lokalnog problema. Ovaj je slučaj postao simbol na nacionalnoj razini za neodrživu prostornu politiku, koruptivnu spregu politike i građevinskog biznisa i zahtjev za stvarnim sudjelovanjem građana u odlukama o prostornom razvoju. Zahvaljujući, između ostalog i kampanji Pravo na grad, pitanje devastacije prostora ušlo je na nacionalnu političku agendu. Ovo je pak ohrabrilo grupe građana i inicijative u drugim dijelovima zemlje da se javno angažiraju protiv lošeg upravljanja prostorom u svojim lokalnim zajednicama (Split, Dubrovnik …). U tome smislu danas možemo govoriti o novonastajućem polju djelovanja u civilnom društvu u Hrvatskoj.

Između mainstreama i građanskog neposluha: Perspektive razvoja civilnog društva u Hrvatskoj

Heinrich Boell Stiftung Hrvatska Vas poziva na stručni okrugli stol u ciklusu PLAN B

 IZMEĐU MAINSTREAM-a i GRAĐANSKOG NEPOSLUHA: PERSPEKTIVE RAZVOJA CIVILNOG DRUŠTVA U HRVATSKOJ

 koji će se održati 27.svibnja 2010. sa početkom u 9,30 u Novinarskom domu u Zagrebu, Perkovčeva 2

 

U posljednjih desetak godina civilno društvo u Hrvatskoj doživjelo je nekoliko supstancijalnih promjena u vlastitom razvoju; odlazak stranih donatora, promjenu odnosa Europske unije spram civilnih aktera, veću regulaciju države, profesionalizaciju djelovanja, ali i porast političkog utjecaja i protestne participacije, uglavnom disproporcionalan sa stupnjem uključivanja u društvene procese koji bi odgovarao Kopenhagenskim kriterijima. Nabrojene, ali i mnoge druge promjene koje su nerijetko djelovanje civilnog društva na štetu građanskog uključivanja reducirale primarno na rad nevladinih udruga, i u samom civilnom društvu proizvode jedan ambivalentan stav spram budućih modela djelovanja.

Spomenuti redukcionizam civilnog društva na djelovanja nevladinih udruga, “poželjno” profesionaliziranih i institucionaliziranih, koje u godišnjem ritmu pokrivaju ‘mainstream’ pitanja,  uveo je u diskurs lažnu reprezentativnost civilnog društva, ali i – putem potpora ili aranžmana – pacificirao veći dio organizacija u odnosu na njihovo moguće korektivno djelovanje. Dio organizacija sasvim sigurno izgubio se – ili pronašao – u sofisticirano složenom tehnokratskom “aparatusu” projektnog rada dok je do unazad nekoliko godina aktivističko vaninstitucionalno djelovanje na zagovaranju ili postavljanju određenih zahtjeva ili tema (agenda setting), osim par iznimaka, bilo pred samim izdisajem. Međutim, u posljednjih nekoliko godina evidentan je novi val tzv. protestne participacije, vrlo često u obliku neformalnih grupa i inicijativa, koja ponekad preuzima forme građanskog neposluha kao jedinog mogućeg instrumenta učinkovitog djelovanja civilnog društva. Pored rastućih nejednakosti i mogućeg netransparentnog rada vlasti, jedan od razloga porastu takvog oblika djelovanja je sigurno i simulacija partnerskog odnosa države sa udrugama koja ih i dalje drži izvan kruga donošenja odluka i utjecaja. Tek formalna i fingirana participacija, kakvu udruge često doživljavaju, oštro pokazuje ograničenja demokratske konsolidacije društva te vodi prema neposluhu kao, pored njegovog intrinzičnog legitimeta, jedinoj preostaloj učinkovitoj metodi proizvodnje pritiska.

