sdadmin

Ne želim djecu – i to je sasvim u redu

Posted on by sdadmin

“To će se promijeniti”, čula sam tijekom godina. Prije tjedan dana majčina prijateljica izgovorila je upravo ove riječi kad je odnekud izniknula ova tema i kad sam joj rekla da ne želim djecu.

“Stvarno ne želiš djecu? Bit ćeš usamljena!” Moja mala sestra, koja više i nije tako mala, upozorila me samo nekoliko dana ranije.

“Ne, neću. Imat ću sve vas, a jednom i svoje nećakinje i nećake. Bit ću cool teta. Tvoja djeca skakat će kad dođem k vama: “Mama, mama, to je teta Gera! Što nam je donijela iz Južne Amerike?” rekla sam s entuzijazmom. “Pitat će kamo planiraš ići na sljedeće putovanje.” Zahihotala se. Nisam mogla ne zapitati se koliko ljudi ima djecu u pokušaju da spriječi usamljenost.

Događali su mi se trenuci u kojima sam željela uklopiti se u kalup: biti žena koja sanja o zasnivanju obitelji. To bi mi i odrastanje i ozbiljne veze učinilo jednostavnijima. Ne bih bila morala izmicati temi majčinstva kad bi se pojavila u razgovoru ili objašnjavati svoju želju za ispunjenjem na drugačije načine, načine koji su više u skladu s mojom osobnošću. Spriječila bih popriličan broj svađa sa svojim tadašnjim dečkom, koji je inzistirao na tome da imamo djecu odmah nakon diplome, kao da sam se toliko trudila tijekom studija samo da bih se skrasila odmah nakon završetka fakulteta.

“Sada tako razmišljaš jer si mlada i želiš putovati. Promijenit ćeš mišljenje kad upoznaš onog pravog. Djeca su blagoslov”, nastavila je majčina prijateljica gledajući moju majku i pitajući ju je li me čula kad sam rekla da ne želim djecu. Nije to bilo nešto što moja majka nije čula ranije.

Ono što nisam rekla svojoj majčinoj prijateljici jest da sam već bila s nekim za koga sam mislila da je onaj pravi i da čak ni tada nisam željela djecu.

Djeca su blagoslov. Majčinstvo je čudo, u najmanju ruku. Vjerujem da imati djecu ne bi trebala biti odluka donesena iz hira, ili još gore, greškom. Iako nekim se ljudima dogodi upravo to i ispadne najneočekivanije, zastrašujuće, a ipak predivno iskustvo.

Volim djecu. Ona mogu ispuniti sobu srećom čak i na najgori dan. No, nikad nisam osjećala da baš od srca želim postati majka. Ne želim tjelesne promjene koje to donosi, karijerne i tjelesne prekide koji su za to nužni ili ogromnu dozu odgovornosti koja slijedi ubrzo nakon što postanete majkom. Previše sam slobodan duh.

Djeca su preslatka, ali djeca odrastaju. Dijete je blagoslov, ali također i najveća odgovornost. Čine li me moje misli sebičnom? Možda. No sebičnosti ima i u želji da se ima dijete kako bi se izbjegla usamljenost.

Iskustva su me oblikovala i oblikuju me i dalje. Sada mislim drugačije u odnosu na ranije u prošlosti. Tko može reći da se za nekoliko godina neću predomisliti? Mogla bih. No kao što sam rekla majčinoj prijateljici, mogla bih se i ne predomisliti. Možda nikad neću osjetiti želju da budem majka; možda hoću. Možda ću željeti vlastito dijete; možda se odlučim za posvajanje. Nemoguće je znati što budućnost donosi. Otvorena sam mogućnostima, čak i onima koje ne mogu trenutno vizualizirati, ali neću ušutkivati svoje osjećaje ili odluke samo zato što su tako rijetki, tako “nimalo ženski” jer drugima zbog njih postaje nelagodno.

Provela sam oko pet godina s muškarcem za kojeg sam mislila da ga volim ili ga možda doista voljela. Borila sam se s idejom da bih zbog toga što sam žena trebala željeti biti majka. Mislila sam da će ako provedem dovoljno vremena s tuđom djecom  ̶  a vjerujte mi, jesam  ̶  taj osjećaj doći. Ponekad sam se nadala da će doći… ali nije. I još uvijek ga nema.

