Zbog ljubavi prema HDZ-u provela 5 godina u psihijatrijskoj ustanovi!

 

Ana je bila sasvim obična šesnaestogodišnjakinja u primorskom gradu poznatom po luci i rokenrolu. Išla je u srednju umjetničku školu, družila se, izlazila vani…

Osim školskih obaveza, Ana je imala i jedan hobi, strast štoviše. Ana je naime bila simpatizerka jedne političke opcije – Hrvatske demokratske zajednice, među širim pukom poznate kao HDZ.

Ana je posjećivala skupove HDZ-a, dijelila letke u uličnim akcijama, aktivno sudjelovala na sastancima Udruge žena Katarina Zrinska, organizirala tulume s Mladeži HDZ-a.

Iako je bila maloljetna, svi su je dobro prihvatili, vidjeli su da je radišna, zainteresirana i da svim srcem živi za načela demokracije i kršćanske civilizacije (detaljnije o Temeljnim načelima vidjeti pod Program HDZ-a, www.hdz.hr)

 

Priča počinje prije pet godina, s obzirom na rani početak političkog angažmana, Ana bi danas sigurno imala neku stranačku funkciju, možda bi bila i vijećnica, zastupnica da nešto nije omelo njenu karijeru.

Zapravo ne nešto, već netko. Njeni roditelji.

 

Kada su doznali za Anine političke preferencije nisu mogli doći sebi. Pokušavali su razgovarati, otkriti u čemu je stvar, što ju je potaklo da tako skrene. Mislili su da su oni krivi za tu zastranu. Ali Ana se nije dala, branila je svoje stavove i osjećaje, i dalje se družila sa HDZ-ovcim i HDZ-ovkama, čak je javno nosila stranačka obilježja.

Roditeljima je jednostavno prekipjelo: “Nećeš ti više sramotiti našu obitelj, nikad kod nas nije bilo desničara, vi ste svi bolesni, to nije normalno, jel za to naša baka dobila orden zasluga za narod, da se unuka druži sa poremećenim demokršćanima?!”

 

Nažalost, nije sve ostalo samo na psovkama i uvredama. Roditelji su odlučili da kćeri očito nema pomoći, da je totalno zabrazdila i da joj može pomoći samo stručna osoba.

I odveli su je u psihijatrijsku ustanovu. Naravno, uz dogovor sa ravnateljicom, koja se također zgražala nad HDZ-om i jedva je dočekala da znanstvenim metodama izliječi taj poremećaj. Zbog šire javnosti, nisu je mogli zadržati zbog političke orijentacije, te su kao razlog hospitalizacije naveli ovisnost. Iako Ana kao prava HDZ-ovka droge nikad ni primirisala nije, samo ponekad malo škije, loze i janjetine na stranačkim eventovima, al to je bilo sve.

 

Godine su prolazile, Ana je primala razne terapije, dijelila sobu sa teškim duševnim bolesnicima, prolazila razna zlostavljanja, torture, ispitivanja. Najčešće pitanje je bilo: “Ana za koga ćeš glasati kad napuniš 18 god.?”, ako bi odgovor bio HDZ, to je značilo da terapija ne djeluje i da treba dobiti još jače lijekove.

 

I tako je to trajalo, do 18. g. roditelji su potpisivali odobrenje za njenu hospitalizaciju, nakon 18. g. Anu nisu smjeli držati bez njenog pristanka, ali ipak su je držali, protuzakonito.

Nakon što je ravnateljica Psihijatrijske ustanove smijenjena zbog raznih drugih propusta u radu i nakon što su ostali djelatnici shvatili da je Ana zatočena zbog političke orijentacije a ne zbog ovisnosti, Ana je konačno puštena kad je napunila 21. godinu.

Svjesna svojih prava, Ana se obratila Državnom odvjetništvu, medijima i tako je priča krenula u javnost. Slučaj je predan sudu i Ana traži pravednu kaznu za one koji su željeli liječiti njenu političku orijentaciju, od roditelja do psihijatrice.

 

Ovo je istinita priča, i ovo što se dogodilo Ani može se dogoditi bilo kome od vas.

Al morate priznati da zvuči malo nevjerojatno, zar ne?!

Pa kako netko zbog političke orijentacije i stavova može završiti u ludari?

E pa može, u Hrvatskoj, ali ne zbog političke orijentacije, nego zbog seksualne.

Ana iz gore navedene priče je stvarna djevojka koja je zbog seksualne orijentacije provela 5 godina u psihijatrijskoj ustanovi. Pogađate, orijentacija je bila da prostite homoseksualna, a Ana lezbijka. Brrr grozno je i izgovoriti, a kamoli napisati.

Sad ćete sigurno reći, pa kakve veze ima politička orijentacija sa seksualnom, to su dvije potpuno različite stvari.

