sdadmin

Istraživanje: Religiozne LGBT osobe pod najvećim su rizikom od samoubojstva

Posted on by sdadmin

Istraživanje objavljeno u časopisu American Journal of Preventive Medicine pokazalo je značajnu povezanost između anti-LGBT vjerskih nauka i samoubojstva u LGB mladih kojima je religija važna.

Jedan od autora istraživanja, John R. Blosnich, za HuffPost je izjavio da bi anti-LGBT religijske grupe mogle biti vrlo štetne. “Vjerske skupine koje stigmatiziraju LGBT osobe trebaju biti svjesne moguće štete koju mogu prouzročiti pojedincima i obiteljima, ali i štete koju nanose vlastitoj organizaciji”, rekao je.

U istraživanje su uvršteni podaci više od 21 tisuće studenata_ica.

U općoj populaciji, snažna religioznost smanjuje rizik od samoubojstva, ali prema ovom istraživanju, to se pokazalo suprotnim za LGB mlade.

2.3 posto ispitanih studenata_ica identificiralo se kao gej ili lezbijka, 3.3 posto kao biseksualno, a 1,1 posto izjavilo je da preispituju vlastitu seksualnost. Zatim su odgovarali_e na pitanje koliko su religija ili duhovnost važni za njihov doživljaj sebe.

Istraživanje je pokazalo da mlade lezbijke i gejevi kojima je religija važna bili u većem riziku od samoubojstva. Također je utvrđen i veći rizik za pokušaj samoubojstva.

Studenti_ce se pitalo jesu li razmatrali_e ili pokušali_e samoubojstvo i jesu li nedavno imali suicidalne misli. Taj je podatak uspoređen s važnosti njihovih religijskih uvjerenja za njihov identitet i doživljaj sebe.

Istraživanje je dalo rezultate sukladne rezultatima sličnih istraživanja o riziku samoubojstva u LGB mladih.

3.7 posto heteroseksualnih studenata u istraživanju nedavno je izjavilo da razmišlja o samoubojstvu. Stope suicidalnih misli među LGB studentima dosljedno su bile veće nego u njihovim heteroseksualnim vršnjacima, dok je 16,4 posto ispitanika doživjelo suicidalne misli. 11.4 posto biseksualnih studenata_ica izvijestilo je o recentnim suicidalnim mislima, u usporedbi s 6.5 posto lezbijki ili gejeva. Usporedbom podataka pokazalo se da je za lezbijke kojima je religija važna ili vrlo važna za njihov identitet, 52 posto veća vjerojatnost da su nedavno razmišljale o samoubojstvu. Za studenti_ce koji_e su izjavili_e da preispituju svoju seksualnost i kojima je religija važna, vjerojatnost da su nedavno pokušali samoubojstvo trostruko je veća nego za njihove heteroseksualne vršnjake.

Ovi rezultati sukladni su rezultatima ranijih istraživanja. Izvještaj The Oasis Foundationa iz 2017. godine dovodi u vezu crkvene nauke o istospolnim vezama i probleme mentalnog zdravlja u LGB osoba. U izvještaju se navodi da homofobija crkvenih vođa povećava vjerojatnost autodestruktivnog i suicidalnog ponašanja među LGB osobama. Američko istraživanje iz 2014. otkrilo je da je, nakon pokušaja samoubojstva, za lezbijske i biseksualne djevojke upola manje vjerojatno da će dobiti medicinsku skrb.

Velik dio istraživanja vezanih uz samoubojstvo u LGBT mladeži isključuje transrodne i nebinarne mlade osobe, jer je podatke o njima često teže prikupiti. U ovom istraživanju, 0.2 posto ispitanika_ca identificiralo se kao trans, što nije omogućilo dovoljno velik uzorak za analizu i interpretaciju podataka, iako je u istraživanju transrodnost smatrana zasebnim rodnim identitetom, što je moglo utjecati na te podatke. Međutim, istraživanje koje je 2016. godine proveo Nacionalni centar za transrodnu ravnopravnost, pokazalo je da je 40 posto, od 17 715 ispitanih transrodnih osoba, pokušalo izvršiti samoubojstvo.

Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević

Solidarnost i hrana – o ženskom poduzetništvu i udruživanju

Posted on by sdadmin

Udruga PaRiter i inicijativa Radno i ravnopravno pozivaju vas na filmsku večer 11. lipnja u 20:00 u Mini Art-kinu (Krešimirova 2, Rijeka). 