Neću podleći očekivanjima društva. Ako ikad odlučim biti majka, to će biti zbog toga što istinski, duboko i bez sumnje želim biti majka. Društvo me može nazivati sebičnom i kritizirati me zbog toga što sam drugačija, ali to mi je milijun puta draže nego da me vlastito dijete gleda u oči i osjeća čak i najmanji znak ogorčenosti.

Prevela i prilagodila Ana Stipković

Španjolski aktivisti i aktivistkinje okupirali bankarske šaltere

Posted on by sdadmin

Španjolski aktivisti i aktivistkinje omraženim bankama odlučili uzvratiti udarac pasivnom okupacijom bankarskih šaltera. Aktivisti i aktivistkinje napominju kako na ovaj način ne čine nikakav prekršaj ili kazneno djelo, već stoje u redovima kao i svi ostali građani, piše Index.hr.

Masovno traženje osnovnih informacija u bankama izazvalo je pravi kolaps. Nepregledni redovi aktivista i aktivistkinja koji strpljivo čekaju kako bi šalterske djelatnike/ice banaka zatrpali pitanjima, onemogućavaju normalni rad banaka i normalan pristup svim onim korisnicima/cama kojima su doista potrebne usluge banke.

Ovaj korak španjolskih aktivista i aktivistkinja najnoviji je način borbe protiv bankarskog sektora koji je postao najveći vlasnik nekretnina zahvaljujući ovrhama i deložacijama. U Španjolskoj je od početka krize na ulicama završilo više od 400.000 ljudi. Istovremeno, milijuni stanova zjape prazni. Zbog nemogućnosti plaćanja kredita, u Španjolskoj svakih 15 minuta jedna obitelj završi na ulici.

Moj glas protiv nasilja

Posted on by sdadmin

U kući Europe predstavljen je projekt Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske ‘Moj glas protiv nasilja’, te promocija TV i radio spota Prašina redatelja Matea Klarića i scenaristice Željke Malinove. O projektu su govorile mr.sc. Helena Štimac Radin, ravnateljica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova, Nataša Bijelić, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, te Paula Zore, Ženska soba – Centar za seksualna prava.

Projekt je apliciran sredstvima iz EU komisije u okviru tzv. progres projekta u kojem je dobivena potpora u iznosu od 160.000 eura. Ukupna vrijednost projekta je oko 202.000 eura, a preostali dio pokriva udio Ureda za ravnopravnost spolova. ‘Moj glas protiv nasilja’ je bio objavljen na raspisan natječaj na temu Potpora informacijskim i komunikacijskim aktivnostima usmjerenim na uklanjanje nasilja nad ženama. Glavni cilj projekta je podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama uključujući obiteljsko nasilje, te odašiljanje poruke o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja.

“Ovo nije jedina kampanja koja se vodi u Hrvatskoj, mi imamo u zadnjih desetak i više godina puno iskustva s različitim kampanjama koje su usmjerena ka uklanjanju nasilja nad ženama koja su provodila i naša Ministarstva i brojne nevladine udruge i na lokalnoj razini povjerenstva. Međutim, očito je da kampanja nikad nije dovoljno, da smo još uvijek suočeni s velikim brojem kršenja temeljnih ženskih ljudskih prava, odnosno, s vrlo različitim oblicima, ne samo obiteljskog nasilja nad ženama, nego i drugih oblika, uključujući i seksualno nasilje. Kad me pitaju koji su glavni indikatori neravnopravnog položaja muškaraca i žena u Hrvatskoj, uvijek izdvajam tri stvari: nasilje nad ženama kao najveći problem, nepovoljni položaj žena na tržištu rada i u procesima političkog i općenitog javnog odlučivanja”, rekla je Helena Štimac Radin.

