CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pokrenuo je novu kampanju za mlade na društvenim mrežama – “Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više”. Cilj kampanje je informirati mlade i potaknuti promišljanje o pitanjima vezanim uz seksualnost, reproduktivna i seksualna prava i zdravlje.
Kroz rad s mladima tinejdžerske populacije uočeno je da oni imaju veliku želju za učenjem o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju, ali da nemaju priliku za to u postojećem školskom sustavu. Stavovi mladih oko društveno osjetljivih tema kao što je pravo na pobačaj ili hitnu kontracepciju često se osnivaju na iskrivljavanju činjenica i nepotpunim i informacijama.
Srednjoškolci/ke koji/e su sudjelovali/e u diskusijama kažu:
Mi mislimo da nešto znamo, a ne znamo i sram nas je pitati.
Mene zanimaju te teme i ja čitam zanimljive članke o tome. Ja već imam izgrađen stav, a nove informacije mi samo upotpune sliku, saznam nešto novo.
Ove teme su interesantne mladima koji se tek razvijaju (14-16 godina) i njima bi to bilo zanimljivo. Poslije svi misle da sve znaju.
Ne znamo što točno da tražimo od informacija i ne znamo ni kako da pitamo.
Ako mladi prošire svoja znanja o tematici, za očekivati je da će moći uživati u svojim pravima u punom opsegu i to na odgovoran i primjeren način. Nadalje, želimo im na jednostavan način objasniti što sve uključuju seksualna i reproduktivna prava, ona ne obuhvaćaju samo pravo na pobačaj i kontracepciju, već cijeli niz elemenata.
Kroz vizuale, dijeljenje tekstova i videa želimo animirati mlade da promišljaju, razgovaraju i dijele sadržaj koji je usko vezan uz njihove živote i potencijalne izbore.
Vladin Ured za ravnopravnost spolova upozorio je u utorak kako se Hrvatska po broju saborskih zastupnica izabranih na prošlim parlamentranim izborima svrstala na 92. mjesto u svijetu, te stoga pozvao političke stranke i druge ovlaštene predlagatelje da na nadolazećim izborima poštuju zakone i na svoje liste, na izgledna mjesta, uvrste najmanje 40 posto kandidatkinja.
“Hrvatska se s 15,2 posto izabranih zastupnica na prošlim izborima prema klasifikaciji Interparlamentarne unije svrstala na 92. mjesto u svijetu i znatno ispod svjetskog prosjeka od 23 posto”, priopćila je Helena Štimac Radin, vršiteljica dužnosti ravnateljice Ureda za ravnopravnost spolova.
Žene su, upozorava, u svim dosadašnjim parlamentranim sazivima bile nesrazmjerno zastupljene s obzirom na njihov udio u članstvu političkih stranaka. Naime, iz podataka koje su Uredu dostavile parlamentrane stranke proizilazi da je u njihovu članstvu ‘ukupno zastupljeno prosječno 32 posto žena’.
Iako se ukupan broj kandidatkinja na parlamentranim izborima povećao s 24 posto 2000. godine na 41 posto 2015., na prošlim je izborima izabrano najmanje žena unatrag petnaestak godina, svega 15, 2 posto.
Komisija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe (VE) zatražila je od Hrvatske, kao i svih drugih zemalja članica, izvješće o provedbi Preporuke VE o uravnoteženoj participaciji žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju. Ured za ravnopravnost spolova dostavio je VE-u odgovore na više od 100 pitanja vezanih uz podatke o udjelu žena u zakonodavnoj vlasti, izvršnoj vlasti na državnoj i lokalnoj razini, sudbenoj vlasti i diplomaciji.
“Svrha prikupljanja tih podataka je izrada komparativne analize, odnosno studije, o položaju žena u javnom i političkom životu u zemljama članicama VE-a koja će biti javno objavljena”, priopćio je Ured.
Unatoč osakaćenom procesu kurikularne reforme, koji je rezultat “briljantnih manevara” još uvijek tehničkog ministra obrazovanja, prijedlozi predmetnih kurikuluma nastavljaju dolaziti u proces javnog savjetovanja. Mreža mladih Hrvatske je stoga odlučila kako neće sudjelovati u procesu savjetovanja, iako se kurikulum međupredmetne teme građanskog odgoja i obrazovanja usko tiče njezina primarnog rada.
MMH čitav proces smatra nepovratno narušenim od trenutka kada je Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora donio zaključke o dodavanje novih osoba u užu radnu skupinu, a članovi i članice Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, na čelu s Borisom Jokićem zatražili da ih se razriješi s dužnosti. Uvjetovana ovim, ali i nizom drugih aktualnih događaja u području odgojno-obrazovne politike, ostavka ministra Šustara se tražila više nego jednom, i to od strane brojnih dionika iz područja odgoja i obrazovanja. Ukoliko ovim razlozima nadodamo i trenutni status Vlade, koja je tehnička, vidljivo je kako ne postoji nikakav temelj, ali niti legitimitet ove Vlade da nastavi raditi na provedbi najveće reforme hrvatskog odgojnoobrazovnog sustava.
