Zekra Alwach: prva gradonačelnica Bagdada

Glasnogovornik iračke vlade Rafed Juburi  priopćio je u subotu da je Zekra Alwach, inžinjerka  i državna tajnica u Ministarstvu obrazovanja, imenovana na mjesto bagdadske gradonačelnice, najvažnije pozicije u glavnom gradu.

Ovo je prvi puta u povijesti Iraka da je vlada imenovala ženu za gradonačelnicu Bagdada.

Premijer Haider al-Abadi smijenio je s dužnosti dosadašnjeg gradonačelnika Naima Abouba, zbog čestih kritika kako medija, tako i stanovnika Bagdada o njegovoj nesposobnosti.

Kao gradonačelnica – što je najvažniji položaj u glavnom gradu – Alwach će izravno surađivati s kabinetom premijera Haidera al-Abadija i ta dužnost je u Iraku jednaka dužnosti ministra/ice.

Imenovanje Zekre Alwach je velika šansa za napredak ravnopravnosti spolova u Iraku, gdje skupine za ljudska prava, kao i međunarodna zajednica,  kažu kako su diskriminacija i nasilje nad ženama vrlo rašireni.

Napomenimo i to kako je, prema izvješću UN-a od prošle godine, najmanje četvrtina iračkih žena starijih od 12 godina nepismena, a samo 14 posto ih ulazi u svijet rada.

 

Hrvatska: U šest godina recesije izgubljeno više od 200.000 radnih mjesta

Na početku ove godine broj zaposlenih mogao bi pasti ispod 1,3 milijuna, prvi puta od kraja 2000. godine. To znači da je u šest godina recesije izgubljeno više od 200.000 radnih mjesta, ali i da se nastavlja neuobičajen trend istodobnog pada zaposlenosti i nezaposlenosti.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prosincu prošle godine je bilo 1,3 milijuna zaposlenih, što je za 13.287 (1 posto) ljudi manje nego samo mjesec dana ranije.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 2014. godini iz evidencije nezaposlenih odjavljeno je 362.705 osoba, od toga je više od 60 posto onih koji su se zaposlili u inozemstvu.

 

 

Turska: Muškarci nose minice u kampanji za ženska prava

Muškarci u Turskoj marširali su jučer u minicama i pozirali fotografima/kinjama, u sklopu ovotjedne kampanje za ženska prava koja se provodi diljem zemlje.

Prosvjede je izazvalo ubojstvo mlade žene, 20-godišnje studentice psihologije Ozgecan Aslan, o čemu smo nedavno izvijestile.

 {slika}

Mnogi od prosvjednika podijelili su svoje fotografije na društvenim medijima u znak prosvjeda protiv nametnutog stava: “Ako žena nosi mini-suknju ona je provokativna”.

Aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava su sigurni/e da će kampanja podići svijest ljudi, a zasigurno i medijsku pozornost, o čemu govori i to da je većina medija već prenijela fotografije muškaraca u minicama objavljene na Twitteru i Facebooku. 

Njemačka izjednačava plaće muškaraca i žena

Njemačka će ove godine donijeti zakon o izjednačavanju plaća muškaraca i žena, kako izvještavaju mediji, pozivajući se na riječi njemačke ministrice za ženska pitanja Manuele Scwesig.  

Ministrica se u petak sastala s predstavnicima sindikata, a u sljedećih nekoliko tjedana planira susrete s poslodavcima.

Namjera ministrice je postići jednakost bez “nametanja ograničenja kolektivnom pregovaranju ili stvaranja birokratskog čudovišta”.

Prema Saveznom statističkom uredu, žene u Njemačkoj prosječno zarađuju 22 centa manje od muškaraca. U 2013., muškarci su po satu prosječno zarađivali 19,84 eura bruto, a žene 15,56 eura. Koalicijski partneri u njemačkoj vladi složili su se da tu razliku zakonski riješe, a namjera je veća transparentnost u strukturi plaća i povećanje satnice na poslovima koje tradicionalno više obnašaju žene.

Predstavnici sindikati pozdravili su najavu donošenja zakona, a zamjenica čelnika Saveza njemačkih sindikata Elke Hannack je kazala: “Dobro je i pravedno što koalicija više ne želi trpjeti razliku u primanjima muškaraca i žena”. 

Kako su svećenici postali stručnjaci za porodništvo?

Teško se u posljednje vrijeme oteti dojmu kako nam čelni ljudi Crkve i države njeguju posebne vještine kako pisanja tako i govorenja, pokazalo se kako imamo nove dramatičare čiji se uratci gotovo mogu slati na Lidrano koliko je pjesničkih figura i metafora u njih uključeno.

