Slučaj Caster Semenya

 

Je li Caster Semenya žensko ili muško? Ili je možda i jedno i drugo? Otkad je ta 18- godišnja južnoafrička trkačica osvojila svjetsko zlato u utrci na 800 metara, zaokuplja veću pozornost medija i javnosti, nego senzacionalni Jamajčanin Usain Bolt i njegova dva fantastična svjetska rekorda te tri osvojena zlata. Caster Semenya, koja je dosad bila potpuno nepoznata atletskom svijetu, toliko je nadmoćno pobijedila svoje konkurentice, poboljšavši pritom vlasititi rekord za sedam sekundi, da su se odmah pojavile sumnje da ta mišićava, koščata i muškobanjasta tinejdžerka nije žena nego muškarac.

Toliko je razbjesnila konkurentice da su neke, poput Talijanke Elise Piccione, javno izjavile da Caster nije žena. Na svjetsku prvakinju nasrnuli su i neki tabloidi, poput švicarskog Blicka, koji tvrde da južnoafrički atletski funkcionari već izvjesno vrijeme znaju da Caster nije žena te joj nisu smjeli dopustiti dolazak u Berlin. S druge strane, obitelj Caster Semenye tvrdi da je ona rođena kao djevojčica i da nema ništa sporno oko djevojčina spola. Njezin trener Michael Seme ustvrdio je da se tu “nema što skrivati” pa je čak radoznalim novinarima ponudio telefonske brojeve ljudi koji su Caster vidjeli u Berlinu golu ispod tuša. U domovini je, pak, Caster Semenya dočekana kao heroina, a tamošnji je parlament najavio prosvjednu notu Ujedinjenim narodima zbog ugrožavanja atletičarkinih ljudskih prava.

 

Spol i međuspol

I predsjednik Međunarodne atletske federacije (IAAF) Lamine Diack priznao je da je u slučaju Caster Semenye trebalo pokazati puno više osjetljivosti. No, upravo je IAAF zatražio da se Caster Semenya podvrgne testovima, a panel, u koji su uključeni ginekolog, endokrinolog, psiholog, internist te stručnjak za probleme “spola i međuspola”, trebao bi idućih tjedana zaključiti je li trkačica muško ili žensko. Slučaj Caster Semenye, međutim, ponovno je ukazao na činjenicu da je biologija spolnosti mnogo složenije pitanje nego što to obični smrtnici mogu zamisliti, a ta kompleksnost posebno dolazi do izražaja u sportu. Pedesetih i šezdestih godina prošlog stoljeća, kada je sport bio važno područje nadmetanja istočnog i zapadnog bloka, nije se prezalo od uguravanja muških atletičara u žensku konkurenciju. Istini za volju, takve su se podvale događale i ranije, pa je tako Hermann Ratjen, nastupivši pod imenom Dora Ratjen, na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine došao do finala ženskog skoka u vis. Zauzeo je četvrto mjesto, a prijevaru je otkrio tek 1955. godine. Da je Stanislawa Walasiewicz, poljska sprinterica koja je osvojila zlato u utrci na 100 metara na OI u Los Angelesu 1932. godine, zapravo muškarac, otkrilo se slučajno 1980. godine. Naime, Walasiewicz, koja se u međuvremenu preselila u SAD i promijenila ime u Stella Walsh, ubijena je tijekom jedne pljačke u robnoj kući u Clevelandu. Autopsija je pokazala da umjesto ženskih u cijelosti ima muške spolne organe.

 

 Načelo jednakih mogućnosti

Kako bi se obranilo načelo jednakih mogućnosti, odnosno zaštitilo žene od nelojalne konkurencije muškaraca, sportski su funkcionari 1966. godine na Europskom atletskom prvenstvu uveli seks testove. U početku su seks testovi bili zapravo ginekološki pregledi na osnovi kojih se utvrđivalo ima li sportašica muške ili ženske spolne organe. Onda se 1974. godine otišlo korak dalje jer su uvedeni genetski testovi uz pomoć kojih se provjera ženstvenosti preselila na područje kromosoma. Činilo se da je to rješenje problema.