Ovaj projekt ima svoje specifične ciljeve: općenito osvještavanje javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama s posebnim naglaskom na seksualno i obiteljsko nasilje, te onaj koji se tiče primjene protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima dva specifična protokola kad govorimo o nasilju nad ženama: protokol o postupanju u slučaju obiteljskog nasilja koji je donesen 2005. godine, te zaseban protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

Kako je navela Helena Štimac Radin, projekt će trajati dvije godine, a počeo je krajem prošle godine. Već je jedan dio aktivnosti realiziran kao i mali letak koji se već kontinuirano distribuira, a sadrži najosnovnije informacije o projektu. Izrađen je i televizijski radio spot pod nazivom ‘Prašina’ koji je premijerno prikazan svim prisutnima, a za njega će se tražiti termini od Hrvatske Radio televizije kao javne televizije koja ima obvezu prikazivati spotove od općeg interesa.

Tiskat će se i konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Hrvatska je ovu konvenciju potpisala početkom prošle godine, a poznata je pod nazivom Istanbulska konvencija jer je 2011. godine donesena u Istanbulu. Do sada ju je potpisalo oko 27 zemalja članica Vijeća Europe, a ratificiralo ju je svega osam: Hrvatska, Srbija, BIH, Crna gora, Austrija, Portugal… Francuska i Španjolska su također najavile skoru ratifikaciju. Potrebno je da ju ratificira deset zemalja članica Vijeća Europe jer tek tada stupa na snagu. Istanbulska konvencija je prvi pravno obavezujući instrument u Europi koji za cilj ima stvaranje pravnog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja i kažnjavanja počinitelja nasilja.

Od ostalih aktivnosti u projektu predviđen je veći broj predavanja, radionica i treninga za nadležna državna tijela, kao i za opću populaciju. Održat će se i međunarodna konferencija o problematici seksualnog nasilja, a očekivani rezultati projekta su povećanje razine znanja i svijesti, te senzibilizacija ciljanih skupina u društvu kada se radi o nasilju. U drugim zemljama Europske Unije postoji jedan poseban problem koji u Hrvatskoj još uvijek nije detektiran, a radi se o jednom od brutalnijih oblika nasilja nad ženama pod nazivom genitalno sakaćenje. Više od 100 tisuća žena na razini Unije koje su imigrantice suočeno je s ovim problemom i bez obzira na nastojanje EU da ta agonija prestane, to će biti teško postići s obzirom na to da se radi o tzv. običajnom pravu.

Jedna od važnijih tema spomenutih tijekom izlaganja ovog projekta, ali i problema koje Vijeće Europe smatra izuzetno važnim je problem vezan uz pristup žena pravosuđu. Krajem prošle godine Vijeće Europe i francusko Ministarstvo za prava žena zajednički su organizirali konferenciju u Parizu upravo na temu ‘Pristup žena pravosuđu’ jer je uočeno da žene ili ne prijavljuju nasilje ili ako ga prijavljuju, susreću se sa velikim nizom različitih problema. Na toj konferenciji svjedočile su žene iz različitih europskim zemalja koje su bile žrtve nekog oblika nasilja. Kako navodi Štimac Radin “njihova svjedočenja su bila toliko dramatična da se vidjelo kroz što su te sve žene prolazile nakon što su odlučile potražiti pravdu, te je isto je tako vidljivo da na Europskom sudu za ljudska prava je puno manji broj prijava koje podnose žene”.

“Ovo je već drugi projekt za koji je Ured za ravnopravnost spolova dobio sredstva od Europske komisije. Prvi je bio 2007. godine kada smo održali međunarodnu konferenciju na temu upoznavanje javnosti s politikama koji provodi Europska unija na području ravnopravnosti spolova, što je jedna od naših stalnih aktivnosti. Želimo upoznati našu javnost da su problemi s kojima se suočavamo u Hrvatskoj kada govorimo o ravnopravnosti žena vrlo slični onima s kojima se suočavaju žene u zemljama članicama Europske unije. I želimo te europske politike i strategije približiti i hrvatskoj javnosti”, naglasila je Helena Štimac Radin.