 

I nisu baš, seksualna orijentacija može biti urođena (ovo je Church friendly verzija) kao i politička (mi smo od davnina u XYZ stranci, od osmog koljena, sedmog stoljeća, to nam je u krvi). Također seksualna orijentacija kao i politička može biti izbor. Može biti izbor i jest izbor konstrukcija identiteta, kako političkog tako i rodnog.

I kod pitanja seksualnosti i kod pitanja politike jednako su bitni i osjećaji i stavovi.

E baš zbog osjećaja i stavova su roditelji Anu spremili u psihijatrijsku ustanovu. A liječnici je objeručke prihvatili. Na otpusnim pismima se čak spominju roditelji i Anini stavovi sa kojima se, jelte “roditelji ne slažu, a Ana ih nije u mogućnosti argumentirati?!”

Argumentacija stavova u otpusnom pismu?!?!

 

Na sreću Ana je uspjela izaći iz psihijatrijske ustanove, a svi koji su sudjelovali u prisilnoj hospitalizaciji i protuzakonitom držanju uskoro će moći svoje obrane iznijeti pred sudom. Argumentirane, dakako.

U praćenje slučaja su se uključili brojni mediji, nevladine udruge, međunarodne institucije.

 

Ana je snažna, hrabra i spremna boriti se za svoj prava.

 

Državno odvjetništvo, Liječnička komoro…na vama je red.

Iz rada ženskih stranačkih organizacija u Zadarskoj županiji

Zajednica žena HDZ-a “Katarina Zrinski”

Bivša ministrica i gradonačelnica, te aktualna zastupnica HDZ-a, Ana Lovrin preuzela je od bivše saborske zastupnice Mirjane Brnadić vođenje zajednica žena Katarina Zrinska na izbornoj skupštini na kojoj su gostovali ministar Božidar Kalmeta i Bianka Matković, nacionalna predsjednica te zajednice.

Oboje su pozvali 90 okupljenih žena da se angažiraju u predstojećim lokalnim izborima na kojima će udio žena na HDZ-ovim listama, obećali su, biti velik, kao što su žene bile prisutne do sad u zadarskoj vlasti.

Gaija na sjednici Europskog parlamenta

Danska zastupnica u Europskom parlamentu Hanne Dahl na sjednicu tog tijela u Strasbourgu dovela je svoju tromjesečnu kći Gaiju. Dahlova, inače zastupnica euroskeptične stranke JuniBevægelsen, rekal je da je na sjednicu u četvrtak morala povesti malenu jer se njen muž, koji je na porodiljnom dopustu i inače vodi brigu Gaiji, morao vratiti kući u Dansku. Inače, Dahlova je dva tjedna ranije oštro kritizirala Europski parlament jer ne dopušta porodiljni dopust svojim zastupnicama.

– Možemo jedino odstupiti sa svog položaja, no ne smijemo se vratiti. Ne možemo čak ni izabrati privremenu zamjenu – potužila se novopečena majka.

Također, poriče da je dovođenje kćeri na posao bila politička poruka.

– Budući da je moj suprug toliko puta bio uz nju dok je vrištala, odlučila sam je povesti sa sobom.

– Danskoj vrlo blagonaklono gledamo na dojenje u javnosti, a tako bi trebalo biti i ovdje – izjavila je.

 Hanne Dahl za utorak je najavila ponovno pokretanje inicijative za dozvoljavanje rodiljnog dopusta zastupnicama i zastupnicima u Europskom parlamentu. 

-Jednostavno, došlo je vrijeme da zastupnicima dozvolimo da imaju djecu – zaključila je europarlamentarka.

Sjećanja žena u kulturnom pamćenju i nastavi povijesti

Pozivamo vas na trodnevni seminar “Sjećanja žena u kulturnom pamćenju i nastavi povijesti” koji će se održati 3.- 5. travnja (petak, subota i nedjelja) u Centru za ženske studije.  

Seminar je otvoren svima zainteresiranima, bez obzira na predznanje, no posebno bi mogao zanimati studente/ice i nastavnike/ce povijesti i književnosti.
Seminar je za polaznike/ce besplatan, s osiguranim laganim ručkom i osvježenjem!  

Molimo vas da potvrdite zainteresiranost za sudjelovanje najkasnije do utorka, 31. ožujka u 14h.  

Veselimo se vašem sudjelovanju!  

 

Centar za ženske studije
Berislavićeva 12
10000 Zagreb

 
tel: 385 1 48 72 406
e-mail: zenstud@zamir.net
www.zenstud.hr

Znamo li dovoljno o cjepivu protiv HPV-a?

Prenosimo u cijelosti pismo javnosti udruge Roditelji u akciji – Roda:

Potaknuti snažnom medijskom kampanjom koja promovira cijepljenje djevojčica protiv raka, smatramo kako je nužno da mi, kao roditelji, dobijemo više informacija i saznamo o čemu je ovdje, zapravo, riječ.