🌿”Solidarnost i hrana – o ženskom poduzetništvu i udruživanju” 🌿

Prikazat će se dva kratka filma: “Vojvođanska kuca – selo Stanišić” i “Nove žene za novo vreme” (produkcija BeFem), koji prikazuju pokretanje ženskih zadruga i inicijativa koje koriste lokalne resurse za proizvodnju, a pridonose boljitku zajednice. Jedna od takvih inicijativa bavi se uzgajanjem i pripremom hrane. Nakon projekcija razgovarat ćemo s Jelenom Višnjić i Anom Smokrović o oblicima ekonomskog udruživanja temeljenim na solidarnosti i udruživanju žena te o poticanju lokalne proizvodnje kroz uzgoj hrane.

O gošćama: 
Jelena Višnjić, doktorica nauka, studije roda (Univerzitet u Novom Sadu). Jedna je od osnivačica i urednica festivala feminističke kulture i akcije BeFem, koordinatorica je programa “Feministička medijska kultura: proizvodnja roda”, predavačica u Centru za ženske studije u Beogradu i aktivistkinja feminističkog pokreta. 

Ana Smokrović je poljoprivrednica koja uzgaja hranu po biodinamičkim principima, doktorandica Filozofskog fakulteta u Rijeci, piše disertaciju na temu filozofije hrane, edukatorica, vodi radionice kuhanja, zdrave i prirodne hrane te prirodnog vrtlarenja.

Vidimo se u Mini Art-kinu!

Filmska večer organizirana je u sklopu projekta “Sisterality – International network of girls and young women” koji je financiran sredstvima programa Europske unije Erasmus+, a provodi ga udruga PaRiter u partnerstvu organizacijama TDM 2000 iz Italije i Die Spinnerei iz Austrije. 

*Naslovna fotografija je preuzeta iz filma “Vojvođanska kuća – selo Stanišić”

Žene u Rojavi pozivaju na međunarodnu solidarnost s Afrinom

Posted on by sdadmin

Sjeverno sirijska ženska organizacija Slobodne socijalistkinje (Jinên Azad Ên Sosyalîst, JAS) ovog je tjedna izdala priopćenje u kojem poziva na reakciju međunarodne zajednice u kontekstu obustave turske invazije na grad Afrin.

U navedenom priopćenju, članice JAS-a istaknule su da je od početka vojne operacije ‘Maslinova grančica’, 20. siječnja ove godine, na teritoriju kantona Afrin “usmrćeno 259 civila, od kojih 56 žena i 46 djece. Ranjeno je sveukupno 707 civila, a prema za sada dostupnim podacima 119 žena je oteto i podvrgnuto silovanjima i raznim drugim oblicima seksualnih napada od strane okupatorskih sila.”

Iz organizacije su naglasile i da je reakcija međunarodne zajednice prijeko potrebna ne samo zbog sprječavanja daljeg stradavanja civilnog stanovništva, već i zbog činjenice što trenutna situacija, to jest “okupacija, kolonijalizam i brutalni iskazi muške dominacije od strane turske vojske, al-Nusre i plaćenika Slobodne sirijske vojske” žene ponovo stavlja u najranjiviji položaj, i to na području koje je donedavno krasio procvat ženskih prava i nastojanje za suzbijanjem tradicionalnih, opresivnih patrijarhalnih normi.

“Kome god je stalo do ljudskog dostojanstva i tko god se zalaže za prava žena diljem svijeta mora reagirati i pružiti ženama Afrina pomoć u ponovnoj borbi za slobodu usprotivivši se na ovaj ili onaj način navedenim okupatorskim silama.” smatraju Slobodne socijalistkinje.

Priopćenje je zaključeno svima upućenim pozivom da se solidariziraju s ženskom Revolucijom u Rojavi i podignu ovu borbu za ženska prava i slobodu na internacionalnu razinu.

Još jedan ‘visoki skup’ kao napad na reproduktivna prava žena, prava pacijenata/ica i zdravstveni sustav

Posted on by sdadmin

U Zagrebu je prekjučer započeo 25. [jubilarni] kongres Svjetskog saveza liječnika katolika (World Federation of Catholic Medical Associations – FIAMC) tematskog naziva “Svetost života i medicinska profesija od Humanae Vitae do Laudato Si”. Najavljeno je oko 300 uzvanika i 70 predavača uključujući i neke domaće ne-liječničke zvijezde kao što su Stjepo Bartulica i don Damir Stojić. Bartulica (ovom prigodom predstavljen kao Stephen N. Bartulica) dobro nam je poznato lice ultrakonzervativnog pokreta, a u vezi njegove ekspertize u području ginekologije (i šire) podsjećamo na tekst “Kada zbori Donald Stjepo Trump Bartulica Popov” (Libela, 28. 10. 2016.). Što se tiče don Stojića, navest ću njegovu nedavnu izjavu kako “Vjera od žene traži da obavlja svoje staleške dužnosti“, ili onu najužasniju koju pamtimo kako je “medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja“. Evo, to su domaći uzvanici vrlog jubilarnog svjetskog kongresa, što već samo za sebe mnogo govori.