O problematici nasilja u adolescentskim vezama govorila je Nataša Bijelić koja je navela kako CESI već dugi niz godina provodi edukacije s mladima, njihovim nastavnicima/cama, ali i istraživanja, analize, medijske kampanje i zagovaračke aktivnosti da bi se na vrijeme prepoznale štetne veze. CESI je prva udruga na području Hrvatske, ali i među prvima u regiji, koja se počela baviti pitanjem prevencije nasilja u adolescentskim vezama. Smatraju kako je izuzetno važan rad s mladima na prevenciji nasilja budući da je adolescencija dob u kojoj se formiraju prve emocionalne i seksualne veze, kao i period u kojem se usvaja obrazac počinitelj nasilja i žrtva nasilja.

“Naše iskustvo pokazuje da je neophodno i izuzetno važno raditi s mladima na prepoznavanju kvalitetnih, ali i štetnih veza, različitih oblika nasilnog ponašanja, te rodnih stereotipa i mitova o nasilju. Ulazeći u prve veze, mladi često ne prepoznaju neke vrste ponašanja u vezama kao nasilje, što je pokazalo i naše istraživanje o nasilju u adolescentskim vezama, gdje rezultati pokazuju da velika većina mladih u dobi od 16 do 19 godina već ima iskustvo veze i negdje oko 80 posto njih kaže da je nasilje u vezama ozbiljan problem u adolescentskoj populaciji”, rekla je Nataša Bijelić.

O protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koje smatraju jednim o najvažnijih postignuća u području suzbijanja i prevencije seksualnog nasilja, govorila je Paula Zore naglašavajući važnost kvalitetne provedbe, te niz aktivnosti vezane za ovaj projekt. Specifični ciljevi su osvještavanje i podizanje znanja vezanog uz seksualno nasilje nad ženama općenito, a aktivnosti su dizajnirane radom s različitim akterima i skupinama da se na neki način stvori okvir podrške za provođenje protokola. Jedna od prvih aktivnosti je radionica za specifično ranjive skupine žena koje se rade prije svega s ciljem na prevenciji, ali i osvještavanja i informiranja žena.

Održat će se i javna predavanja u suradnji s povjerenstvima za ravnopravnost spolova, kao i predavanja za studente i studentice koja su izuzetno važna jer će jednog dana upravo oni raditi direktno sa žrtvama. Predviđeni su i treninzi u tri različita grada u Hrvatskoj (Zagreb, Zadar i Split) te međunarodna konferencija na kojoj će sudjelovati i stručnjakinje iz Europske unije koje će svojim iskustvom i znanjima doprinijeti ostvarivanju ovih ciljeva.

“Naše dugogodišnje iskustvo u direktnom radu omogućit će da i kroz ovaj projekt ojačamo čitav jedan sustav podrške da bi prije svega pružili podršku i pomoć žrtvama i da bismo osigurali da njihova prava budu ostvarena, te da ne dolazi do višestruke viktimizacije, što je jedan od problema s kojima se susreću žrtve seksualnog nasilja”, zaključila je Zore.

Disneyeve princeze – od najmanje do najveće feministkinje

Posted on by sdadmin

Upravo sam pogledala Meridu hrabru koja me potakla na razmišljanje o tradiciji Disneyevih princeza. Merida je Pixarov film, a njegova glavna junakinja, Merida, feministkinja je iz bajke. Disneyeve princeze, većinom, nisu. Većina ih treba muškarce da ih spase i gotovo svi Disneyevi filmove završe brakom ili zarukama. No, to ne znači da su svi jednako regresivni. Nalazimo široki raspon, od užasnih do ne toliko loših.

Znam da je rangiranje bilo koga po “jačini” njihova feminizma problematično, ali ćemo to učiniti za potrebe ove rasprave. I prije no što krenemo, nekoliko pravila: nećemo analizirati nastavke ni filmove koji radnjom dolaze prije originala, a svi natjecatelji moraju službeno biti dio Disneyeve franšize, marketinške sile koja se prodaje petogodišnjim djevojčicama. Predstavljam vam, od najmanjih do najvećih feministkinja, Disneyeve princeze:

10. Aurora, Trnoružica

Rani Disneyevi filmovi čudne su priče s prekrasnim krajolicima i ženama koje se nikada nisu izborile za sebe: Trnoružica je vrhunac takvih likova. Aurora nema zanimljivih osobina; lijepa je, skromna i općenito draga, onako kako sve princeze jesu (tj. prema životinjama). Auroru njezina naivnost vodi ravno u zamku koju je postavila Maleficient, ona odmah zaspe i spava tijekom cijelog filma, sve dok se ne pojavi muškarac koji će je probuditi (doslovno).