Prilikom obilježavanja 55 godina od smrti blaženika Alojzija Stepinca, na misnom slavlju koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, nekako su opet u centar pozornosti došla ženska reproduktivna prava. Asocijativnim nizom koji je jasan, očito, samo onome tko je tekst propovijedi pisao, došlo se na temu obitelji, točnije – uz korištenje riječi bolno –  istaknuto je kako se diraju sami temelji ljudske naravi i otajstva života. Zgodna metafora u nezgodnom trenutku, naročito ako u sjećanje prizovemo neke (socioekonomske) realne probleme koji ugrožavaju dostojanstvo pojedinca, pa samim time i zajednice u kojoj živi.

U vremenu kad se ljudi, naročito mlade žene, teško zapošljavaju i gdje ih se nerijetko na razgovorima ispituje planiraju li djecu i/ili brak, ako se i zaposle teže napreduju ili zadržavaju posao, ne čini li se bezobraznom prozivka i neutemeljene optužbe koje stižu iz prostora koji bi po svom opisu trebao nuditi utjehu i spokoj?

U kontekstu političkih promjena kojih smo, nažalost, svjedoci, dodajmo i Ćorušićevu (HDZ) genijalnu ideju kako bi pravo na pobačaj trebalo ograničiti i uvesti obavezu konzultiranja sa svećenikom. Fantastično je upravo koliko su se osilili u procesu ograničavanja temeljnih ljudskih (u ovom slučaju ženskih) prava i kako su na pozornicu došli svećenici koji su odjednom stručnjaci iz područja porodništva, a svoje stavove generiraju iz magične knjige i osobnih uvjerenja.  

Kako takav razgovor mora izgledati? U kojem su trenutku oni postali osposobljeni za savjetovanja ovog tipa? Odakle im pravo?

Bozanićeva izjava kako abortus u našoj zemlji dobiva karakter narodnog samoubojstva nije ništa drugo doli demagogijska floskula koja dobro zvuči zbog svoje dramatičnosti, izbija na sekundu zrak iz pluća svima onima koji nisu upoznati sa statističkim podacima koji oslikavaju sasvim drugo stanje. Narodnog samoubojstva, halo. Narodno nas je samoubila recentna politička povijest. Parabola je potom proširena umetanjem sljedeće dramske situacije u kojoj je ponovljena i parafrazirana Stepinčeva izjava o razvrgavanju bračne zajednice (…Zakoni su Božji usko povezani među sobom, i raskineš li jedan, kidaju se i drugi, i onda se sve ruši kao stroj, što prestaje raditi ako se izvadi ma samo i jedan kotač.) iz koje možemo iščitati kako je, između ostalog, nužno ostati u braku ma kako on loš bio. Stroj i kotač, genijalno. Iz vremena u kojem je izumljen kotač otprilike potječu i izneseni stavovi.

Do sada smo navikli da ovakve tematske i motivske preokupacije dođu u centar pozornosti oko većih kršćanskih blagdana jer je onda najveća posjećenost u crkvama pa njihova riječ dopire do većeg broja ljudi (mobilizacija!), a pogotovo je o Božiću praktično pozvati se na temeljne obiteljske vrijednosti (istovremeno, nikako da se spomene udomljavanje napuštene djece). S obzirom na posljednje iskustvo, može se pretpostaviti da će ovakva demagogija ući u sva misna slavlja.

Iz pozicije u kojoj se moja generacija nalazi, rekla bih kako je prije loša situacija u državi jedina kriva za promjene u demografiji. Od činjenice da gledamo koliko košta najam stana u Australiji jer u matičnoj državi ne nalazimo posla, do činjenice da o našim reproduktivnim pravima odlučuju crkveni poglavari i samoprozvani zaštitnici i zaštitnice obitelji i braka koji svojom pojavom i istupima vraćaju društveni poredak na onaj otprije 500 godina.

Svojom se propovijedi, osim ljudima koji su se ondje našli iz sasvim drugih potreba osim onih da slušaju o propadanju hrvatske nacije, Bozanić se obraćao i gradonačelniku Milanu Bandiću, generalu Mladenu Markaču, Dariu Kordiću, i ništa manje važno, čelnici udruge U ime obitelji Željki Markić. Prikladne li publike. S obzirom da sa Željkom dijeli mišljenje i stavove, ovakav je diskurs mogao biti ostavljen za razgovor uz kavu, jer mu je otprilike tu, ako igdje, i mjesto.

Najgore od svega je što je tek započelo 40dnevno maltretiranje, pa ćemo se s ovom problematikom susretati nekoliko puta dnevno.

Uz pomoć samoga Boga, zagovorom Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca, te brojnih hrvatskih mučenika i svetaca na koje se pozivaju, bilo bi bolje da mole za zdrav razum. Vlastiti.

