sdadmin

Demokratski deficit mladih – nužnost obrazovanja o ljudskim pravima

Posted on by sdadmin

Iako je društveni angažman mladih jedan od jamaca opstojnosti i razvoja demokratskog poretka, oni ne samo da imaju sve manje interesa za politiku, već i smatraju da imaju vrlo slab utjecaj na politička događanja, pokazalo je istraživanje koje je tijekom siječnja 2015. na reprezentativnom uzorku od 1.000 ispitanika proveo Institut za društvena istraživanja  u suradnji s GOOD inicijativom uz podršku Open Society Foundations, piše gong.hr.

 Više od polovine građana Hrvatske nema pozitivno mišljenje o politici, a prisutna je i relativizacija zaštite prava na slobodu govora i slobodu medija te slobodu udruživanja i prava nacionalnih manjina, kao i kulturnu autonomiju i prava na azil, iznijela je neke od podataka voditeljica istraživanja Anja Gvozdanović iz Centra za omladinska i rodna istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, predstavljajući rezultate u Pogonu – zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade.

Istaknula je kako posebno zabrinjava što u odnosu na ostale dobne skupine, mladi između 18 i 29 godina imaju značajno manje interesa za politiku i smatraju da imaju vrlo slab utjecaj na politička događanja, a i značajno rjeđe su članovi političkih stranaka i sindikata.  Naime, mladi sve manje vjeruju u društvene i političke institucije, a percepcija je da su javne institucije ozbiljno zahvaćene korupcijom dok su one političke nepouzdane i ne odgovaraju građanima.

No, zanimljivo je pritom da participacija jest prepoznata kao građansko pravo, ali ne i kao vrlo važno obilježje uloge građanina. I s obzirom na manjak participativne političke kulture, pokazalo se da se ispitanici uglavnom ne bi uključili u političke aktivnosti u širem smislu, čak ni kada bi im se za to pružila prilika što je vrlo zabrinjavajuće. Iako je procjena vlastite političke informiranosti dobra, politička kompetencija je osrednja što otvara prostor za ideološke i druge manipulacije, a zainteresiranost za politiku je donekle prisutna, navodi se na gong.hr.

 Govoreći o padu političke i građanske pismenosti, koje je pokazalo i ovo istraživanje kao dio međunarodnog vala istraživanja International Social Survey Programme (Međunarodni program društvenih istraživanja), Emina Bužinkić iz GOOD inicijative upozorila je na elemente sociokulturne isključivosti uz nepovoljno institucionalno okruženje: “Zabrinjava to što percepcija vlastite kompetencije informiranosti o politici raste dok se demokratski deficit produbljuje manjkom participacije i kompetencije na svim razinama. Potrebne su promjene u odgojno-obrazovnom sustavu kako bi se povećalo kompetencije građana za aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu, ekonomiji i politici”.

Stoga će GOOD inicijativa na jesen krenuti u kampanju putem medija, društvenih mreža te na terenu u suradnji sa školama, roditeljima, učenicima, organizacijama civilnog društva, umjetnicima i mnogim drugima. U međuvremenu, dopusti li politika struci da ovaj put doista provede kurikularnu reformu – moglo bi doći i do prave promjene u načinu učenja te usavršavanja nastavnika i učitelja, no inicijativa će, poučena iskustvom, biti na oprezu i pratiti situaciju. Naime, kako je zaključila Bužinkić: “Trendovi ukazuju na nužnost snažne političke odluke za snažnim zaokretom prema demokraciji, a obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo može biti jedan od načina”.

Program podrške aktivizmu mladih žena ‘Ogledalo’

Posted on by sdadmin

Rekonstrukcija Ženski fond mlade žene i mlade osobe ženskog roda (u daljem tekstu MLADE ŽENE) smatra nositeljkama i akterkama društvenih promena. Kao i uvek, program OGLEDALO želi da podstakne i podrži udružene mlade žene, uzrasta od 16 do 30 godina, širom Srbije, da aktivno učestvuju u odlukama koje utiču na njihove živote.

Program je zamišljen da pruži dostupnu, fleksibilnu podršku neprofitnim nevladinim organizacijama i neformalnim (neregistrovanim) grupama koje vode mlade žene, inicijativama i širokom spektru aktivnosti usmerenih na njihove stvarne potrebe, interesovanja, prioritete, a u cilju postizanja socijalne, ekonomske, rodne, seksualne i svake druge  pravde  i  promena, kako u sredinama u kojima žive, uče i rade, tako i šire.

