Inicijativa ‘Narod odlučuje’ u Zadru netransparentno prikuplja potpise za referendum

KSS Antifjaka upozorava na netransparentne prakse u kontekstu prikupljanja potpisa za referendum od strane inicijative “Narod odlučuje” koja za cilj ima postići odbacivanje Istanbulske konvencije. Prema KSS-u Antifjaka, prikupljanje potpisa u Zadru se odvijalo na za to neprijavljenim lokacijama. Sistematizirane dokazne materijale zaprimljene od strane KSS-a Antifjaka u obliku fotografija i članaka koje krši inicijativa Narod odlučuje za vrijeme prikupljanja potpisa prenosimo u cijelosti:

Naime, prema članku 8. c Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave stoji:

“Izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma može se odražavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (grada ili općine). Organizacijski odbor je dužan prijaviti mjesta na kojima će se održavati izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma policijskoj upravi na čijem se području izjašnjavanje održava, pet dana prije početka izjašnjavanja.”

Potom članak 8. d istog zakona:

“Mjesta na kojima će se održavati izjašnjavanje moraju biti označena i uočljiva s tim da njihovo označavanje ne smije sadržavati državna obilježja.”

S obzirom na navedene zakone, evidentirali smo višestruko kršenje ovog zakona.

{slika}

{slika}

{slika}

Prijavljene lokacije u Gradu Zadru, kako je oglašeno na stranicama inicijative “Narod odlučuje” su: Narodni trg, Obala kneza Branimira 17, kod Arheološkog muzeja – Široka ulica (Kalelarga), Trg Petra Zoranića 7, Relja ispred pošte – Zrinsko-frankopanska 8, Relja – Superkonzum – Ulica Stjepana Radića, ispred bolnice te ispred većine crkava prije i poslije mise.

Kao što se može vidjeti, prvo sakupljaju potpise na za to neprijavljenim lokacijama. Drugo, slika čovjeka koji je privukao stol od kafića i na to stavio papir za potpise niti je na prijavljenoj lokaciji, niti je za štandom niti ima mjesto za prikupljanje potpisa označeno i uočljivo.

Također, spomenule bismo i zabrinutost zbog izlaganja malodobne djece u političke svrhe i korištenje djece za emocionalnu manipulaciju građankama i građanima.

Nadovezujući se na već rečeno dana 25. svibnja, 2018 prikupljanje potpisa se odvijalo ispred jedne od zgrada Sveučilišta u Zadru na adresi Mihovila Pavlinovića bb. Nakon što je Sveučilište u Zadru saznalo za to reagiralo je pravovremeno i naložilo mu je da napusti prostore ispred Sveučilišta te se dotični mladić koji je skupljao potpise premjestio u istu ulicu na nogostup, blokirajući prolaz svim građanima i građankama izloživši ih direktno opasnosti u prometu, jer jedini način za zaobići štand je bio spustiti se na cestu gdje automobili voze. Time je ograničio i kretanje osoba s invaliditetom. PU Zadarska je reagirala na poziv i očevidom utvrdila da se krši zakon nakon čega se mladić udaljio s lokacije.

{slika}

Iz KSS-a Antifjaka navode da su se glede navedenog prikupljanja potpisa obratile Prvoj policijskoj postaji Zadar gdje su rekli da to nije u njihovoj nadležnosti te ih uputili Upravi grada Zadra, točnije Odsjeku za komunalno redarstvo iz kojeg su potom upućene na Odjel za gospodarenje gradskom imovinom od kojeg, niti nakon višestrukih poziva, nisu dobile odgovor.

KSS Antifjaka ovim putem nastoji skrenuti pozornost na nedosljednosti u procesu prikupljanja potpisa kao i na izostanak reakcije odgovornih institucija na iste. Navedene radnje netransparentne su i neprihvatljive, a nemogućnost odgovora na iste ostalim građanima/kama uskraćuje građansko pravo na slobodu u naizgled demokratsko uređenoj državi.

{slika}

Gerilska akcija: Maknite krunice s moje vunice!

