Trening o Zakonu o suzbijanju diskriminacije

Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured pučkog pravobranitelja i nevladina udruga Centar za mirovne studije provode projekt “Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije” uz financijsku podršku Europske komisije.

Svrha projekta je pružiti potporu provedbi novog Zakona koji je stupio na snagu 1.1.2009. Jedna od aktivnosti koje se provode u sklopu projekta je niz edukacijskih treniniga za različite interesne skupine koje su u doticaju sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Tako je već održan niz treninga za odvjetnike/ice, za suce/tkinje, te za Policijsku akademiju i Središnji državni ured za upravu.

Osim predstavljanja novog Zakona, cilj projekta je uspostava mreže među domaćim i europskim stručnjacima, te na taj način prenijeti primjere dobre prakse u domaći kontekst. Nadalje, projekt uključuje i provedbu istraživanja o stavovima javnosti o pojavnim oblicima diskriminacije kao i medijsku kampanju usmjerenu ka podizanju razine osviještenosti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika diskriminacije.

Ovim putem pozivamo predstavnike/ice nevladinih organizacija i novinare/ke zainteresirane za temu diskriminacije na dvodnevni trening u organizaciji Centra za mirovne studije koji će se održati 26. i 27. lipnja 2009. u Primoštenu. Cilj treninga je ojačati kapacitete ove dvije interesne grupe (NVO i mediji) za prepoznavanje i praćenje diskriminacije te implementaciju samog Zakona. Polaznici/e će se upoznati s konceptima diskriminacije i novim Zakonom o suzbijanju diskriminacije, te sa EU pravnim standardima vezanim za suzbijanje diskriminacije. Predavači/ce na treningu biti će strani i domaći stručnjaci a trening će se sastojati od predstavljanja Zakona, predstavljanja EU direktiva, sudske prakse i praktičnog rada.

Trening je besplatan te su pokriveni troškovi smještaja. Postoji mogućnost pokrivanja dijela putnih troškova. Simultani prijevod je osiguran. Zbog ograničenog broja sudionika selekcija od 20 polaznika/ica odvijati će se prema kriteriju motiviranosti za rad na suzbijanju diskriminacije, te dosadašnjem iskustvu u radu ili praćenju antidiskriminacijskih politika vas osobno ili organizacije/redakcije iz koje dolazite. Od polaznika/ica se očekuje da sudjeluju u svim aktivnostima treninga.

 

Kako se prijaviti?


Popunjeni upitnik dostupan na www.cms.hr potrebno je poslati najkasnije do 12. lipnja 2009. na e-mail: cms.diskriminacija@gmail.com , ili na broj faxa 01-4820094 ili fizičkom poštom na: Centar za mirovne studije, Pierottijeva 3, 10000 Zagreb. Prijave pristigle nakon 12. lipnja 2009. neće ući u selekciju. Odabrani/e polaznici/e biti će obavješteni/e najkasnije do 15. lipnja 2009.

Osoba za kontakt u Centru za mirovne studije: Lana Vego

Kud god se okrenem guzice i sise…

 