Naime, u školi učimo da naš spol određuju kromosomi X i Y, pa tako žene imaju dva X kromosoma, a muškarci jedan X i jedan Y kromosom. Pritom svatko od majke dobiva X kromosom, dok od oca djevojčice dobivaju X kromosom, a dječaci Y kromosom.

 

Zbrka među kromosomima

Ipak, određivanje spola nije uvijek tako jednostavno jer se biologija pobrinula za pravu zbrku među kromosomima. Relativno rijetko, otprilike u jednom od 20.000 slučajeva, događa se da osoba koja ima XY kombinaciju izgleda, razvija i ponaša se kao žena. Riječ je o sindromu neosjetljivosti na androgen (AIS): ta osoba ima žensko vanjsko spolovilo i normalan klitoris, ali nema ni maternicu, ni jajnike ni jajovod. U medijima se tako u više navrata spekuliralo da su među tim ženama bile i hollywoodske zvijezde Marlene Dietrich i Greta Garbo. U rijetkim slučajevima događa se i da neki muškarci imaju dva X kromosoma. Ti su muškarci anatomski normalni, ali neplodni. Sekvenciranjem kromosoma Y i X znanstvenici su otkrili niz gena koji igraju važnu ulogu u određivanju spola. Jedan od najvažnijih gena svakako je SRY, koji nazivaju i “genom muškosti” jer mu je zadaća “praviti muškarce”.

 

Gen muškosti SRY

Određivanje spola doista je kompleksno pitanje koje znanost još ne razumije u potpunosti. Jedan od ključnih čimbenika je gen SRY koji određuje testise, a nalazi se na Y kromosomu. Ako embrij nema taj gen, razvit će se žena, bilo da je riječ o normalnoj ženi s dva X kromosoma ili osobi s XY kombinacijom, gdje je Y kromosom defektan. Postoje i osobe koje imaju samo jedan X kromosom, što je tzv. Turnerov sindrom ili više od dva spolna kromosoma, primjerice XXX, XXY, XYY itd. U tim slučajevima spol je također određen postojanjem ili nepostojanjem SRY gena – pojasnila je dr. Martina Mijušković, molekularna biologinja sa Sveučilišta New York. Prema navodima britanskog dnevnika Independent, Caster Semeneya bit će podvrgnuta testovima kako bi se uvidjelo nosi li gen SRY, dok će se iz nalaza njezine krvi odrediti razina testosterona. Taj muški hormon, koji muškarci imaju od 40 do 60 puta više nego žene, ključ je prednosti u atletici. Prema zasad nepotvrđenim informacijama koje su se pojavile u nekim medijima, Caster Semeneya ima znatno višu razinu testosterona od ostalih atletičarki.

 

Ključan je testosteron

Poznato je da veća razina testosterona daje prednost u sportovima, poput atletike. Zbog toga muškarci postižu bolje rezultate nego žene i uzimanje testosterona, tj. dopinga smatra se prijevarom. Kako je određenje spola kompleksno biološko pitanje i u nekim se slučajevima ne može jednoznačno odgovoriti, mislim da je u slučaju Caster Semenye važnije fokusirati se na to ima li povećanu razinu testosterona u odnosu na prosječne žene. Ako je odgovor potvrdan, moglo bi se reći da ima prednost u odnosu na svoje kolegice – rekla je dr. Mijušković, naglasivši da razina testosterona varira u populaciji. – Razina testosterona kod Caster Semenye morala bi se mjeriti kroz duža razdoblja. Pitanje je, međutim, koliko daleko ići u nastojanju da se bude fer; možda bi se atletičari trebali kategorizirati prema svojoj prirodnoj razini testosterona poput boksača u težini – istaknula je Martina Mijušković. Osim ginekološkim, endokrinološkim i genetskim testovima, Caster Semeneya bit će podvrgnuta i psihološkim ispitivanjima kako bi se odredilo osjeća li se ona kao “prava žena”. Ma kakav bio “pravorijek” toga stručnoga panela o spolu svjetske prvakinje na 800 metara, jedno je sigurno: ostatak njezina života bit će obavijen oblakom sumnje u vezi s tim je li ona žena ili muškarac.

