Promotivni štand sisačke udruge “Stop mobbing”

U subotu, 11. travnja, na sisačkoj tržnici Kontroba, u vremenu od 9 do 11 sati, Udruga “Stop mobbing“- udruga za prevenciju, pomoć i podršku zlostavljanim na radnom mjestu, imat će promotivni štand na kojem će dijeliti info-letke i prodavati sitnice za djecu dobivene u donaciji, s ciljem materijalne pomoći za unapređenje rada Udruge.

Udruga Stop mobbing osnovana je u prosincu 2008. godine u Sisku. Kroz pravno i psihosocijalno savjetovalište pruža direktnu pomoć žrtvama mobbinga, a od 2009. godine jednom tjedno organizira i savjetovalište za žrtve i članove njihovih obitelji. Udruga također održava tribine i okrugle stolove, a suradnju im je ponudila i Koordinacija za ljudska prava.

Predsjednica udruge je Aida Marenković.

Savjetovalište je organizirano u prostorijama Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Sisku. Udruga ima i SOS telefon na kojem građani i građanke mogu dobiti sve informacije, a broj telefona je 091 5845 609.

Elizabeta Dragičević, Nives Dabo i Marta Grgurić kandidatkinje

Poznate su još tri kandidatkinje HDZ-a za lokalne funkcije u Lici i Primorju:

Marta Grgurić, diplomirana učiteljica i dosadašnja dogradonačelnica Gospića, dosadašnja dogradonačelnica Novalje, doktorica medicine Nives Dabo te u općini Udbina Elizabeta Dragičević.

 

DIP: do ponoći 27. travnja primaju se kandidature i liste za lokalne izbore

Državno izborno povjerenstvo (DIP) nakon odluke Vlade o raspisivanju lokalnih izbora 17. svibnja izvjestilo je da Prijedlozi lista za izbor članova/ica predstavničkih tijela i Prijedlozi kandidatura za izbor općinskih načelnika/ca, gradonačelnika/ca, župana/ica i gradonačelnika/ca Grada Zagreba i njihovih zamjenika/ca moraju biti zaprimljene najkasnije 27. travnja do ponoći.

DIP moli medije da posebno pozovu birače i biračice kako bi na vrijeme provjerili jesu li upisani u popis birača.

Svaki građanin/ka ima pravo pregledati popis birača i tražiti njegovu dopunu ili ispravak, dodaje se, a podaci se mogu provjeriti na internetskoj stranici Središnjeg državnog ureda za upravu

Provjera je moguća i putem T-Mobile mreže preko sms poruke upisivanjem matičnoga broja i slanjem na broj 5454.

Nadležno će izborno povjerenstvo utvrditi i u javnim glasilima objaviti sve pravovaljane predložene liste kandidata/kinja i zbirne liste u roku od 48 sati od isteka roka za kandidiranje, odnosno do 29. travnja do 24 sata.

Globalna kampanja protiv nasilja nad ženama – Eve Ensler

U  posljednjih su deset godina mediji širem svijeta objavili stotine intervjua s Eve Ensler. Pisali su o aktivistici koja žene svijeta uči izgovarati riječ “vagina” a da se pritom ne osjećaju nelagodno. Govorili su o spisateljici koja se realizirala u zrelim godinama, obično dodali još jedan pasus o postmodernističkim promjenama u ženskom pokretu. Žena dojmljive frizure i crvenog ruža na tim se fotografijama redovito grlila s hollywoodskim glumicama… Nigdje nije stajalo da je Eve Ensler rijetka kombinacija uzavrelih emocija i pragmatičnog racija.

Eve je za današnje vrijeme i ovdašnje norme gotovo neprihvatljivo otvorena, iskrena, bez ograda. Baš takva uspjela je u posljednjih 10 godina sa svojom globalnom kampanjom protiv nasilja nad ženama skupiti 60 milijuna dolara, otvoriti kuće za pomoć ženama po Africi, Aziji, Americi. Nedavno je u Zagrebu, u organizaciji Centra za ženske studije, govorila o Kongu iz kojeg se, nema tome dugo, vratila. Ne sjećam se kad se na nekoj zagrebačkoj tribini (toliko) plakalo. Pogotovo ne pamtim da se plakalo zbog nasilja u zemlji koju teško da znamo naći na karti… Šećući kasnije ulicom, pričajući i dalje o Kongu, u jednom je trenutku gestikulirajući rukama nesvjesno zaustavila zagrebački tramvaj.