Anonimne aktivistkinje iz primorsko-goranskog podneblja u noći su s 27. na 28. svibnja provele gerilsku akciju lijepljenja poruka kojima se ukazuje na nedopustivost miješanja klera u reproduktivno zdravlje žena. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Irska je u petak, 25. svibnja, izglasala povlačenje 8. amandmana iz Ustava, amandmana koji je stavljao život fetusa ispred života majke, odnosno “štitio život od začeća”, radi čega su žene umirale, kod većih malformacija fetusa bile primorane iznositi trudnoću do kraja, čime su ugrožavani njihovi životi, i ostavljene trajne traume, te su mnoge putovale u druge zemlje kako bi napravile prekide trudnoće na zahtjev i zaštitile vlastito zdravlje kad to već nisu mogle u zemlji u kojoj žive. Dvotrećinskom većinom glasova Irkinje i Irci su dali do znanja da treba legalizirati pobačaj i sada je na premijeru Leu Varadkaru da ispuni predizborno obećanje i legalizira pobačaj do 12. tjedna trudnoće, uz mogućnost produženja roka u slučaju silovanja, većih malformacija ploda i incesta. 

Hrvatska neokonzervativna aktivistkinja pružila je podršku irskom anti-choice pokretu, tvrdeći da je osmi amandman “blago na kojem im mnoge zemlje zavide”. Svjedočimo rastu nereguliranog priziva savjesti, kao i pritiska na žene da je “njihova dužnost rađati i poboljšati hrvatsku demografsku sliku”, što dovodi do stigmatizacije žena i nepovoljne klime u društvu koja više cijeni zigote, embrije i fetuse od života žena i rođene djece.

{slika}

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana akcije za zaštitu ženskog zdravlja, anonimne feministkinje iz primorsko-goranskog podneblja izvele su noćnu akciju kako bi ponovno ukazale na činjenicu da su reproduktivna prava žena neotuđiva i neodvojiva od ljudskih prava. Želimo naglasiti da ne dozvoljavamo da naša tijela budu regulirana katoličkim doktrinama. Imamo pravo na izbor! Imamo pravo na budućnost! Odbijamo dozvoliti da nam se nametne teška i dugotrajna borba koju su vodile Irkinje! 

Pobačaj mora biti dostupan i legalan! Maknite krunice s moje vunice! 

Kućanske radnice i poljoprivrednice kažu #MeToo

June Barrett ponosna je na svoj posao njegovateljice. No, kao i mnoge žene koje rade na sličnim poslovima, Barrett je često bila meta seksualnog uznemiravanja.

“Prvi put kad sam doživjela seksualno uznemiravanje kao njegovateljica, osjećala sam da se nemam kome obratiti”, kaže Barrett. “U to sam vrijeme morala platiti liječenje. Morala sam platiti stanarinu. Morala sam kupiti hranu. Nisam imala povjerenja u agenciju za koju sam radila, a nisam si mogla priuštiti da izgubim posao”.

Barrett nije jedina s takvim iskustvom. Žene koje se brinu za djecu, čiste kuće i ubiru usjeve, uglavnom su bez pravne zaštite od seksualnih napada i uznemiravanja. Ali njihova je situacija jednaka onoj s kojom se suočavaju holivudske glumice i druge zaposlene žene koje su pokrenule #MeToo, vjerojatno najznačajniji društveni pokret u proteklih nekoliko godina.

Problem je kompleksan. U istraživanju koje je u listopadu provela agencija Gallup, 42 posto žena je izjavilo da su bile seksualno uznemiravane. Prema analizi koju je Jocelyn Frye provela na neobjavljenim podacima Savezne Komisije za jednakost zapošljavanja, čini se da se seksualno uznemiravanje događa češće u industrijama u kojima dominiraju radnici_e s niskim plaćama, a posebno su ranjive pripadnice manjina.

Za razliku od glumica, radnica u uredu i rukovoditeljica, rad i radni uvjeti milijuna domaćica, hotelskih spremačica i poljoprivrednih radnica gotovo da su nevidljivi jer često rade same – i obično se nemaju kamo obratiti za pomoć. Žele li prijaviti uznemiravanje ili napad, suočavaju se s kompliciranim pravnim postupkom. Taj proces može biti još teži za migrantkinje ili radnice s niskim prihodima koje slabo govore engleski jezik.

To znači da zlostavljači obično prođu nekažnjeno. Kako bi pomogle promjeniti tu strašnu činjenicu, više od stotinu kućanskih radnica i poljoprivrednica susrelo se s članovima američkog Kongresa 24. travnja povodom Mjeseca svjesnosti o seksualnom zlostavljanju. Na sastanku su tražile pravila koja će omogućiti svim ženama ostanak na radnim mjestima, bilo da se radi o filmskom setu, poljoprivredi ili domu.