  Ne mogu sakriti  bijes, zgražanje i nevjericu koja se u meni bude svaki put kada gledam talijansku televiziju. Svi oni koju nemaju mogućnost stalne opskrbe porno materijalima mogu mirno odahnuti. Opustite se ljudi, udobno se zavalite u vaše naslonjače jer ako je pornografija i ženska degradacija u pitanju ne treba ići daleko. Iako naše televizijske kuće još uvijek muku muče sa pokojom nestašnom dojkom ili pak pretjerano oskudnom odjećom one talijanske zbilja su si dale oduška. Dapače u Italiji postoji poseban izraz za te talentirane mlade dame koje u grudnjacima i sičušnim gaćicama razgaljuju mušku publiku. One su “vallette” (nakon pomne konzultacije s riječnicima kao i s ljudima zaključila sam da nitko ustvari ne zna što znači “valletta”, makar mi je više njih napomenulo da izraz vjerojatno dolazi od riječi “vassallo” – srednjovjekovni izraz za slugu ), živi rekviziti koji se smiješe, skakuću, izvijajaju  bokove i ponosno pokazuju plastične dijelove svog lijepo oblikovanog tijela. Ali te mlade dame nisu povlastica kasnonoćnih programa, dapače svi programi na talijanskoj televiziji imaju svoju/e vallettu/e. To i jest oznaka pravog programa. Jer kakav  bi to kulinarski show bio bez vesele djevojke koja poskakuje dok su joj na grudi naljepljena 2 lista salate, kakvo bi to “Kolo sreće” bilo bez američke porno-glumice B kategorije koja vjerojatno zbog prirode posla svako malo smijeh zamijeni dubokim stenjanjem . Bilo da glume brokulice ili kaubojke, svemirke ili vatrene španjolke  imperativ je da budu gole. Nekad, ali samo nekad, u zbilja posebnim situacijama voditelj programa pita ljepotice što one misle, one na to razrogače oči, slegnu ramenima, i napuće usna , prateći svaku od tih radnji pogledom tužnog šteneta. Tada voditelj- vitez  spašava mladu “vallettu” od pretjeranog aktiviranja njezinih sivih stanica, DAJUĆI TAKO DOJAM  da je površina njezina mozga ravna poput pomno ispeglane kose.

 

{slika}

 

    Radni vijek jedne “valette”  je vrlo kratak.  Mogući ishodi su maštoviti i vrlo brojni. U nekim slučajevima  nakon  2 ili 3 sezone netko od nadređenih zamijeti da njezine noge nisu vitke kao nekada, da njezina pozadina nije čvrsta kao što je bila, da je dobrano ušla u dvadesete i da grudi ne poskakuju kako su poskakivale prvog dana emitiranja. Ali to ne treba zabrinjavati gledatelje, jer na njezino mjesto u redu čeka na stotine mladih djevojaka željnih lamatati svojim udovima pred šarolikom publikom.  Tako naša “valletta”, ako nema sreće naći kakvog dobrodušnog nogometaša i tako mozda produžiti ocvalu karijeru, odlazi u ropotarnicu povijesti.  

 

   U drugim slučajevima  naša “valetta” odluči uzeti stvar u svoje ruke, ponosno vadi iz torbe diplomu prestižnog fakulteta i zauzima mjesto voditelja koji ju je prije par sezona onako pohotno gledao. 

 

   Jedna stvar je ipak sigurna, prosječna “valetta” u Italji ima odličnu predispoziciju da postane političarka. Čini se da Berlusconi kao jedine  članice SVOJE stranke ili pak SVOJE  Vlade vidi bivše “valette”.

 

   Netko bi morao objasniti gospodinu Berlusconiju pojam “kvalificirane i obrazovane osobe”. Naime vjerovali vi to ili ne gospodine Berlusconi duplerica Playboya bez diplome nije pretjerano kvalificirana za ulazak u Europski Parlament, žena koja dijeli vaše seksističke stavove i uvjerenja i nije najbolje rješenje za mjesto ministrice Ureda za ravnopravnost spolova. No nema zime, mi vas shvacamo gospodine Berlusconi.  Vi se bojite, bojite se inteligentih, sposobnih žena koje ne sanjaju o podređenoj ulozi. Bojite se osobe sposobne imati i izreći vlastito mišljenje, bila ona žena ili muškarac. Zato se i okružujete ženama koje pristaju  “zatvoriti usta”, ženama možda vrlo pametnim ali uvjerenim da je njihov uspjeh vezan uz nježnu sliku koju o sebi trebaju stvoriti, ženama koje su nažalost uvjerene da njihova karijera dobrano ovisi o izgledu, a mnogo manje o intelektualnim sposobnostima.

 

I tako parada golog mesa ne prestaje, cirkus ne čeka nikoga, bio on politički ili pak televizijski.