Najbrutalnija iživljavanja

– U 12 godina rata tamo je umrlo oko 6 milijuna ljudi! U Kongu se događa najgore nasilje nad ženama koju sam ikada vidjela, a vidjela sam puno toga, bila u 60 zemalja. Pedeset muškaraca satima siluje istu ženu, devetomjesečno dijete rastrgaju na komade, žene prisiljavaju da jedu vlastitu djecu, druge drže zavezane za stabla u vojnim logorima kao seksualne robinje… Od 300.000 do 500.000 žena je silovano i okrutno mučeno. Puno sam vremena provela u jednoj bolnici u kojoj prihvaćaju silovane žene. Žene danima pužu i šepaju do bolnice. Mnoge i ne stignu tamo, umiru po grmlju. Mnoge od njih u svojim su vaginama imale noževe, štapove, kemikalije, staklo…

U toj je bolnici svaki dan oko 300 žena koje, kao posljedice silovanja i nasilja, doslovce imaju rupe u organima, ne mogu zadržavati stolicu i urin. Oko njih širi se miris fekalija, u njihovim selima ih više ne žele, tako su ne samo silovane i posramljene već i ostavljene same. Zemljom harače razne vojske, što domaće, što one iz Ruande i Burundija, a siluju i snage UN-a. Svi siluju i otimaju.

U pozadini je rat za rudače koje završavaju u našim mobitelima, kompjutorima. Zamislite da u ovom trenutku, u travnju 2009., tamo negdje u Kongu, u jednoj takvoj bolnici koja izgleda kao štala, sjede uništene žene u dobi od 6 do 80 godina i uriniraju po sebi. Dvije godine radim kampanju protiv nasilja u Kongu i šokirana sam kad vidim da u Europi i Americi i dalje nitko ne zna kakva se zvjerstva masovno i svaki dan događaju. Kad su se događala masovna silovanja u BiH, bilo je strašno, ali te slike su relativno brzo obišle svijet, jer to se događalo bijelim ženama u Europi. Nisam iznenađena, tu je na djelu naslijeđeni rasizam koji dopušta da se rat nastavlja, Europi i SAD-u se to sve čini tako dalekim…

Kasno poslijepodne razgovarale smo u njezinu hotelskom apartmanu, a Eve je, neispavanoj i gladnoj, izdajnički uporno krčalo u želucu. Sutra putuje natrag u Pariz, uspjela je dogovoriti da Carla Bruni napravi koncert za pomoć Kongu. Žvačući nekakvo pecivo, svako malo se vraća do kompjutora provjeriti e-mail. Njezina prijateljica, lokalna aktivistica iz Konga, Christine Schuler Deschryver, poslala je krik internetom.

Stiže novi val nasilja

Mrmljajući čita e-mail: “Kiša pada tri dana, hladno je, ne mogu prestati misliti na  žene i djecu koje smo vidjeli u Istočnom Kongu,  žene koje hodaju kao sjene, golu djecu kako se tresu na kiši, smiješe se i mašu nam! Kako svijet može uporno ignorirati sve ovo što se događa u Kongu? Ja sam jako loše, očajna sam, sve humanitarne organizacije upozoravaju da dolazi nova tragedija, još više silovanja, logori su u blizini sela, bit će još gore… Moja Eve, stvarno sam jako zabrinuta…”

Kako mi u Hrvatskoj možemo pomoći?

– Možete se logirati na našu stranicu newsite.vday.org, donirati novac za sklonište koje sad tamo otvaramo, mjesto će se zvati City of Joy, nudit će ne samo medicinsku pomoć, već će biti i centar za edukaciju, učit ćemo žene kako da, nakon svega, stanu na noge. {slika}

Jednom si rekla da se u Kongu osjećaš ‘nesigurno sigurnom’. U  knjizi ‘Insecure At Last’ (‘Konačno nesigurna’) pišeš da sigurnost u životu i nije potrebna. Zašto?

– Cijeli sam se život učila postati sigurna u sebe i svijet oko sebe. I onda se dogodio 11. rujna, Amerika je postala zemlja provjera, osiguranja, sve da bismo se mi osjećali sigurnijima. Kako je to odmicalo, osjećala sam se sve nesigurnijom. Govorili su da sam baš sada zaštićena, da se vlasti brinu o sigurnosti, a ja sam osjećala da su mi oduzeli dio prava. Jedan mi je dan sinulo da sigurnost ne postoji, jer svi starimo, umiremo, razbolijevamo se, ljudi nas ostavljaju… nema sigurnosti u životu. Puno putujem i više i ne znam gdje stvarno živim, ne identificiram se ni s jednom zemljom, kao da više ne pripadam nekoj naciji, privatno nemam partnera, no nikada nisam bila sretnija. To djelomično mogu zahvaliti i tome što se više ne pretvaram da sam sigurna, da će me nešto zaštititi od smrti, bolesti ili promjena. Kad bi naš cilj bio da budemo milostivi, dobri prema ljudima oko nas, mislim da bismo se osjećali puno sigurnije.