Takozvani Dan nezaustavljive akcije predvodio su Nacionalni savez kućanskih radnica (NDWA) i Alianza Nacional de Campesinas. Rad tih organizacija prepoznat je na crvenom tepihu tijekom nedavne svečanosti dodjele Zlatnih globusa.

“Važno je vidljivim učiniti seksualno uznemiravanje poljoprivrednica i kućanskih radnica, kao i drugih radnica koje se suočavaju s ovim problemom”, izjavila je Mily Treviño-Sauceda, potpredsjednica Alianza de Campesinas. “Želimo se udružiti s mnogim drugim industrijama u borbi za pravdu za sve. Koristit ćemo moć kolektiva da vršimo pritisak sve dok ne stvorimo kulturne promjene potrebne za sigurno I pravedno okruženje za radnice”.

Zahtjevi radnica su:

Zatvaranje rupa u zakonu, kako bi se zlostavljanje na radnom mjestu smatralo nezakonitim.

Jednostavnije i sigurnije prijavljivanje seksualnog uznemiravanja.

Financiranje kulturno i jezično odgovarajućih resursa za radnice koje žele prijaviti zlostavljanje.

Osigurati da poljoprivredne i kućanske radnice budu zaštićene zakonima protiv seksualnog uznemiravanja i odmazde.

“Iako su mnoge od nas podržale #MeToo, znamo da nisu sve radnice zaštićene od seksualnog nasilja”, izjavila je Ai-jen Poo, direktorica Nacionalnog saveza za kućanske radnice. “Postoje milijuni poljoprivrednica, dadilja, spremačica i domaćica koje nama ostalima omogućuju da idemo na posao I zarađujemo, znajući da su naši domovi i obitelji u dobrim rukama. To je jedan od najvažnijih poslova koji na životu održava cijelu naciju. Ipak, ove se žene neprekidno suočavaju sa sustavnim isključenjem od zaštite radničkih prava”.

Etelbina Hauser, čistačica i domaćica, članica je Nacionalnog udruženja kućanskih radnica (NDWA) “Sanjamo u crnom” iz Seattlea. Doselila je iz Hondurasa prije 18 godina da bi svojoj djeci, četiri kćeri i trojici sinova, pružila bolju kvalitetu života i obrazovanje.

Kao domaćica, Hauser je doživjela seksualno uznemiravanje u svim gradovima u kojima je radila, uključujući New York, Denver i Seattle. Ta su iskustva za nju bila osobito bolna jer je u djetinjstvu doživjela seksualno zlostavljanje.

“Seksualno uznemiravanje je posve uobičajeno iskustvo za radnice, jer društvo i dalje ne vrednuje naš rad”, kaže Hauser. “Živjele smo u sjeni društva, što naša radna mjesta čini nesigurnima. Imala sam situacije u kojima me poslodavac pozvao da mu očistim kuću, ali tijekom intervjua, eksplicitno je tražio seksualne usluge”.

Ipak, Hauser se nada.

“Ipak vidim svjetlo na kraju tunela, gdje se prepoznaje važnost našega rada”, kaže ona.

Osam država donijelo je Zakon o pravima kućanskih radnika_ca, koji pruža zaštitu od seksualnog uznemiravanja. No, u 42 države, radnici se suočavaju s ozbiljnim preprekama žele li podnijeti optužnice zbog seksualnog uznemiravanja.

Oporba je ušutkana. Prigovori na napore radnica uključuju zabrinutost da bi takvi zakoni mogli povećati cijenu skrbi za djecu ili osobe s invaliditetom.

No, Barrett, predvodnica kućanskih radnica, s NDWA i Miami radničkog centra, kaže da je vrijeme za rušenje barijera.

“Kao žene u tim djelatnostima, mi smo one koje brinu za vaše obitelji”, kaže ona. “Uzgajamo hranu koju stavljate na stol. Kada dođem do Washingtona, želim da zakonodavci obrate pažnju: Svi radnici, u svakoj industriji, zaslužuju sigurno i dostojanstveno radno mjesto.

 

GOOD inicijativa – godišnjica Hrvatska može bolje

Ususret obilježavanju godišnjice dvaju prosvjeda pod nazivom “Hrvatska može bolje” 2016. i 2017. godine, GOOD inicijativa sa suradnicima organizira konferenciju OBRAZOVNA REFORMA KOJA PODRŽAVA GRAĐANSKU ODGOVORNOST I AKTIVNOST – PUT ILI STRANPUTICA? na kojoj će se raspravljati o tome što se danas događa s reformom obrazovanja. Konferencija će se održati 28. svibnja 2018. u Zagrebu u Novinarskom domu (Perkovčeva 2).

