sdadmin, Author at Libela - Page 1757 of 1806

Plantak odustala od kandidature za slatinsku gradonačelnicu

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

Bivša SDP-ova gradonačelnica mr. ph. Ksenija Plantak, koja je prije 25 dana najavila ponovnu kandidaturu za “prvu damu Slatine” na predstojećim lokalnim izborima, sinoć je na sjednici Gradskog odbora SDP-a odustala od kandidature iz osobnih razloga.

Za novog kandidata za gradonačelnika Slatine istaknut je apsolvent prava Igor Validžić, a za njegove zamjenike predloženi su mr. ph. Ksenija Plantak i mr. spec. Dražen Vujčić. U SDP-u ističu da su s mladim kandidatom za gradonačelnika željeli dati jasnu poruku mladima da ne napuštaju Slatinu, te da će na predstojećim lokalnim izborima SDP izići samostalno.

Zanimljivo je da je u nedavno provedenoj anketi, po narudžbi HDZ-a, kandidatkinja Plantak dobila više glasova za gradonačelnicu Slatine nego Ivan Roštaš, sadašnji gradonačelnik i ponovni kandidat HDZ-a za čelnu gradsku funkciju.

Željka Vrlić za gradonačelnicu Kastva

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

Predstavnici HDZ-a, HSS-a i HDS-a potpisali su u Kastvu predizborni koalicijski sporazum, te su predstavili zajedničke kandidate za gradonačelnika i njegova zamjenika, a riječ je HDZ-ovcima Željki Vrlić i Zoranu Šarliji.

Predsjednica kastavskog HDZ-a Željka Vrlić tom je prigodom istaknula da kao oporbena gradska vijećnica u dva mandata nije mogla doprinijeti poboljšanju života u Kastvu onoliko koliko misli da je to mogla i htjela.

– Ne želim puno pričati već želim raditi. Želim raditi u korist čovjeka koji živi ili radi u Kastvu, a pogotovo se želim posvetiti onima čije su potrebe drugačije i veće od ostalih. Uz sebe imam tim sastavljen od starijih i iskusnijih, te mladih, obrazovanih i poletnih ljudi, kazala je Vrlić, nadodavši da je dosadašnja gradska vlast bila zatvorena i troma, te da nije ispunila ni svoja obećanja niti svačija očekivanja. Također, naglasila je da projekte treba realizirati na moderniji i brži način.

– Gradnja kapitalnih objekata presporo se odvija, a do realizacije prođu i dva mandata. Mi mislimo da se može i mora puno toga promijeniti. Ne samo da želimo ulagati u izgradnju i gospodarstvo, želimo ulagati u obitelji, kao temelje zdravog društva, kazala je Vrlić, koja je najavila kako će svoj program kroz nekoliko dana detaljnije prezentirati javnosti.

Biografija:

Željka Vrlić rođena je 02.03.1959. u Grudama.
Stanuje u Ćikovićima, udata je i majka troje djece.

OBRAZOVANJE:

Osnovnu školu završila u Grudama, a srednju građevinsku u Rijeci i stekla stručno zvanje građevinska tehničarka.

RADNI STAŽ:

1980. god zaposlila se u ondašnjoj Općini Rijeka u Zavodu za katastar i geodetske poslove.
Upravo te godine Katastar je osnivao Evidenciju prostornih jedinica na kojoj radi do današnjeg dana.

AKTIVNOSTI:

Radila na izdavanju prvog atlasa bivše Općine Rijeka.
Radila na pripremi tehničke dokumentacije za popise pučanstva 1981., 1991., 2001. godine i na provedbi samih popisa.
Bila članica komisije za imenovanje naselja i ulica bivše Općine Rijeka ( i Grada Rijeke) u nekoliko mandata.
Sve druge aktivnosti vezane su uz obitelj.
Aktivna je u Udruzi za pomoć mentalno retardiranim osobama
Članica je izvršnog odbora.

