Jedan od razloga moje beskrajne zaljubljnosti u Pregradu je taj što je Pregrada jedan od rijetkih, ako ne čak i jedini pravi bastion omladinskog aktivizma. Tu su svi nešto aktivni, ovdje ili ondje, ngo, kud, politički podmlatci, ribička društva; ma kaj god vam padne na pamet. Tako nije niti čudo što je baš u Pregradi nastala jedna od najaktivnijih i najsvestranijih organizacija mladih u Zagorju – Zefra. Stvarno se rijetko viđa tako velika organizacija koja totalno slijedi onu staru peace, love & understanding. Zahvaljujući Zefri i njenim nepresušnim idejama i aktivnostima svi putevi mladih zadnjih su godinu dana vodili u Pregradu. Radionice, predstave, koncerti, filmske večeri, humanitarne akcije…Nema čega nije bilo. I nekako kao potpuna demonstracija Zefrinog duha bilo je tri mjeseca dugo uredenje Doma kulture iliti Diska.Preko 60 ljudi marljivo je radilo vlastitim rukama u vlastito slobodno vrijeme. Zefra je svima pokazala kaj znači zajedništvo, solidarnost, aktivizam; pokazala je kako treba izgledati Svijet. S takvim mladima pregradska Budućnost izgledala je uistinu sjajno. Sve negdje do ovog tjedna kada je i opet politika (a Aristotel se okreće u grobu gledajući u kaj su se zoon politikoni pretvorili) odlučila umiješati svoje debele i pohlepne prstiće. Youth policy iliti politika za mlade teško je shvatljiva generacijama odraslima nekad davno, jer radi se o potpuno novoj paradigmi. Napušta se skrb i uvodi se partnerstvo, prepuštanje odgovornosti i inicijative mladima, poštuje se njihova kreativnost i uvažava njihov doprinos društvu. Naravno time se gubi kontrola nad tim istim mladima, oni postaju subjekti, donose vlastite odluke, imaju vlastite živote i preuzimaju zasluge za učinjeno. Oni se nikome ne klanjaju, nikome ne glancaju stolice, i kao takvi nisu baš “laki” za podnošenje okoštalim Strukturama. I kao posljedica te težine i jedne subote popračene očito lošom biometerološkom prognozom, Disko je bez dijaloga jednostavno uzet i vraćem pod skute Struktura. A nije uzet samo Zefri niti samo onima koji su ga doslovno znojem uredili niti mladima koji su u njemu našli prostor za kreativno i aktivno provođenje svog slobodnog vremena; on je uzet svim građankama i građanima kao jasan znak da Strukture nikada neće dopustiti da budućnost bude sjajna. Hoćemo li svi skupa to dopustiti? Ili ćemo opet uskliknuti: Vrijeme je da se krene! U bolju budućnost.
sdadmin
Feministkinja na izletu
Imam nevjerojatnu sreću. Dobivam plaću za rad sa sjajnim ženama na podizanju svijesti o nužnosti rodne ravnopravnosti i unapređenju društvenog, političkog i ekonomskog položaja žena. I tako sam osmi mart provela u Slavoniji (Vinkovci) i Baranji (Beli Manastir) sa gomilom izvanredno odvažnih i sposobnih žena koje se svaki dan fajtaju za sve nas.
Uvijek kada krene priča o položaju žena, većina žena (i muškaraca) s gnušanjem odbija pomisao o diskriminaciji. Redovito kažu: “Mene nitko ne diskriminira, ja sam se za svoja prava izborila”. No, za šta se trebalo boriti, ako nema diskriminacije?!? Nažalost statistike su neumoljive; barem 25% žena će jednom u svom životu potpomognute svojim partnerom pasti niz stepenice ili lupiti glavom o kvaku na vratima; žene su za isti posao u Hrvatskoj plaćene 15-20% manje od svojih muških kolega; ako žele posao poslodavci ih često tjeraju da se obvežu da neće ostati trudne, ako nemaju djece, nisu dobre žene, a ako imaju djecu, ne mogu dobiti posao; ima nas svega dvadesetak posto u parlamentu; svega par posto u visokom i dobro plaćenom mendžmentu; i tako nažalost mogu do prekosutra. Danas je svakako bolje nego što je bilo prije 150 godina na prvom prosvjedu za ženska prava, ali još uvijek daleko od sanjanih “pola neba, pola zemlje i pola moći”.