Na konferenciji će se postaviti pitanje može li se smjer trenutnih promjena u obrazovanju vratiti na put koji je zacrtala Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, odnosno plan Cjelovite kurikularne reforme, za koju su prosvjedovali deseci tisuća građana/ki. Također, predstavit će se lokalne inicijative uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja te otvoriti pitanje uloge roditelja u uspostavi demokratske škole.

Na panelima će sudjelovati Boris Jokić, bivši voditelj Cjelovite kurikularne reforme, Neven Budak, bivši voditelj Posebnog stručnog povjerenstva za praćenje i provedbu SOZT, Ana Tuškan, Sindikat hrvatskih učitelja, predstavnici/e GOOD inicijative, a pozvani su i predstavnici/e Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Drugi panel će biti posvećen uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti. Uvodno će nas s aktualnostima vezanim uz provedbu građanskog odgoja i obrazovanja upoznati izv. prof. Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti, a nakon toga će predstavnici Grada Rijeke prezentirati riječki model provedbe. Sudionici iz ostalih sredina koje planiraju uvođenje kao što su Osijek, Sisak i istarska županija, prezentirat će svoje planove.

Preliminarni program 

Ponedjeljak, 28.5.2018. od 10.30.

Novinarski dom, Perkovčeva 2, Zagreb

 

10:30 – 12:00 Gdje smo s obrazovnom reformom?

Panel posvećen obrazovnoj reformi – aktivnosti koje su provedene i koje se planiraju.

Boris Jokić, bivši voditelj Cjelovite kurikularne reforme

Neven Budak, bivši voditelj Posebnog stručnog povjerenstva za praćenje i provedbu SOZT

Ana Tuškan, Sindikat hrvatskih učitelja

Eli Pijaca Plavšić, GOOD inicijativa

Predstavnik/ca MZO-a (tbc).

Rasprava

Facilitacija: Dora Kršul.

 

 

12:30 – 14:00 Građanski odgoj i obrazovanje

Gdje smo danas s građanskim odgojem i obrazovanjem? Izv. prof. Berto Šalaj

Dobre lokalne prakse uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja

Iskustva iz Rijeke;

Planovi širenja – Sisak, Osijek, Istarska županija. Primorsko – goranska županija (tbc).

Facilitacija: Martina Horvat.

 

 

16:00 – 17:30 Suradnja roditelja i škola u demokratizaciji škola i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja (GOO)

Uvodni prikaz akcijskog istraživanja stavova roditelja o GOO-u i sudjelovanju roditelja u radu škola – Dražen Hoffman, student Mirovnih studija, GONG

Osvrt na mogućnosti participacije roditelja i iskustva u radu sa školama – Eli Pijaca Plavšić, GOOD Inicijativa, Forum za slobodu odgoja

Rasprava

Facilitacija: Lovorka Bačić.

Knjige autorica koje moramo pročitati

Prema istraživanju britanskog bloga Bibliobio spisateljice predstavljaju samo 30% prijevoda na engleski jezik. Vlasnica bloga ističe da spisateljice imaju znatno manje šanse da će biti primijećene od strane velikih nakladničkih kuća i još manje šanse da će im knjige biti poslane na pregled. Prevoditelji i prevoditeljice oblikuju ukus publike i omogućavaju dostupnost književnih djela na materinjim jezicima. Predstavljamo vam nekoliko značajnih autorica prevedenih na naš jezik. Ovaj popis nikako nije konačan već nudi popis djela nešto poznatijih i nešto manje poznatijih spisateljica različitog porijekla i stila pisanja.

1. Elena Ferrante (Napuljska tetralogija; Dani Zaborava)

Elena Ferrante je talijanska spisateljica nepoznatog identiteta koja je dospjela na top-listu listu najčitanijih autora/ica prvim dijelom Napuljske tetralogije “Moja genijalna prijateljica.” Ekranizacija Napuljske tetralogije je u pripremi, a njezini romani  Uznemirujuća ljubav (L’amore molesto) i  Dani zaborava već su ekranizirani. Ferrante je proglašena jednom od najvažnijih svjetskih autorica našeg doba. O kompleksnom prikazu ženskog prijateljstva u Napuljskoj teatrologiji već smo pisale ranije.

