Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Gradske skupštine Grada Zagreba i Ženska soba zajednički organiziraju okrugli stol povodom Međunarodnog danaborbe protiv nasilja nad ženama.
Tema okruglog stola je: “Seksualno nasilje – potreba za standardizacijom prakse”.
Okrugli stol će se održati 24. 11. 2009. s početkom u 12 sati u dvorani Kralj Tomislav u hotelu Sheraton (Kneza Borne 2 u Zagrebu).
Festival novog cirkusa održat će se od 26. do 30. studenoga u Zagrebačkom kazalištu mladih, Zagrebačkom kazalištu lutaka (Scena Travno), te u dvorani Jedinstvo na Prisavlju, najavljeno je na jučerašnjoj press konferenciji održanoj u Francuskoj medijateci.
– Francuska medijateka u tjednu festivala pretvorit će se u festivalski centar. Nije svakidašnja situacija da se jedna kulturna institucija toliko odrekne svojih uobičajenih aktivnosti kojima se inače bavi tijekom godine. To je značajan pokazatelj naše suradnje i partnerstva – istaknuo je Ivan Kralj, ravnatelj festivala.
Veleposlanik Francuske, Njegova Ekscelencija, gospodin Jérôme Pasquier također je došao pozdraviti festival: – Jako sam sretan što Francuska zauzima iznimno mjesto na Festivalu novog cirkusa. I bez obzira što smo povezani s drugim festivalima u Zagrebu, s Festivalom novog cirkusa njegujemo poseban odnos.
Taj odnos realizirat će se kroz gostovanje čak triju francuskh predstava u sklopu glavnog programa, čiji je dolazak poduprla i krovna francuska institucija CulturesFrance. Festival će 26. i 27.11. otvoriti Compagnie Bal čija Jeanne Mordoj, kontorcionistica, trbuhozborka, bradata žena i krotiteljica žumanjaka propituje naše tabue u predstavi “Éloge du poil“. Druga francuska zvijezda, porijeklom iz SAD-a, zove se Laura Herts (Le Rire Voyageur). Ova uspješna svjetska klaunesa, inače praprapranećakinja braće Marx, u predstavi “A Won Woman Show” u ZKL-u Travno ponudit će britku kritiku muški orijentiranoga svijeta. Na FNC se ove godine vraća i Mélissa Von Vépy (Moglice-Von Verx), akrobatkinja koju je tri godine nakon gostovanja u Zagrebu, Avignonski festival angažirao da napravi predstavu na visećem ogledalu – “Miroir, Miroir” također igra na Sceni Travno Zagrebačkog kazališta lutaka.
– Ovo festivalsko izdanje donosi isključivo predstave čiji su autori žene. Dvije su s hrvatskim predznakom. “Poppins silazi” Dubravke Crnojević-Carić prva je domaća cirkuska predstava koja će biti producirana s obećanjem o sufinanciranju od strane Gradskog ureda za kulturu. Ta predstava u kojoj tri mlade akrobatkinje iz Trikoa propituju vlastitu ženskost, zbog prizora golotinje ne preporučuje se najmlađim posjetiteljima. Na drugoj strani, predstavu “Bambula”, o tijelu kao posudi sjećanja, režirao je njemački Hrvat Ante Ursić. Festival će u Jedinstvu zatvoriti britanski Psychological Art Circus, fuzija virtuoznog zračnog cirkusa, korporalne mime i originalnog soundtracka – najavio je ravnatelj festivala.
Uz izvedbeni program, Festival novog cirkusa ove godine organizira i međunarodnu konferenciju na Akademiji dramske umjetnosti – predavači s četiri kontinenta iznosit će svoje radove na temu “Žene & Cirkus”. Osobitost ovogodišnjeg FNC-a jest i rekordan interes europskih programatora – njih pedesetak dolazi u Zagreb gledati predstave koje je selektirao festival i koji se svake godine sve više etablira na međunarodnoj kulturnoj karti.