Žene koje nose XY kromsomsku kombinaciju nisu u prednosti pred ostalim sportašicama jer njihovu tijelu nedostaje ključni protein koji “prepoznaje” muški hormon testosteron. Ipak, zbog seks testa mnoge su sportašice diskvalificirane i nisu se mogle dalje natjecati. Poznat je slučaj španjolske preponašice Marije Patino koja je 1985. godine diskvalificirana jer se ispostavilo da ima XY kombinaciju kromosoma. No, Patino nije odustala. Unatoč traumama pristala je na brojne preglede i naposljetku je nastavila trčati u ženskoj konkurenciji. Međunarodni olimpijski komitet je 1999. godine odustao od seks testova, a testovi nisu obavezni ni na natjecanjima pod ingerencijom Međunarodne atletske organizacije (IAAF), osim ako to organizator izričito ne zatraži kao u slučaju Caster Semenye. Azijski olimpijski savez, pak, i dalje inzisitira na kontroverznim testovima, što je prije nekoliko godina gotovo rezultiralo tragedijom. Naime, Santhi Soundarajn, indijska atletičarka koja je na Azijskim igrama u Dohi 2006. godine osvojila srebrenu medalju, pala je na seks testu jer se pokazalo da nosi XY kombinaciju kromosoma. Oduzeta joj je medalja, a u svom je rodnom kraju bila izvrgnuta ruglu, zbog čega se u rujnu 2007. pokušala ubiti.

Europa treba svježe ideje mladih

  Jedna od najmlađih zastupnica ima vrlo jasan politički plan. Emilie Turunen predlaže da inicijativu preuzmu mladi prema kojima je EU bila zatvorena. Mlada danska zastupnica se zauzima za što veće oslanjanje na zelene ekonomije

– Trebamo promjenu smjera i politike. I to ne samo kozmetičku, površinsku, već stvarno dramatičnu promjenu u promišljanju ekonomskih, socijalnih i ekoloških politika – rekla je Emilie Turunen. Ova 25-godišnja Dankinja jedna je od namlađih zastupnica u Europskom parlamentu u koji je ušla s liste Zelenih. Smata da je EU do sada donosila legislativu koja je često bila neprijateljska prema mlađoj generaciji te ističe kako je došlo vrijeme da Unija postane što otvorenija prema mladima te da ih u što većem broju uključi u procese izrade zakonodavstva.

Zeleno, zeleno, zeleno

Emilie je također najavila da će odlučno raditi na “New Dealu” Zelenih koji traži snažan javni i privatni angažman.

Kad je pak riječ o ulaganjima, danska parlamentarka podsjeća da su postojala ulaganja, ali da nisu bila “zelena.

Potrebno je preokrenuti taj trend”, rekla je Emilie, dodajući da se Europa u ovom trenutku suočava s dvije krize, i to traži promjenu postojeće paradigme.

Ubojice radnih mjesta

Emilie upozorava kako se stalno pojavljuju razni paketi koji bi trebali dovesti do ekonomskog oporavka. “A zašto se ne potrude da budu što zeleniji?” pita se mlada zastupnica dodajući kako se postojeće pakete može slobodno nazvati “ubojicama radnih mjesta”.