2. Simone de Beauvoir (Drugi spol)

{slika}

Jedna od najznačajnijih spisateljica 20og stoljeća, u knjizi koja se smatra temeljem rodnih studija, preispituje identitet i drugost žene kroz prizmu egzisentcijalizma istražujući biološke, psihoanalističke i marksističke perspektive.  Njezina najpoznatija rečenica: “Ženom se ne rađa, ženom se postaje” prvi put u povijesti razdvaja pojmove “spola” i “roda”. Knjiga je prevedena na četrdeset jezika. Ponovno pročitajte intervju našom prevoditeljicom hrvatskoj izdanja Mirnom Šimat.

3. Margaret Atwood (Sluškinjina priča)

Knjiga i autorica za koju malo tko nije čuo, zahvaljujući ekranizaciji HBO-a, trenutno u jeku druge sezone koja doduše nadilazi knjigu. Bez obzira pratite li seriju ili ne, ova knjiga će vas osvojiti jednostavnim jezikom i brutalnim opisom novog, vrlog svijeta u kojem su radikalni fundamentalisti pobijedili i pretvorili žene u posude za rađanje.  O važnosti i aktualnosti ovog distopijskog romana pisale smo ranije.

4. Sarah Waters (Noćna straža; Mali Stranac; Varalice)

Sarah Waters poznata je po svojim meta-povijesnim romanima u kojima opisuje lezbijsku ljubav u viktorijansko i poslijeratno doba. Noćna straža je četvrti roman koji je ekraniziran, sama Waters je sudjelovala u kampanji “It gets better” engleske LGBT organizacije Stonewall.

5. Ursula le Guin (Ljudi bez ičega)

Jedan od najpoznatijih, višestruko nagrađivanih, znanstveno-fantastičnih romana, u originalnom nazivu “The dispossesed.” Le Guin će vas uvući u utopijski svijet u kojem vlada anarhizam, anti-kapitalizam i feminizam ali ne bez mana, što ga čini samo još stvarnijim.

6. Elif Shafak (Kopile Istanbula)

Roman u kojem prevladavaju žene protkan pričom o dva naroda, turskom i armenskom, i dvjema obiteljima povezanim tajnom iz prošlosti. Shafak u romanu otvoreno tematizira pobačaj, silovanje i žensku buntovnost, zbog čega je zamalo završila u zatvoru pod optužbom da je uvrijedila turski nacionalni identitet.

7. Magda Szabo (Vrata)

Neobično prijateljstvo i međusobna ovisnost udate književnice i njezine kućne pomoćnice obilježeno kontekstom poslijeratne Mađarske. Roman tematizira odnose moći i socijalno-ekonomske hijerarhije kroz prizmu odnosa dvije žene. Roman je objavljen 1987. godine, a ekranizacija je uslijedila 2012. godine od strane mađarskog oskarovca Istvana Szabo, s Helen Mirren u glavnoj ulozi.

8. Xinran (Dobre kineske žene: skriveni glasovi)

Xinran je novinarka i književnica koja je osamdesetih godina u Kini vodila emisiju “Riječi na noćnom povjetarcu” iz koje je nastala ova knjiga. Petnaest različitih priča o kineskim ženama koje su podijelile svoje životne priče s autoricom. Priče koje vas nikako neće ostaviti ravnodušnima.

9. Erica Jong (Strah od Letenja)

{slika}

Strah od letenja je poznati feministički klasik iz 70ih godina, koji se bavi svevremenskom temom ženskog identiteta i ovisnosti/neovisnosti u pogledu veza i ljubavi uz neponovljivi glavni lik Isadore Wing. Budući da se roman otvoreno bavim seksom i ženskom seksualnošću (doduše iz heteronormativne perspektive) Jong su nazivali “ženskim Henry Millerom” i “kraljicom seksa” ali Strah od letenja zadire u teme šire od seksa poput psihoanalize, obiteljskih odnosa te židovskog identiteta.

10. Jeannette Winterson (Naranče nisu jedino voće)

Majka koja je kršćanska fanatkinja i kćer koja otkriva svoju lezbijsku seksualnost. Knjiga koja će svakako ostaviti podvojene reakcije zbog svog povremeno teško shvatljivog sanjarskog stila ali junakinja koja se bori sa odrastanjem u zadrtoj kršćanskoj sredini mogla bi rezonirati s mnogima od nas zbog aktualne teme religijskog fanatizma.