POLITIČKE AKTIVNOSTI:

Članica je HDZ-a od 1990. God.
Utemeljiteljica.
Članica prvog Odbora u ondašnjem Ogranku HDZ-a Kastav.
Treći put predsjednica Gradskog odbora i članica Županijskog odbora.
Članica ŽO Zajednice žena Katarina Zrinska.
Drugi mandat u Gradskom vijeću Grada Kastva, u ovom sazivu podpredsjednica Gradskog vijeća.
Članica Odbora za imenovanje naselja i ulica (treći mandat), Odbora za provjeru biračkih spiskova (drugi mandat)

Prošle godine gotovo 500 novih doktora znanosti, polovica su žene

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

Najviše novih doktora znanosti promaknuto je na najvećem hrvatskom sveučilištu – zagrebačkom – 81, 8 posto, slijede Sveučilište u Osijeku sa 6,4 posto, riječko Sveučilište s 5,5 posto novopromaknutih doktora znanosti te Sveučilište u Splitu na kojemu je doktoriralo 4,5 posto kandidata, zadarsko Sveučilište na kojemu je akademski stupanj doktora znanosti steklo 1,4 posto kandidata te Sveučilište u Puli s udjelom od 0,4 posto novih doktora znanosti u 2008.

Prosječna starost doktora znanosti jest 40 godina, a modalna grupa (ona s najvećom frekvencijom) je od 30 do 34 godine. U prosjeku žene su nešto mlađe od muškaraca, odnosno njihova prosječna dob je 39 godina, dok je kod muškaraca prosječna dob 41 godina.

U prošloj godini najveći broj doktorskih disertacija bio je iz područja biomedicine i zdravstva – 25,1 posto. Slijede područje društvenih znanosti s 19,6 posto, područje prirodnih znanosti s 18,4 posto, područje tehničkih znanosti s 15,4 posto, područje humanističkih znanosti s 14,6 posto, a najmanje doktorskih disertacija bio je iz područja biotehničkih znanosti – 6,9 posto.

Među novim doktorima znanosti njih 70 posto već je steklo akademski stupanj magistra znanosti, a u 70, 1 posto slučajeva doktorska disertacija bila je iz istoga područja kao i magistarski rad.

Najviše doktora znanosti – njih 94,8 posto steklo je akademski stupanj magistra znanosti u Hrvatskoj, a 5,2 posto izvan nje.

Najveći broj doktora znanosti zaposlen je u djelatnosti obrazovanja – 52,4 posto, dok ih je 19,6 posto zaposleno u djelatnosti zdravstvene službe, a u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima 17,2 posto. U svim ostalim djelatnostima zaposleno je 10,3 posto doktora znanosti, a nezaposleno ih je 0,5 posto.

Za 38,1 posto doktora znanosti troškove studiranja platio je poslodavac, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa platio je troškove studiranja za 33 posto doktora znanosti, njih 27,7 posto sami su platili studij, dok 1,2 posto pripada kategoriji ostalo. (H)

U EU homoseksualne osobe i dalje diskriminirane

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

HOMOSEKSUALCI, biseksualci i transseksualci u Europi se suočavaju sa širokim “šikaniranjem”, zlostavljanjem i diskriminacijom, kaže izvješće Europske unije koje je objavljeno u utorak.

Šikaniranje i diskriminacija se događa u svim područjima socijalnog života, od školovanja to traženja posla i zdravstva, tvrde u europskoj Agenciji za temeljna ljudska prava. Njezin direktor Morten Kjaerum rekao je kako se homoseksualci suočavaju sa stalnim napadima motiviranima seksualnom orijentacijom, unatoč zajamčenoj jednakosti u zemljama EU, pišu svjetski mediji.

Malo homofobičnih ispada se zaista i prijavi policiji

“Gay Pride” je bio ometan u Bugarskoj, Estoniji, Latviji, Poljskoj i Rumunjskoj dok su politički i religijski vođe u Italiji, Mađarskoj, Malti, Bugarskoj i Češkoj odbili pozive za poboljšavanjem prava homoseksualaca.

Kjaerum tvrdi i kako se vrlo malo slučajeva napada, slučajeva govora mržnje sa strane javnih osoba i verbalnih napada na homoseksualce prijavljuje policiji. U izvješću stoji kako homofobično ponašanje najčešće ispoljavaju mladi ljudi i grupe. Direktor Agencije za temeljna ljudska prava zatražio je od članica Europske unije da poboljšaju zakonske odredbe koje se odnose na jednakost i da se jače bore protiv zločina iz mržnje.