Zaključno, Mreža mladih Hrvatske smatra kako bi uključivanje u javno savjetovanje o bilo kojem dokumentu u procesu kurikularne reforme nakon ostavke Ekspertne radne skupine za Cjelovitu kurikularnu reformu bilo negativno po razvoj hrvatskog odgoja i obrazovanja, te bi podržalo ovaj netransparentan i nedemokratski proces u kojem se nastavljaju nizati sramotni postupci tehničke Vlade i njezina ministra Šustara.
“Turci žele povratak smrtne kazne i oni koji vode zemlju moraju ih slušati”, izjavio je u ponedjeljak turski predsjednik Tayyip Erdogan, unatoč tome što su europski dužnosnici poručili da bi takav potez odmah zaustavio proces pristupanja Ankare Europskoj uniji.
“Što danas kažu (turski) građani? Oni žele ponovno uvođenje smrtne kazne. A mi kao vlada moramo slušati što ljudi kažu. Ne možemo reći ‘ne, to nas ne zanima'”, upitao je Erdogan tijekom intervjua za njemačku televizijsku postaju ARD.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker rekao je da bi ponovno uvođenje smrtne kazne za Tursku značilo trenutačno zaustavljanje procesa pristupa EU.
Ugovor s Vragom
Erdogan poručio je u ponedjeljak da će Turska održati svoje obećanje dano Europskoj uniji vezano uz izbjeglice, ali i da je EU propustila održati svoj dio pogodbe.
EU je u ožujku sklopila sporazum da će Turskoj, kao uzvrat za sprječavanje prelaska migranata u Grčku, slati pomoć za sirijske izbjeglice u toj zemlji, obnoviti pristupne pregovore i ukinuti vize za turske državljane koji žele posjetiti Europu. Dogovor još nije finaliziran.
“Želim jasno reći: mi ćemo održati obećanje u pogledu izbjeglica”, rekao je Erdogan u intervjuu za njemačku tv postaju ARD.
“Ono što smo obećali još vrijedi. Ali Europljanima postavljam pitanje: jeste li vi održali svoja obećanja”, pitao je Erdogan dodavši da EU nije Turskoj dala dovoljno pomoći.
“Zapad nažalost nije bio do kraja pošten”, ustvrdio je.
Vrlo burno vrijeme antiratnih demonstracija i borbe za ljudska prava kasnih šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća utjecalo je i na feminističku umjetnost. Naime, pojavljuju se umjetnice koje, za razliku od dotada uvriježenih umjetničkih praksi, fokus stavljaju na interveniranje u etablirani svijet umjetnosti, utjecaj na kulturološki uvjetovane stavove te razbijanje stereotipa u svakodnevnoj socijalnoj interakciji. Uključivala je konceptualnu umjetnost, slikarstvo, kiparstvo, audiovizualnu umjetnost i mnoge druge u svojoj težnji da prezentira poruku o ženskom iskustvu i izborila se za rodne jednakosti.
Neke suvremene feminističke umjetnice koriste tada kontroverzne teme ženske seksualnosti u prenošenju poruke o ravnopravnosti u društvenom i seksualnom aspektu, promičući ideju da su žene slobodne izražavati svoju seksualnost i slaviti svoja tijela bez da ih to podčinjava u ulogu seksualnog objekta. No, ako pogledate nekoliko desetljeća unatrag, vidjet ćete da je razgovor o seksu u sklopu feminizma izgledao puno drugačije. Mainstream feministkinje gledale su seksualnost kroz prizmu muške agende, pretpostavljajući da seksualizacija žena dovodi do objektivizacije i opresije. Za feminizam sedamdesetih erotska umjetnost i pornografija bile su isključivo alat patrijarhata, a umjetnice koje se nisu slagale s time, bile su zapostavljene. Takve umjetnice bile su dvostruke odbijene, prvo od mainstream društva koje osuđuje otvorenu seksualnost, a zatim od samog feminističkog pokreta.
Jedna od umjetnica tada radikalnijeg izričaja bila je Cosey Fanni Tutti. Riječ je o britanskoj umjetnici provokativnog imena i još provokativnijeg stvaralaštva, najpoznatija po angažmanu u bandovima Throbbing Gristle i Chris & Cosey. Svoju fascinaciju podzemnim svijetom pornografije pretakala je u svoju umjetnost. Samo njeno umjetničko ime, provokacija je protkana ironijom, a dolazi iz opere Così fan tutte i doslovno se prevodi One sve žele isto.