Kada sam dobila ovaj posao, sva oduševljena sam došla doma s gomilom publikacija, a moj Drug Otac je zgranuto konstatirao da je to feministička organizacija. Kao da sam otišla raditi u Afganistan, ali na talibanskoj strani. I nažalost, zahvaljujući pažljivo njegovanim predrasudama, većina brižnih očeva i majki jednako bi reagirala da im dijete dođe doma s tako strašnom viješću. No, za mene (i mnoge druge feministkinje i feministe koje pounajem), feminizam je stvaranje društva u kojem će sva ljudska bića biti vrednovana ravnopravno neovisno o svojim urođenim karakteristikama, stvaranje društva u kojem će moj sin moći biti striček u vrtiću, a kćer automehaničarka bez nečijeg podsmjeha i stvaranje društva u kojem ćemo ravnopravno dijeliti nebo, zemlju i moć.
I zato drage moje žene, sretan vam Dan žena; budite hrabre, snažne, i pomognite sestri u kad je u nevolji. A vi dragi naši muškarci, cvijeće je svakako dobrodošlo i danas i svaki drugi dan u godini, ali više bi nas radovalo da uzmete jedan od ona tri kuta kuće koja nosimo na leđima i počnete nas tretirati kao vaše snažne i ravnopravne partnerice. Uostalom, baš takve nas i volite, zar ne?
Utopija
“Utopija je budućnosna vizija jednog drugačijeg društva, odnosno jednog drugačijeg uređenja društvenih odnosa”
Kaže Machiavelli da u društvu nema nikoga doli svjetine, a svjetinu zanima samo krajnji rezultat i direktna korist te da se sukladno tome Vladari/ce ne moraju zamarati moralnim pitanjima o dobru i zlu. U prijevodu, ako svjetina želi cestu, nju ne zanima dali ta cesta prelazi preko plodne njive, dali zatrpava izvor pitke vode pa niti dali su u nju zakopani leševi radnika koji su radili danonoćno bez kruha i bez vode. Ako Vladar sagradi cestu, on će biti cijenjen i/ili obožavan. Neovisno o “kolateralnim žrtvama”.
Tako to nekako posljednjih godinu dana izgleda i u Pregradi. Kolateralne žrtve padaju na sve strane, ali se gradi središnji gradski trg, postoji glazbena škola, napravljen je kružni tok, imamo muzej i kušaonicu meda i vina, gradi se đački dom. Vladarica daje rezultat.
No, može li se taj isti rezultat postići i bez kolateralnih žrtava i bez Vladarice već samo s Gradonačelnicom?!? Jeli moguće koristiti dobra i fer sredstva i istovremeno biti efikasan?!? I jesmo li Mi samo Svjetina ili smo ipak Građani/ke?!?
Ljudi nisu roba! Stop trgovini ljudima!
O zastrašujućim pričama trgovine ljudima svakodnevno slušamo. Jedna takva je nedavno šokirala svjetsku javnost te je sigurno svima vama ostala urezana u sjećanje. Riječ je o dvije bande Rumunja koji su se bavili trgovinom žena u Španjolskoj, ali na jedan iznimno brutalan način. Naime, ‘trgovci’ su ženama na zapešću tetovirali bar kodove s cijenom kupoprodaje da bi se osigurali od eventualnog bijega te su ih u žargonu nazivali ‘koferima’, ‘torbama’ ili ‘biciklima’. Policija je za to doznala kada je provalila u jedan stan tražeći svodnike te u njemu pronašla preplašenu mladu ženu obrijane glave, tetoviranog zapešća i zavezanu lancima za radijator. Zastrašujuće, zar ne?! Ali, nažalost, to je samo jedan u nizu od takvih dehumanizirajućih slučajeva.