Politička participacija mladih žena u Hrvatskoj

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

“Young women… you are, in my opinion, disgracefully ignorant. You have never made a discovery of any sort of importance. You have never shaken an empire or led an army into battle. The plays by Shakespeare are not by you, and you have never introduced a barbarous race to the blessings of civilization. What is your excuse?”

Virginia Woolf

Govoreći o političkoj participaciji prije svega mislimo na sudjelovanje u procesima odlučivanja kroz različite institucionalne mehanizme. Sudjelovanje mladih u procesima odlučivanja ovisi o više faktora subjektivne i objektivne prirode. Smatraju li se mladi kompetentnima za sudjelovanje u političkim procesima te smatraju li takvo sudjelovanje uopće važnim i smislenim? Dali postoje objektivne – institucionalne i društvene – prepreke sudjelovanju mladih u političkim procesima?

CESI je tijekom 2007. i 2008. godine provodio projekte usmjerene isključivo promicanju sudjelovanja mladih žena u političkim procesima. Projekti su bili Mlade žene to mogu i Mlade i aktivne i to uz podršku Norveške narodne pomoći, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Grada Zagreba. U sklopu tih projekata organizirale smo edukaciju na principu treninga za trenerice za 18 mladih žena aktivnih u nevladinim organizacijama i političkim strankama koje su onda posljedično zajedno s mladim ženama iz drugih projekata vezanih uz političku participaciju žena organizirale 23 radionice za otprilike 250 mladih žena te 15 lokalnih akcija. U tim projektima su sudjelovale mlade žene iz HDZ-a, SDP-a, HNS-a, HSS-a, IDS-a i DC-a. Također smo izdale edukativnu brošuru namijenjenu mladim ženama te organizirale konferenciju na istu temu koja je vjerujemo bila prva konferencija u hrvatskoj posvećena isključivo pitanju sudjelovanja mladih žena u politici. U ovom izlaganju izložiti ću temeljnu problematiku vezanu uz političku participaciju mladih žena kako temeljenu na istraživanjima tako i na našem iskustvu rada s mladim politički aktivnim ženama.

Kada promatramo političku participaciju mladih (i muškaraca i žena) u Hrvatskoj, možemo reći da imamo jednu dobru i jednu lošu vijest. Loša vijest je da mladi imaju relativno loše mišljenje o demokraciji kao tipu političkog uređenja, da ih je mali broj politički aktivno kao rezultat nezainteresiranosti, kritičkog pogleda na politiku i društvene destimulacije da se uključe u politiku, te da su kao posljedica toga ispod prosječno zastupljeni u strukturama vlasti. Istraživanje koje je proveo dr.sc. Berto Šalaj pokazalo je da čak 80,2% hrvatskih srednjoškolaca nije zadovoljno razvojem i funkcioniranjem demokracije u Hrvatskoj pri čemu njih 30% nije sigurno ili ne zna dali je baš demokracija najbolji oblik vladavine, 14,2% da postoje i bolji oblici te da je čak njih 78,6% malo ili nimalo zainteresirano za politiku. Istraživanje dr.sc. Vlaste Ilišin pokazalo je da mladi razmjerno malo participiraju u političkim strankama (8,3%) i udrugama s političkim ciljevima iako su istodobno svjesni vlastite marginaliziranosti u društvu i traže promjenu svog statusa. To istraživanje je pokazalo da mladi ne sudjeluju u politici ili zato jer ih ne zanima, ili jer im stariji ne ostavljaju dovoljno prostora. Pri čemu valja napomenuti da mladi čine 22% hrvatskog biračkog tijela te da kao najvitalniji, najfleksibilniji i najkreativniji dio društva čine okosnicu za budući razvoj zemlje (kako gospodarski tako i demokratski).