 

*Jelena Stanković studentica je druge godine sociologije na fakultetu Političkih znanosti u Padovi, u Italiji. U kolumnama će kako sama kaže “pokušat dočarati Italiju kakvom je ja vidim, opskrbiti vas svježim aktualnostima, zainteresirati vas za trenutna socijalna i politička zbivanja …”.

Rezultati drugog kruga lokalnih izbora

Hrvatska je ostala na jednoj županici nakon što je Mira Buconjić sinoć izgubila mjesto županice Dubrovačko-neretvanske županije, a jedini grad središte županije koji će možda imati gradonačelnicu je Šibenik u kojem se drugi krug odvija za dva tjedna. Dubravka Šuica više nije gradonačelnica Dubrovnika.

Tonka Ivčević (SDP) pobjedila je u Komiži, a Đurđica Plančić (SDP) u Starom Gradu. Ivana Posavec Krivec (SDP) postala je načelnica Križa, a Ružica Bilkić (HDZ) Bilja. Đurđica Špehar (HSS) postala je načelnica Saborskog uvjerljivo pobjedivši dosadašnjeg načelnika Luku Hodaka. Načelnicom Vrbnika postala je Marija Dujmović Pavan (HDZ), a Fažane Ada Damjanac (SDP).

Prema rezultatima kojima raspolažemo od 577 načelničkih, gradonačelničkih i županskih mjesta žene su osvojile svega njih 26 što je mizernih 4,5%. Na kraju ovih lokalnih izbora svega je jedna županica, šest je gradonačelnica (s tim da se još čeka drugi krug u Šibeniku) i 19 načelnica. Od šest gradonačelnica dvije su iz Šibensko-kninske županije, dvije iz Splitsko-dalmatinske te po jedna iz Krapinsko-zagorske i Karlovačke županije. Od načelnica, njih 4 su iz Zagrebačke županije, 3 iz Zadarske, po dvije iz Osječko-baranjske i Sisačko-moslavačke te po jednu načelnicu imaju Virovitičko-podravska, Šibensko-kninska, Međimurska, Koprivničko-križevačka, Brodsko-posavska, Istarska, Primorsko-goranska i Karlovačka županija. Baš niti jednu ženu na čelu lokalne i područne samouprave nemaju: Varaždinska županija, Ličko-senjska županija, Dubrovačko-neretvanska županija, Vukovarsko-srijemska županija, Bjelovarsko-bilogorska županija i Požeško-slavonska županija. Ako pogledamo prema strankama, SDP ima županicu, 3 gradonačelnice i 4 načelnice, HDZ 3 gradonačelnice (uz mogućnost i četvrte) i 12 načelnica, a HSS 3 načelnice.

Rode protiv zakona o umjetnoj oplodnji

Udruga Roda smatra poražavajućim da Vlada unatoč značajnom napretku medicine na tom polju u posljednjih 30 godina predlaže restriktivniji zakon od trenutno važećeg, iz 1978.

“Prijedlog novog zakona smanjuje broj korisnika prava na medicinski potpomognutu oplodnju, jer to pravo više ne bi imali izvanbračni parovi, te smanjuje broj metoda postupaka potpomognute oplodnje, jer ne bi bilo dopušteno zamrzavanje zametaka”, navodi udruga.

Napominju i kako su “šokirani načinom na koji se Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odnosi prema osobama s problemom neplodnosti, iako je riječ o gotovo 20 posto građana u fertilnoj dobi”.

“Tim nacrtom prijedloga zakona Vlada izravno krši čak dva važeća zakona – Obiteljski zakon i Zakon o ravnopravnosti spolova – jer na postupke medicinski potpomognute oplodnje imaju pravo samo bračni parovi, što je prema Obiteljskom zakonu nezakonito, jer je izvanbračna zajednica izjednačena s bračnom, kao i po Zakonu o ravnopravnosti spolova, jer je svaka diskriminacija temeljem bračnog ili obiteljskog statusa zabranjena”, ističe se u priopćenju i dodaje da su po važećem zakonu, korisnici prava na medicinski potpomognutu oplodnju i izvanbračni parovi.

