NATO – 60 godina je dosta!

U Zagrebu i Zadru u subotu 04. travnja održat će se prosvjedni skup pod nazivom “NATO – 60 godina je dosta!”. Prosvjed se odvija kao dio čitavog niza anti-NATO prosvjeda u svijetu, koji će se u isto vrijeme održati u Strasbourgu, Baden-Badenu te nizu drugih gradova u Europi, SAD-u i drugdje.

Organizator prosvjeda je građanska Inicijativa Antiimperijalistička akcija, uz suradnju i potporu više grupa, udruga, mreža i vanparlamentarnih političkih stranaka. Prosvjedni skup u Zadru održat će se u organizaciji Akcije mladih.

Prosvjed će se u Zagrebu održati na Cvjetnom trgu s početkom u 13:00 sati.  

Govornici na skupu u Zagrebu bit će:

Zoran Oštrić ( pacifist, mirovni i antimilitaristički aktivist ),

mr. sc. Tino Jelavić ( dipl. ing. aeronautike, vojni pilot ) i

Vili Matula ( glumac, socijalni aktivist ).

 

 

 

 

 

 

 

Prva žena na čelu Instituta Ruđer Bošković u njegovoj povijesti

Posljednjih nekoliko godina dr. sc. Danica Ramljak češće je u Hrvatskoj nego ranije kada je istraživala i predavala na američkim sveučilištima. U SAD je otišla još kao studentica izborivši se između 200 kandidata za stipendiju. Ostala je ondje 22 godine, otvorila i konzultantsku tvrtku, čiju tvrtku-kćer ima u Hrvatskoj. Odnedavno je na čelu “Ruđera” jedne od najvažnijih, ako ne i najvažnije znanstvene ustanove u Hrvatskoj.

– Sretna sam, ali dijelom i oprezna. Dolazim na važno mjesto, u važnu instituciju za Hrvatsku gdje radi više od 550 visoko obrazovanih znanstvenika, a  neki od njih su prepoznatljivih i u svijetu. Ruđer je svakako najelitnija hrvatska znanstvena institucija,- priča Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđer Bošković.

 

Suradnja s međunarodnim institucijama

Za ravnatelja/icu Instituta natjecalo se sedam kandidata.

– Čeka me jako puno posla, suradnji, strateških odluka. Institucija je prestižna u hrvatskim okvirima, a nekoć je bila i u svjetskim. Međutim, u zadnjih desetak godina, više nije tako međunarodno prepoznatljiva. Prepoznatljivi su pojedinci iz instituta. Želim Ruđer vratiti na prijašnju razinu. između ostalog i svojim jakim međunarodnim kontaktima. Otvarat ću institucijske suradnje. Imam u tome iskustva, želim vratiti Ruđeru prepoznatljivost na međunarodnoj znanstvenoj sceni.

Kako planirate u tome uspjeti?

– Treba unijeti i neke interne promjene, sastavnice samog instituta trebaju međusobno surađivati. Multidisciplinarnost Ruđera je njegova jaka strana, ali nije dovoljno iskorištena. U tome će mi pomoći moj menadžerski dio.

Imate 22 godine radnog iskustva na američkim sveučilištima koji su među najboljima u svijetu. Koliko ćete od tog primijeniti na Hrvatsku?

– Nije moguće prekopirati Ameriku u Hrvatsku i ne namjeravam prepisivati taj model. Prilagodit ću ga hrvatskim uvjetima. Ruđer ne može živjeti kao jedna oaza u državi. Želim uzeti najbolje od svih sustava koji postoje.

 

 Više primjenjive znanosti

Što je najvažnije promijeniti?

– Institut Ruđer Bošković je perjanica bazične znanosti i to ću svakako nastaviti njegovati. Bez bazične znanosti nema prave znanosti. No jedan dio te znanosti ipak mora biti primjenjiv. Da bi Hrvatska bila društvo znanja, da bi došlo do pretakanja znanja s instituta i sveučilišta u gospodarstvo, što se u svijetu danas najnormalnije događa, mora jedan postotak istraživanja na Ruđeru ići u državne svrhe. Zahtijevat ću da se usklade s potrebama hrvatskog gospodarstva.

Kako se osloboditi bojazni od komercijalizacije znanosti?