Relativno dobra vijest je da među onim mladima koji jesu politički aktivni mlade žene su zatupljenije u odnosu na žene u politici generalno. Na izbornim listama za parlamentarne izbore 2007. godine bile su kandidirane ukupno 293 mlade žene (godište 1977. nadalje) što je predstavljalo 27,30% mladih žena u ukupnom broju kandidiranih žena. Ako pogledamo samo parlamentarne stranke, situacija je bila bitno drugačija. U ukupnom broju žena koje su kandidirale parlamentarne stranke, mlade žene čine 12,77%. I mladi i žene generalno bili su zastupljeniji na listama neparlamentarnih stranaka što pokazuje da što politička stranka ima manje šanse doći u Hrvatski sabor to daje više prostora podzastupljenim skupinama, kako mladima tako i ženama. Među mladim kandidatima i kandidatkinjama parlamentarnih stranaka, mlade žene činile su 38,15% što predstavlja gotovo uravnoteženu zastupljenost mladih žena među mladim kandidatima. Žene nakon tih posljednjih izbora 2007. godine čine oko 20% svih zastupnika/ca u Hrvatskom Saboru, a mlade žene čine 66% svih mladih zastupnika/ca što pokazuje da su mlade žene zauzimale više pozicije na izbornim listama od mladih muškaraca. Mlade žene među ženama čine 12,5% dok mladi muškarci među svim muškarcima u Hrvatskom saboru čine svega 1,6%. U 6 izbornih ciklusa od osamostaljenja u Saboru je bilo 16 mladih zastupnika/ca od čega su njih 56% bile mlade žene. Naravno zastupljenost mladih u Saboru je daleko od zastupljenosti mladih među općom populacijom.

Žene članice predstavničkih i izvršnih tijela na područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini čine oko 11% svih vijećnika/ca i članova/ica skupština i Poglavarstava, dok mlade žene čine 27,3% svih mladih vijećnika/ica i članova/ica skupština i Poglavarstava. Pri čemu je zanimljivo da mlade žene čine 63,6% svih mladih članova županijskih Poglavarstava i generalno su najbolje zastupljene na županijskoj razini. Jedno od objašnjenja toga može biti činjenica da županijske skupštine broje puno više članova od gradskih i općinskih vijeća te da je ta razina nekako “najapstraktnija” pa time možda i najneprivlačnija onima koji teže i imaju veću moć u lokalnoj politici. Te brojke nam pokazuju da je sudjelovanje mladih žena u procesima odlučivanja na lokalnoj razini iznad prosjeka u odnosu na žene općenito. No, s izuzetkom Hrvatskog sabora, nije dosegnulo razmjernu zastupljenost od 40% među mladima što pokazuje da i kada ta generacija ostari još uvijek nećemo imati uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u politici.

Razlozi svemu navedenome mogu biti višestruki. S jedne strane moguće je da su mlade žene politički aktivnije, da su manje sklone ponašati se sukladno patrijarhalnim obrascima, da mladi općenito više vrednuju ravnopravnost spolova te onda i mlade žene među mladima dolaze više do izražaja. S druge strane imamo mogućnost da stavljanjem mladih žena na liste političke stranke ostvaruju zastupljenost dviju podzastupljenih skupina u političkim procesima: mladih i žena. Zanimljivost je da ako gledamo Hrvatski sabor od svih mladih žena koje su bile zastupnice, njih 7 (77%) bilo je iz Socijaldemokratske partije (SDP) koji u Statut ima ugrađene i kvote za mlade i kvote za žene i to je očito razlog za tako visoku zastupljenost mladih žena među SDP-ovim zastupnicima/cama. Također jedina mlada osoba koja je bila zastupnik/ca Hrvatske seljačke stranke u Hrvatskom saboru bila je žena, a trenutno jedina mlada osoba u redovima parlamentarnog kluba Hrvatske demokratske zajednice je također žena.

Pred nama su lokalni izbori koji se odvijaju po novim pravilima odnosno gradonačelnike, načelnike i župane biramo direktno. Direktni odnosno većinski izborni sustavi nisu naklonjeni ženama. Žene su dosad u lokalna vijeća ulazile u pravilu kao zamjene osoba (uglavnom muškaraca) koji su otišli u Poglavarstva. Sada više nema Poglavarstava i vijeća postaju jedine stvarne političke arene u lokalnim zajednicama te postoji opravdano očekivanje da će zbog toga vijeća biti još nedostupnija ženama nego do sada. Ostaje za vidjeti kako će takva situacija utjecati na mlade žene. S jedne strane može se dogoditi da će zadovoljavanje dvije kvote ići u prilog mladim ženama, barem u strankama koje imaju kvote ili vode računa o podzastupljenim skupinama. Dok s druge strane im se vrata mogu još više zatvoriti upravo zbog važnosti koje će nakon izbora imati sama vijeća.