Za ovaj skup sam saznala kao jedna od rotacijskih vijećnica Radničke fronte u Skupštini Grada Zagreba pripremajući materijale za 11. sjednicu, s obzirom da je na dnevnom redu uz dvadesetak prijedloga pokroviteljstava Grada Zagreba i Skupštine bio i ovaj kongres. Uglavnom, pokroviteljstvo u iznosu od 40000 kn je prihvaćeno “u paketu” s ostalim pokroviteljstvima (što je pak tema za sebe o tome kako funkcionira lokalna “demokracija”).

Ono što najviše zabrinjava je činjenica da je, osim Grada Zagreba, na stranici kongresa navedeno još 28 sponzora i donatora, a među njima i neke liječničke, strukovne i druge javne udruge i instuticije, primjerice: Hrvatski liječnički zbor, Turistička zajednica grada Zagreba, Hrvatska liječnička komora, Zagrebačka županija, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko društvo transfuziologa, Hrvatska komora dentalne medicine, Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Hrvatsko društvo za biotehnologiju. No tu su i neke banke, firme, a zanimljivo mi se čini i da je jedan od sponzora recimo Plinacro d.o.o.

Napomenula bih i visoko pokroviteljstvo predsjednice RH te počasno predsjedništvo kardinala Bozanića, baš kao u slučaju još jednog sličnog skupa “na visokom nivou” – I. Hrvatski kongres forenzičke ginekologije i perinatologije, održan u Topuskom krajem 2016. godine.

Među uglednim govornicima najavljeno je nekoliko predstavnika “Papinske akademije za život”  (Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, kardinal Willem Jacobus Eijk, član Papinske akademije za život, Jacques Suaudeau, član Papinske Akademije za život i duhovnik FIAMC-a), predsjednik FIAMC-a John Lee, prof. Jozef Glasa s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bratislavi, prof. Ján Ďačok s Papinskog sveučilišta Gregoriana te John Lane, iz svjetski poznate Klinike Mayo).

Pozabavimo se nakratko institucijama/organizacijama iz kojih dolaze “ugledni govornici” (i uzgred primijetimo da žena nema).

Papinsku akademiju za život (lat: Pontificia Accademia Pro Vita) utemeljio je 1994. papa Ivan Pavao II. 1994. dekretom Vitae Mysterium, kako bi ta institucija promicala “vrijednosti ljudskog života”. Uz nekoliko izuzetaka koji su se usudili propitivat “svetost života fetusa” te brzo nadglasani, izgnani ili ušutkani, Akademijom “za život” vlada najtvrđa anti-choice ekipa u velikoj mjeri utemeljena u SAD-u, a koju je najpoznatiji ultrakatolički medij/portal Crux nazvao “prvacima pro-life cilja”. Primjerice to su: Carl Anderson,veliki vitez Kolumbijskog viteškog reda, kardinal Willem Eijk, sidneyski kardinal Anthony Fisher te John Haas, predsjednik Nacionalnog bioetičkog centra u SAD-u.

FIAMC je organizacija koja okuplja 80 nacionalnih udruženja liječnika katolika diljem svijeta. Na njihovoj web stranici u rubrici “Kratka povijest FIAMC-a do 1986” možete pronaći da su osnovani 1884. u Francuskoj pod pontifikatom pape Lea XIII. koji je apel kršćanima u encikliki “Humanum Genus” protiv “estetike materijalizma koja krade dušu društva”. Savez je prvi put koordiniran na međunarodnoj razini 1924. u Parizu, dok je prvi kongres održan u Briselu 1935. s temom “The role of physicians and associations of catholic physicians in the Christian rebuilding of society” (Uloga liječnika i udruženja katoličkih liječnika u novoj kršćanskoj izgradnji društva). Drugi kongres je održan već 1936. u Beču s temom “Eugenics and sterilisation” (Eugenika i sterilizacija) – organiziralo ga je Austrijsko društvo liječnika katolika pod snažnim pokroviteljstvom kardinala Innitzera. Zagovarala se Ogino-Knaus metoda tzv. “kalendarska metoda” kao jedina dopuštena i prirodna metoda kontracepcije.

Danas znamo da je eugenika vezana uz nastanak i razvoj nacizma – uključujući kontrolu rađanja, bračne restrikcije, rasnu i mentalnu segregaciju, masovne progone i ubojstva “nepoćudnih”. Tako da bez ograde možemo reći da je FIAMC čiji smo “domaćini” ove godine dignut na temeljima nacističke ideologije,  te da im je osnovna agenda bila i ostala kontrola populacije, počevši od “nepoželjne” populacije koja ne odgovara eugeničkim (čit: nacističkim) standardima.