Ovaj program je namenjen pre svega mladim ženama koje kritički promišljaju stvarnost, zauzimaju jasan stav u odbranu svojih i tuđih prava, suočavaju se i bore protiv različitih oblika nepravde, koje bes zbog iste pretvaraju u kreativnu akciju, koje ne idu “niz dlaku”, koje žele da menjaju ono što ih “žulja”. Bez straha i (auto)cenzure!

Konkurs je otvoren od 25. marta do 30.aprila 2015. Vaš predlog projekta treba poslati na prijavnom formularu koji možete da preuzmete OVDE.

ili nas pozvati sa zahtevom da vam formular pošaljemo poštom. Kompletno popunjen formular treba poslati ili elektronski na: office@rwfund.org  ili običnom poštom na sledeću adresu:

Rekonstrukcija Ženski fond, Stevana Sremca 3/19, 11 000 Beograd

Konačnu odluku o predlozima projekata donosi Odbor, posebno izabran za program OGLEDALO. Odluke će biti donete  do 15. maja

Maksimalan iznos podrške za pojedinačan predlog projekta je 150.000 dinara.Trajanje projekta je u periodu od početka maja do kraja decembra 2015.

Za sve nedoumice,dodatna pitanja možete se javiti Mirjani Mirosavljević Bobić namirjana.mirosavljevic@rwfund.org ili na broj 011 322 11 39

Više informacija o programu OGLEDALO možete da pronađete ovde.

 

RŽF je prva lokalna ženska fondacija u Srbiji, osnovana 2004. Misija RŽF-a je da podrži i održi feminističku političku platformu protiv rata, nacionalizma, rasizma, militarizma, bilo kog oblika diskriminacije i nasilja nad ženama.

Nakon klečanja pred bolnicama, sada i hodanje po Splitu

Posted on by sdadmin

Nakon 40 dana klečanja pred bolnicama i maltretiranja medicinskog osoblja i sveopće javnosti, dežurni moralni dušebrižnici konačno su spremili svoje krunice i povukli se u privatnost svojih domova osuđivati tuđe izbore i odluke, barem do iduće godine. Međutim, izgleda da im ove godine 40 dana nije bilo dovoljno za nametanje vlastitih konzervativnih svjetonazora i izigravanje moralne vertikale društva, pa se tako 21. travnja u Splitu održava događaj kojim žele ukazati na monstruoznost ostvarivanja temeljnih reproduktivnih prava žena i nepotrebnost prihvaćanja civilizacijskih dosega svijeta u kojem žene imaju pravo odlučivati o vlastitom tijelu.

U patetičnom pozivu, prepunom floskula kojima se vrlo eksplicitno cilja na emocije, a ne razum, vidljiva je i simbolika datuma odabranog za iskazivanje moralne superiornosti – davne 1978. godine usvojen je Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kojim je u Hrvatskoj legaliziran pobačaj na zahtjev. Prema navedenom zakonu, u Republici Hrvatskoj žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ukoliko se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana.

Međutim, iako je ova medicinska usluga u Hrvatskoj legalna punih 37 godina, praksa pokazuje da dostupnost pobačaja zalazi u neku drugu sferu, opterećenu jačanjem konzervativnih struja koje ne biraju sredstva kako bi je zabranile, i uplitanjem Crkve u sekularna pitanja društva, gdje njeni protagonisti s oltara propovijedaju o ženskim reproduktivnim i seksualnim pravima i zdravlju s kojima, po samoj definiciji, nemaju nikakve veze. Feministička sintagma ‘osobno je političko’ najbolje se pokazuje upravo na primjeru pobačaja, gdje se političke i crkvene elite razbacuju vlastitim partikularnim definicijama onoga što smatraju ‘ispravnim’ i ‘moralnim’ i nameću ih ženama kao nepromjenjive paradigme.