U svrhu prevencije traffikinga, 2006. godine osnovana je kampanja ‘Stop the Traffik‘ koja predstavlja jedan rastući globalni pokret individua, zajednica i organizacija u borbi za prevenciju prodaje ljudi, zaštite ljudi kojima se trguje i naposljetku, proganjanja ‘trgovaca’ istih.
Kampanja je osnovana s ciljem:
• Educiranja: podizanja svijesti i razumijevanja o trgovini ljudima i onoga što se može učiniti u vezi toga,
• Zagovaranja: angažiranja sa zajednicom i profesionalcima kako bi se kreirao okoliš u kojemu je teže trgovati, skrivati i iskorištavati ljude i
• Fondiranja: financiranja ‘Stop the traffik’ projekta i anti-trafficking aktivnosti diljem svijeta koji djeluju zajedno s odvjetnicima, ranjivima i onima s kojima se trgovalo.
‘Stop the traffik’ kampanja sada okuplja više od 1.000 organizacija u 50 zemalja i 10.000 aktivista i aktivistica diljem svijeta čiji je moto: kada ljudi djeluju, stvari se mijenjaju! Na taj način, osnivatelji ove kampanje žele nas opskrbiti u smislu da podignemo svijest i razumijevanje o tom globalnom problemu te da napravimo razliku i da se pridružimo u borbi zaustavljanja trafficking-a.
{slika}
Trafficking je:
- biti prevaren ili otet protiv svoje volje, kupljen, prodan ili transportiran u ropstvo zbog seksualnog iskorištavanja, rada u tvornicama, prostitucije, prodaje organa…
- kada članovi obitelji prodaju svoju djecu lokalnim vođama bandi ili organiziranim internacionalnim krugovima trgovanja za najmanje 20 dolara po glavi
- u porastu. Naime, od dva do četiri milijuna muškaraca, žena i djece se prodaje preko granica i unutar njihove vlastite države svake godine. Minimalno s jednom osobom se trguje SVAKE MINUTE!!! Riječ je o razmjeni koja zarađuje dvostruko više svjetskih dohodaka od Coca-Cole.
- ukupan godišnji prihod na trgovinu ljudima procjenjuje se na 31.6 milijardi dolara.
- kada žrtve obično pate od višestrukih fizičkih iskorištavanja, straha, mučenja i prijetnji njihovim obiteljima kako bi se slomili njihovi duhovi i kako bi se oni pretvorili u robu koja se može prodati. Tužna je i sama činjenica što trgovina ljudima uopće postoji i opstaje toliko dugo, a činjenica da se osobu može prodavati i njome trgovati više puta je još tužnija.
- Trafficking se uvelike razlikuje od krijumčarenja ljudi u tome što se za krijumčarenje ljudi samostalno i dobrovoljno opredjeljuju i sami traže usluge krijumčara ljudi za određenu svotu.
Naredne statistike prikazuju enormne razmjere trgovine ljudima:
• najmanje 12.3 mil. ljudi su žrtve prisilnog rada diljem svijeta. Od ovoga, 2.4 mil. je rezultat trgovine ljudima
• Od 600.000 do 800.000 muškaraca, žena i djece je prodano preko internacionalnih granica svake godine. Približno 80 posto su žene i djevojčice, a do 50 posto su maloljetnici.
Prodajom ljudi postaju roba, kao i svaka druga namirnica u trgovini. Pretvaraju se u robu s određenom vrijednošću, koja će nakon procjene biti isplaćena trgovcu. Žrtvama traffikinga su oduzeta sva ljudska prava i dostojanstvo te oni postaju robovi. Trgovinom ljudi kriši se sloboda kretanja, sloboda i dostojanstvo pojedinca, pravo na odlučivanje i izbor, pravo na jednakost među ljudima, pravo na život, rad i obrazovanje te pravo na zdravlje.
