U okviru projekta kojeg spremaju, tim Trans Mreže Balkan traži prevoditelje i prevoditeljice!
Ako si TIRV (trans, inter ili rodno varijantna) osoba ili saveznik/ica s visokim poznavanjem TIRV tema, javi se Trans Mreži Balkan, koja traži osobe koje mogu prevesti upitnik od otprilike 2000 riječi na neki od sljedećih jezika:
– albanski
– makedonski
– slovenski
Uvjeti za angažman za svrhu prevođenja spomenutog upitnika su sljedeći:
– odlično poznavanje BCGHS (bosanskog, crnogorskog, hrvatskog, srpskog) ili engleskog jezika s kojeg se prevodi upitnik
– odlično poznavanje albanskog, makedonskog ili slovenskog jezika za koje je potreban prijevod
– mogućnost prevođenja teksta do 16. srpnja
– dobro poznavanje TIRV tema
– odgovornost
U slučaju više jednako kvalificiranih prijava za isti jezik, prednost ćemo dati TIRV osobama, s obzirom da je prioritet TMB-a osnaživanje TIRV zajednice.
Za svaki je prijevod previđen honorar koji će biti isplaćen nakon dostavljanja prijevoda u zadanom roku.
Ako odgovaraš navedenim uvjetima, javi se na info@transbalkan.org do 11. srpnja 2017. do ponoći sa sljedećim informacijama na engleskom ili BCGHS jeziku:
– opis iskustva/znanja o TIRV temama
– jezik za koji se prijavljuješ (albanski/makedonski/slovenski)
– opis iskustva s prevođenjem, ako ga imaš, te razina znanja jezika za koji se prijavljuješ i jezika s kojeg želiš prevoditi (engleski ili BCGHS).
Tema broja je: Feminizam i radnički pokret. Dođite po svoj primjerak za koji su pisale_i: Jana Ažić, Lamija Begagić, Ankica Čakardić, Lidija Deduš, Tea Hadžiristić, Aida Knežević, Elna Kurtović, Anes Osmić, Stephanie Stelko, a svojim vizuelnim uratcima ovaj broj upotpunjuju: Adela Jušić, Jagoda Mićović i Milica Rakić.
Prelom i dizajn potpisuje Nađa Čengić. Lektura i korektura: Sandra Zlotrg.
“Garantujemo poludosadnu (ali kratku) priču, sjajan muzički nastup Zane Staniškovske, i odlično vino”, kažu organizatorice.
Laburistkinja Laura Pidcock svoj prvi govor u britanskom parlamentu iskoristila je kako bi pozvala na promjene i uputila kritiku britanskoj političkoj tradiciji.
Mlada političarka Laura Pidcock 9. lipnja 2017. godine postala je zastupnicom Laburističke stranke u Parlamentu. Ova 29-godišnjakinja, unatoč svojoj relativno kratkoj karijeri, već je iskusno i poznato lice na britanskoj političkoj sceni. Prije no što je izabrana za parlamentarnu zastupnicu, Pidcock se nalazila na poziciji članice Vijeća okruga Northumberland gdje je sudjelovala u mnogim događajima i odlukama vezanim uz lokalno upravljanje, a nerijetko i dijelila političku platformu s renomiranim članovima Laburističke stranke poput Jeremyja Corbina i JohnaMcDonnela.
“Da se osvrnem na ovo mjesto. Ova zgrada je zastrašujuća. Zaudara na vladajuću klasu i moć. Njezino uređenje je zbunjujuće – neki bi čak mogli reći arhaično – i sagrađena je u vrijeme u kojem bi mojoj klasi i mome rodu njoj bio zabranjen pristup jer smo okarakterizirani/e manje vrijednima”, u svom je govoru navela Pidcock, koja se osobno deklarira kao socijalistkinja i feministkinja, skrenuvši tako pozornost na dotrajalost političkih institucija koje se, unatoč prisutnoj potrebi za socio-političkim promjenama, odupiru zubu vremena i kao takve nisu u stanju adekvatno odgovoriti na zahtjeve suvremenog društva koje mora težiti utemeljenju na klasnoj i rodnoj jednakosti.
U kontekstu parlamenta kao arhaične institucije naklonjene vladajućoj klasi, moguće je parlament promatrati ne samo kao izoliranu disfunkcionalnu instituciju, već je isti moguće promatrati i kao svojevrsni indikator cjelokupnog društvenog stanja. “Vjerujem da zastrašujuća priroda ove ustanove nije slučajna. Odjeća, jezik i opsjednutost hijerarhijom, kontrolom i nadmoći simbolizira cjelokupni sistem“, nastavlja Pidcock.
Osim kritike parlamenta u cjelini, Laura Pidcock u svom se govoru obrušila i na torijevce iskazavši frustriranost tvrdnjama poput one da su se prilike za svih poboljšale, a količina patnje smanjila u odnosu na prošla vremena. Neslaganje s torijevskim stavovima o poboljšanju životnog standarda Pidcock je nadalje potkrijepila navođenjem smanjenja plaća te slučajeva pojedinaca/ki otpuštenih sa svojih radnih mjesta i okarakteriziranih kao tehnološki višak uslijed mjera štednje ili pak pozivanjem na brojku od čak 16,500 stanovnika okruga Durham koji ovise o primanju paketa hrane.