Osim konzervativnih političkih stranaka i najviših slojeva crkvene hijerarhije kao duhovnih vodiča, spomenutim se inicijativama sada priključuju i građani i građanke koji također smatraju da je njihovo mišljenje nepohodno u donošenju odluka o vlastitom tijelu. Budući da se neprestano pozivaju na ‘pravo na život’, nije jasno kako u cijeloj priči tako olako zaobilaze život žene koji se, u slučaju neželjene trudnoće i prisile zadržavanja iste, može pretvoriti u pravi pakao. Žene koje odluče iskoristiti svoje zakonsko i moralno pravo na prekid trudnoće bivaju stigmatizirane i osuđivane od strane dijela društva koje se, vođeno slijepom vjerom u crkvene dogme, ni ne trudi staviti na mjesto žene i upoznati s okolnostima koje su je dovele do te odluke. Borba za život može imati nebrojeno puno oblika, poput dostupnosti i edukacije o kontracepciji, spolnog odgoja u školama, potpore žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, stabilnih radnih uvjeta, od kojih svi donose daleko bolje rezultate od klečanja pred bolnicama i hodanja po centru grada.

Pravo na siguran i legalan pobačaj temeljno je ljudsko pravo svake žene koja mora imati mogućnost raspolagati svojim tijelom, bez straha da će joj to pravo, propisano zakonom, biti oduzeto zbog nečijih vjerskih ili moralnih uvjerenja. Veliki problem koji je ove godine izašao na svjetlo dana jest i pitanje priziva savjesti, kojim se liječnicima/cama omogućuje da odbiju izvršiti ili sudjelovati u izvršavanju pobačaja ako se to kosi s njihovim vjerskim ili moralnim stavovima. Međutim, i to je jedan od načina kojim se ženama onemogućuje pristup medicinskoj usluzi, osobito u kontekstu hrvatskog društva u kojem su alternativna rješenja skupa i vrlo teško dostupna.

Pravo na siguran i legalan pobačaj temeljno je reproduktivno pravo i pitanje rodne ravnopravnosti koje ubrajamo u jedno od najvećih dosega ljudske civilizacije u zaštiti ženskih ljudskih prava. Korak unaprijed nije zabraniti pobačaj već raditi na tome da do neželjenih trudnoća uopće ne dolazi sustavnom edukacijom i obrazovanjem te stvaranjem uvjeta u kojima će žena imati bolje uvjete za ostvarivanje majčinstva ako i kada to želi. Napori za zakonskim onemogućavanjem pobačaja su kontraproduktivni jer izvršavanje pobačaja time neće prestati, samo će ponovno postati iznimno opasno, a govor o ‘izgubljenim životima’ će postati realnost za brojne žene. 

‘Lezbejke smo sve, zato ponosne smo, bre!’

Posted on by sdadmin

Jučer sam u Beogradu sudjelovala u prvom lezbijskom maršu koji je organiziran isključivo za žene s ciljem promocije lezbijskih prava i povećanja vidljivosti lezbijka u društvu. Lezbijski je marš organiziran u sklopu Lezbejskog prol(j)eća –  događaja koji je okupio više od 100 žena iz Srbije, regije i svijeta. Sva četiri dana bila su ispunjena raznolikom lezbijskom i feminističkom tematikom: izložbom fotografija, projekcijama filmova, diskusijama, radionicama i partyjima.

Okupljanje pred marš odvilo se u Pionirskom parku, a sve do samog kretanja povorke osjećala se određena doza napetosti. Organizatorice su bile pod velikim stresom, što zbog misli koliko će se žena uopće ohrabriti pojaviti na maršu, što zbog straha hoće li nas netko napasti. Ekipica nas žena iz Hrvatske koje smo došle kao podrška razumjele smo tu napetost što zbog dosadašnjih događanja u Srbiji što zbog iskustava iz Splita.

No, kako je povorka krenula, tako je strah nestao. Osim nekoliko osoba koje su svojoj djeci stavljale ruku preko očiju, nisam zapazila niti jedan ružni pogled, a kamoli nešto drugo. Prolaznici/ice su nam mahali/e i smješkali/e se. A kako i ne bi, kad smo bile vesele, raspjevane, šarene i glasne 🙂

Ne znam da li je to do jakog policijskog osiguranja pa neugodnih iskustava nije bilo, ali nekako želim vjerovati da samim stavljanjem LGBT tema u javni prostor, outanjem, vidljivošću, zaista rušimo te zidove hobofobije i namećemo se kao ravnopravni/e članovi/ice društva.