Sama iskustva mladih politički angažiranih žena svjedoče o dvostrukoj diskriminaciji – ageizmu odnosno diskriminaciji po dobi i seksizmu, diskriminaciji po spolu koji se najčešće spajaju u jedno kao što smo i svjedočili u Saboru kada je bivši ministar zdravstva odgovarajući na pitanje zastupnice rekao: “Ne čudi me, s obzirom da ste tako mladi, da ste toliko zainteresirani za seksualni odgoj.”

Kada smo radile brošuru Mlade i aktivne same mlade političarke su rekle da je biti mlada žena u politici izazovno upravo zbog patrijarhalnog sustava vrijednosti, ponekad teško jer su barikade seksizma nevidljive, a ipak tako opipljive, da ih se ponekada ne doživljava ozbiljno te da se stalno moraju dokazivati. Na konferenciji su rekle:

“U koju god novu organizaciju dođem mlade žene su redovno tajnice“, “Dok nisam izabrana u županijsku skupštinu bila sam pametna, sposobna i perspektivna. Nakon što sam izabrana postala sam ‘nečija ljubavnica”“, “Kad sam tek došla u stranku bila sam ona ‘smišna mala’ i gotovo nitko me nije shvaćao ozbiljno” i to su samo neka od iskustva. Očito je da je svaka mlada žena koja je uspjela i koja je izabrana na pozicije odlučivanja to napravila unatoč i usprkos neformalnim pravilima funkcioniranja, seksizmu, ageizmu i svim ostalim preprekama koje im se pojavljuju u politici. Kada pogledamo organizacije mladih pri parlamentarnim strankama, trenutno niti jedna od njih nema predsjednicu, u nacionalnom vodstvu Mladeži HDZ-a je oko 30% žena, u Forumu mladih SDP-a oko 37%. Pri čemu naravno postotak opada s visinom funkcije, najviše je mladih žena u najvećim tijelima organizacija.

Ono što bi trebao biti zadatak političkih stranaka je predstavljanje svih dijelova društva pa tako i mladih žena. Demokratska je obaveza političkih stranaka da poštuju načela ravnopravnosti spolova te da eliminiraju i najmanje tragove seksističkog ponašanja iz svojih redova. Sudionice CESI konferencije su upravo stvaranje okruženja u kojoj se seksizam neće tolerirati navele kao jedan od ključnih preduvjeta za veći angažman mladih žena u politici. Također političke stranke moraju razviti strategije za uključivanje mladih žena u politiku, jednako kao i žena generalno te je potrebno dodatno osnažiti ženske organizacije političkih stranaka i u njih u većem broju uključivati mlade žene. Jer jedan od problema unutar političkih stranaka je upravo činjenica da se vrlo često dešava da su mlade žene u organizacijama mladih, a žene iznad 30-e u organizacijama žena i onda jednima nedostaje rodna, a drugima dobna perspektiva.

Što se tiče institucionalnih rješenja na razini Vlade i politika tu je svakako uvođenje rodne perspektive u Nacionalni program za mlade, te dobne perspektive u Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova. Jer ako i dalje pustimo da se i u jednoj i u drugoj mlade žene samo podrazumijevaju kao njihov subjekt, one će na kraju ostati izvan obje politike. Također je potrebno i snimiti sudjelovanje mladih žena u različitim tijelima koje se bave mladima, kao što su Vijeća mladih i Savjeti mladih kako bismo upotpunili sliku političke participacije mladih žena, ali i dublje istražiti socioekonomske karakteristike mladih politički angažiranih žena kako bismo vidjeli dali se radi stvarno o nekoj novoj generaciji, o boljim društvenim uvjetima ili pukoj slučajnosti. To bi nam trebao biti primarni zadatak nakon ovih lokalnih izbora.