Nakon Drugog svjetskog rata, kongresi su se održavali u neredovitim razmacima diljem svijeta, no uglavnom u Evropi. S vremenom je “eugenički” diskurs zamijenjen “bioetičkim” pa tako na stranici u rubrici “Bioethics” možete čitat o istim onim temama i pristupima kakvi su zastupani u tom početnom razdoblju saveza – o pobačaju, sterilizaciji, kontracepciji, eutanaziji itd. pod kišobranom tzv. “prigovora savijesti”. Razvijena je čitava mreža bioetičkih centara diljem akademija i katoličko-liječničkih organizacija koji i danas očito propagiraju ideje protiv kojih se progresivni svijet borio i barem donekle izborio – no kako se čini borba i dalje traje.

Valja i naglasit da je Papinska akademija “za život” u čvrstoj sprezi s FIAMC-om što ne iznenađuje.

Glavni organizator – Hrvatsko liječničko katoličko društvo, već nam je poznato kao jedna od utvrda napada na ženska reproduktivna (i ne samo reproduktivna) prava. Nije lako navesti sve njihove doprinose u tom smjeru, no podsjetit ću na protivljenje uvođenju tableta za hitnu kontracepciju (poznata i kao “dan poslije”) još 2010. godine. 

Ovih je dana predsjednica Društva Ana Planinc Peraica dala više intervjua u kojima je istaknula je kako je misija Društva svjedočiti u profesionalnom životu katolički nauk te izražavati svoje stavove u situacijama kada se pojave etičke dileme.

Upitana o stavu Društva oko ponovno aktualiziranog pitanja pobačaja u Hrvatskoj, odgovorila je kako je njihov stav definiran u Statutu Društva.

“U definiciji našeg Društva je život od začeća do smrti. Prema tome, tu nema dileme kakav je naš stav. Što se tiče priziva savjesti liječnika ističe kako to nije samo pravo liječnika već i drugih profesija. “Mi smo za priziv savjesti ako bi liječnik morao raditi nešto izvan onoga na što se obvezao Hipokratovom zakletvom i ako se to sukobljava s njegovom savješću, on ima pravo odbiti to učiniti”, izjavila je.

Kako navode, pripremili su bogat program liječnike, za doktore dentalne medicine, farmaceute i medicinske biokemičare, “koji zajedno dijele izazove koji stoje pred medicinskom strukom danas”, a posebno ih veseli što se po prvi puta se organizira i poseban simpozij za mlade.

Kao programski kuriozitet dodajem i ovo otkriće: dokument pod nazivom Dekret Apostolske pokorničarnice br. 9/18/l sudionicima 25. jubilarnog međunarodnog kongresa FIAMC-a:

“Papa Franjo odredio je kako se može dobiti potpuni oprost u prigodi jubilarnog 25. Svjetskoga kongresa katoličkih liječnika, koji će se održati od 30. svibnja do 2. lipnja, u Zagrebu, objavila je u dekretu, koji potpisuje kardinal Mauro Piacenza, Apostolska pokorničarna. Mogućnost potpunog oprosta daje se pod uobičajenim uvjetima (uz sakramentalnu ispovijed, pričest i molitve na nakanu Svetoga Oca).

Potpuni oprost se daje vjernicima sudionicima kongresa koji su se iskreno pokajali i koji su vođeni kršćanskom ljubavlju. Oprost se može namijeniti i dušama vjernika koje se nalaze u čistilištu.

Vrijedi za sve vjernike koji će sudjelovati na 25. međunarodnom kongresu u Zagrebu i koji ponizno upućuju Bogu molitve za vlastitu vjernost kršćanskom pozivu, moleći za svećenička i redovnička zvanja i za obranu institucije ljudske obitelji uz marijanski zaziv “Djevice Marijo, zdravlje bolesnih”. Djelomični oprost grijeha daje se onim članovima koji su opravdano spriječeni sudjelovati u radu kongresa ako se skrušena srca ujedine žarkim molitvama.”

{slika}

Sve to se događa puna četiri dana od 30. svibnja do 2. lipnja, u West Innu, all-inclusive,  zajedno s turističkim izletima i razumije se svakodnevnim misama.

Ultrakonzervativni mediji nas ovih dana izvještavaju kako su za tu čast i diku domaćinstva kongresa najzaslužniji članovi Upravnog odbora FIAMC-a “ukazavši povjerenje čelnicima Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), njegovoj predsjednici prof. dr. sc. Ani Planinc Peraica  i prof. dr. sc. Jasenki  Markeljević,  članici Upravnog odbora Europskog i Svjetskog saveza liječnika katolika).

Saznajemo, zatim, da je ovo godina u kojoj se obilježava i 50. godišnjica objave enciklike pape Pavla VI. “Humanae Vitae” (Ljudski život) nastale sredinom ljeta 1968., koja je “svojevrsni odgovor na relativizaciju svetosti i dostojanstva ljudskog života i prokreacije prouzročenu društvenim kretanjima 60-tih godina prošlog stoljeća.”