Okrugli stol “Utjecaj na poboljšanja pravnih i medijskih perspektiva trgovanja ženama i prostitucije” u organizaciji Centra za zene zrtve rata-ROSA odrzava se 23.11.2009., ponedjeljak, od 11:00 do 14:00 sati, u hotelu Dubrovnik, dvorana Ban 2, a uoči Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, i 16 dana aktivizma.
Na okruglom stolu rezultate istraživanja o pravnoj praksi i medijskim napisima u odnosu na trgovanje ženama i prostituciju, prezentirat će odvjetnica Sanja Bezbradica, sociologinja Jasmina Fajkovic, predstavnica Centra za zene zrtve rata – ROSA Đurđica Kolarec, dok će okrugli stol facilitirati predstavnica Centra za ženske studije Rada Borić. O europskoj praksi u odnosu na navedene probleme govoriti će predstavnice Europskog ženskog lobija Colette De Troy iz Belgije, Andrea Matolcsi iz Mađarske i Covadonga Naredo iz Francuske.
Rezultati istraživanja koje će se prezentirati obuhvaćaju period od 2004.-2008.g., a odnose se na sudsku praksu Prekršajnog suda, Kaznenog suda, Županijskog suda, Visokog prekršajnog suda, te na praksu Državnog odvjetništva u slučajevima trgovanja ženama i prostitucije. Analizirali su se i medijski natpisi Jutarnjeg lista, Novog lista, Glasa Slavonije, te Nacionala i Globusa.
Rezultati projekta o mobbingu, zlostavljanu na radnom mjestu, “Ojačajmo najslabije karike u svijetu rada” koji je financiran iz pretpristupnog fonda Europske unije Phare 2006 predstavljeni su danas na završnoj konferenciji u Zagrebu.
U sklopu projekta Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga u suradnji s Gradom Zagrebom kao partnerom u proteklih je godinu dana napravila analizu pravne regulacije mobbinga u Europskoj uniji i Hrvatskoj, osmislila vizualni identitet i marketinšku kampanju radi osvješćivanja tog problema, provela trening 15 trenera te testirala jednu tvrtku na prisutnost mobbinga.
“Stres na radnom mjestu jedan je od ključnih čimbenika koji djeluje na pojedinca, a na ekonomskoj razini uzrokuje gubitke u milijunima eura zbog smanjenja produktivnosti, porasta bolovanja i gubitka motivacije za rad”, kazao je na konferenciji Erol Akdag iz Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj. Izrazio je nadu da je taj problem sada prepoznat i da će biti osuđen kako u javnim i privatnim tvrtkama tako i na individualnoj i strukturnoj razini.
Zastupnica u zagrebačkoj gradskoj Skupštini Vesna Majher istaknula je da na radnom mjestu često provodimo više vremena nego s obitelji, te da je stoga važno osigurati zdravo radno okruženje, osvijestiti problem i organizirati pomoć žrtvama.
“Vjerojatnost da netko tijekom svog radnog vijeka bude žrtva mobbinga iznosi 25 posto”, dodala je.
U sklopu projekta Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga izdala je publikaciju o pravnoj regulaciji mobbinga u Hrvatskoj i Europskoj uniji, brošuru o mobbingu sa savjetima kako ga prepoznati i spriječiti, te priručnik za trenere o identificiranju neadekvatnog ponašanja i uvjeta u radnoj organizaciji.
Grčka, Pride, Gorenje, bagerist Džo…?
Kako bi vi nastavili sljedeći niz ? Da li su to riječi koje i vas asociraju na solidarnost, ili vi prvo pomislite na nešto drugo, možda na neki telefonski broj sa 060?
Gore navedeni pojmovi su prve asocijacije na spomen solidarnosti sudionika/ica jučerašnje diskusije u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu, gdje je Heinrich Boell Stiftung okupio aktivističko-teorijske snage u diskusiji na temu “Solidarnost u krizi-kriza solidarnosti ?”. Andrej Kurnik, Sanjin Bužo, Mima Simić, Šefik Tatlić i Marko Strpić pokušali su dati odgovor (i ne samo odgovor nego i “upute za daljnje djelovanje”) na pitanja: Što je uopće solidarnost, da li postoji i kako se manifestira u ovom našem “regionu”?