Na kraju možemo zaključiti da su mlade žene među mladima u nešto boljem položaju nego što su žene u politici generalno iako niti tu nema uravnotežene zastupljenosti. Ako tome dodamo da dijele sudbinu mladih koji su još uvijek podzastupljena društvena grupa u procesima odlučivanja, vidimo da ulazak mladih žena u politiku nije nimalo jednostavan. Pred nama je velik posao uključivanja žena svih dobi naročito u lokalnu politiku, bojim se da trenutno niti ne znamo koliki i da ćemo to tek shvatiti nakon ovih izbora u svibnju koji bi mogli biti hladni tuš velikim naporima koji ipak jesu učinjeni u zadnje vrijeme. Možemo se nadati da je ta nešto bolja situacija po pitanju uravnotežene zastupljenosti među mladima pokazatelj društvenih promjena u smjeru veće rodne ravnopravnosti, a ne samo rezultat snage volje izuzetnih mladih žena.

Stav HZJZ o Gardasilu

Posted on March 31, 2009 by sdadmin

Stav o cijepljenju protiv HPV infekcije

Vezano uz sve češću pojavu gradskih i županijskih inicijativa za financiranjem cijepljenja djevojčica protiv HPV infekcije, ovdje u sažetom obliku objavljujemo naš stav o HPV cijepljenju.

Cijepljenje je medicinska intervencija i ne smije se o cijepljenju donositi odluka na političkoj razini, već na stručnoj razini. Također, neetično je medicinski zahvat s primjenom lijeka reklamirati kroz medije, što se ne radi niti za druga cijepljenja, niti ona iz Programa obveznih cijepljenja Republike Hrvatske.

Epidemiolozi, zaduženi za zdravlje stanovništva na svom području, dužni su u ovoj situaciji zauzeti aktivniju ulogu u prenošenju postojećih stavova u vezi s time i educirati pučanstvo koje putem medija dobiva krive informacije.

Nije opravdano raditi pseudo-programe, masovne programe cijepljenja na razini grada ili županije, jer cijepljenje koje nije sustavno i bazirano na temeljima epidemiološke metodologije izrade javnozdravstvenih programa neće rezultirati javnozdravstvenim i opće korisnim efektom. Takvi programi jedino mogu polučiti nejednakosti u dostupnosti zdravstvenoj zaštiti i nezadovoljstvo onih koji su uskraćeni. Ovakva nejednakost je cilj proizvođača cjepiva i njihovih lobija, jer se time vrši pritisak na uvođenje cjepiva u obvezni program.

U daljnjem tekstu je objašnjeno zašto ovakve inicijative smatramo individualnim cijepljenjem, tj. cijepljenjem od koje korist mogu imati isključivo cijepljeni pojedinci, stoga je temeljna zamjerka takvim inicijativama određivanje dobnih skupina za cijepljenje kao da se radi o masovnom cijepljenju. Prema tome epidemiolozi bi trebali podržati individualno cijepljenje u pravom smislu riječi, što isključuje ograničavanje cijepljenje na jednu kohortu.

Dva su HPV cjepiva registrirana u Hrvatskoj. Četverovalentno, koje je indicirano za djevojčice i djevojke u dobi od 9 do 26 godina i dvovalentno, koje je indicirano za djevojčice i djevojke od 10 do 25 godina.

Smatramo da je potrebno omogućiti individualno cijepljenje protiv HPV infekcije. Ovaj stav je iznesen u članku objavljenom na internetu u Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo 7. siječnja 2008. godine (http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=13602), koji je prije toga distribuiran županijskim zavodima za javno zdravstvo.

Individualno cijepljenje smanjuje cijepljenoj djevojci životni rizik za obolijevanje od raka cerviksa. Individualno cijepljenje ne treba ograničavati na neku ciljanu dob, već se svaka djevojčica i djevojka unutar dobne skupine za koju je cjepivo indicirano može cijepiti ako nije seksualno aktivna. Ne može se sa sigurnošću reći u kojoj mjeri se smanjuje rizik, obzirom na neke nepoznanice, poput trajanja zaštite i zastupljenost cijepnih genotipova HPV-a u raku cerviksa u budućnosti.

Ne treba smetnuti s uma korist od smanjenja rizika od premalignih promjena kod cijepljenih djevojaka, te ako se primjenjuje četverovalentno cjepivo i smanjenje rizika od nastanka genitalnih bradavica.