Emilie ističe kako ulaganje u zelenu ekonomiju nije šala, to je ulaganje u budućnost. Kad je riječ o pregovorima u okviru UN-a koji bi trebali kulminirati u prosincu na konferenciji u danskom glavnom gradu Kopenhagenu, Emilie smatra da bi EU trebao preuzeti vodeću poziciju.

Uskoro lijek za tumor dojke?

Britanski znanstvenici pronašli su način za zaustavljanje rasta i širenja tumora, te su sasvim blizu ‘potencijalnog lijeka’ za većinu slučajeva raka dojke. 
 

Koliko blizu? Istraživači tvrde da bi novu tehniku mogli iskoristiti za proizvodnju lijeka već za 2 godine. Ovakav optimizam posljedica je otkrića ključnih molekula mikroRNA s kojima stanice tumora manipuliraju – neutraliziraju ih i nakon toga koriste raspoloživi estrogen za širenje po tijelu.

Rak dojke samo u Britaniji ubije 12.000, što je više od četvrtine onih kojima se bolest dijagnosticira.

Jedan od znanstvenika uključenih u ovo istraživanje dr. onkologije Justin Stebbing s londonskog Imperial College izjavio je: “Ovo je potencijalni lijek za rak dojke. Još uvijek nemamo lijekove no mogli bi nam biti dostupni već za par godina.”

“Naše istraživanje korak je u tom pravcu i pomaže nam razumjeti način na koji stanice raka rastu i dijele se. Ako ovo razumijemo, razumjet ćemo i kako ga zaustaviti”, dodao je.

Znanstvenici s Imperial College i Laboratorija James Watson Cold Spring Harbor u New Yorku ustanovili su na koji način estrogen igra važnu ulogu u širenju raka. Od 45.500 žena kojima je svake godine u Britaniji dijagnosticiran rak dojke oko 2/3 su estrogen pozitivne. To znači da su stanice raka ovisne o estrogenu kako bi se dijelile.

Sićušne molekule microRNA kontroliraju aktivnost estrogena no u slučaju oboljenja od tumora dojke one se ‘gase’ što omogućuje stanicama raka da se služe estrogenom kao nekom vrstom pogonskog goriva. Znanstvenici smatraju da bi onemogućavanjem ovog procesa ‘gašenja’ zaustavili širenje raka u potpunosti.

Dr. Stebbing smatra da je to razlog zbog kojeg neke žene nakon uzimanja ‘čudesnih’ lijekova poput Tamoxifena koji blokira estrogen vide impresivne rezultate – nažalost kod polovice simptomi se opet vraćaju.

Novo razumijevanje procesa povezanog s iskorištavanjem estrogena trebalo bi dovesti do boljih lijekova i spašavanja milijuna života. No ako i kad do toga dođe samo za slučajeve tumora dojke pozitivnih na estrogen. Istraživanje je objavljeno u Jurnal Proceedings of the National Academy of Sciences.

Mi smo potrošeno društvo koje treba kompletan remont!

Bivša ministrica pravosuđa, predsjednica Demokratskog centra Vesna Škare-Ožbolt, nedavno je objavila svoju kandidaturu za predsjednicu Republike Hrvatske.

Do sada se samo špekuliralo hoće li ili neće objaviti svoju kandidaturu, a u nekim su medijima počeli objavljivati “razloge” zbog kojih se “ne bi trebala kandidirati”. Podsjetimo, Vesna Škare je već bila na različitim državnim funkcijama – od predstojnice Ureda predsjednika Tuđmana pa do ministrice pravosuđa i dužnosnice u lokalnoj vlasti Velike Gorice. Bilo je, kako smo čuli, čak i otvorenog nazivanja od strane nekih predsjednika stranaka koje su istaknule svog kandidata za predsjednika. Pitali su je li se doista odlučila kandidirati i ako je, bi li razmislila o odustajanju od kandidature?! Ali, pitanja o kandidaturi ostavili smo za kraj razgovora. Naime, na intervju smo došli neposredno nakon što je hrvatski državni odvjetnik Mladen Bajić završio svjedočenje u Haagu, gdje je pozvan kao svjedok obrane generala Ante Gotovine.