Nažalost, većina primjera sudionika/ica je ukazivala na manjak solidarnosti u ovom dijelu Europe.
Prema riječima Andreja Kurnika, u Sloveniji su imigranti i “izbrisani” izloženi diskriminaciji. “Kolonijalna dominacija” koja je zavladala nakon osamostaljenja proizvela je značajan broj “isključenih”.
Sanjin Bužo ističe problem kolektivnih predrasuda u Jugoistočnoj Europi koje su potencirane slabim protokom informacija između gradova/zemalja. U Beogradu ne znaju što se zbiva u Tirani, u Sarajevu ne znaju što se događa u Ljubljani.
Osim problema sa solidariziranjem s drugima i drugačijima, postoji problem i unutar samih diskriminiranih grupa. Najbolji primjer za to je nedavna situacija u Sloveniji gdje su radnici i radnice Gorenja organizirale/i divlji štrajk u kojem ih sindikat nije podupro.
Ni lezbijska i gej populacija nije imuna na “ne-solidarnost”.
Mima Simić je naglasila problem kod održavanja “Internacionala Pride-a” 2006. u Zagrebu, kada se dio pripadnika LGBTIQ zajednice ogradio od takvog koncepta Pride-a.
Ono od čega su se ogradili je zapravo “širenje područja borbe” na prava manjina generalno. Ćirilica i petokraka na plakatu nisu bili dio “njihove borbe”.
Glavni problem kod pitanja “Koliko solidarnosti?” je podjela na vašu i našu borbu, na nešto što me se tiče i nešto što me se ne tiče. Odnosi moje, tvoje, vaše i naše direktno su povezani sa politikom identiteta. Ukoliko se i same/i identificirate kao manjina, da li je veća vjerojatnost da ćete se solidarizirati sa nekom drugom manjinom?
Privatizacija je zahvatila i sferu solidarnosti. Ubrzani tempo života, obaveze, prezaposlenost i ostale fraze koje služe kao alibi za “ne-imanje” vremena proizvele su novovjeki fenomen “cyber solidarnosti”. Na Facebook-u označite što podupirete, proslijedite par mailova u kojima netko traži pomoć, nazovete par brojeva na 060, i građanska dužnost je obavljena.
Uz to se naravno trebate nadati da voditelj kviza u naletu emocija ne prozove nekog od primatelja donacija.
I što dalje sa solidarnošću, ostaviti je u sferi empatije, altruizma, voluntarizma i ostalih relativiteta. Ili je pak dovoljno samo bivati u sferi cyber solidarnosti.
Kako spriječiti da nas ne zadesi sudbina Niemoellerovog junaka, koji nije ništa rekao kad su dolazili po komuniste, židove, sindikaliste i katolike pa naposljetku kad su došli po njega nije imao tko reagirati?
Bez solidarnosti, jako teško.
Čelnici država i vlada 27 zemalja članica Europske Unije, na izvanrednom bi summitu u Strasbourgu trebali odlučiti o tome tko će biti predsjednik Europske Unije, a tko njezin visoki predstavnik za vanjsku politiku. Određivanje nositelja ovih dužnosničkih mjesta iznimno je važno i za formiranje novog kolegija Europske komisije i njezinog ponovno izabranog predsjednika Joséa Manuela Barrosa.
Važno je naglasiti da je visoki predstavnik za vanjsku politiku EU-a ujedno i potpredsjednik Europske komisije. Ukoliko se dogodi ono što svi priželjkuju, ali zapravo nitko ne smatra vjerojatnim, i na to mjesto zasjedne žena, Barrosova će zadaća ipak biti ponešto lakša. Naime, predsjednik Komisije posljednjih je dana suočen s vrlo realnom mogućnošću da Europskom parlamentu neće moći predložiti rodno uravnotežen tim. U tom bi se slučaju još jednom, nakon problema s ratifikacijom Lisabonskog ugovora što su ih stvarale Irska i Češka, mogao odgoditi proces formiranja nove Europske komisije.