Siluju i djevojčice

No, kad je naš cilj da budemo sigurni i mislimo jedino na sebe, životni je okvir jako malen i u njemu smo jako nesigurni… Ljudi misle da ne mogu podnijeti slušati o tome što se događa u Kongu, ali to je negiranje i poricanje stvari, što je bolnije nego prihvatiti realnost…

Kad sjedite sa osmogodišnjom djevojčicom koja je žrtva silovanja, koja piški po sebi, ne može zadržati urin i stolicu, djevojčicom koja je najljepše dijete koje sam ikada vidjela i koja sanja o budućnosti i edukaciji, kako ne biste plakali, ali to ne znači da ne možete izvući nešto dobro iz toga. Lakše je kada djelujete nego kad poričete stvari oko sebe.

Ima li demokracije za žene u Pakistanu?

Unatoč činjenici da pakistanski Ustav ženama jamči slobodu glasovanja, žene su najčešće prisiljene dati svoj glas kandidatima koje odabiru njihovi muževi, očevi i braća.

U Sindhtskoj općini Thatta, Tando Mohd Khan i Badin, manje od 75 posto žena su registrirane glasačice. U zadnja dva izborna kruga, za općinske, županijske i državne, odaziv žena na glasanje bio je manji od 25 posto. I dok pakistanski Ustav garantira njihovu slobodu glasovanja, žene su najčešće prisiljene dati svoj glas kandidatima koje odabiru njihovi muževi, očevi i braća.

Upravo je to razlog zašto je Aasthan Latif Welfare Society (udruga koja radi na unapređenju edukacije za žene) pokrenula projekt “Demokracija za prava žena” koji se provodi kroz UNDF (sredstva za demokraciju UN-a). Glavni cilj projekta je edukacija žena iz ruralnih mjesta o njihovim osnovnim ustavnim pravima, o ulozi i važnosti demokracije kao i moći njihovog glasanja.

Grupa volontera Aasthan Latif Welfare Society radila je na izgradnji njihovih osnovnih ustavnih prava, na pokretanju i motiviranju žena iz 680 sela u sudjelovanju u političkom životu za njihovo dobro i razvoj, na organiziranju i izgradnji njihovih sposobnosti da kroz sastanke i obučavanja osnaže žene kako bi uložile zajednički napor da zaštite svoja prava.

S obzirom na kulturološku i tradicionalnu pozadinu ovih općina, ova misija se može postići samo uz izgradnju svijesti, mobiliziranje i motiviranje muškaraca. Stoga su organizirani posebni sastanci za žene i posebni za muškarce. Do sredine ožujka 2009. više od 700 takvih sastanaka je održano u više od 300 sela, a upotpunjeni su medijskom kampanjom putem radija i tiska.

87. rođendan Vesne Parun

Naša cijenjena pjesnikinja Vesna Parun danas će proslaviti 87. rođendan. U Kazalištu lutaka održat će se priredba njoj u čast. Najveća hrvatska pjesnikinja u petak će navršiti 87 godina. Za tih 87 godina objavljeno je, što u zemlji što u inozemstvu, čak 87 njenih knjiga, a povodom njenog rođendana Zoran Filipović izdat će odabir tekstova iz cjelokupnog opusa legendarne pjesnikinje.

Njoj u čast Društvo prijatelja Rastoka, uz potporu Gradskog ureda za kulturu, organiziralo je priredbu “Sretan Ti rođendan, Vesna Parun”. Svečana manifestacija održat će se danas u Kazalištu lutaka s početkom u 19 sati.

Nastupit će: Arsen Dedić, dr. Tonko Maroević, prvaci opere HNK, Đuro Pištek, Ladarice, Danijela Pintarić, Darko Domitrović, Vesna Tomina, Jasna Bilušić i Bula. Također, bit će prikazan i biografski dokumentarni film o Vesninom životu “Kad bi se moglo otputovati”.

– Nažalost, nećemo moći ispuniti Vesninu veliku želju da njenu pjesmu “Ti koja imaš nevinije ruke” otpjeva Ana Štefok koja je, nažalost, zbog bolesti otkazala svoj nastup – rekao nam je autor filma i glavni organizator cijele manifestacije Branko Pejnović.

Nažalost, ni slavljenica zbog zdravstvenih razloga neće biti u Zagrebu, ali će program moći pratiti uživo iz Stubičkih Toplica jer će televizija Z1 direktno prenositi program iz Kazališta lutaka.