Udrugu zabrinjava žurba kojom se pokušava prihvatiti taj zakon, to više što ga je Vlada prvi put predstavila javnosti još u rujnu 2004., pa ga odmah zatim povukla i poslala na doradu Ministarstvu zdravstva.

Roda zamjera da u izradbu tog Nacrta prijedloga zakona nisu bile uključene osobe s problemom neplodnosti kojima je zakon namijenjen.

Navode i da je Ministarstvo zdravstva predvidjelo u novom Nacrtu prijedloga zakona pravo na donaciju jajne i sjemene stanice, ali se donacije uvjetuju pravom tako začetog djeteta da kad navrši 18 godina dozna tko mu je biološki roditelj.

Po iskustvima drugih zemalja, oduzimanjem prava na anonimnost kod donacije jajne i sjemene stanice višestruko se smanjuje broj donatora.

Priča iz Hrvatske: Život samohrane majke

Hoće li samohrana majka dvoje djece i s trećim na putu završiti na cesti? Nekom će to možda zazvučati kao pretjerana patetika na tragu Dickensovih romana. No, nije riječ o Londonu u 19. stoljeća, nego o Zagrebu u 21. stoljeću.

U tom Zagrebu njena osmogodišnja kći neće moći dobiti knjižicu na kraju školske godine jer mama nije platila užinu proteklih četiri mjeseca. To da će sa svojim djevojčicama, osmogodišnjom Mihaelom i četverogodišnjom Andrejom završiti na cesti realan je strah s kojim već dva mjeseca živi 28-godišnja Željka Jadanić, koja nam se, kao valjda zadnjoj instanci koja joj je nakon svih uzalud obilaženih vrata pala na pamet, obratila tražeći od nas savjet, pomoć, putokaz kako da si osigura osnovne uvjete za život – stan i hranu.

Ostala je, priča nam, bez svih prihoda. Bivši suprug joj ne plaća dosuđenu alimentaciju, sama više ne može raditi niti zarađivati zbog visoke trudnoće, nema stan niti ga ima čime iznajmiti.

 

Ostaje bez stana 1. srpnja, termin porođaja 15. kolovoza

Posjetili smo je u naselju Petruševac na zagrebačkom Žitnjaku, gdje njih tri žive u sobici od 13 četvornih metara. Odatle mora iseliti 1. srpnja jer protekla dva mjeseca nije platila stanarinu.  

U Zagreb je došla s roditeljima 1992. godine kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, no otišli su dalje za Njemačku. Nakon četiri godine obitelj se vratila u Zagreb, a Željka se potom 2000. udaje i seli u Koprivnicu.

Sa suprugom je živjela do kolovoza 2007. godine, kada ju je, priča nam, napustio zbog druge žene. Ona se vratila roditeljima u Petruševec. Dok je boravila u Koprivnici radila je kao medicinska sestra, no nije bila stalno zaposlena, a po povratku u Zagreb nije mogla naći stalan posao, nego je ‘na crno’ radila u pekarnici, a potom u kafiću kao konobarica. Pokrenula je brakorazvodni postupak, a cijele je 2008. godine primala i dječji doplatak za obje djevojčice. U prosincu je dobila sudsku odluku o razvodu braka kojom se bivšem suprugu određuje plaćanje 1.800 kn, a skrbništvo nad djecom ni u jednom trenutku nije bilo sporno niti se bivši suprug zbog toga bunio.

 

Bivši suprug ne plaća alimentaciju, otac djeteta na putu deportiran u Bosnu

– Pretpostavljam da ga je visina alimentacije nagnala da se žali i to tako da je tražio skrbništvo nad djecom. Tako presuda o razvodu braka nije postala pravomoćna pa on ne doprinosi uzdržavanju, a ni na Centru za socijalnu skrb ne mogu dobiti pomoć zbog neplaćanja alimentacije. Međutim, naš je život bio dobar jer sam živjela kod mojih roditelja, a zarađivala sam radom ‘na crno’ u jednom kafiću. Zaljubila sam se tada u momka iz Bosne i Hercegovine, no njega su deportirali jer je zatečen u radu ‘na crno’. Već je otišao kad sam shvatila da sam s njim ostala u drugom stanju. Bilo je prekasno za pobačaj, a kad sam ga nazvala i rekla mu vijest, nikada mi se poslije nije niti javio. Kad su moji roditelji saznali da sam trudna, a nisam udana za tog muškarca, izbacili su nas iz kuće. Tada sam još radila pa sam mogla plaćati stanarinu, a računala sam i da će uskoro početi stizati dječji doplatak za koji sam dala molbu i da će bivši suprug platiti alimentaciju koju duguje. Računala sam da je sve spremno za dolazak mojeg djeteta na svijet. Termin mi je sredinom kolovoza – pripovijeda Željka.

Posložila je, rekli bi Zagrepčani, financijsku konstrukciju, ali…

 

Prekinuto prebivalište, premalo pečata u evidenciji nezaposlenih

Prije dva mjeseca na poslu joj je pozlilo, odvezli su ju u Petrovi gdje su joj liječnici odredili mirovanje. Ne može više raditi u kafiću, no računala je da će uskoro stići dječji doplatak. Kao samohranoj mami, računala je, trebalo bi joj pripasti 831 kuna po djetetu. Dva je posljednja mjeseca čekala da novac ‘kapne’ na njen račun. Kako nije stizalo, a prilikom predaje dokumenta službenica joj je rekla da je sve u redu, sjela je prošli tjedan na telefone doznati što nije u redu. Odgovor je da je dječji doplatak odbijen jer nema neprekinut boravak u Hrvatskoj u trajanju od tri godine. Naime, sa suprugom je prije razlaza došla živjeti u Zagreb, još 2007. godine. Odjavila se iz Koprivnice, a nije se u roku od osam dana prijavila u Zagrebu, nego je to učinila nakon četiri mjeseca. Uspjela je doznati od službenica, kazuje nam, da bi uprkos tome mogla dobiti doplatak ako može dokazati da je to cijelo vrijeme bila u Hrvatskoj. Nitko joj, međutim, nije objasnio kako to može dokazati. Ima potvrde u knjižici Podravske banke da je na šalteru u Zagrebu podizala novac dječjeg doplatka. Je li to dokaz?

Potom je otišla u Hrvatski zavod za zapošljavanje, gdje je prijavljena i čeka posao, da se raspita ima li pravo na porodiljnu naknadu, možda već i za čuvanje trudnoće, kao nezaposlena majka. Od toga bi mogla živjeti dok ne rodi i ponovno počne raditi. Nema, jer nema 12 mjeseci neprekinutog i urednog mjesečnog javljanja. Prijavila se 2007. godine, ali nema posljednjih 12 mjeseci uredno složene pečate. Ne prima naknadu od Zavoda, nego se samo dolazila raspitivati za posao. Tada nije planirala ostati u drugom stanju niti je znala da joj je potreban jednogodišnji staž u evidenciji nezaposlenih. Čula je da nezaposlene majke imaju pravo na rodiljnu naknadu, no nije znala da postoje uvjeti i rokovi.

 

Nemam kuda, pomozite mi

Sljedeća stanica, pripovijeda nam, bila je traženje socijalne pomoći. Time se bavi ovih dana. Prikuplja dokaze da nema imovine, niti automobila. Kolika bi ta pomoć mogla biti rečeno joj je, kaže, da ne mogu znati unaprijed, ali ohrabrujuće je zvučalo da bi joj, ako dokaže da je socijalni slučaj, Centar za socijalnu skrb mogao plaćati stan i dio režija, ali je stanodavac mora prijaviti.

U međuvremenu, djeca i ona se već dva mjeseca hrane s 200 kuna tjedno, koliko zaradi pomažući u kafiću subotom. No, koliko će to još moći?