– Oni se boje da ću ja njih komercijalizirati, a to se neće dogoditi. Ipak jedan postotak istraživanja će ići u primjenu. Porezni obveznik mora znati na što idu njegovi novci. Rijetko se čuje koji su hrvatski nacionalni prioriteti u bilo kojem području. U znanosti bi ih trebalo lako odrediti. Ako Hrvati umiru od određene vrste tumora, onda se Ruđer treba baviti pronalaskom lijeka upravo za taj tumor.

Budžet IRB-a je neusporediv s novcima kojim raspolažu instituti u svijetu. Kako to riješiti?

– Neću se oslanjati se samo na državne novce. Budžet nije velik, zato treba pronaći dodatne načine. Organizirat ću projekte “fund raisinga”, i njima  pokušati pribaviti novac iz drugih izvora, a ne samo iz državne blagajne.

 

Nisam s Hillary ispijala kavice

Prije dolaska u Hrvatsku sudjelovali ste u kampanji Hillary Clinton. Zašto?

– Ušla sam u kampanju Hillary Clinton u Virginiji kao volonter, namjerno, ne bih li naučila kako se na timski način guraju svoji principi. U Hrvatskoj je često prisutna teatralnost. Tako me pitaju jesmo li pile zajedno kavu. Nisam s Hillary ispijala kavice, radila sam na terenu s mladim ljudima te ona sigurno ne zna tko je Danica Ramljak. Odabrala sam je jer mi je draža od Obame, a i zato što je on za mene bio velika nepoznanica. Hillary sam znala iz Clintonove odlične administracije u kojoj je bilo jako puno ulaganja u znanost. Hillary je žena koja je prihvatila izazov, čak bila idol u nekim stvarima. Nikad nije bila u sjeni supruga. Uostalom da bi stala iza kandidata moram znati i vjerovati u ono za što se on zalaže.

Kako se vidite za četiri godine, pri isteku mandata ravnateljice IRB-a?

– Vjerujem da ću u četiri godine uspjeti ispuniti bar 80 posto ciljeva koje sam zacrtala i predstavila. Znam da me neće svi voljeti, da će biti ljudi koji bi neke stvari napravili drukčije, no ja imam svoj koncept, a rado ću saslušati i poslušati savjete drugih. Imam snagu, volju, radne navike i najprije ću podići skalu sebi pa onda očekujem to i od ostali. Ne želim da mladi znanstvenici odlaze iz Hrvatske. Oni su pokretačka snaga IRB-a, a ja ću napraviti sve da ih zadržim.

 

 Nova ravnateljica na čelo Instituta Ruđer Bošković dolazi 15. svibnja.

 

Odobreni istospolni brakovi i u crkvama

Švedski parlament usvojio je u srijedu zakon kojim je odobreno sklapanje brakova između osoba istog pola, čak i u crkvama. Od 349 poslanika parlamenta, 261 ih je glasalo za taj zakon, 22 su bili protiv, 16 suzdržanih, dok je 50 bilo odsutno, prenose agencije. {slika}

Heteroseksualni parovi u Švedskoj mogu izaberati vjenčanje u općini ili u crkvi, dok je homoseksualnim parovima od 1995. godine bilo dozvoljeno ozakoniti vezu građanskom ceremonijom.

Švedska će tako postati druga zemlja na svijetu, nakon Norveške, koja dozvoljava vjenčanje homoseksualaca u luteranskoj crkvi, a peta u Europi koja je izjednačila gej brak sa brakom muškarca i žene.

Luteranska crkva, kojoj pripada više od 75 posto Šveđana, priopćila je da podržava novi zakon.

Na sajtu švedskog parlamenta piše da će taj zakon stupiti na snagu 1. svibnja.

Pored Švedske, građanske gej brakove u Europi odobravaju i Nizozemska, Norveška, Belgija i Španjolska.

Ova skandinavska zemlja od 1994. godine priznaje “građansko udruživanje” istopolnih parova.

Međutim, stari zakon to udruživanje nije nazivao brakom, što su borci za prava homoseksualaca smatrali diskriminacijom.

Ipak, i dalje će pojedinačne vjerske zajednice same odlučivati da li žele vjenčati istopolne parove.

 

Švedska ozakonila homoseksualne brakove

Švedski parlament prihvatio je zakon kojim se odobrava sklapanje brakova između osoba istog spola. Švedska je tako postala peta europska zemlja koja je dopustila vjenčanja homoseksualaca. Zakon stupa na snagu od 1. svibnja, javljaju agencije.

Osim Švedske, homoseksualni brakovi u Europi ozakonjeni su u Nizozemskoj, Norveškoj, Belgiji i Španjolskoj. Švedska još od 1994. dopušta “građansko udruživanje” osoba istog spola u izvanbračnu zajednicu.

Protiv ozakonjenja homoseksualnih brakova pobunile su se neke vjerske zajednice zbog čega im je dano pravo da unutar svoje zajednice odluče o tome hoće li ili ne vjenčavati istospolne parove.

 

Švedska ozakonila homoseksualne brakove

Švedski parlament prihvatio je zakon kojim se odobrava sklapanje brakova između osoba istog spola. Švedska je tako postala peta europska zemlja koja je dopustila vjenčanja homoseksualaca. Zakon stupa na snagu od 1. svibnja, javljaju agencije. {slika}

Osim Švedske, homoseksualni brakovi u Europi ozakonjeni su u Nizozemskoj, Norveškoj, Belgiji i Španjolskoj. Švedska još od 1994. dopušta “građansko udruživanje” osoba istog spola u izvanbračnu zajednicu.

Protiv ozakonjenja homoseksualnih brakova pobunile su se neke vjerske zajednice zbog čega im je dano pravo da unutar svoje zajednice odluče o tome hoće li ili ne vjenčavati istospolne parove.

 

Mlade žene u politici dvostruko diskriminirane

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora i CESI održali su tematsku sjednicu “Mlade i aktivne: politička participacija mladih žena”. Uz predsjednicu Odbora Gordanu Sobol i članice Odbora u radu sjednice sudjelovale su predstavnice CESI-ja, lokalne i regionalne samouprave, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova, GONG-a i ženskih udruga.

Sjednicu je otvorila predsjednica Odbora Gordana Sobol uvodno istaknuvši važnost participacije žena u političkom životu. Napomenula je da kriza koja vlada u svijetu i Hrvatskoj ima velik odraz na mlade općenito, pa tako i na mlade žene koje gube volju za politikom i sudjelovanjem u političkom životu. Potkrijepivši to podacima prema kojima čak 82 posto mladih u Hrvatskoj ne pokazuje nikakav interes za politiku, zaključila je kako su mladi suočeni s neizvjesnom budućnošću i da problem leži u činjenici da političke odluke donose uglavnom starije, muške osobe. Tu leži odgovornost na ženama političarkama, rekla je Sobol, koje moraju u mlade žene usaditi želju i potrebu za uključivanjem u politički život. U ime CESI-ja sudionicima se uvodno obratila Tajana Broz, složivši se s tvrdnjom da je kod mladih žena, ali i mladih općenito, vrlo nisko povjerenje u politiku. Uključivanje mladih žena u politički život je vrlo neizvjesno i teško, rekla je, prikazavši to statističkim podacima prema kojima je na svim izbornim listama bilo29,3 posto mladih žena, dok je kod parlametarnih stranaka taj udio svega 12,7 posto.

U nastavku sjednice predstavnice lokalne samouprave predočile su pozitivne podatke prema kojima je postotak žena uključenih u politički život na nivou županija i gradova veći nego na državnom nivou. Sudionice su se složile da je potrebna strategija oko uključivanja mladih žena u politički život, ali da su nova izborna pravila s obveznim kvotama, iako dobar, ne i dovoljan putokaz. Na sjednici je istaknuta važnost obrazovanja mladih o vrijednosti demokratskog procesa i uključivanja u politički život, jer mladi iskazuju sumnju u značenje demokracije, iako su sposobni stvarati i donositi zrele političke odluke. Jedan od bitnih problema koji imaju mlade žene, rečeno je u nastavku, jest činjenica da su prisiljene birati između političkog ili obiteljskog života. Poseban su pak problem žene političarke s invaliditetom koje smatraju da se prema njima bez potrebe odnosi s “popuštanjem” iako one to ne žele. Sudionice su se složile da je među ženama bitna solidarnost, da je potrebna politička volja da se više mladih žena uključi u politiku.

Predsjednica Odbora Gordana Sobol završno je rekla da je cilj sjednice bio da se na jednom mjestu sastanu žene iz politike, Sabora i NVO-a. Jedan od ciljeva je bio i utvrđivanje razloga nezainteresiranosti mladih prema politici i negativnom stavu spram demokracije. Završno je zaključila da je na strankama presudna uloga da se to promijeni i da na izborne liste istaknu čim više žena, posebno mladih, kako bi se povećala njihova participacija i uloga u političkom životu.