Ana Pandej,aktivistkinja i jedna od organizatorica Lezbejskog proleća, kaže: ‘Program Lezbejskog proleća je trajao četiri dana iz potrebe da nađemovrijeme i otvorimo prostor za lezbijke odavde, iz regije i Europe, da sedruže, razmjenjuju iskustva i znanja. Tematski lezbijski događaji ovakog sadržaja i obujma ne postoje na našim prostorima i bilo nam je bitno daomogućimo ovaj prostor za ovakvu vrstu povezivanja.Lezbijski marš koji predstavlja vrhunac programa Lezbejskog proleća smo organizirale jer smatramo da su lezbijke generalno višestrukonevidljive u društvu. Mi smo tu, na protestima, a nema nas. Na radničkim protestima, na ženskim protestima, na Prajdu… Nigdje nema lezbijki i uvijek je neka druga scena u prvom planu. Za mene je to najveći razlog zašto Lezbijski marš. Izuzetno je važno da žene generalno, prvenstveno lezbijke, a onda i sve drugarice koje su heteroseksualne, biseksualne, kvir, zauzmu javni prostor same.’

{slika}

Lezbejsko proleće je organizirano u sklopu Svjetskog marša žena, koji je ovih dana u sklopu Feminističkog karavana bio u posjeti Beogradu, a za vikend stiže i u Zagreb.”Feministički karavan čine feministkinje udružene oko antikapitalističkih vrjednosti i žele doći do žena širom Europe koje rade bitne stvari u svojim lokalnim sredinama, stvari koje donose promjene u svijetu. Nama je jako bitno da smo u okviru osam meseci koliko ćemo putovati, od ožujka  do listopada ove godine, našle prostor i vrijeme da govorimo o lezbijskoj egzistenciji”, izjavila je Marion Lafon iz Feminističkog karavana.

“Ovim primjerom, mi smo rekle ‘Ne’ -želimo da budemo vidljive i da osvajamo javne prostore i ulicu, i tosmo i uradile prethodna četiri dana. Današnjim izlaskom na ulicu pokazujemo da nismo uvezene sa Zapada, mi postojimo u ovoj zemlji, mi smo građanke ovog društva i mi gradimo ovo društvo i trudimo se da se navikne na promjene. Promjene su tu kada ljudi shvate koliko je politička opresija vezana za žene, a onda tek za lezbijke ustvari sveprisutna. Danas smo iskoračile iz toga i rekle da nećemo biti u sistemu koji nas tlači, a time, svjesne smo, postajemo i prijetnja. Ovim danas i cijelim programom pokazale smo našu snagu i činjenicu da smo potpuno sposobne i spremne da mijenjamo društvene okolnosti. To, naravno, nije lako, ali put je tek pred nama”, govori Zoe Gudović, aktivistkinja i jedna od organizatica Lezbejskog proleća

Marš je završio u Centru za kulturnu dekontaminaciju, u kojem su aktivistkinje čitale pjesme Čarne Ćosić. Kroz smijeh, a i pokoju suzu radosnicu, proslavile smo žensku moć, hrabrost i snagu.

“Lezbejke smo sve, zato ponosne smo, bre!”

 

Lezbejsko proleće je organizirala grupa nezavisnih aktivistkinja uzpodršku Rekonstrukcije ženski fond, a u suradnji s V(j)ešticama,BeFem-om, Labrisom, Autonomnim ženskim centrom, Skuvaricama, Fotostudijom Novi dirižabl, Zvučnom etnografijom, People’s Hostelom.

O regionalnim ‘Plavim pričama’

Posted on by sdadmin

 Regionalni projekt “PLAVE PRIČE” Ludruga provodi u partnerstvu s Udrugom Fenix iz Tuzle i Udruženjem Duša iz Beograda te  umjetničkom organizacijom ERGstatus iz Beograda koja je nositelj projekta financiranog od švicarske fondacije BAC (Balkan Art and Cultural Fund).

 

Program radionica  ”IZLAZ” koje se održavaju u Zagrebu od 23.-28.4.2015. u sklopu regionalnog projekta “PLAVE PRIČE”, udruga Ludruga započinje Okruglim stolom, 23. travnja 2015. u 16,00 sati, Bogovićeva 1/I, dvorana Napredak.

 

Nakon  kratkog predstavljanja organizacija i udruga uključenih u projekt, održat će se prezentacija programa radionica “Osama” koju je vodio dramski umjetnik i psihijatar Hrvoje Handl u Beogradu od 26. veljače do 3. ožujka 2015.

Tema za okrugli stol i radionice u Zagrebu je pitanje pripadanja određenoj društvenoj skupini pod nazivom ”IZLAZ”.