9. Snjeguljica, Snjeguljica

Kad već pričamo o spavanju… I Snjeguljica spava tijekom većeg dijela filma i čeka da je spasi šarmantan (ali inače bezličan) princ. Snjeguljica je čudniji film od Trnoružice, no iako je sama Snjeguljica sa svojom crnom kosom punom volumena netipična ljepotica, ni ona ne pokazuje puno inicijative ni hrabrosti. Ipak, bolja je od Aurore, jer kada jecajući pobjegne u malenu kućicu i shvati da je naseljena sa sedam malih ljudi, ne prestraši se ni ne pobjegne. Snjeguljica pronađe malo hrabrosti i snađe se, što je prilično impresivno za ženu koja razgovara s pticama.

8. Pepeljuga, Pepeljuga

Pepeljugi ništa ne ide od ruke. Nikada nisam razumjela zašto djeca vole ovaj film jer prikazuje jednu katastrofu za drugom – ne samo da je jadna djevojka skoro pa ropkinja, nego i gotovo sve što ona pokušava učiniti pođe po zlu i dodatno joj zagorčava život. U svakom slučaju, Pepeljuga ne dobije puno prilika da razvije feministički duh: realno gledano, previše je potlačena da bi mogla razumno procjenjivati. No, ona ipak pokušava napraviti nešto od svog života: pronađe majčinu haljinu i, protiv svih očekivanja, na vrijeme stiže na bal. No, na kraju je ipak netko drugi mora spasiti, tako da je i ona pri začelju ovog popisa.

7. Ariel, Mala sirena

Po mom skromnom mišljenju, Mala sirena najbolji je Disneyev film, ali Ariel je slaba feministička ikona. Da, ona jest srčana, nagla i strastvena, spremna riskirati sve za ono što voli. No, s druge strane, ono što ona voli je mladić kojeg je na dvadesetak sekundi vidjela kako svira flautu na brodu. I, što je ponižavajuće, Ariel zamijeni svoj glas – glas! – za priliku sa slatkim mladićem. Ona je do samog kraja filma ili nijema ili nepokretna, sve dok joj njezin otac ne daruje slobodu. I da, cijelo vrijeme nosi bikini od školjaka. Ona je prva Disneyeva princeza koja se ne slomi na prvi znak opasnosti, ima puno hrabrosti, ali poruka koju šalje nije jako progresivna.

6. Belle, Ljepotica i zvijer

Bellu se često smatra standardom “feminističkih” Disneyevih princeza, ali mi nikada nije bilo jasno zašto joj se oprašta više od Ariel. Njezin veliki podvig je to da je umjesto odustajanja od svoga glasa ona dobrovoljno postala zatočenicom, a to baš i nije veliki korak za žene. Iako, barem je dovoljno osviještena da prezire svoje zatočeništvo. Ima neke dobre odgovore i, za razliku od Ariel, dobivamo dojam da njezina drskost ne dolazi iz njezine tinejdžerske pobune, već iz intelektualne oštrine. Opire se očekivanju svoga sela kako bi njezin život trebalo izgledati: Belle je prva princeza koja je izrazila neku vrsti skeptičnosti prema bračnome životu. No, u konačnici, Belle se zaljubljuje u dominantnog muškarca jer misli da ga može promijeniti. Naravno, možemo vjerovati da se tu radi o pravoj ljubavi, ali bi mogao biti i Stockholmski sindrom.