11. Chimamanda Ngozi Adichie (Amerikana)

Nagrađivana nigerijska spisateljica u svom nagrađivanom romanu kroz priču mladog para oslikava život u poslijeratnoj Nigeriji, ali i u SAD-u i Velikoj Britaniji.

12. Hawkins Paula (Djevojka u vlaku)

{slika}

Roman poznat po istoimenoj ekranizaciji sa Emily Blunt i Justinom Therouxom u glavnim ulogama. Sama knjiga svakako spretnije plete priču od filma u kojoj se obrađuju teme poput alkoholizma, obiteljskog nasilja i traume. 

13. Esi Edugyan (Blues miješane krvi)

Nagrađivani roman kanadske spisateljice ghanskog porijekla opisuje jazz glazbenike u Berlinu i Parizu 30ih godina prošlog stoljeća i pitanjima rase tijekom nacističkog uspona.

14. Anita Nair (Ženski kupe)

U ženskom kupeu, odvojenom djelu vlaka za žene u Indiji kakvi su donedavno postojali, glavna junakinja Akhila upoznaje životne priče svojih suputnica uz koje raspliće i svoju vlastitu. Društvena očekivanja i uvjetovanja, razočaranja u ljubav i brak te ženska snaga solidarnosti oblikuju ovaj roman koji ostavlja okus optimizma na kraju čitanja.

15. Cheryl Strayed (Divljina:putovanje života na Stazi pacifičkih vrhova)

Još jedan roman poznat po istoimenoj ekranizaciji, sa Reese Witherspoon u glavnoj ulozi. Glavna junakinja planinari Stazom pacističkih vrhova kako bi pronašla sebe i raskrstila sa prošlim životom koji je uključivao propali brak i uzimanje heroina. Najdirljiviji element romana je svakako odnos junakinje i njezine pokojne majke.

16. Assia Djebar (Beskrajan je zatvor)

Jedna od najpoznatijih suvremenih arapskih spisateljica tematizira zatvor kojeg svatko nosi u sebi kroz osobne pripovijesti arapskih žena Magreba od rimskih vremena do danas, nastojeći čitateljima/icama prenijeti njihov osjećajni i misaoni svijet.

17. Joanne Harris (Čokolada; Otimači plaže; Kupinovo vino)

Spisateljica koja je svjetsku slavu ostvarila ekranizacijom romana Čokolada, sa Juliette Binoche i Johnny Deppom u glavnim ulogama. Ostali romani također su obavijeni magijom svojstvenoj Harrisinom stilu kao i opisi pripreme hrane, mirisa i začina koji se provlače kroz sve njezine romane.

18. Asli Erdogan (Čudesni mandarin)

{slika}

Erdogan je turska spisateljica koja je uvrštena na listu 50 pisaca i spisateljica koje će obilježiti 21. stoljeće. Knjiga Čudesni mandarin zbirka je poetski intoniranih proznih tekstova u kojima dominiraju ljubavne teme i teme dezintegriranog identiteta.

19. Ayfer Tunç (Noć zelene čarobnice)

Još jedna nagrađivana turska spisateljica koja u svojem romanu Noć zelene čarobnice tematizira bol mlade žene i želju za osvetom, ali i iskupljenjem te potragu za ljubavlju.

20. Rachel Kushner (Bacači plamena)

To što je posljednja na ovom popisu nikako ne znači da je najmanje značajna, ovaj roman suvremene američke spisateljice na intrigantan i inteligentan način propituje vezu između osobnog i političkog. Također, glavna junakinja zove se Reno, umjetnica je i vozi bijesne motore.

Priče žena promijenile su Irsku – dvotrećinskom većinom glasova legaliziran je pobačaj

Irkinje su izborile pravo na legalan pobačaj, pravo na odlučivanje o vlastitim tijelima i životima. 66,4 posto Irkinja i Iraca reklo je DA za opoziv Osmog amandmana, koji izjednačava pravo majke i fetusa na život, odnosno propisuje zaštitu života od začeća. Za očuvanje amandmana glasovalo je 33,6 posto stanovništva.