 

Gosti/ gošće  okruglog stola:

Danijela Trbović, urednica, novinarka, voditeljica

Hana Hegedušić, dramska umjetnica pri HNK u Varaždinu

 Nedim Malkočević, dramski umjetnik, voditelj dramske radionice ”IZLAZ”

Boris Čakširan, umjetnički direktor, koreograf, kostimograf, voditelj projekta

Marko Pejović, psiholog, psihoterapeut, dramski pisac

Moderatori:

 Ksenija Kapelj, koordinatorica projekta za Hrvatsku

Hrvoje Handl, dramski umjetnik i psihijatar

 

Čovjek je društveno biće i onda, kad se osjeća da ne pripada većini društva ima potrebu pronaći istomišljenike i udružiti  se s njima kako bi zaštitio svoja prava. No, pitanje je je li to baš uvijek svjesno? Kada mi to postajemo pripadnici neke skupine? Jesmo li uvijek svjesni što ta grupa očekuje od nas i želimo li prihvatiti ta pravila? Problem nastaje onda kada nas drugi počinju svrstavati u određenu skupinu i kada nam određuju pravila. Pa gdje je tu IZLAZ?

Ovo su samo neka od pitanja koja nas pokreću na razmišljanje i diskusiju o potrebi prava na izbor kako bi definirali IZLAZ iz  raznih situacija koje nam donosi život.

Više informacija potražite na  stranici Ludruge ili stranici samog programa radionica “IZLAZ”.

‘Želimo srušiti stakleni strop u pravnoj profesiji’

Posted on by sdadmin

U subotu, 18. travnja u Novinarskom domu u Zagrebu održana je Osnivačka konferencija Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, kojoj je sjedište u Zagrebu. Tim povodom prenosimo priopćenje Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji.

“Osobito smo ponosne na ovakav vid udruživanja i pokretanja zajedničkog djelovanja i progovaranja o aktualnim temama pravne profesije – iz ženskog kuta gledanja”, ističu u Hrvatskoj udruzi žena u pravnoj profesiji, čije su osnivanje svojim dolaskom na konferenciju, podržali/e pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, predstavnici Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, predstavnica Francuskog veleposlanstva u Zagrebu, predstavnice Pravnog fakulteta iz Zagreba i Rijeke, predstavnice Hrvatske odvjetničke komore, predstavnice Hrvatske udruge poslodavaca, predstavnice Hrvatske gospodarske komore kao i predstavnice hrvatskih sudova.

Tarja Krehić, predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, istaknula je u svom uvodnom govoru da se Udruga osniva s primarnim ciljem promoviranja, unaprjeđenja i afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji – kao profesionalnih djelatnica u odvjetništvu, sudstvu, korporativnom svijetu, znanosti i pravnom sustavu općenito. Svrha Udruge je postići, prvi put u hrvatskoj povijesti, jedinstveno nastupanje žena u pravnoj profesiji – u pogledu pitanja bitnih prvenstveno za pravnu profesiju, a potom i pitanja značajnih za žene.

Svake godine sve više studentica upisuje i završava pravni studij. Tako su u razdoblju od 2010. godine do danas, 71 posto diplomiranih studenata/ica pravnih fakulteta po predbolonjskom programu, odnosno 73 posto diplomiranih po bolonjskom programu, bile žene. U nastavku donosimo samo nekoliko najintrigantnijih službenih brojki koje govore o rodnoj statistici u različitim granama pravne profesije (podaci su iz 2012. godine, osim za HOK):

1. Znanost – 56,21 posto ukupnog znanstvenog kadra su žene;

2. Sudstvo – što je sud višeg ranga to je postotak sutkinja u sastavu tog suda niži. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sutkinje čine 72,4 posto ukupnog sudačkog kadra na prekršajnim sudovima, 71,2 posto na općinskim sudovima, 70,6 posto na trgovačkim sudovima, 60,6 posto na županijskim sudovima, 45 posto u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te 33,3 posto u Ustavnom sudu Republike Hrvatske;

3. Državno odvjetništvo – u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske je  47,6 posto žena, u županijskim državnim odvjetništvima 56,1 posto, u općinskim državnim odvjetništvima 69,8 posto, dok je u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 71 posto žena;

4. Odvjetništvo – prema  podacima Hrvatske odvjetničke komore za godinu 2015. – oko 43 posto odvjetnika i 70 posto odvjetničkih vježbenika su žene;

5. Korporativni sektor – podaci pokazuju da na rukovodećim pozicijama postoji puno žena s potencijalom za upravljačke pozicije, no svejedno su na tim pozicijama  značajno podzastupljene.