Ovim pismom želimo roditeljima i svima uključenima postaviti nekoliko pitanja na koja ne nalazimo odgovor u medijima, niti u ordinacijama liječnika koji bi cijepili našu djecu.

Zapitajmo se zajedno…

Je li postojala mogućnost boljeg trošenja 8.000.000 kn namijenjenih za ovo cijepljenje, s obzirom na to da prevencija porasta pojave HPV-a počinje kvalitetnom edukacijom školske djece o spolnosti i spolno prenosivim bolestima, te posebno jačanjem svijesti o potrebi redovitih preventivnih kontrola u ginekološkim ordinacijama?

Ima li ova inicijativa javnozdravstvenu opravdanost, s obzirom na to da se prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije preporučuje da se prije uvođenja obveznog cijepljenja osiguraju kvalitetni nacionalni programi organiziranog probira i sustav praćenja HPV infekcije (po dobi, po genotipovima, po dijagnozi) radi procjene učinkovitosti cjepiva?

Imajući navedeno u vidu, je li mudro da svaka sljedeća generacija djevojčica ovisi o trenutnoj volji lokalne uprave, budući da ne postoje gradski i županijski programi cijepljenja?

Zašto se ovo cjepivo prezentira kao cjepivo protiv raka, a činjenica je da štiti samo od 2 tipa HPV-a od 13 poznatih tipova koji se povezuju s nastankom raka?

Jesmo li svjesni činjenice da se HPV prenosi i s kože na kožu (dakle, ne seksualnim putem) i da zbog toga mnoge žene ne znaju ni jesu li ga imale ili ga imaju, te da će zbog toga polovina žena koje prime cjepivo ipak doživjeti abnormalnosti u stanicama epitela grlića maternice?

Zašto se ne ističe činjenica da je većina HPV infekcija samoizlječiva? Zašto se ne naglašava važnost promjene načina prehrane, prestanka pušenja, smanjenja stresa, jačanje imuniteta… važnost zdravijeg života općenito?

Zašto se ne spominje da rak grlića maternice najčešće nije galopirajuća bolest; od trenutka infekcije do pojave raka može proći od 7 do 15 godina, a redoviti ginekološki pregledi dobar su način prevencije raka?

Nadalje se pitamo:

Koju poruku šaljemo djevojčicama koje će se cijepiti u dobi od 13 godina kako bi se zaštitile od HPV-a koji je seksualno prenosiv? Neizrečena poruka je: sigurne ste i spremne za seksualne odnose. Je li to zaista poruka koju im želimo poslati?

Koju poruku šaljemo time što ignoriramo dječake (muškarce) koji su prenositelji virusa? Mislite li da je korektno usmjeriti pozornost isključivo na djevojčice, budući da one obolijevaju, a da na muškarcima koji prenose HPV nije nikakva odgovornost? Zašto se očito zanemaruje edukacija koja bi postigla više s manje novca?

Koju poruku šaljemo djevojčicama iz siromašnijih općina koje su ovakvim postupkom diskriminirane?

Znamo li zaista dovoljno o novom cjepivu protiv HPV-a da bismo njime cijepili svoje djevojčice?

Znamo li da je diljem svijeta prijavljeno mnogo slučajeva nuspojava ovog cjepiva (paraliza, vrtoglavica, slabost u mišićima, mučnina, visoka temperatura, obamrlost), a nažalost i određeni broj smrtnih slučajeva zbog kojih su mnogi zatražili prekid kampanje cijepljenja?

Znate li da su dugoročne nuspojave ovog cjepiva nepoznate?

Zašto nam se sugerira da cijepimo našu djecu prije nego što doznamo sve o rizicima toga cjepiva? Zašto da naša djeca sudjeluju u eksperimentu uživo: registriranje cijepljenih i praćenje nuspojava?

Čak i ako pretpostavimo da će cjepivo pružiti stopostotnu zaštitu, još se ne zna koliko dugo će ta zaštita trajati jer se do sada spominje rok od 5 godina?

Jesmo li svjesni da bi ova kampanja mogla rezultirati kontraefektom ako se zbog osjećaja sigurnosti nakon cijepljenja smanji broj papa-pregleda i posjeta ginekologu?

Jesmo li svjesni mogućnosti farmaceutskog lobiranja i neetičnog ponašanja, kada relativno siromašne županije u jeku krize osiguravaju sredstva za pothvat malog ili nikakvog javnozdravstvenog učinka?

Bez obzira na to kakvu odluku donesete, kao roditelj imajte na umu da je ona vaša odgovornost. Nadamo se da će vas i ova naša razmišljanja potaknuti  da pitate, istražujete i pronalazite najbolja rješenja za svoje dijete.