U svome govoru Pidcock je nadasve uspješno predočila rašireno viđenje parlamenta kao institucije koja u svojoj suštini utjelovljuje društvo utemeljeno na opresiji ‘malog čovjeka’ od strane mnogo malobrojnijeg privilegiranog sloja te je u potpunosti jasno pokazala da legitimitet institucije ne može i ne smije prolaziti iz njezine puke dugovječne tradicije koja ju je s vremenom pretvorila, kako i sama Pidcock smatra, u svojevrsnu “distopijsku noćnu moru”.
Svoj upečatljiv govor Pidcock je kraju privela obećavajući i pozivajući na promjenu rekavši: “Okončat ću ovo: na nama je da izaberemo hoćemo li biti opsjednuti/e samim/e sobom, hoćemo li poticati strah i pohlepu te biti spomenici nepravdi ili ćemo ovu ustanovu učiniti mjestom promicanja jednakosti, poticanja moći građana/ki i dostatnog financiranja javnih usluga tako da nitko ne ostane prisiljen živjeti u nedostojanstvu siromaštva.”
Govor Laure Pidcock s engleskim titlovima moguće je pogledati ovdje.
Zelena akcija Vas poziva na panel raspravu na temu Strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu (dalje: Strategija) koja će se održati u ponedjeljak, 10. srpnja 2017. godine, u 11 sati u Novinarskom domu u Zagrebu.
Panel raspravu organiziramo u svrhu doprinosa javnoj raspravi o Strategiji i stručne analize njenih pojedinih dijelova. Smatramo da je sudjelovanje javnosti u cijelom procesu ključno kako bi se donijela što kvalitetnija Strategija.
Govornici i govornice, kao predstavnici_e civilnog društva (udruge i sindikati), komentirat će pojedine dijelove Strategije po sektorima (energetika, transport, poljoprivreda, zeleni poslovi, itd.).
Uvodničari_ke koji_e su potvrdili_e sudjelovanje:
Luka Tomac, Zelena akcija Vladimir Jelavić, Ekonerg Vedran Horvat, Institut za političku ekologiju Maja Božičević Vrhovčak, DOOR Bernard Ivčić, Zelena akcija Iris Beneš, Brodsko ekološko društvo BED Denis Frančišković, Eko Pan
Tinejdžerica iz Salvadora koja je preživjela silovanje osuđena je na 30 godina zatvora nakon što je rodila mrtvorođenče.
19-godišnja Evelyn Beatriz Hernandez Cruz iz malog sela na istoku Salvadora osuđena je zbog toga što nije tražila antenatalnu skrb (zdravstvenu skrb za trudnice) te je time, prema mišljenju suda, uzrokovala smrt djeteta.
Srednjoškolka Hernandez rodila je u toaletu u travnju 2016. nakon što je dobila snažne bolove u leđima i trbuhu. Do tog trenutka nije znala da je trudna, a bila je u trećem tromjesečju trudnoće. Prethodnih je mjeseci više puta bila silovana od strane člana jedne bande.
Sutkinja je prihvatila tvrdnje tužitelja da Hernandez nije tražila antenatalnu skrb zato što nije željela dijete te da je bacila fetus u WC školjku želeći ga ubiti.
Hernandez tvrdi da je shvatila da je rodila tek naknadno, kad ju je majka odvela u bolnicu s teškim bolovima u trbuhu. Uhićena je nakon što je policija pronašla fetus u toaletu. Provela je tjedan dana lisicama vezana uz bolnički krevet dok je bila liječena od anemije i infekcije mokraćnog sustava i od tada je bila u pritvoru.
Pobačaj je u Salvadoru kriminaliziran prije 20 godina nakon što su zakonodavci_ke iz različitih dijelova političkog spektra glasali_e za ukidanje reproduktivnih prava žena bez javne rasprave. Reforma iz 1997. godine donesena je nakon kampanje male skupine snažnih anti-choice grupa povezanih s Katoličkom crkvom, piše Guardian. Najmanje 129 žena je optuženo i suđeno pod tim zakonom izmedu 2000. i 2011. godine, dok je 26 žena optuženo za ubojstvo i zatvoreno.
Aktivistkinje iz Las17, kao i do sad, prate slučaj i bore se oslobađanjeEvelyn Beatriz Hernandez Cruz.
Ovih dana u Italiji se raspravlja o fotografiji koja možda najbolje ocrtava stanje stvari po pitanju rodne ravnopravnosti u toj zemlji, javlja Huffington post.
Fotografija (dostupan je i video) prikazuje all male panel s jedne konferencije u gradu Salmona na kojoj je sudjelovao i predsjednik regije Abruzzo Luciano D’Alfonso i ministar za teritorijalnu koheziju Claudio De Vincenti.
Paneli na kojima sudjeluju samo muškarci najčešće (osim feministkinjama) prođu nezapaženo jer su jednostavno uobičajeni. Slika ovog panela otišla je ipak malo dalje jer je bilo nemoguće ne primijetiti da sjede i raspravljaju samo muškarci, a da ih kišobranima od padalina štite isključivo žene.
Organizatori se pravdaju da su žene volontirale i da su slučajno u ulozi držačica kišobrana bile baš sve žene. U svakom slučaju, događaj predstavlja dosta slikovit prikaz diskriminacije s kojom se žene susreću u društvu.