Usprkos očitom trendu feminizacije pravne profesije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena takozvanog staklenog stropa koji se očituje u činjenici da udio žena na čelnim pozicijama pravnih fakulteta, na sudovima višeg ranga, na najvišim položajima u odvjetničkoj profesiji, te na visokim korporativnim pozicijama ne odgovara udjelu žena u tim segmentima pravne struke. Želja nam je ukazati na te tendencije u pravnoj struci, te razmotriti uvođenje kvota, ali i nekih drugih instrumenata, kao potpornih mehanizama za provedbu ravnopravnosti spolova u društvu u kojem je proces postizanja rodne uravnoteženosti usporen. Istovremeno, Udruga namjerava  svojim djelovanjem potaknuti i osnažiti žene da, uključivanjem i angažmanom, doprinesu afirmaciji svojeg položaja unutar profesije i na taj način, vlastitim djelovanjem, potaknu nezaobilazne promjene u društvu. Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Republike Hrvatske, a ona znači da bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata, pri čemu je jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti muškaraca i žena upravo poboljšanje položaja žena na tržištu rada.

Osim otvaranja aktualnih pitanja značajnih za položaj žena u pravnoj profesiji, cilj je Udruge jačati i razvijati pravnu profesiju općenito. Svjedoci smo hiperprodukcije novih zakona i propisa pri čemu se pravna struka sve rjeđe konzultira i uvažava, a što je rezultiralo sve većim brojem loših, neprovedivih  i konfuznih zakonskih rješenja. Stoga  Udruga svojim djelovanjem i suradnjom s drugim pravnim udrugama želi potaknuti promjenu ovakve situacije, nastojanjem da se u fazi pripreme zakona i propisa u većoj mjeri nego što je to danas, uvaže stavovi pravnih stručnjaka, osobito praktičara, koji dolaze iz sudstva i odvjetništva.

Osim suradnje s udrugama na području RH, Udruga namjerava surađivati i aktivno se povezati sa svim europskim, američkim i ostalim srodnim udrugama žena u pravnoj profesiji u inozemstvu, od kojih su neke već izrazile veliki interes i želju za suradnjom. Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji već je ostvarila suradnju i dobila podršku najveće komore odvjetnica u SAD-u – i to Komore odvjetnica države New York (WBASNY – Women’s Bar Association of the State of New York).

Udruga planira djelovati kroz nekoliko stručnih odbora, koji će se operativno baviti određenim tematikama i pitanjima te biti nositelji projekata:

1. Odbor za legislativu – koji bi se bavio hrvatskim, EU i ostalim međunarodnim propisima koji se tiču (i) afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji; (ii) unapređenja statusa žena u društvu općenito; (iii) ostalih propisa iz pravne profesije, koji su na bilo koji način značajni za žene u pravnoj profesiji;
2. Odbor za profesionalnu edukaciju i njezino promoviranje – koji bi se bavio organiziranjem, poticanjem i afirmacijom profesionalne edukacije pravnica općenito; organiziranjem, poticanjem i afirmacijom budućih pravnica (studentica prava) kroz mentorske programe edukacije;
3. Odbor za međunarodnu suradnju – koji bi se bavio suradnjom Udruge s ostalim međunarodnim srodnim udrugama/organizacijama; te
4. Odbor za humanitarne projekte i odnose s javnošću.

Povodom osnivačke konferencije Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji organizirana je aktualna panel-diskusija na temu zakonske uspostave ženskih kvota kao model postizanja ravnopravnosti među spolovima: naime, potaknute novim njemačkim zakonom, koji propisuje obveznu minimalnu zastupljenost žena od 30 posto u nadzornim odborima njemačkih kompanija, Udruga je ostvarila diskusiju o pozitivnim aspektima tog njemačkog zakona kod nas, ali i namjerava otvoriti i pokrenuti javnu raspravu o potrebi donošenja sličnog zakona.

Panelistice su bile: Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Maja Mandić, direktorica Odjela za korporativne regulatorne poslove Hrvatskog Telekoma, Nataša Novaković, pravna savjetnica u Uredu glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca,izv. prof.dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, Pravni fakultet u Zagrebu,Tarja Krehić, odvjetnica, Odvjetnički ured Krehić. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org