Većina trafficking-a žrtava dolazi iz najsiromašnijih zemalja i najsiromašnijeg sloja državne populacije, a tipovi regrutiranja uključuju otmice, prodaju od strane roditelja, ulice ili pak instituacija koje bi trebale skrbiti za siročad. Trgovina ovog tipa u svakom slučaju pronađe način za regrutiranje mlade, ali i starije radne snage kojoj, naravno, biva obećan posao iz snova sve do trenutka dok se ne suoče sa surovom realnošću pakla u koji su dovedeni. U tom paklu postaju apsolutno očajni, a njihove životne aspiracije nedostižne jer su sad samo obične marionete kojima ti brutalni trgovci upravljaju na najgori mogući način, a same žrtve ako se ikada izvuku iz tog okrutnog svijeta, izlaze s teškim posljedicama i sjećanjima koja je teško zatomiti.
Ista se stvar dogodila i većini djevojaka u Reg Light Districtu u Amsterdamu kojima su obećane plesne i/ili modne karijere, a koje su, u trenutku kad su dovedene na ‘mjesto zločina’, prisilno pretvorene u prostitutke. Te su cure na izvrstan način prenijele poruku: “Svake godine tisućama žena je obećana plesna karijera u Zapadnoj Europi. Nažalost, previše njih završi upravo ovdje.“
Stoga, nužno je podizati svijest o ozbiljnosti i okrutnosti cijele situacije te sukladno tome početi djelovati jer moramo biti svjesni da nije istina kako se ovakve stvari događaju samo drugima i u drugim zemljama. Trgovina ljudima se događa i na našem tlu i ona je svakodnevna. Štoviše, u Hrvatskoj cvjeta prostitucija i trafficking, a u trenutku pisanja ovog članka, 1000-e žena, muškaraca i djece je prodano preko granice, milijunima žena je obećana blistava budućnost baveći se plesom i manekenstvom, a sve to predstavlja paravan za ‘prodaju bijelog roblja’.
Prema podatcima MUP-u, trgovanje ljudima zahvaća Hrvatsku kao tranzitnu zemlju te gotovo podjednako i kao zemlju porijekla, odnosno odredišta žrtava trgovanja ljudima. S obzirom na međunarodni karakter problema, činjenica je da je Hrvatska, prije svega, uz Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju i dalje važan tranzitni pravac, kojim se koriste krijumčari osoba, pa tako i trgovci ženama i djecom. Ipak, navedeni trendovi su promjenjivi pa se u posljednje vrijeme Hrvatska sve više dovodi u vezu sa trgovanjem ljudima kao izvorišna i zemlja odredišta, dok tranzit kroz Hrvatsku opada – iz razloga prijema novih članica (Rumunjska i Bugarska) u Europsku Uniju.
{slika}
Analizom otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da ovaj pojavni oblik kriminaliteta najčešće podrazumijeva trgovanje osobama ženskog spola, mlađe životne dobi (od 11 do 30 godina), s ciljem seksualnog iskorištavanja, a karakterizira ga specifična dinamika počinjenja djela, transnacionalni karakter počinjenja, izražena brutalnost kod spolnog i fizičkog nasilja počinitelja, dugotrajna eksploatacija žrtve, kao i potpuna uspostava ropstva ili radnji sličnih ropstvu te posebno ranjivo stanje trgovane osobe.
Jedan od modaliteta iskorištavanja, utvrđenog u 2006. i 2007. godini, je i seksualna eksploatacija u cilju začeća i rođenja djeteta. Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mlađih muškaraca, koji su bili eksploatirani na seoskim imanjima, u obrtima u vlasništvu počinitelja i sl. Ukupan omjer žrtava po spolu je 88 posto žena i 12 posto muškaraca koji su identificirani od 2002. godine, a žrtve su, njih 60 posto seksualno eksploatirano, dok na radnu eksploataciju koja uključuje i služenje te prosjačenje i džeparenje otpada oko 25 posto. Djece, identificiranih žrtava trgovanja ljudima, ukupno je 18 posto.