Odaziv je bio visok – 1,429,981 ljudi izašlo je na referendum, što je 64,13 posto stanovništva. Više nego na parlamentarnim izborima 2016. i više nego prije 3 godine, kada se 61 posto Iraca i Irkinja odazvalo na referendum kojim su na koncu legalizirani LGBT brakovi. Od ukupno 40 irskih okruga, 39 je glasalo DA – Donegal je jedini okrug gdje je 51,9 posto stanovništva zaokružilo NE.

{slika}


“MOJE ‘ZA’ BILO JE ZA TEBE”

Savita Halanppanavar postala je simbol borbe za legalan pobačaj. Savita je 2012. godine u 17. tjednu trudnoće primljena u bolnicu. Imala je spontani pobačaj, ali liječnici nisu htjeli intervenirati jer je srce fetusa i dalje kucalo. Dobila je sepsu i na koncu preminula. Nakon njezine smrti rasprava u Irskoj se intenzivirala, a njezina obitelj sudjelovala je u aktualnoj kampanji za opoziv Osmog amandmana. Ponavljali su – ne dopustite da se ponavlja sudbina naše kćeri.

Cijeli dan mnoštvo ljudi ostavljalo je poruke na njoj posvećenom muralu u dublinskoj četvrti Portobello. Karolina Więckiewicz, aktivistkinja iz Poljske bliska hrvatskom feminističkom pokretu, koja je službene rezultate referenduma dočekala u Dublinu, opisala nam je atmosferu:

“Otišla sam danas do murala za Savitu. Nisam bila jedina. Ljudi su dolazili i ostavljali poruke poput ‘moje DA bilo je za tebe’, ‘nikada više’ i ‘trebala si s nama ovo dočekati’. Čekamo službene rezultate ispred dvorca u Dublinu. Mnogo je ljudi ovdje. Irkinje su dugo ovo čekale, aktivistkinje su se dugo za ovo borile. Poručuju – više nismo ovisne, a feministički je željeti još više!”, rekla nam je.

{slika}


ŠTO NAKON IZBORENE POBJEDE?

Irska je do današnjeg dana bila zemlja s najstrožim zakonom o pobačaju u Europi. Podsjećamo – Osmi amandman Irkinje je prisiljavao da rode čak i u slučajevima silovanja, incesta ili malformacije ploda. Iznimka u slučaju ugroženosti života žene uvedena je tek 2013. godine. Tek 1992. presudom Vrhovnog suda mogle su tražiti odlazak iz zemlje radi pobačaja. Kazna za pobačaj ili obavljanje pobačaja je 14 godina zatvora.

Na premijeru Leu Varadkaru sada je da ispuni predizborno obećanje – legalizaciju pobačaja do 12. tjedna trudnoće uz produljeni rok u slučaju silovanja, incesta i većih malformacija fetusa. Najavio je da će prijedlog zakona o pobačaju biti gotov do kraja godine. Ipak, Guardian piše da nova legislativa podrazumijeva i trodnevni ‘moratorij’ na odluku uoči samog zahvata, a medicinsko osoblje će moći uložiti priziv savjesti. Možemo samo pretpostaviti da su aktivistkinje na to mislile kada su poručile da je feministički željeti više. Pogotovo sada kada imaju političku snagu.

Nije samo priča Savite Halanppanavar promijenila svijest Irske, koja do današnjeg dana nije vjerovala ženama da mogu odlučivati o svojim tijelima. Do pobjede su dovele anonimne i javne priče svih Irkinja koje su odlučile da je dosta. Guardian piše da je većina glasača mišljenje promijenila upravo slušajući svjedočanstva. Do pobjede su ih dovele i sve one koje su se na dan referenduma vratile u Irsku uz hešteg #HomeToVote. Koje su doputovale da Irkinje više ne bi morale putovati, obavljati pobačaj u inozemstvu.

{slika}

Hrvatski Zakon o pobačaju iz 1978. godine bolji je od onog kojeg irska Vlada danas predlaže. Pa ipak, u našem društvu jača utjecaj onih koje_i ženama u Hrvatskoj žele ograničiti dostupnost pobačaja, bilo jačanjem instituta priziva savjesti, bilo uvođenjem obaveznog savjetovanja prije pobačaja. Štoviše, Željka Markić je, piše Telegram, sudjelovala u NE kampanji, odnosno apelirala na građane Irske da zadrže Osmi amandman, odnosno zabranu pobačaja, uz argument kako je to “blago na kojem im mnoge zemlje zavide”Zato pričajmo i mi svoje priče – glasno i nepokolebljivo!