5. Jasmina, Aladin

Dva sam se puta maskirala u Jasminu za Noć vještica, tako da sam malo pristrana. No, Jasmina je zapravo prilično progresivna za jednu princezu koja je zaključana u dvorcu. Kao i Belle, i ona je skeptična prema braku i pokazuje istu drskost i znatiželju. Jasmina je također prilično hrabra u pitanjima srca kad se zaljubljuje u mladića s ulice i spašava ga od siromaštva, a ne obrnuto. Nažalost, Jasminina jedina moć leži u njezinoj seksualnosti. Na kraju filma, ona je svedena na to da zavodi Jafara kako bi spasila svoj život. I iako je to ponekad jedina moć koju žene u stvarnom svijetu imaju, tužno je znati da je to poruka koju ovaj film šalje djevojčicama. S druge strane, Jasmini dajem bodove jer barem verbalno odbija da je se tretira kao stvar. “Ja nisam nagrada koju se osvaja”, kaže Jasmina.

4. Zlatokosa, Vrlo zapetljana priča

Srčana princeza po uzoru na Ariel i Jasminu, Zlatokosa je dugo zaključana u tornju, pa joj vlastita naivnost često stoji na putu progresivizmu. Ali ipak je poprilično opasna. Ona je jedna od rijetkih Disneyevih princeza koja se zna služiti oružjem (doduše, tavom za pečenje, ali ipak) i iznenađujuće je snalažljiva sa svojom kosom. I ona prepoznaje nepravednost svoje situacije i pronalazi izlaz. Zlatokosa nadmudri svoju “majku”, koja je zapravo njezin otmičar, i odlazi u vanjski svijet.

3. Tiana, Princeza i žabac

Tiana većinu ovog filma provede kao žaba, ali ona je jedina princeza koja pokrene svoj vlastiti obrt, što je meni super. I ne samo to, to je ono što ona želi od samog početka: voditi svoj restoran. Tiana je meni jako draga jer se zaljubi u siromašnog gubitnika (iako je on zapravo princ) i ruši cijelu ideju da djevojke trebaju biti spašene. Ali onda Tiana povuče jedan tipičan Disneyevski potez i žrtvuje nešto do čega joj je zaista stalo radi muškarca kojeg voli. No, na kraju ipak otvara svoj restoran i nazove ga po sebi. I samo zbog toga rangiram je visoko.

2. Pocahontas, Pocahontas

Iako nam sam film prikazuje jedan ružan dio povijesti, sama Pocahontas je možda prva princeza koju možemo nazvati feministkinjom. Pocahontas nitko ne treba spašavati. Zapravo, ona spašava muškarca kojeg voli jer se ne želi udati za muškarca kojeg joj je otac namijenio niti slijediti put koji su joj drugi zacrtali. Osjeća drugi životni poziv kojeg želi slijediti. Zanimljivo je da je Pocahontas jedina princeza koja ne završi s čovjekom u kojeg je zaljubljena: njezina je sudbina veća od muškarca, a kad prekida s njima, kaže mu: “Nisi ti kriv, takav je moj put”. Pocahontas voli hrabro, pa čak i kada je to čini čudnom, ranjivom i usamljenom. Ona se ne boji izloženosti i bori se za ono u što vjeruje. Mislim da bi bilo dobro da djevojčice gledaju ovaj film, iako bi prvo morale pročitati koju povijesnu knjigu jer film prikazuje poprilično iskrivljenu sliku povijesti.

1. Mulan, Mulan

Pocahontas je super, ali nitko nije ni blizu Mulan. Ona je jedina koja otvoreno osporava društvene rodne uloge – i centimetar po centimetar ona radi mjesta za sebe. Mulan spašava gotovo svakoga, i to u više navrata, uključujući i nekoliko muškaraca – svog oca, cara, pa čak i najjačeg vojnika. Film također ima dva pozitivna ženska uzora što je šokantno u franšizi u kojoj je većina likova majki ili mrtva ili zla. Feminizam je u filmu najočitiji u njegovoj najpoznatijoj pjesmi, “Napravit ću muškarca od tebe” – dovitljiv naslov jer Mulan, naravno, nikada neće postati muškarac. Usprkos tome, ona uspijeva. Poruka: možete biti žena i brzi poput rijeke i snažni poput velikog tajfuna. Super.