Pravo žene da raspolaže svojim tijelom trebalo bi ostati njezino pravo

Pred KBC Sestre milosrdnice zadnjih dana opet bivamo svjedocima prosvjeda protivnikâ/ica prava na abortus. Skupine prosvjednika/ica naglas se mole pred ulazom u bolnicu,  gnjave pacijente/ice kao i osoblje te ostale ljude koji prolaze pokraj njih. “Takvo ponašanje problematično je prije svega zato što su bolnice mjesto dijagnosticiranja i liječenja bolesti od kojih su mnoge vrlo opasne po život. Stoga je pacijentima/icama i više nego potreban mir te očuvanje njihove privatnosti”, ističe se u današnjem priopćenju Radničke fronte

Kako navode u priopćenju Radničkoj fronti javilo se već dosta ljudi koji su se požalili na smetanje i uznemiravanje od strane prosvjednikâ/ica. “Prosvjednici/e protiv abortusa su, dakle, u svojim idejama vrlo militantni i ne prežu pred činjenicom da područje bolnice iz prethodno navedenih razloga nije mjesto za ovakav oblik skupa i promoviranja vlastitih ideja. Osim toga, riječ je o propagiranju vrlo retrogradnih i konzervativnih ideja koje direktno zadiru u raspolaganje tijelom žene te u njezina socijalna i ljudska prava. Protivljenje abortusu dio je konzervativne klerikalne ideologije čije djelovanje seže i do odlučivanja o ljudskom tijelu od strane pretpostavljenog ‘moralnog autoriteta’. Pravo žene da raspolaže svojim tijelom trebalo bi ostati njezino pravo te se u to nikakve pretpostavljene ‘moralne instance’ ne bi smjele miješati, naročito ne one iz klerikalnih krugova” navode.

Međutim, kako ističu u Radničkoj fronti, pitanje prava na abortus nije samo pitanje ‘prava na izbor’. “Štoviše, ono uopće zapravo i nije ‘pravo na izbor’, već uglavnom posljedica egzistencijalne prinude – nemogućnost pružanja dostojnog života djetetu, mogućnost otkaza za vrijeme trudnoće i porodiljnog, male porodiljne naknade, itd. Boreći se za ‘prava nerođenog djeteta’, prosvjednici/e u potpunosti zanemaruju te konkretne socijalne okolnosti u kojima se žene sve češće nalaze. Njihov bunt uopće nije orijentiran prema katastrofalnom stanju u društvu, već samo prema idejama svojih autoriteta koji sve više ulaze u javni prostor (osim ovog primjera utjecaja klerikalne ideologije na zdravstveni sustav, imamo stalne i dugogodišnje primjere djelovanja iste ideologije u obrazovnom sustavu)”.

Stoga se pitaju u Fronti do koga je uopće stalo prosvjednicima/ama?

“S obzirom na spomenute društvene okolnosti, minimum koji se ženama može osigurati jest pravo na besplatan abortus u javnoj zdravstvenoj ustanovi izvršen pod paskom stručne osobe – liječnika/ice-ginekologa/inje. Na duži rok, umjesto raspravâ o moralnosti takvih činova, na koje se nijedna žena olako ne odlučuje, svi bismo se trebali boriti za društvo u kojem će žena imati pravo odlučivati sama o svom tijelu, ali i za društvo u kojem nijedna žena neće biti prisiljena na pobačaj samo zato što si ne može priuštiti dijete zbog siromaštva, životnih okolnosti, nedostatka društvene brige za djecu itd. To je jedini racionalan i efikasan način borbe za smanjenje broja pobačajâ – ako je nekome do toga stalo. Umjesto kvazimoralističkog osuđivanja svisoka ženâ u tom nezavidnom položaju, trebali bi se usmjeriti na borbu za veći dječji doplatak, za svima dostupne vrtiće, za javno financirano i svima dostupno školstvo i zdravstvo itd. Osim toga, bolje je i ne pomišljati koliko bi zabrana abortusa u javnom zdravstvu povećala ilegalne abortuse koje bi izvršavale nestručne osobe, što bi nesretne žene dovelo u još težu egzistencijalnu situaciju, a možda i u životnu opasnost. Misle li protivnici/e abortusa o tome? Koliko bi bolesti i smrti tek stvorila kriminalizacija abortusa? Stoga je prosvjedničko ponašanje iznimno štetno, naročito zato što se odvija na način tobožnjeg djelovanja na liječničku savjest. Pravo na prosvjedovanje ne bi se smjelo ukinuti, ali prostor bolnice je zbog navedenih razloga sasvim neprikladno mjesto, a sâm prosvjed orijentiran je prema rješenjima koja zanemaruju svaki socijalni aspekt. Sve u svemu, smatramo da je važno izboriti i očuvati sekularnost u javnim institucijama, ali ponajviše ženska reproduktivna i socijalna prava koja se spomenutim idejama žele znatno ugroziti” zaključuju u Radničkoj fronti.