Moto kongresa je citat pape Pavla VI.: “Uvažavamo liječnike i medicinsko osoblje koji iznad svakog ljudskog interesa najviše vrednuju vrhunske zahtjeve svog kršćanskog nauka i time ustrajavaju u promicanju svake prilike za rješenja koja su inspirirana vjerom i razumom…”.  Toliko.

Na kraju, prenosimo pismo/priopćenje koje je povodom ovoga kongresa Platforma za reproduktivna prava uputila zainteresiranoj javnosti te medijima i savezničkim organizacijama:

“Dragi/e prijatelji/ prijateljice, pišemo u ime Platforme za reproduktivna prava koja okuplja organizacije civilnog društva te pojedince/ke koji rade na području ljudskih prava, prva žena i obrane sekularnosti.

U Zagrebu se održava 25. kongres Svjetskog saveza liječnika katolika (World Federation of Catholic Medical Associations – FIAMC), tematskog naziva ‘Svetost života i medicinska profesija od Humanae Vitae do Laudato Si’. Održava se na 50. godišnjicu u naslovu spomenute Enciklike pape Pavla VI. ‘Humanae Vitae’ (Ljudski život) iz 1968., koja ne samo da se protivi pobačaju, nego i kontracepciji, koju naziva simbolom sebičnosti i neodgovornosti u društvu.

Nije slučajno da je Hrvatska odabrana kao domaćin ovogodišnjeg Kongresa. Prema naputku Ustavnog suda, do ožujka iduće godine mora biti donesen novi Zakon o pobačaju, a oni koji žele ograničiti pravo žena na raspolaganje vlastitim tijelima i životima sve su glasniji. Predstavljajući djelovanje Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, njegova predsjednica Ana Planinc-Peraica kao temeljno načelo i poslanje ističe zalaganje za tzv. kulturu života – život od začeća do smrti. Stoga je izjava koju je papa Franjo uputio Kongresu još indikativnije – poručio im je, između ostalog, da trebaju intervenirati u raspravama koje se odnose na zakone o temama kao što su “prekid trudnoće, završetak života i genetsku medicinu”.

Ono što dodatno zabrinjava je pokroviteljstvo ovog skupa za zabranu pobačaja – pokrovitelji su Hrvatska liječnička komora, Predsjednica RH i Grad Zagreb. U vremenu u kojem svjedočimo urušavanju javnog zdravstvenog sustava koji nije u stanju pokriti osnovne zdravstvene potrebe stanovništva – od lijekova za tretmane rijetkih i teških bolesti do ugroženih davno stečenih reproduktivnih prava žena kao što je pravo na pobačaj, smatramo nedopustivim da se novcem građana i građanki financira jedna tako moćna i financijski dobrostojeća institucija kao što je ova – institucija koja je simbol i poluga sprege onog dijela medicinske profesije koji je izdao sekularne principe svoga poziva.

Djelovanje s ciljem zabrane pobačaja i kontracepcije suprotno je liječničkom poslanju. Postulati Katoličke crkve suprotni su liječničkom poslanju. Priziv savjesti u odnosu na zdravstvene usluge nije prepoznat u obvezujućim međunarodnim dokumentima, niti podržan uspostavljenim standardima ljudskih prava. Ipak, od ukupno 338 ginekologa koji rade u javnim bolnicama u Hrvatskoj, njih 182, odnosno 54% koriste institut priziva savjesti – a nerijetko ga koristi i ostalo medicinsko osoblje. To pobačaj u Hrvatskoj čini nedostupnim, iako je zakonski prepoznat kao legalan. Kongresi poput ovog stoga predstavljaju pritisak ne samo na liječničku struku, zdravstveni sustav i reproduktivna prava žena, već i na Ustavom zajamčenu sekularnost. 

Molimo vas stoga da na svojim stranicama i mrežama podijelite ovo pismo i pošaljete svoju podršku.”

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možemo li napokon odbaciti ideju ‘odvajanja umjetnosti od umjetnika’?

Posted on by sdadmin

Možemo li napokon odbaciti ideju “odvajanja umjetnosti od umjetnika”?

Kad god se kreativna osoba (obično muškarac) nađe pred optužbama za zlostavljanje (obično žene), kreću pokušaji sprječavanja da nezgodni biografski detalji utječu na procjene umjetničkog djela. No, holivudski igrači optuženi za seksualno uznemiravanje ili još gore prijestupe – Harvey Weinstein, James Toback, Kevin Spacey i Louis C.K. samo su neka imena s ovog rastućeg popisa – nikada nisu djelovali previše zainteresirani za odvajanje umjetnosti od svojih nedjela. Svakodnevno sve više uviđamo koliko je industrija zabave oblikovana njihovom zlouporabom moći. Vrijeme je da razmotrite kakva je, također, njihova umjetnost.