Cosey je svoj umjetnički izričaj pretakala kroz više medija i formi, no svaki njen rad na neki način je pomicao granice. Fascinirale su je teme pornografije i seksualnosti – od motiva i stavova ljudi uključenih u proizvodnju do načina na koji diktira razvoj određenih fantazija kod publike. U svojim performansima često je nastupala gola, pokušavajući istražiti svoju vlastitu ulogu i sliku sebe u kontekstu erotskih časopisa, filmova ili striptiza. Istraživala je kako aspekti seksualnosti mogu biti percipirani kao komercijalni proizvod, ali i koji dio pornografije prelazi te granice. Stavljala je konvencionalnu ljepotu u situacije u kojima je podvrgnuta sakaćenju pred publikom, pokušavajući vizualnim kontrastom preispitati konstrukt ljepote.
Kao mlada umjetnica sedamdesetih godina, infiltrirala se u svijet pornografske industrije ne bi li odgovorila na svoja pitanja o položaju žena u tom svijetu i manufakturiranju fantazija koje tamo nastaju. U to vrijeme pozirala je za više od 40 časopisa, nikad ne otkrivajući svoj identitet umjetnice i svoje prave namjere. Dvije godine provela je radeći na projektu Prostitucija u sklopu kojeg je stvorila kontroverznu izložbu o pornografiji i industriji seksa koja je prikazana u Institutu za suvremenu umjetnost u Londonu, no uz vrlo stroge mjere cenzure. Fotografije svojih iskustava u pornografiji, koje je prezentirala na toj izložbi, nisu smjele biti javno izložene u galerijskom prostoru, već je svaka fotografija bila u posebnoj kutiji izloženoj u stražnjoj prostoriji Instituta.
Tutti je kritizirala licemjerje i lažni puritanizam koji je vladao društvom. Zbunjena cenzurom, koja joj je nametnuta unatoč tome što je ženski akt vrlo čest motiv u umjetnosti i nerijedak prizor na zidovima galerija i muzeja, komentirala je kako smatra da je negativna reakcija proizašla iz toga što je tom izložbom zadirala u zabranjeni svijet muških fantazija, te na taj način zašla na njihov teritorij. Unatoč tome što je pornografska industrija muški dominiran svijet u kojem je kroz dvije godine susrela otvorenu diskriminaciju i seksizam, diskriminacija koju je susrela u svijetu pornografije, prema njenom tumačenju amblem je sveukupnog društva.
Kada se priča o feminističkoj umjetnosti, umjetnost prestaje biti samo predmet estetike, već uključuje društvenu i političku poruku, a od publike očekuje reakciju i propitivanje. Feministička umjetnost traži promjenu, dijalog između publike i djela, i uključenje ženske perspektive u dotada muški svijet umjetnosti. Korištenjem ne-tradicionalnih medija, umjetnice su tražile proširenje definicije likovnih umjetnosti i uključivanje šireg spektra medija i umjetničkih perspektiva. Cosey Fanni Tutti je pak išla protiv svake struje, ne samo mainstream kulture, nego i feminizma, utirući put za treći i četvrti val feminističkih pokreta.
Cosey je samo jedna od umjetnica koje su 60-ih i 70-ih širile granice umjetnosti, političke korektnosti i ženske seksualne slobode. Nekoliko njih prisjetio se nedavno i Dallas Contemporary Art Museum izložbom Black Sheep feminism. Izložba je pokazala da u suvremenom svijetu, debate o pornografiji ispoljavaju ista pitanja – može li ona biti osnažujući element za žene ili je uvijek isključivo eksploatacijska?
Osim Cosey Fanny Tutti na izložbi u Dallasu prikazani su radovi umjetnica iz istog perioda – Joan Semmel, Anite Steckel i Betty Tompkins. Radovi tih umjetnica su u zadnje vrijeme ponovno počeli osvajati galerijske prostore i pažnju javnosti, što pokazuje da je možda tek sada došlo vrijeme za teme kojima su se one bavile prije 40-ak godina. Dok ove žene nastavljaju biti crne ovce koje su odlutale od etabliranog feminističkog jata onog doba, danas predstavljaju presedane za performans, diskurs i ikonografiju suvremenih umjetničkih praksi koje se bave seksualno pozitivnom tematikom.
Oko 120 izbjeglica u pograničnoj zoni između Srbije i Mađarske na sjeveru Vojvodine štrajka glađu kako bi ukazali na loš položaj izbjeglica i nepopustljivu politiku Mađarske po pitanju dobivanja azila.
Radio televizija Vojvodine (RTV) navodi da izbjeglice sjede mirno na livadi nedaleko od graničnog prijelaza Horgoš i odlučni su u tome da štrajkaju glađu dok ih Mađarska ne pusti da prijeđu granicu.
Dio je to skupine od 300 izbjeglica koja je prije nekoliko dana krenula iz Beograda pješice do grada Inđija, a zatim vlakom do granice. Smjestili su se nedaleko od ograde na granici i improviziranog kampa u kojemu već boravi nekoliko stotina izbjeglica koji čekaju da legalno prijeđu srpsko-mađarsku granicu.
Mađarske vlasti dopuštaju ulazak i registraciju 30 izbjeglica dnevno.