Individualnim cijepljenjem se ne može postići značajno smanjenje incidencije raka cerviksa u populaciji.

S javnozdravstvenog stanovišta, značajno smanjenje incidencije raka cerviksa i smrtnosti od raka cerviksa može se postići sustavnim cijepljenjem, što podrazumijeva uvođenje cjepiva u Program obveznih cijepljenja. Međutim, značajno smanjenje pobola i smrtnosti se može očekivati tek 20 do 30 godina nakon početka cijepljenja, a maksimalni efekt cijepljenja na pobol bi se vidio tek 30 do 50 godina nakon uvođenja cijepljenja. Znatno ranije smanjenje učestalosti bolesti i smrtnosti od raka cerviksa može se postići uvođenjem organiziranog probira, što podrazumijeva pozivanje svih djevojaka i žena svake tri godine na ginekološki pregled i uzimanje obrisaka cerviksa s citološkim pregledom.

Dakako, najveće smanjenje pobola bi se postiglo istovremenim uvođenjem obveznog cijepljenja i provedbom organiziranog probira. Organiziranim probirom bi se već unutar par godina smanjila incidencija invazivnog raka cerviksa i smrtnost od istoga, a cijepljenjem bi se već unutar nekoliko godina smanjila incidencija premalignih intraepitelnih lezija cerviksa, a za nekoliko desetljeća bi se zamijetilo dodatno smanjenje raka cerviksa na račun cijepljenja. Također, u slučaju korištenja četverovalentnog cjepiva, smanjila bi se i incidencija genitalnih bradavica. U ovom trenutku smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije preporučuju da se prije uvođenja obveznog cijepljenja osiguraju kvalitetni nacionalni programi organiziranog probira i sustav praćenja HPV infekcije (po dobi, po genotipovima, po dijagnozi), radi procjene učinkovitosti cjepiva. U skoro vrijeme možemo očekivati modificiranje ovih smjernica.

Kada bi se ispunili uvjeti za uvođenje obveznog sustavnog cijepljenja, dob u koju bi se cijepljenje uvelo se odabire na temelju podataka o spolnom ponašanju adolescenata. Idealna bi dob, prema postojećim podacima, bila 14 godina. Također i u slučaju obveznog cijepljenja u određenoj dobi, individualno cijepljenje djevojčica i djevojaka koje nisu spolno aktivne bi i dalje bilo omogućeno, bez obzira na dob.

Inicijative pojedinih gradova ili županija, da se cijepe djevojke koje to žele (čiji roditelji na to pristaju) određene dobi, najčešće sedmog razreda osnovne škole, nemaju javnozdravstveno opravdanje, jer se na taj način velika količina novca ulaže uz minimalan ili nikakav javnozdravstveni učinak.

Doduše, svaka cijepljena djevojčica će imati smanjen rizika za razvoj raka cerviksa, ali takvim načinom cijepljenja neće biti smanjena incidencija raka u populaciji (cijepi se svaka druga djevojčica u svakom drugom gradu, pa se slijedeća generacija preskoči, pa se ponovno pokrene inicijativa……).

Prema tome, takvo se cijepljenje treba smatrati individualnim. A u tom slučaju, ne treba ograničavati cijepljenje samo na jednu generaciju.

Ako neki grad želi platiti cijepljenje djevojčicama i mladim djevojkama, nema epidemiološkog opravdanja to omogućiti djevojčicama u npr. sedmom razredu a uskratiti djevojkama u npr. drugom ili četvrtom razredu gimnazije.

Što se tiče masovnog cijepljenja od interesa za Republiku Hrvatsku, ono je definirano Programom obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj i donosi se na prijedlog Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ne postoje gradski i županijski programi masovnog cijepljenja, jer bi takvi programi bili u suprotnosti s nacionalnim Programom. Zbog toga se ovakve inicijative gradova i županija trebaju smatrati individualnim cijepljenjem.

O uvođenju HPV cjepiva u Program obveznih cijepljenja se razmišlja i vjerojatno je da će u budućnosti biti uvedeno, kada za to budu ispunjeni uvjeti. Uz gore navedene uvjete (organizirani probir i adekvatno praćenje), nužan uvjet za uvođenje cijepljenja je društvena prihvaćenost cjepiva (pozitivna percepcija cjepiva u javnosti) koja će omogućiti visoke cjepne obuhvate.

