Poučavanje je teška profesija. Svakoga dana morate nastupati pred pet različitih razreda od po 30 ili više učenika. Uz to, za njih izvodite po dva-tri različita showa. To znači memoriranje tri različita scenarija svakog dana uz još pet zanimljivih, poticajnih, sjajnih izvedbi tih istih scenarija. U mnogo slučajeva vaša publika sliči zombijima, a i kada se povrati u život, pazite se – gađat će vas rajčicama.
No stvarno, podučavanje, predavanje je teško – ali i zabavno, ispunjujuće, inspirirajuće, nevjerojatno. Unatoč tome, teški dijelovi podučavanja mogu biti i bit će još i teži za žensku predavačicu, osobito ako ste niski, mladi i nimalo zastrašujući.
S obzirom na to, ovo je pet razloga (od njih okvirno 123.697.247.873) zbog kojih mislim da bismo feminizam (i generalno sve ostale ‘izme’ zbog kojih postajemo otvoreniji, tolerantniji, brižniji ljudi – dakle, ono suprotno od rasističkih, homofobnih i sličnih kretena) trebali uvesti u naše škole, u naša predavanja:
-
Riječi žena važnije su od fizičkog izgleda žena: Gledajte, ja znam da izgledam slatko u određenoj odjevnoj kombinaciji, no ne morate mi to posebno govoriti, osobito ne u ključnom trenutku moga predavanja. Zašto je moja odjeća važnija od riječi koje izgovaram? Je li to zbog toga što je moj outfit doista toliko sladak da zaustavlja svijet da se okreće oko svoje osi, ili zato što smatrate da bit moje vrijednosti leži u mom fizičkom izgledu? Isto vrijedi za komplimente upućene mom licu, mojoj kosi, mojoj šminki. Naravno meni laska i drago mi je što mislite pozitivno o meni u smislu mojega izgleda, no svjesna sam i toga da ljepota blijedi. I zato slušajte moje riječi. Slušajte riječi drugih žena. Gledajte, procjenjujte moje djelovanje i djelovanje drugih žena. Naša vrijednost leži u tome tko smo, a ne kako izgledamo.
-
Žensko tijelo ne treba mušku (a niti žensku) procjenu: Moje tijelo, kao ni tijela vaših ženskih kolegica nisu stvari koje treba mjeriti, vagati ili osuđivati. Ne uspoređujte moje tijelo s tijelima mojih kolegica. Ne govorite mi da izgledam ‘dobro za svoje godine’. Ne govorite svojim prijateljicama iz škole da su ‘deblje’. Također, ne govorite im ni da su ‘premršave’. Njihova tijela ne postoje zato da biste ih vi procjenjivali. Mislite to, ako doista morate, no nemojte im to govoriti. Ne izgovarajte te riječi. Mi ne tražimo vašu potvrdu nas samih.
-
Žena se ne treba ponašati ‘kao muško’ kako bi zadobila poštovanje: To što sam sitna, mekog glasa i izraza, i to što mi je zapravo stalo do vas ne znači da sam slaba. To što vas ne plašim ne znači da nisam ozbiljna. To što sam žena ne znači da nisam moćna, snažna. To što ti pridajem poštovanje koje mislim da zaslužuješ samim time što postojiš ne znači da sam slabić. Ja predajem i podučavam s ljubavlju, ne sa strahom. A to je upravo ono što me čini snažnom, ne slabom.
-
Žene nisu slabe: Ne pokušavajte uvrijediti dječaka nazivajući ga curicom. Riječi ‘pičkica’ i ‘kuja’ ne bi trebali biti sinonimi za riječi slabost i bezvrijednost. Žene su snažne, sposobne i otporne. Mi u sebi nosimo nova bića i hranimo ih nakon što se rode, mi radimo i kuhamo i čistimo, upravljamo kućanstvima i poduzećima, mi tješimo i volimo ljude oko sebe. Ako želite nekome reći da bude snažan nemojte reći ‘imaj muda’, bolje im recite ‘nosi dijete u svojoj maternici’, jer to je poprilično hrabro. Ili im čak recite, uzgoji maternicu, jer porođajni grčevi će vas svakako osnažiti. Ili jednostavno ne recite ništa od toga. Također, nemojte dječaku reći da prestane biti ‘curica’, jer osim što biti nazvan ženom nije uvreda, u redu je imati osjećaje i izražavati ih. U redu je da se muškarac ili dječak boje, budu tužni, sretni, nježni, zabrinuti, sramežljivi ili brižni.
-
Nitko ne bi trebao biti percipiran kao poražen i potrošan: Žene nisu predmeti za kojima se žudi, pokori ih se i zatim odbaci. A nisu ni muškarci. Kada tretiramo druge osobe kao stvari koje služe u potpunosti samo kako bi nas zabavljale, mi ih dehumaniziramo. A ako ih dehumaniziramo lakše je biti nasilan prema njima. Naši postupci dehumanizacije drugih ne moraju biti tako očiti kao što je to recimo gledanje pornografije, čak i samo uspoređivanje i objektificiranje ljudi u svakodnevnom životu može voditi k nasilnom ponašanju, nasilnim činovima. Stoga, ne želim vas čuti kako komentirate tko je ‘hot‘, a tko nije; ne želim ni čuti što biste nekome radili; ne želim ni slučajno vidjeti sliku gole žene na vašem mobitelu i zatim čuti vaš odgovor: “Dečko sam, to je normalno”.
Nepoučavanje o feminizmu nema samo negativan efekt na ženske predavačice ili učenice, studentice. Nepoučavanje o feminizmu ima negativan utjecaj na sve. No, jednom kada shvatimo i priznamo da svako ljudsko biće posjeduje i ženstvene i muževne osobine i karakteristike te da su oba tipa jednako vrijedna, mi uzvisujemo i ohrabrujemo sve pojedince da budu ono što stvarno jesu i da prema tome stvore okruženje poštovanja za svaku individuu. A to je ono što pozitivno utječe na društvo u svakom mogućem smislu.
Dodatak: Pažnju su mi zaokupili komentari na ovu temu, a tiču se mojega citata o tome kako se ‘ne moram ponašati kao muškarac’, tj. ‘biti muško’. Te rečenice proglašene su seksističkima i optužena sam da njima potičem daljnju poralnost i binarnost među terminima muško i žensko. Stoga moram naglasiti kako nipošto ne potičem binarnost među spolovima! Vjerujem da učenje o feminizmu jednako oslobađa žene, kao i muškarce, homoseksualce, heteroseksualce ili transseksualce od stereotipiziranih uloga koje im nameće društvo. Također, na temu opisa sebe same u kojem sam iskoristila riječi niska, blagog glasa, malena – tim riječima nisam rekla da su te karakteristike nužno ženstvene ili ženske kao ni superiorne drugim osobinama. Bit ovog članka je taj da se ukaže da se nitko, pa tako niti ja, ne treba ponašati kao netko drugi ili kao netko ili nešto što nije, a samo kako bi bio poštovan i prihvaćen. Nitko ne bi trebao biti u toj poziciji.
Prevela i prilagodila Ines Mihić