Ovi su muškarci optuženi da koriste svoje kreativne pozicije za zlostavljanje – pretvarajući filmske setove u lovišta, odgoj mladih žrtava na satovima glume, mameći žene u blisku suradnju pod izlikom umrežavanja, tek da bi ih zatočili u neželjenim seksualnim situacijama.

Izvedbe koje gledamo na ekranima i platnima oblikovane su takvim ponašanjem. A njihova su nedjela utjecala i na karijere drugih umjetnica, određujući one koje se stavlja na pijedestal i koje se zlostavlja i protjeruje s posla. S druge strane, pohvale i financijske potpore koje su im omogućile brojne projekte izolirale su ih od posljedica njihova ponašanja.

Ideja o procjeni umjetničkog djela u svjetlu biografije umjetnika_ca, nekim kritičarima, je bogohulna. Nakon uhićenja Romana Polanskog 2009. godine, New York Times je organizirao okrugli stol o tome treba li “odvajati djelo od samih umjetnika, unatoč dokazima o ponašanju vrijednom osude ili čak kaznenom djelu”. Taj je okrugli stol izvrstan dokaz prevladavajućeg stava o tom pitanju s početka 21. stoljeća. Scenarist i kritičar Jay Parini napisao je: “Biti umjetnik nema apsolutno nimalo – nimalo – veze s privatnim ponašanjem.” Mark Anthony Neal, afrioamerički stipendist na Sveučilištu Duke, izjavio je: “Neka umjetnost govori za sebe, a te muškarce treba osuditi; to dvoje će ostati odijeljeno”.

No, gospodin Polanski je optužen za pozivanje 13-godišnje djevojčice u jacuzzi, uz izliku da će je fotografirati, a potom ju je drogirao i silovao. Dvoje se ipak sjedinilo.

Sklonost ka zlostavljanju ugrađena je u mit o umjetničkom geniju – oznakom koja se rijetko odnosila na žene. To je fenomen koji povjesničar Martin Jay naziva “estetskim alibijem” – umjetnost opravdava zločin. Jay piše da je u 19. stoljeću umjetnički genij “često bio tumačen neestetskim razmatranjima – kognitivnim, etičkim ili nekim trećim”. Često su etički propusti koji su dozvoljeni umjetnicima podrazumijevali zlostavljanje žena.

Ta tradicija živi i danas. Nedavno je filmski kritičar New Yorkera Richard Brody reagirao na optužbe za seksualno zlostavljanje protiv H. Weinsteina predlažući, premda je izvanjska informacija o filmašima “ponekad prosvjeljujuća”, “što je film bolji, vjerojatnije je da biografija ispunjava tek praznine koje su očite već za samog gledanja filma”. To je bizarna računica koja odbacuje rasprave o nedjelima isključivo na temelju talenta osobe koja ih čini. Novinar Gay Talese bio je izravniji u komentaru Anthonyja Rappa, glumca koji je za zlostavljanje optužio Kevina Spaceyja. “Mrzim glumca koji je uništio karijeru tog tipa”, rekao je.

U međuvremenu, redatelji opravdavaju zlostavljanje žena kao hrabar umjetnički izbor. Bernardo Bertolucci, redatelj “Posljednjeg tanga u Parizu”, pohvalio se odlukom da ne obavijestiti svoju glavnu glumicu, Mariu Schneider, o svim detaljima zloglasnog prizora silovanja, jer je “htio njezinu reakciju kao djevojke, a ne kao glumice”.

“Osjećala sam se poniženo i, iskreno, osjećala sam se malo silovanom”, rekla je Schneider za to iskustvo.

Redatelj Lars von Trier integrirao je mizoginiju u svoju personu, uživao je u vrijeđanju glumica i prodavao priče časopisima kao uzbudljiv dokaz svoje transgresivne briljantnosti. Umjetnik, slavljen zbog čvrstog nadzora nad svim aspektima filma, samo si je podizao reputaciju hvalisajući se svojom kontrolom nad ženama.

U međuvremenu, zabavna industrija djeluje prilično zainteresirana za povezivanje umjetnosti i umjetnika sve dok to povećava broj prodanih kinoulaznica. Da Hollywood ne zanima prodaja ljudi koji stoje iza umjetnosti, ne bi se prenosila dodjela Oscara. Zvijezde i brokeri moći su hvaljeni zbog svog doprinosa društvu. Čak i dok su optuženi za uznemiravanje, holivudski su muškarci dobrim djelima pokušali umanjiti optužbe. Gospodin Spacey je cinično odabrao ovaj trenutak kako bi se autao, u pokušaju da optužbe o zlostavljanju pretvori u toplu priču o autanju. Gospodin Weinstein reagirao je na optužbe desetaka žena navodeći svoje velikodušne doprinose fondu stipendija za redateljice. Bill Cosby je vrlo rado umiješao svoju umjetnost u privatni život kada je izveo geg prilikom izlaska iz sudnice za vrijeme suđenja za seksualno zlostavljanje.