Dva cjepiva protiv HPV infekcije

Obzirom da su u Hrvatskoj, kao i u Europskoj Uniji, registrirana dva cjepiva protiv HPV infekcije, a informacije o vrijednosti ova dva cjepiva su kontradiktorna, ovisno o izvoru informacija, potrebno je ovdje iznijeti stavove koji su prihvaćeni u stručnoj javnosti.

Oba cjepiva štite od HPV genotipova 16 i 18, koji su odgovorni za 70-tak posto invazivnog karcinoma cerviksa u Europi, te za oko 50-tak posto intraepitelnih neoplazija visokog stupnja, koje prethode invazivnom karcinomu cerviksa.

Djelotvornost oba cjepiva u sprečavanju intraepitelnih neoplazija visokog stupnja uzrokovanih HPV 16 i HPV 18 je >90% kroz cijelo vrijeme praćenja cijepljenih žena uključenih u kliničke studije, tj. kroz pet do šest godina.

U ovom trenutku je nepoznato hoće li se s vremenom pokazati potreba za docjepljivanjem, jer se ne zna koliko će dugo nakon cijepljenja trajati ovako visok stupanj zaštite.

Za jedno i drugo cjepivo su objavljeni radovi u kojima se ukazuje na određeni stupanj zaštite od nekih HPV tipova koji su genetski slični tipovima u cjepivu. Međutim, količina dokaza u ovom trenutku nije dovoljna da bi se službeno prihvaćene indikacije proširile i na druge genotipove. Za četverovalentno cjepivo postoje objavljeni rezultati kliničkih ispitivanja koji ukazuju na djelotvornost kod muških osoba, međutim, još uvijek nedovoljno da bi se indikacija za primjenu cjepiva proširila i na muške osobe.

Na temelju studija imunogenosti koje su proveli proizvođači cjepiva navodi se viša imunogenost dvovalentnog cjepiva i dulje održavanje visoke razine protutijela na HPV tip18, međutim proizvođači su koristili različite serološke testove, te se ne može izravno uspoređivati rezultate ispitivanja. Ove potencijalne razlike u imunogenosti se do sada nisu reflektirale u kliničkoj djelotvornosti, tj. za sada nema nikakvih da je djelotvornost u zaštiti od premalignih lezija cerviksa različita između ova dva cjepiva.

Za jedno i drugo cjepivo postoje objavljena ispitivanja koja ukazuju na imunogenost kod žena starijih od 25, odnosno 26 godina. Međutim, količina dokaza nije dovoljna da bi se odrazila i prihvaćenim indikacijama.

Prema tome, u ovom trenutku, dvovalentno cjepivo je namijenjeno cijepljenju djevojčica i djevojaka u dobi od 10 do 25 godina starosti, a četverovalentno cjepivo je namijenjeno cijepljenju djevojčica i djevojaka u dobi od 9 do 26 godina starosti.

Kada se sve navedeno uzme u obzir, u ovom trenutku se smatra da je djelotvornost oba cjepiva u sprečavanju intraepitelnih neoplazija cerviksa uzrokovanih HPV tipovima 16 i 18 jednaka.

Četverovalentno cjepivo, osim HPV tipova 16 i 18, sadrži HPV tipove 6 i 11, koji su odgovorni za 90% anogenitalnih bradavica u Europi. Djelotvornost u sprečavanju anogenitalnih bradavica uzrokovanih tipovima 6 i 11 se u kliničkim ispitivanjima četverovalentnog cjepiva pokazala vrlo visoka (>90%) kroz vrijeme trajanja kliničkih studija.

Ukoliko se djevojčica ili djevojka cijepi četverovalentnim cjepivom, uz smanjenje rizika od razvoja genitalnih intraepitalnih neoplazija, smanjuje se i rizik od nastanka anogenitalnih bradavica.

mr. sc. Bernard Kaić v.r.

Voditelj Odjela za cijepljenje

Prof. dr. sc. Ira Gjenero-Margan v.r.

Voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti

Voditelj Referentnog centra za epidemiologiju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi