“Za moju stranku život počinje danom začeća”

U Hrvatskoj 18 posto građana ima problema s neplodnošću. Radosna vijest je da bi nakon 30 godina uskoro mogao ugledati svjetlo dana zakon kojim će se moći začeti doniranom jajnom stanicom ili spermijem.

No, prijedlog zakona nije došao ni pred Vladu, a već se vodi žestoka polemika, udruge su na nogama. Bračni parovi koji muku muče s neplodnošću moći će i u Hrvatskoj začeti doniranom jajnom stanicom i spermijem. No, ono što bi moglo umanjiti veselje je činjenica da će dijete s 18 godina moći pokucati na vrata biološkog roditelja. A od državnog registra moći ce dobiti ime i prezime. ‘Mislim da će to u velikoj mjeri odvratiti sve potencijalne donore. Iskustva iz drugih zemalja to pokazuju’, smatra Karmen Rivoseki-Šimić iz udruge Rode.

Medicinska oplodnja moći će se primijeniti samo na bračnim parovima, ali ne i na izvanbračnim partnerima ili ženama bez partnera. HZZO bi u potpunosti plaćao samo tri pokušaja medicinske oplodnje ženama u dobi do 38 godina. ‘Moglo bi se produžiti makar na pet postupaka. Sve više i više parova sve kasnije kreće u obranu neplodnosti i kasnije traže medicinsku pomoć’, dodaje dr. sc. Erden Radončić, specijalist ginekologije i porodništva.

SDP-ov prijedlog zakona koji nije prošao, dopuštao je zamrzavanje zametaka no HDZ-ov ne. ‘Za moju stranku život počinje danom začeća i mi po ovom zakonu ne dopuštamo zamrzavanje zametaka’, kaže ministar Milinović. ‘Zamrzavanje embrija uspješnost svakog pojedinačnog postupka diže za 10 posto’, objašnjava Rivoševski-Šimić.

I ukoliko su oba roditelja neplodna, donacija zametaka u tom slučaju, neće biti dopuštena. Zakon zabranjuje kloniranje i svako eksperimentiranje s jajnim stanicama. Kazne su od 6 mjeseci do pet godina zatvora te od 10 do 250 tisuća kuna.

 

Komentari:
Svim ženama dati pravo na oplodnju

Premda dio političkih stranka ima primjedbi na prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji, ipak bi se moglo reći da su svi odahnuli jer će se konačno i taj segment zdravstva pravno regulirati.

Predlagačima se najviše zamjera to što je medicinska oplodnja ograničena na bračne zajednice, te što ta vrsta liječenja neplodnosti nije omogućena ženama bez partnera.

– Drago mi je da je vladajuća koalicija prihvatila SDP-ov prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji s malim izmjenama – kaže saborska zastupnica SDP-a Milanka Opačić. 

Naglašava da će SDP predložiti amandman jer smatraju da pravo na medicinsku oplodnju trebaju imati sve žene, dakle i one koje su u izvanbračnoj zajednici s obzirom na to da je takva zajednica izjednačena s bračnom. 

– Mogućnost da dijete nakon 18. godine može saznati tko mu je biološki roditelj je dvojben jer će tako sigurno biti manje donora.

No, s druge strane, Deklaracija o pravima djeteta kaže da svako dijete treba znati tko mu jer roditelj pa to obvezuje i Hrvatsku – kaže Opačić.

– Ne znam zašto u Hrvatskoj i žene koje nemaju partnera ne bi mogle začeti medicinskom oplodnjom.

Taj bi dio trebao biti liberalnije reguliran u zakonu – smatra Vesna Pusić, predsjednica HNS-a. Upravo je taj dio zakona po njezinu mišljenju najsporniji pa će tijekom saborske rasprave na te članke zakona HNS podnijeti amandmane.

– Smatramo da su vrlo važni mehanizmi kontrole u cjelokupnom postupku te zaštita kako roditelja tako i djece od mogućih manipulacija i zloporaba – kaže Marijana Petir, predsjednica Kluba zastupnika HSS-a. (G. Jureško)

CroL slavi 10. rođendan

CroL – najbolja lezbijska internetska stranica u Hrvatica, a i šire, doživjela je (i preživjela ;)) svojih prvih deset godina i tim povodom pozivamo vas da s nama proslavite taj okrugli rođendan. Velikim jubilarnim tulumom želimo se zahvaliti svima koje/koji su nam pomagale/i kroz čitavo desetljeće postojanja i svim vjernim posjetiteljicama/posjetiteljima.

Tulum će se održati u petak, 19. lipnja 2009. u klubu “Rush”, Amruševa 10, Zagreb, s početkom u 23:00.
Čekaju vas odlična glazba, nagradne ulaznice koje donose CroL poklone:) i promotivne cijene pića.

Party je namijenjen samo djevojkama i ženama.

Radujemo se vašem dolasku, nadamo se, u što većem broju!

www.crolportal.com
 

Nema braka, nema umjetne oplodnje

Bračni parovi koji se bore s neplodnošću moći će i u Hrvatskoj začeti doniranom jajnom stanicom ili spermijem, ali će tako začeto dijete nakon 18 godina u Državnom registru donora moći doznati tko mu je biološki roditelj.

 

Uvid u registar

To je dio novosti iz prijedloga Zakona o medicinskoj oplodnji, koji je napravljen prvi put nakon 30 godina, a pred saborskim zastupnicima trebao bi se naći sljedeći mjesec. Upravo je odredba o mogućem saznanju podrijetla izazvala reakciju udruge Roda iz koje poručuju da zbog te odredbe donacija zapravo neće biti, premda iz te činjenice zakonodavac ne predviđa pravne posljedice po biološkog roditelja. Drugim riječima, dijete neće imati nikakva prava, poput naslijeđa, a biološki roditelj neće moći postati i pravni roditelj.

 
U udruzi Roda pozdravljaju što će se prvi put i u Hrvatskoj moći donirati jajna stanica, ali ipak smatraju da bi takvo rješenje moglo biti razlog odbijanja donora.

– Prema iskustvima drugih zemalja, donacija neće biti jer nitko ne želi riskirati da mu za 18 godina neko dijete pokuca na vrata i kaže ‘ti si moj biološki roditelj’ – objasnila je Karmen Rivoseki-Simić iz Roda.

Podsjetila je na slučaj Australije koja je imala takvo zakonsko rješenje te nekoliko godina nije bilo niti jednog donora. Tada su australski parlamentarci javno donirali spermu kako bi na to potaknuli i građane.

Zakon predviđa da Državni registar – u kojemu će biti podaci o korisnicima medicinske oplodnje, rođenju djeteta iz takve oplodnje te darovateljima spermija i jajnih stanica – bude zaštićen te će svako otkrivanje podataka biti kažnjivo. Uvid u taj registar može se dobiti samo uz odobrenje Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju ili suda.

 

Donacija zametaka

Prijedlog zakona također predviđa da se medicinska oplodnja može primijeniti samo na bračnim parovima, a ne i na izvanbračnim partnerima ili ženama bez partnera.

– Za nas je to neprihvatljivo. Ako se neplodnost definira kao bolest, onda se liječenje ne može ograničiti bračnim stanjem. Dakle, smatramo da svatko ima pravo na liječenje, pa i neplodne žene bez partnera ili one u izvanbračnim vezama – istaknula je Rivoseki-Simić i dodala da je odredba u suprotnosti i sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Uz homolognu oplodnju kod koje se koriste spolne stanice supružnika, zakon uvodi i heterolognu oplodnju pri kojoj se koriste vlastite spolne stanice jednog supružnika i darovane spolne stanice – ili spermija ili jajnih stanica. No, zakon zabranjuje da se istodobno za začeće jednog bračnog para koriste donirane i muške i ženske spolne stanice. To je za Rode također dvojbeno jer smatraju da bi trebalo dopustiti donaciju zametaka u slučaju obostrano neplodnih parova. No, nisu za opciju stvaranja novih zametaka, nego za donaciju onih koji su preostali nakon homologne oplodnje. Takva situacija, prema zakonu, bit će nemoguća jer je predviđeno usađivanje samo tri zametka ili tri jajne stanice.

Za razliku od Roda, prof. dr. Velimir Šimunić, predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju, smatra da  ne bi smjelo biti dvostruke donacije kod jednog bračnog para.

 

Zabrana eksperimentiranja
 
– Smatram da je oplodnja jednog para donorskim spolnim stanicama jednog donora optimalna s obzirom na veličinu Hrvatske jer bi se u suprotnom povećala mogućnost da u budućnosti braća i sestre uđu u vezu, a da niti ne znaju da su srodnici. Također držim da je dobro rješenje prema kojemu nema surogat majčinstva – rekao je prof. dr. Šimunić.

Kako bi se izbjegla trgovina spolnim stanicama, cijeli će postupak biti pod vrlo jakom kontrolom države i stručnjaka, a zabranjeno je preko interneta ili medija oglašavanje ili reklamiranje te traženje i nuđenje spolnih stanica. Svaki bračni par prije zahvata imat će obavezno psihološko ili psihijatrijsko te pravno savjetovanje, a ustanove u kojima se provodi medicinska oplodnja morat će imati posebno  povjerenstvo zaduženo za proceduru – od informiranja bračnih parova do komunikacije s Državnim registrom i Nacionalnim registrom za medicinsku oplodnju.

Zakon zabranjuje kloniranje te eksperimentiranje jajnim ili sjemenim stanicama, a za one koji se ogluše na tu zabranu predviđena je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. Kazne od 10.000 do 250.000 kuna predviđene su za ustanove, ali i pojedince koji se ne pridržavaju procedure u medicinskoj oplodnji. 

 

Dopušta se:

-homologna oplodnja, odnosno korištenje spolnih stanica bračnih partnera u medicinskoj oplodnji

-heterologna oplodnja ili oplodnja u kojoj se koriste donirane jajne stanice ili spermiji u slučaju kad je jedan od bračnih partnera neplodan

-heterologna oplodnja doniranim jajnim stanicama ili spermijima zbog sprečavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete

-dijete začeto medicinskom oplodnjom nakon 18. godine može dobiti podatak o biološkom roditelju iz Registra donora

 

Dopuštene vrste medicinske oplodnje:

unutartjelesna oplodnja

– unose se sjemene stanice u spolni organ žene
– unose se jajne stanice u spolne organe žene
– unose se jajne stanice zajedno sa sjemenim stanicama u spolni organ žene

izvantjelesna oplodnja

– jajne i sjemene stanice spajaju se izvan tijela žene i unose u spolne organe žene
– unose se zameci u spolni organ žene  
– u jednom postupku mogu se unijeti najviše tri zametka
– mogu se oploditi najviše tri jajne stanice

 

Zabranjeno:

– oplodnja žene koja nije u braku
– surogat majčinstvo
– korištenje darovanih spolnih stanica za oplodnju ako su darovatelji i primatelji krvni srodnici (osobe koje ne bi smjele sklopiti brak)
– korištenje postupka medicinske oplodnje u svrhu odabira spola budućeg djeteta
– istodobno unošenje darovanih spermija i jajnih stanica
– koristiti mješavinu muških, odnosno ženskih spolnih stanica različitih žena, odnosno muškaraca
– trgovanje jajnim stanicama
– oglašavanje, reklamiranje ili traženje spolnih stanica preko medija i interneta
– kloniranje
– stvaranje ljudskih zametaka u znanstvene i istraživačke svrhe
– znanstveni i istraživački rad na zametku 

‘Tako je razuzdano živjela da jedno silovanje neće niti primijetiti’

Bez obzira na Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o sprječavanju diskriminacije, dalek je još put do nestanka spolnih stereotipa i diskriminacije žena. To, nažalost, vrlo zorno, okrutno i neporecivo dokazuju rezultati analiza presuda za silovanje žena koju je provela udruga B.a.B.e. uz superviziju dr. sc. Ksenije Turković s Pravnog fakulteta u Zagrebu i Ane Garačić, potpredsjednice Vrhovnog suda, odvjetnice Ines Bojić i sutkinje Ivane Radovčić pri Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Projekt pod nazivom ‘Protiv stereotipa i diskriminacije žena – seksualni zločini u RH’ je pred završetkom, a uz pomoć Vladinog ureda za ravnopravnost spolova rezultirat će i kampanjom u medijima zbog senzibiliziranja javnosti.

 

Roditelji protiv silovane kćeri

Ideja se začela kad je prije nešto više od godinu dana još maloljetna djevojka došla u stan u kojem je sjedište udruge  B.a.B.e. i zatražila pomoć jer ju je silovalo nekoliko obiteljskih prijatelja, a roditelji su joj zabranili da ih prijavi jer su željeli s njima ostati u dobrim odnosima.

– Kad se tako nešto dogodilo u Zagrebu, ne mogu ni zamisliti što se događa ženama i djevojkama u manjim mjestima – šokirana je Sanja Sarnavka, iako već 15 godina svjedoči svakojakim vrstama nasilja nad ženama.

Ta je djevojka pokušala samoubojstvo, napustila je kuću budući da su je roditelji smatrali krivom za ono što se dogodilo.

– Pratili smo je kroz cijeli proces koji je bio mučan jer je sutkinja cijelo vrijeme sumnjala na nju. Oni su osuđeni najviše na dvije godine i godinu dana zatvora, a naravno da se pisala žalba i priča još uvijek traje. Čitajući analize presuda nismo mogle vjerovati koliko su se suci trudili naći opravdanje za počinitelje kako bi im se izrekla što manja kazna, a procjenjujući je li se silovanje dogodilo ili ne naše pravosudne institucije ne postupaju onako kako bi trebalo prema međunarodnim standardima – objasnila je Sarnavka.

Ilustrirala je to podacima dobivenim analizom prakse Vrhovnog suda koji je razmatrao pet presuda kaznenog djela silovanja u braku i petnaest silovanja tijekom 2007. i 2008. godine, 36 presuda Županijskog suda u Zagrebu, Rijeci, Vukovaru i Karlovcu te Općinskog suda u Zagrebu.

 

Razuzdana pa neće primijetiti jedno silovanje

Najčešće izrečena kazna za silovanje je do godinu dana zatvora, a najstroža izrečena kazna bila je osam godina zatvora (zakon predviđa maksimalnu od 15 godina), i to za silovatelja ponavljača. U 14 od 19 predmeta koje je preispitivao Vrhovni sud tražen je dokaz da se žrtva fizički opirala, što nije zakonito. U tri predmeta ocjenjivan je moral žrtve: u jednom od njih sudac primjećuje: ‘Tako je razuzdano živjela da jedno silovanje neće niti primijetiti’ .

Žrtvu se tijekom sudskog postupka s posebnom sumnjom ispituje kad je riječ o silovanju u braku. U jednoj od presuda sudac stavlja u presudu obrazloženje kako je žena već u godinama i kako je muči menopauza pa je posebno osjetljiva i zato nije shvatila da to nije bilo silovanje nego malo vatreniji pristup njenog muža, iako joj je glavom lupao o rub kreveta, mlatio i prijetio da će ubiti njihova sina. Sud prvog stupnja nije prihvatio njen iskaz da je silovana jer je smatrao kako je ljubomora izazvala afektivnu reakciju, a uzeta je u obzir i menopauza žrtve. Zanimljivo je kako je jedna oslobađajuća presuda za dvojicu optuženika donijeta zato jer je žrtva saslušavana nekoliko puta u razmaku od nekoliko godina. Stoga su se pojavila odstupanja u njenom iskazu, a njeno psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje sud uopće nije uzeo u obzir. Vrhovni sud tražio je ponavljanje postupka pa će žrtva još jednom proći traume na isti način.

 

Glavna rasprava u trajanju od 13 godina

Sporost sudova neumoljiva je i u slučajevima silovanja. Samo predistražni postupak trajao je u jednom slučaju čak tri godine i četiri mjeseca, a raspon vremenskog vođenja glavna rasprave kreće se od jednog dana do 13 godina.

–  U tom predmetu okrivljenik je oslobođen, odnosno uvjetno kažnjen s argumentom da se dogodio velik protok vremena, kao da je to krivnja žrtve, a ne sustava koji je odugovlačio. Žalbeni postupak nakon presude trajao je u analiziranim slučajevima od tri mjeseca do šest godina i sedam mjeseci. U analizi presuda Vrhovnog suda vidimo da suci imaju različite predrasude i spremnost da diskriminiraju žrtve. Zakon i nije tako loš, ali uvijek se traži nekakva primjena sile. Ne priznaje se ako je netko ženi ‘samo’ prijetio pa je bila preplašena i blokirana ili ucijenjena  – kaže Sarnavka.  

Iako bi žrtve trebale biti ispitane samo jedanput, najčešće su iskaz morale davati četiri puta, jedna čak devet puta, a pri tome se niti ne izbacuje okrivljenika iz sudnice, nego žrtva pred njim mora opetovano ponavljati priče koje su zastrašujuće.

– Uglavnom su to vrlo degutantne priče. Često je riječ o tome da počinitelj mokri žrtvi u usta, da je se ponižava. Samo u dva slučaja žrtve se zaštitilo tako da su dale iskaz putem video-linka, a samo u sedam slučajeva bila je prisutna stručna osoba, psiholog, koja je neophodna, primjerice kad imate slučaj u kojem je nekoliko muškaraca žrtvu ponižavalo mokreći po njoj, sililo je da gola trči pred njima dok su je oni gađali raznim predmetima, tjeralo je da se valja u vlastitoj mokraći, te su je čak silili da gura novine u vaginu. Ta je žena prijavila silovanje, nakon čega je sedam puta morala ponavljati iskaz pred sudom. No, to nije sve, jer su se okrivljenici, koji su tvrdili da žrtva laže, žalili na presudu. A tvrdili su kako dokazni postupak nije proveden do kraja jer nije dokazano da se novine mogu gurnuti u vaginu – zgraža se aktivistica Sarnavka.

Nalazi papa-testa čekaju se do dva mjeseca

Rezultate papa-testa upućenih iz ginekoloških ordinacija primarne zdravstvene zaštite s riječkog područja trenutačno se u prosjeku čeka između 15 dana i dva mjeseca. Tako tvrdi šefica Odsjeka ginekološke citologije u Kliničkom bolničkom centru Rijeka dr. Danijela Vrdoljak Mozetič koja kaže da su eventualna dulja čekanja pojednični slučajevi zaostali iz višegodišnjeg razdoblja slabe ekipiranosti citoskrinerima kojih je sada osam. To je, prema mišljenju dr. Mozetič, dovoljan broj za postojeći obujam posla.

Naime, kako je Novi list više puta pisao, rezultati ove za žensko zdravlje iznimno važne pretrage, čekali su se i do šest mjeseci. Razlog tolikom čekanju u riječkom su KBC-u objašnjavili nedovoljnim brojem citoskrinera i liječnika. Od početka ove godine zapošljavanjem citoskrinera i prekovremenim radom postupno se krenulo sa skraćivanjem predugog razdoblja od primanja briseva do njihove obrade.

– Još uvijek nismo sasvim riješili stare zaostatke, ali smo na dobrom putu. Ovisno o stupnju hitnoće, rezultati se dobivaju u razdoblju od 15 dana do dva mjeseca što je puno bolje u odnosu na ranije razdoblje. Do jeseni očekujemo da će se čekanje na rezultate svesti na maksimalnih mjesec dana, kaže Mozetič.

Osim bolničke poliklinike, Odsjek ginekološke citologije u riječkom KBC-u pokriva 14 vanjskih ambulanti, a sveukupno citoskrineri dnevno u prosjeku obrade oko 250 nalaza.

Prodavači “crvenih ruževa” zaradili 400 milijuna kuna

I u Hrvatskoj se, kao svuda u svijetu, događa “efekt crvenog ruža” kad, za razliku od ostale prodaje na malo, prodaja dekorativne kozmetike, krema za njegu te higijenskih potrepština općenito – raste. Može se to čuti od vodećih svjetskih kompanija za direktnu prodaju, kao što su Avon, Oriflame, Herbalife, Amway i GLND, koje posluju i u Hrvatskoj. Kod nas su tijekom prošle godine ostvarile prihod od gotovo 400 milijuna kuna, a iako brojke za prvi kvartal ove godine ne otkrivaju, napominju da se dobar trend nastavlja. Riječ je, naime, o proizvodimakoje potrošači svrstavaju u rang “osnovnih”, a kako zadovoljavaju omjerom kvalitete i cijene, direktna prodaja ni u Hrvatskoj nema razloga za strah.

Efekt crvenog ruža poznat je od 30-tih godina prošlog stoljeća, kad se SAD-u događala velika ekonomska kriza, uzrokujući i opću recesiju. Žene koje si tada, ali jednako tako i za svih kasnijih svjetskih ekonomskih kriza, nisu mogle priuštiti obnavljanje garderobe i ostale skupe užitke, odustajale nisu, međutim, od malih zadovoljstava poput dekorativne kozmetike, odnosno upečatljivo crvenih ruževa. Time su davale do znanja da i u krizi drže do sebe, što se, očito, počinje događati i u Hrvatskoj.

Jedanaest tvrtki koje se kod nas bave direktnom prodajom, ponajviše kozmetike, sredstava za čišćenje i dodacima prehrani, lani su, prema jučer iznesenim podacima, u Hrvatskoj ostvarile prihod od 396 milijuna kuna, dok je u Europi direktno tih preparata prodano za 20 milijardi eura, što je rezultat bolji od onog ostvarenog u 2007., nekriznoj godini. Osim što to pojašnjavaju efektom crvenog ruža, u kompanijama za direktnu prodaju napominju i to kako sve veći broj nezaposlenih sve više ljudi, automatski, dovodi k njima. Direktna prodaja dobar je izvor dodatnih prihoda za obitelj, a u posljednje vrijeme sve češće i – jedini prihod. U Hrvatskoj tako direktna prodaja ima 90 zaposlenih i oko 50.000 članova, koji su istovremeno prodavači i kupci, što je za čak 58 posto više članova negoli u isto vrijeme prošle godine.