Bajićevo svjedočenje
Jeste li pratili Bajićev iskaz u Haagu i kako komentirate njegov nastup?
– Pratila sam Bajićevo svjedočenje, jer me interesiralo zato što sam i sama bila svjedok obrane u tom procesu, kao svjedok događaja, i to upravo vezano uz najosjetljivije okolnosti: da li je bilo zločinačkog pothvata i je li Hrvatska radila namjerno etničko čišćenje. Zato i dalje pomno pratim ovo suđenje, a svjedočenje glavnog državnog odvjetnika mi je zanimljivo zato što je on morao govoriti o radu Vojnog i državnog tužiteljstva iz tog vremena.

Bajić se u Haagu našao u vrlo ambivalentnom položaju?
– Točno. Našao se u jednoj vrlo složenoj situaciji, moram priznati. Nije lako sada objašnjavati što se događalo od 1990. do 1998. godine. Mislim da je dobar potez Gotovinine obrane što je pozvala glavnog državnog odvjetnika i dobro je da se on odazvao, a da li su ga možda uvukli u političke vode nekim tezama – ne znam. Moram vidjeti sva svjedočenja. Ja sam bila prvi svjedok obrane na tom suđenju, tako da se na mom svjedočenju dosta stvari iskristaliziralo. Dio o kome je svjedočio Bajić držim jako važnim, jer upravo je to sukus cijele priče: je li Hrvatska u to vrijeme imala snage biti pravna država.

Sada, s vremenske distance, može li se reći je li Hrvatska imala tu snagu i je li bila pravna država?
– Meni se čini da je Hrvatska bila pravna država i da je veliki broj slučajeva razriješila. Istina, točno je ono što tvrdi Mladen Bajić da su Vojno tužiteljstvo i vojni sudovi bili preopterećeni, ali to nije izgovor da se kasnije stvari ne procesuiraju, jer su to kaznena djela koja ne zastarijevaju. Činjenica je da optuženi generali nose teret politike, ali i teret pojedinačnih ubojstava koja nisu počinili. I zato je svjedočenje Mladena Bajića jako bitno.

Isključeni mikrofoni
Bili ste ministrica u vrijeme kada je Carla del Ponte bila glavna haaška tužiteljica. Kako ocjenjujete njen tadašnji posao?
– Nekoliko puta sam s Carlom del Ponte razgovarala u četiri oka. Kada sam je pitala što konkretno ima kao dokaze protiv Gotovine, ona bi nervozno odgovorila: “On se nije pojavio na suđenju!”; “On izbjegava moj poziv!”; “On bježi!”. Onda sam shvatila da tu ima više taštine nego konkretnih dokaza i da je poenta priče to što Gotovina izbjegava sud. I zato su oni toliko pritiskali, inzistirali, i oko toga se pravio prvorazredni show. Ovo će suđenje postaviti stvari na svoje mjesto. Definitivno. Bez obzira na sve argumente optužbe, postoje i argumenti obrane, ali i argumenti stvarnosti.

Jeste li pratili suđenje Branimiru Glavašu?
– Samo djelomično. Ne znam što bih tu rekla. Kada sam u Saboru nešto htjela reći o toj temi, isključivali su mi se mikrofoni. Sada tu više nemam što reći. Vidjet ćemo što će život donijeti.