Louis C.K., jedan od danas najcjenjenijih komičara, izgradio je javnu personu koja istodobno kapitalizira na pohvalama provokativnog autora i holivudskog dobročinitelja. Hvaljen je i kao feministička ikona. U nezaboravnom trenutku u svojoj komediji za HBO iz 2013., “Oh My God”, pita: “Kako to da žene i dalje ulaze u veze s muškarcima, kada uzmete u obzir činjenicu da nema veće prijetnje za žene od muškaraca? Mi smo glavna prijetnja ženama!”. Glavni je motiv jegove stand-up točke masturbacija, uz uvide u pitanje moći i pristanka, pozicionirajući ga kao nekakvog etičkog pervertita, štrebersku verziju popularnog seks-pozitivnog feminista.

Istodobno je izgradio alternativne verzije sebe – kao u FX showu “Louie” – isprobao je identitet staroga perverznjaka, silovatelja i egzibicionističkog masturbatora. Također je u svojim nastupima bio i žrtva sličnih zločina: bio je prisiljen izvoditi oralni seks i analno ga je, dok je vrištao, silovala prijateljica Pamela. U svakom slučaju, svaki se put brzo oporavi, baš kao i Pamela, koju je, uz udarce i vrisku, pokušao odvući u krevet. Te su epizode nagrađene kao parodija rodne politike, a njihova je percepcija bila okružena aktualnim raspravama oko pristanka.

Ove scene danas izgledaju drukčije. Ono što je nekoć izgledalo kao kreativna provokacija, danas se čini kao opravdanje moralnog svemira u kojem su žene suučesnice u seksualnom nasilju, i gdje prisila na seks jednostavno generira pristanak.

Muškarci poput Louisa C.K. možda su kreatori umjetnosti, ali oni je istovremeno i razaraju. Rušili su ambicije žena i, u nekim slučajevima, mladića, čak i dječaka, oduzimajući im mogućnost za uspjeh. Komičarke Dana Min Goodman i Julia Wolov izjavile su da ih je, nakon što je Louis C.K. masturbirao pred njima na umjetničkom festivalu 2002. godine, bilo strah za vlastite karijere. Dok se Louis C.K. osjećao dovoljno slobodnim da se svojim ponašanjem pohvali kroz komediju – u jednoj sceni nastupa, Pamela ga moli da ne počne masturbirati pred njom – žene se ušutkava. Iskoristio ih je, a zatim je preuzeo vlasništvo nad iskustvom.

Druga izvođačica, Abby Schachner, izjavila je da ju je njezin neprimjeren susret s Louisom C.K. obeshrabrilo da se nastavi baviti komedijom. On je tim povodom objavio ispriku: “Imao sam moć nad tim ženama, jer su mi se divile. I tu sam moć neodgovorno iskoristio. Djela muških umjetnika trebalo bi vrednovati i kroz puteve koje su zatvorili za druge umjetnike_ce.

Umjesto da razmatramo mogućnosti razdvajanja umjetnosti od umjetnika, možda bismo mogli_e razmišljati o nemogućnosti razdvajanja umjetnika od industrije. Louis C.K. nije samo komičar, već i redatelj, osoba s utjecajem i onaj koji donosi odluke, čiji se doseg proširio daleko iznad idiosinkratičkih projekata. Film je umjetnost, ali i posao, iako možda nema infrastrukturu ljudskih resursa korporativne Amerike. Nitko to ne daje do znanja poput g. Weinsteina, koji je optužen za korupciju umjetničkog procesa kako bi iskoristio žene čak i kad je njegov film bio u ozbiljnoj utrci za nagradu Oscar.

Oni pogođeni izgubljenim prilikama u posljednjih nekoliko tjedana, trebali bi znati da je izbor glumaca i glumica uvijek ekonomska odluka. Nakon što je Ridley Scott odlučio izrezati gospodina Spaceyja iz svog već završenog filma “Sav novac svijeta” i snimiti scene s Christopherom Plummerom, The Associated Press je izvijestio da je gospodin Plummer zapravo bio prvi izbor gospodina Scotta za ulogu. Studio je, međutim, zahtijevao poznatijeg glumca – sve dok to poznato ime nije postalo prerizično.

Običaj tretiranja umjetnika kao transcendentnih kreatora, a ne kao igrača u ekonomskom sustavu, služi da ih zaštiti od tipičnih očekivanja na radnim mjestima. I na isti način na koji tvrtke koje proizvode tenisice ili tehnologiju nastoje skrenuti pažnju potrošača od nezgodnih i problematičnih proizvodnih procesa plasiranjem poželjnih proizvoda, tako Hollywood poslužuje spektakle kojima žele prikriti uvjete u kojima se proizvode.