Prevela i prilagodila Mateja Šartaj

Održano saslušanje inicijative

Posted on by sdadmin

U četvrtak, 10. travnja, održano je drugo saslušanje Europske građanske inicijative u parlamentu. Organizatori inicijative koja se zove One of us zalažu se za zabranu i prestanak financiranja svih aktivnosti, uključujući i znanstvena istraživanja, koja uključuju uništavanje ljudskih embrija, o čemu smo već pisale.

Kampanja je ukupno sakupila 1,72 milijuna provjerenih potpisa prešavši prag u 18 zemalja. Inicijativa zahtijeva zabranu i prestanak financiranja svih aktivnosti koja uključuju uništavanje ljudskih embrija, pogotovo u području istraživanja, razvoja i javnog zdravstva.

Hannes Swoboda, predsjednik Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, rekao je: “Cijenimo demokratski doprinos građana/ki, no čini se da je ovo što je predstavljeno kao europska građanska inicijativa zapravo financirano od strane ekstremnih religioznih i političkih kanala i usko povezano s organizacijama koje lobiraju iz SAD-a prema Africi protiv ženskih i LGBTI prava.

Prijedlozi inicijative One of us izlažu riziku živote i zdravlje žena i djece, što nikako nećemo prihvatiti. Nećemo se vratiti unazad i nehumano napustiti žene u zemljama u razvoju uskraćujući im europske fondove koji su očajnički potrebni da bi smanjili mortalitet majki i trudnica. U današnje vrijeme, oko osamsto žena svakog dana umre tijekom trudnoće i poroda. Naš fokus je usmjeren na smanjivanje te brojke. Ako ova inicijativa uspije u svom naumu, poništit će sav napredak koji smo napravili u zemljama u razvoju i povećati smrtnost trudnica.

Slično tomu, istraživanja pomoću embrionalnih stanica u Europskoj uniji slijede stroga pravila i regulacije i fundamentalna su za liječenje bolesti kao što je dijabetes, Parkinsonova bolest, Huntington i Alzheimer. Konstruktiva debata o etičkim standardima ne može biti zamijenjena ideološkim govorima mržnje, kakvima smo svjedočili danas na saslušanju.”

Prošla godina se pokazala kao vrlo teška za reproduktivna i seksualna prava žena u Europi, što se očigledno nastavlja i ove godine. Postavlja se pitanje do koje su mjere konzervativne struje spremne ići da bi svima nasilno nametnule svoja svjetonazorska stajališta koja su, kao i uvijek, zapakirana kao briga za nekoga drugog. Sudeći po dosadašnjim naporima, ne poznaju granicu.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Centar za poremećaje hranjenja BEA poziva na radionicu

Posted on by sdadmin

Centar za poremećaje hranjenja BEA poziva studentice i studente na sudjelovanje u radionicama o medijskoj pismenosti, u sklopu programa prevencije poremećaja hranjenja “Tko je to u ogledalu?“.

Sudjelovanje u radionicama je besplatno. Za prijavu je potrebno poslati motivacijsko pismo i CV na info@centarbea.hr  do 30. travnja 2014.

Radionice se održavaju u svibnju, tri subote za redom (10, 17. i 24.5.2014) od 11:30 – 13:30 na adresi Ribnjak 36.

Teme radionica:

1) Kratka povijest ženskog pitanja – uvod u stereotipizaciju žena u medijima

2) Vizualna kultura i svakodnevni život – osnove medijske pismenosti

3) Mediji, konzumerizam i “mitologija ljepote” – rodni aspekti medijske pismenosti

U radionicama ćemo se baviti medijskom prezentacijom ženskog tijela i objektivizacijom ženskog tijela u komercijalne svrhe, te utjecajem nametanja “savršenstva” i ekstremne mršavosti kao ideala ljepote na razvoj slike o sebi djevojčica i žena. Potaknut ćemo kritičko mišljenje i razvoj medijske pismenosti kako bismo razumjeli tko, kome i zašto šalje takvu medijsku poruku.

Pridruži nam se!

 

POKROVITELJ – Ured za zdravstvo Grada Zagreba

PARTNERI:

Zavod za javno zdravstvo “Dr.Andrija Štampar”

Centar za ženske studije

Zadarska plesna udruga “Tornadelle”

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org