Uskoro počinje suđenje Mladenu Šlogaru, optuženom za ubojstvo Ivane Hodak. Postavlja se pitanje je li moguće da je taj beskućnik počinio to nedjelo. Nakon Ivane Hodak, ubijen je i Ivo Pukanić…?
– Teško je meni koja sam zastupala i zastupam pravnu državu i pravni sustav reći: “ovo je sve loše napravljeno” (istražne radnje, op.a.), međutim, sve ima svoje vrijeme. Istina kad-tad ispliva na površinu. Moram priznati da mi je u oba ova slučaja sve čudno: kakvi su to obračuni koji naglo planu, a onda se sve stiša. Ovo nije prvi put – sjetimo se obračuna na Cvjetnom trgu, usred Zagreba, pa sada ovo. Mislim da se moramo ozbiljno zapitati kamo sve to ide i u što se Hrvatska pretvara. Problem našeg društva je što se vode procesi za male predmete, a veliki padaju u sjenu. Ljudi moraju imati osjećaj da društvo ide prema pravednosti. Postupci se vode, a ljudi nemaju osjećaj pravednosti. Nažalost, mi smo potrošeno društvo koje treba rekonstruirati u svim dijelovima.

Pritisci na pravosuđe
Jeste li kao ministrica pravosuđa bili pod pritiskom – bilo politike, bilo medija?
– Bila sam pod brojnim pritiscima, ali sam tip koji ne popušta. Osobno nikad nisam ni na koga vršila pritisak, pa tako ne volim ni da me se pritišće. Istina, iznenadila sam se koliko pritisaka ima u resoru pravosuđa…

Kada govorimo o pravosuđu, gdje je zapravo najgora situacija, najveći problem…?
– Moram priznati da mi je žao što se neke stvari nisu nastavile tempom kojim smo krenuli dok sam bila ministrica. U manje od dvije godine riješili smo trećinu zaostalih predmeta. Danas gruntovnice u nekim mjestima još nisu ni taknute, a u mom mandatu za godinu i pol bilo je prepisano 75 posto gruntovnica. A od tada je prošlo tri godine i već je trebalo sve biti gotovo. Sve je trebalo biti digitalizirano, jasno i transparentno. Tu je i reorganizacija mreže sudova – ne može ih biti ovoliki broj. Čak imate sudove s jednim sucem! I dalje smo zemlja s najvećim brojem sudova, najvećim brojem sudaca i najvećim broje zaostataka. Pa tko je tu lud? Prema tome, mreža sudova koju smo složili neposredno prije moje smjene i koju smo trebali provesti, spajanje 35 sudova, taj posao nije proveden, a eto, prošle su tri godine.

Hoćete li se kandidirati za predsjednicu Republike? Vesna Pusić se kandidirala, hoćemo li imati još jednu Vesnu kao kandidatkinju za mjesto predsjednice?
– Da, imat ćemo još jednu Vesnu kao kandidatkinju. Ja ću se kandidirati za mjesto predsjednice Republike!

Predsjednička kandidatura
Ako je tako, što će biti temelj vašeg predsjedničkog programa?
– Upravo ono što sam maloprije rekla: ovo je društvo potrošeno i treba pronaći novi model. Dakle, ono što ću predložiti bit će strukturna promjena društva, jednostavno, nova priča. A budući ste me pitali dosta iz područja prava, evo, mogu reći kako će jedan od mojih prijedloga biti i taj da se državni odvjetnik bira neposredno, da ga ne predlaže i ne bira politika. Dakle, ne da ga predlaže Vlada i bira Sabor, nego da ga biraju građani na neposrednim izborima i da on odgovara njima. A onda će narod shvatiti je li dovoljno siguran i da li se državni odvjetnik bori protiv kriminala i korupcije. Ovako je sve zamagljeno kroz politiku. Sve se odvija kroz Sabor – nekome se skida, a nekome se ne skida imunitet. Kad je netko na vlasti nije ga lako ni dodirnuti, a čim se makne s vlasti njime se pere pod. Stvari su jako obezvrijeđene i tu treba uvesti reda.

U posljednja dva mjeseca u Hrvatskoj ubijeno šest žena!