Mnogi od tih djela čine potrošače sudionicima u perspektivi zlostavljača. Čak je i usputna objektifikacija, recimo, serija “Rush Hour” Brett Ratnera – često otpisivana kao bezazlena maštarija – konstruirana da potiče želju muškarca nad ženskim životima. Neke od takvih scena pišu redatelji i producenti koji traže priliku da glumice stavljaju u ranjive pozicije, kao kada je James Toback – redatelj psihoseksualnih filmova poput “Dva dečka i djevojka” – naložio Selmi Blair da se svuče u njegovoj hotelskoj sobi pod izgovorom da je na audiciji za ulogu.

Što ćemo s tim ljudima? Ideja da zlostavljači koji ostanu na pozicijama vlasti trebaju biti razriješeni kako bi spriječili daljnje zlouporabe, čini se nekontroverznom. Što se tiče umjetnosti, prilikom procjenje možemo uzeti u obzir i način na koji je učinjena.

Ovaj je razgovor često neportebno postavljen kao “ili-ili”: koga podržavamo, a koga odbacujemo zauvijek? HBO je prekinuo veze s Louisom C.K. Na prvi pogled, to je mudar potez, ali na drugi se čini kontraproduktivnim. Komedija Louisa C.K. artefakt je njegove umjetnosti i njegove samoopravdavajuće ličnosti. Neki_e gledatelji_ce možda ne žele iznova vidjeti njegovo lice na televiziji, ali neki_e bi mogli_e pronaći prosvjetljenje gledajući njegov rad iz nove perspektive.

Ništa od ovoga ne znači da nikada nije vrijedno razmotriti umjetničko djelo pod njegovim uvjetima ili da biografske pojedinosti nužno prosvjetljuju. Mnogi osobni životi jednostavno su dosadni a politički korektna djela mogu biti vrlo loša. No inzistiranje da su umjetnost i privatni život uvijek odvojeni djeluje sumnjivo. Neki_e zagovornici_e ovog pristupa zabrinuti_e su da biografija može pokvariti naše razumijevanje umjetnosti. No, žene i druga marginalizirana publika već su navikle upravljati kognitivnom disonancom pronalaženja značenja u umjetnosti koja nas ignorira, ili još gore.

Povezivanje umjetnosti i zlostavljanja može nam pomoći da jasnije vidimo radove, razumijemo ih u svojoj složenosti i povezujemo ih s našim stvarnim životima i iskustvima – čak i ako su ta iskustva negativna. U tom svjetlu, neki aspekti umjetnosti mogu izgledati impresivnije. Činjenica da su Selma Blair ili Lupita Nyong’o bile zlostavljane kroz svoje karijere, čini njihove izvedbe još izvanrednijima. Ako razumijevanje uvjeta pod kojima je stvoreno doista pokvari doživljaj umjetničkog djela, možda se ipak ne radi o tako izuzetnom umjetniku.

Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević

Saudijska Arabija priprema kazne za seksualno uznemiravanje

Posted on by sdadmin

Saudijska Arabija priprema prijedlog zakona za zabranu seksualnog napastovanja, potez kojeg su aktivisti/kinje nazvali “paradigmatskim” u ovoj duboko konzervativnoj islamskoj državi, koja bi kroz nekoliko tjedana trebala ukinuti zabranu vožnje automobila za žene.

Vijeće Shura, utjecajno savjetodavno tijelo, odobrilo je nacrt zakona kojim bi se uvela kazna do pet godina zatvora i 300.000 saudijskih rijala (oko 80.000 dolara) za uznemiravanje, rekla je članica Vijeća Lina Almaeena.

Almaeena navodi kako je odobrenje Vijeća, koje nema legislativnu moć, no može predlagati zakone kralju i kabinetu, došlo u vrlo važnom trenutku kada žene postaju vidljivije na ulicama i u javnom prostoru. “Osjećam olakšanje. Kazna je vrlo jasna, ljudi je neće uzeti olako”, rekla je, dodajući da će novi zakon pokriti i verbalno i online uznemiravanje.

Odluka da se zabrana vožnje za žene odbaci slavljena je kao dokaz novih, progresivnih trendova u Saudijskoj Arabiji. Međutim, aktivisti/kinje za ljudska prava pozvali su na oprez nakon što je uhićeno gotovo desetak aktivista/kinja, od kojih su većinom žene koje su tražile veće slobode.

Suad Abu-Dayyeh, stručnjak za Bliski Istok u globalnoj organizaciji Equality Now, navodi da je nacrt zakona dobrodošao korak unaprijed, no izrazio je zabrinutost zbog nedavnih napada na aktiviste/kinje za ženska prava. “Postoji kontradikcija između djela i riječi”, dodao je.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org