Srećom, kaže, u vrtiću su joj izašli ususret pa za mlađu Andreju plaća 80 kuna, kao samohrana majka bez posla. Mihaelinu knjižicu neće moći dobiti jer nema otkud platiti školsku užinu dvjestotinjak kuna. To je posebno brine jer uopće ne zna gdje će živjeti najesen kad se beba rodi, a u drugu školu djevojčicu neće moći upisati bez dokumenata iz bivše škole.

 

 

Jučer je nazvala i Caritas, no oni su joj, kaže, ponudili smještaj za djevojčice u njihovom domu za djecu, a poseban smještaj za nju u domu za majke.

– Nikad se neću odvojiti od svojih kćeri – očajna je.

Gubi nadu da će se naći neko rješenje za nju, ali zna da mora ići dalje. Skuplja silnu dokumentaciju s kojom obilazi administrativne adrese i istražuje kakva su joj prava i uvjeti da dođe do njih. Socijalna smo država, ali čini se da ovoj ženi u doista očajnom položaju nitko ne pruža ruku. A bilo bi dovoljno da sud koji rješava žalbu u brakorazvodnom postupku radi svoj posao kako treba pa ubrza postupak, što izričito nalaže zakon kada je riječ o egzistencijalnim pravima djece.

– Ja doista nemam kuda. Molim vas, pomozite mi – apel je Željke Jadanić javnosti.

Koga štiti policija?

Nakon što je na Facebooku pokrenuta grupa čiji su članovi uputili najgore moguće prijetnje homoseksualcima koji bi se u srpnju trebali okupiti u Splitu na Queer partyju, Dnevnik.hr je zanimalo hoće li policija poduzeti ikakve radnje protiv onih koji su uputili takve prijetnje.

U Ravnateljstvu policije su rekli za Dnevnik.hr kako objavljenim sadržajima za sada nisu ispunjeni svi elementi kaznenog djela prijetnje, iz razloga što ne postoji konkretna (fizička) osoba koja bi bila oštećena ovim kaznenim djelom. No, u policiji kažu kako se sasvim sigurno radi o vrlo interesantnim sigurnosnim podacima koje policija prati i koje će sasvim sigurno uzeti u obzir radi sigurnosne prosudbe u vezi s mogućim incidentima, a posebno u slučaju organiziranja ‘Queer party’ u Splitu.

Podsjetimo da je u prosincu policija ljude privodila i za puno blaže stvari objavljene ba Facebook grupi, Tako je bio priveden predsjednik Foruma Mladih SDP-a Nikša Klečak iz Dubrovnika jer je pokrenuo grupu ‘Kladim se da ću naći 5000 ljudi koji ne vole Sanadera’, a bio je i član grupe ‘Želimo vidjeti Ivu Sanadera na Trenutku istine’. Klečak je uhićen pod optužbom da je teretio javni red i mir. Policija je tvrdila da je Klečak u Facebook grupu stavio fotomontažu koja Sanadera prikazuje kao nacista pa su ga željeli goniti temeljem kaznenih odredbi kojima se zabranjuje veličanje fašističkih simbola. Tijekom provođenja pretrage nisu pronađeni dokazi o tome da je Klečak inkriminirani sadržaj učinio dostupnim široj javnosti.

Tako sada se sada ponovno pokazuje da je najveći grijeh vrijeđati premijera Sanadera, dok se bez posljedica drugim ljudima može prijetiti da ‘će ih se sve pobiti’ i ‘baciti molotovljeve koktele na njih. Podsjećamo na samo neke od prijetnji izrečenih u toj grupi: Triba bacit molotovljeve koktele na njih pa ćeš onda vidit kako gore topla braća’, ‘Na novoj rivi ima dovoljno stupova za visanje za sve pedercine’, ‘Triba ih sve pobit ma koje su im to glupe sheme da je to niuhov identitet?? to je bolest jebena koju triba sasic u korjenu. sbe pedere triba nabit na kolac pa nek gustaju do smrti’, ‘Jedva ih čekamo, bit će mrtvih’, ‘Ajde ljudi kad dođu da im razbijemo pičku kako treba, nemojte odustati svi dođite’.