Šest žena ubijeno je u Hrvatskoj u posljednja dva mjeseca! Krvnici su bili muškarci, od čega je u tri slučaja riječ o supružnicima ili bivšim partnerima. U zadnjem porečkom zločinu ubijena je 49-godišnja Osječanka Mira Ljušanin. Nju je nožem izmasakrirao muškarac s kojim je prošle godine kraće vrijeme bila u vezi.

Najbizarniji zločin zbio se prošle nedjelje u Podhumu kod Rijeke. Franko Valić (21) priveden je pod sumnjom da je počinio stravičan zločin. Žrtva je Antonija Lolić (73) iz Podhuma, koja je najprije silovana, a onda ju je napadač usmrtio udavivši je rukama i električnim kabelom. 

 
STRAVA U OZLJU
Niz ubojstava žena počeo je 6. srpnja, kada je u Ozlju kod Karlovca pomahnitali muškarac ubio ženu i pastorku. Mirko Mihićinac (52) iz Ferenaca hicima iz pištolja ubio je svoju pastorku Ivanu L. (30) iz Popovače i teško ranio suprugu Anicu M. (60), koja je od posljedica ranjavanja umrla u kolima Hitne pomoći na putu do Opće bolnice u Karlovcu. Brutalno ubojstvo dogodilo se na parkiralištu ispred ljekarne u središtu grada, samo tridesetak metara od zgrade gradskog magistrata i policijske postaje.

 

ZLOČINI ZBOG PSA I VRAČARE!?
Točno mjesec dana poslije, 6. kolovoza ubijena je Štefica Kranjčec (52) iz Starog Topolja. U ovom slučaju nevjerojatan i neshvatljiv mogući motiv ubojstva. Susjed se navodno razgoropadio kad ga je napao pas Štefice Kranjčec. Zato je psa usmrtio vilama, potom se posvađao sa susjedom pa je ubio i nju!?

Prije šest dana, 24. kolovoza, stravičan zločin šokirao je mještanje baranjskog sela Suze. Umirovljeni poštar Šandor Kugler više puta čekićem i ručnim kopačem udario je svoju suprugu Jelu Kugler (66) po glavi. Nesretna žena zadobila je teške i za život opasne ozljede, od kojih je na mjestu preminula.

Međunarodni muzej žena

 

Misija Međunarodnog muzeja žena (International Museum of Women – I.M.O.W.) je dati vrijednost životima žena diljem svijeta. Svrha muzeja je da potiče društvenu promjenu kroz inspiriranje globalne akcije, povezivanja ljudi preko granica i prikazivanja ženskih glasova kroz virtualne izložbe, povijest, te umjetničke i kulturne programe koji educiraju, kreiraju dijalog i izgrađuju zajednice. Kroz sve to muzej želi unaprijediti rodnu ravnopravnost diljem svijeta.

Najnoviji online projekt Međunarodnog muzeja žena “Izlažemo Vas!” predstavit će talente globalne online zajednice. Želi se predstaviti likovni rad, esej, video ili audio rad nadahnut društvenom promjenom. Više pročitajte OVDJE.

Za listopad muzej najavljuje novu izložbu pod nazivom Economica: Žene i globalna ekonomija. Izložba će se baviti temama koje proizlaze iz dvaju upadljivih suprotnih tokova života žena u svijetu danas. S jedne strane, žene čine većinu siromašne i izrabljivane svjetske populacije. S druge strane, žene su u sve većem broju poduzetnice, poslovne liderice, potrošačice i filantropkinje. Izložba će prikazati načine na koje žene stupaju u interakciju s novcem – kao radnice, potrošačice, one koje brinu i donose odluke u kućanstvima, uredima, ministarstvima i međunarodnim novčanim institucijama.

A svakako posjetite izložbu Žene, moć i politika koja prikazuje neispričane priče žena koje su zadobile i provodile svoju moć diljem svijeta. Libelina favoritkinja je priča o Doris Haddock zvanoj Granny D – 94-godišnjoj kandidatkinji za američki senat 2004. godine.