Barrosovo nastojanje da sastavi kolegij europskih povjerenika/ca s boljom rodnom ravnotežom od ovoga još uvijek antualnog otežavaju upravo zemlje članice koje za svoje kandidate u Komisiji kandidiraju uglavnom muškarce – od 20 dosad poznatih kandidata samo su tri žene: Androulla Vassiliou sa Cipra (još nije službeno nominirana, ali to se čini vrlo izvjesnim), Viviane Reding iz Luxembourga, i Rumiana Jeleva iz Bugarske. Želi li sljedeća Barrosova administracija imati više od 8 žena koliko ih je bilo u prethodnoj, potrebno je da većina od preostalih 7 zemalja koje još nisu izabrale svoje kandidate odluče da to zapravo budu kandidatkinje. Korak u tom pravcu predstavlja nedavna nominacija Máire Geoghegan-Quinn, irske predstavnice u Europskom revizorskom sudu, kao i nominacija Cecilije Malmström, trenutne ministrice za europske poslove u švedskoj vladi.
Moguće je očekivati i reizbor Catherine Ashton (Ujedinjeno Kraljevstvo), sadašnje povjerenice za trgovinu, Dankinje Connie Hedegaard, te nominaciju Anne Diamantapoulou, bivše povjerenice i trenutno ministrice obrazovanja u grčkoj vladi. Sve nominacije moraju potvrditi predsjednik Europske komisije, nacionalne vlade i Europski parlament.
Barroso je više puta nastojao potaknuti zemlje članice da u Komisiju u što većoj mjeri kandidiraju žene. Takve je inicijative čak obećao podržati boljim povjereničkim pozicijama. Tako je učinio i 2004., kada je oformio svoju prvu Komisiju – nizozemskoj je povjerenici Neelie Kroes, kao nagradu nizozemskoj vladi, dodijelio vrlo moćnu poziciju povjerenice za tržišno natjecanje. To bi mogao učiniti i sada, jer su europski zastupnici, čini se, spremni izazvati novu institucionalnu krizu u Uniji u ime rodne jednakosti. Prije pet godina Parlament doista jest odbacio kandidaturu Rocca Buttiglionea zbog njegovih homofobnih primjedbi, što je pomelo i cijelu predloženu Komisiju.
Iako žene čine čak 52.6% europske populacije, podzastupljene su na ključnim institucionalnim mjestima EU-a. Kako su samo dvije žene nominirane za predsjednika/cu EU-a (Latvijka Vaira Vike-Freiberga i Irkinja Mary Robinson), a potencijalne kandidatkinje za mjesto visokog predstavnika za vanjske poslove (poput Catherine Ashton, sadašnje povjerenice za trgovinu i Elisabeth Guigou, članice Francuske nacionalne skupštine) rijetko se spominju, pokrenuta je i online peticija za poboljšanje rodne ravnoteže u sljedećem sastavu Europske komisije. Organizatori peticije Gender Balanced Commission sastavili su čak i alternativni prijedlog za sljedeću Komisiju koja bi se sastojala samo od žena, kako bi pokazali da je veći broj žena u europskim tijelima ne samo poželjno već i sasvim moguće ostvariti. Imenovali su po barem jednu ženu iz svake od 27 zemalja članica za koju vjeruju da bi mogla djelovati kao povjerenica (http://www.genderbalancedcommission.eu/female-commissioners/). Međutim, organizatori peticije ipak sumnjaju da će ova peticija imati većeg utjecaja na stvaranje sljedeće Europske komisije. Teško da će europski parlamentarci dalje odgađati formiranje Komisije jer je već i zbog kašnjenja dugo očekivanog summita vrlo izvjesno da će se saslušanja potencijalnih povjerenika/ca pred različitim odborima Europskog parlamenta dogoditi najranije u siječnju, kada je i plenarna sjednica na kojoj bi kandidati/kinje trebali biti prihvaćeni. Dakle, čak i ako Parlament pristane na sve kandidate/kinje, postoji mogućnost da sljedeći sastav Komisije neće otpočeti s radom prije veljače sljedeće godine.