S obzirom na takav slijed okolnosti, u raspravi koja slijedi, Heinrich Böll Stiftung želi potaknuti daljnju raspravu o novim mogućnostima proizvodnje utjecaja na procese odlučivanja koji bi povećali autonomnost i emancipaciju civilnih aktera od nametnutih tržišnih mehanizama i ekstenzivne regulacije države. Pored toga, u raspravi želimo razmotriti i koji unutarnji, odnosno vanjski faktori nastoje profilirati i usmjeriti djelovanje civilnog društva, u odnosu na potrebe koje se prepoznaju u djelovanju ‘odozdo’.

Jesu li sazrele mogućnosti za otvoreno i izravno djelovanje građana na pitanjima javnog interesa? U kojoj mjeri država ili tržište odigravaju dominantnu ulogu u usmjeravanju aktivnosti i načina djelovanja? Koliko su danas civilni akteri neovisni ili autonomni od tih izvora utjecaja? Da li se mijenja odnos između (podrške) Europske unije i (organizacija) civilnog društva i koje su posljedice takve moguće promjene? Na ta i slična pitanja odgovor će pokušati dati naši uvodničari.

 

 TENTATIVNI PROGRAM

9, 30 – uvodna riječ – Vedran Horvat, Heinrich Böll Stiftung, Ured za

                       Hrvatsku

PANEL I – CIVILNO DRUŠTVO U HRVATSKOJ DANAS – UNUTARNJA I VANJSKA OGRANIČENJA DJELOVANJA

 9, 45 –  Žarko Puhovski, Filozofski fakultet u Zagrebu

10, 00 – Damir Grubiša, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu

10, 15 – Martin Mayer, Delegacija Europske Komisije u Hrvatskoj***

10, 30 – Srđan Dvornik, publicist i aktivist

10, 45 – diskusija

 Moderacija: Vedran Horvat

 

PANEL II – DRŽAVA I TRŽIŠTE U POLJU CIVILNOG DRUŠTVA – U POTRAZI ZA MOGUĆNOSTIMA EMANCIPACIJE

 11, 15 – Teodor Celakoski, Pravo na grad

11, 30 – Paul Stubbs, Ekonomski institut u Zagrebu

11, 45 – Vjeran Piršić, Eko Kvarner

12, 00 – Željka Leljak Gracin, Zelena akcija/Savjet za razvoj civilnog društva

12, 15 – rasprava

Moderacija: Tin Gazivoda, Centar za ljudska prava

12, 45 – stanka za osvježenje i domjenak

 

PANEL III – OD OUTSOURCING-a DO SUBVERZIJE – LAŽNE I PRAVE DILEME ZA CIVILNO DRUŠTVO

 13, 15 – Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije

13, 30 – Tomislav Tomašević, Zelena akcija

13, 45 – Atana Grbić Martinović, Eko Zadar

14, 00 – Mate Kapović, Filozofski fakultet u Zagrebu

14, 15 – rasprava

Moderacija: Mima Simić, aktivistica i publicistica

 

 ***Govornici koji još nisu potvrdili sudjelovanje.

 

Tribina “Ravnopravnost spolova i položaj žene u Hrvatskoj”

Zelena lista Vas poziva na tribinu pod nazivom

 “Ravnopravnost spolova i položaj žene u Hrvatskoj

koja će se održati u srijedu 26. svibnja 2010. u 18h u dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir u Švarcovoj 18.

Na tribini sudjeluju: Neva Toelle, Zelena lista, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb, Jasna Lesički, dipl. socijalna radnica, predstavnica Grada Zagreba i Ana Lukatela, vanjska suradnica UN-ove Agencije za ravnopravnost spolova

Sudionice će dati niz odgovora na pitanja koja muče hrvatsko društvo u kojem tradicionalne predrasude još uvijek drže ženu u neravnopravnosti pred muškarcem, od sudjelovanja u vrhu odlučivanja do manje plaće od muškoga kolege za isto radno mjesto, porodiljni dopust, “ženski poslovi”, pa sve do crne statistike obiteljskog nasilja.

Dođite i pridružite nam se u raspravi.