Krajem kolovoza na društvenim mrežama i nekolicini medija (1,2,3,4) je objavljena slika instalacije uz opis „Spomenik domaćici: Ženi koja ‘ništa ne radi“.
Tako reporter.hr piše: „Na jednoj gradskoj ulici predstavljena je instalacija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim – spomenik domaćici, ženi koja svakodnevno vuče na svojim leđima teret obitelji, kućanskih poslova i očekivanja društva. Figura prikazuje iscrpljenu ženu koja kleca pod nevjerojatnim bremenom: perilice rublja, dječjih kolica, pegle, lonaca, suđa, odjeće… sve ono što u stvarnosti čini njezinu svakodnevicu. I sve to u društvu koje često s podsmjehom govori kako žene kod kuće ne rade ništa“.
U nastavku navode da je skulptura postala simbol poštovanja i zahvalnosti prema svim ženama koje iz dana u dan nose ‘nevidljive terete’. Na upit čitateljice, provjerile smo postoji li spomenuta instalacija te o čemu se točno radi.
Instalacija se nalazila u Španjolskoj
Navedena instalacija zaista postoji i prvi je put postavljena u lipnju 2018. godine (16. lipnja) na ulicama Torrelavege, u provinciji Kantabrija, u Španjolskoj (1,2,3,4). Bila je dio projekta „Dekonstrukcija“ (Deconstrucción) umjetničkog kolektiva Asociación Cultural Octubre. Cilj je bio progovoriti o tome kako patrijarhalna kultura i rodne uloge utječu na društvo i mlade. Kolektiv je želio kroz različite umjetničke instalacije učiniti vidljivim, analizirati i osuditi seksizam, nepravdu i rodne stereotipe sa željom rada na njihovoj dekonstrukciji.
Osim viralne instalacije žene koja na leđima nosi teret svakodnevne brige o kućanstvu, na ulicama su bili postavljeni i mobiteli veličine vrata koji su prikazivali seksističke razgovore i poruke razmijenjene putem aplikacija, nekoliko desetaka silueta u krugu koje predstavljaju fizičko i psihičko nasilje, različite predmete koji simboliziraju seksizam, ploče postavljene na podu koje prikazuju mikroseksizme u našem društvu (Ne nosim ovo jer je ružičasto, Ne igram se ženskim igračkama, Moj djed kaže da dječaci ne plaču i sl.) kao i različite umjetničke instalacije koje propituju rodne uloge.
Instalacija se kroz godine dijelila na različitim stranicama i objavama putem društvenih mreža. Nazivali su je „Mother of love“, „A woman on childcare leave“ ili kako su naši mediji pisali – „Spomenik domaćici“ (1,2,3,4). Originalno se zvala „Cargando con todo“, što bi se moglo prevesti Noseći sve/Nošenje svega. Prikazivala je ženu koja doslovno nosi razne kućanske poslove na leđima (1,2).
Nakon što je „maknuta“ s ulica Torrelavege, kolektiv je na svom Facebook profilu napisao: „Naša protagonistica ostavlja ulicu slobodnom. Rekla nam je da se osjećala vrlo praćeno i shvaćeno te da se nada da se njena poruka proširila“.
Kultura kao sredstvo društvene transformacije
Prema pisanju tamošnjih medija, o projektu „Dekonstrukcija“ sniman je i dokumentarac koji je snimao lokalni filmaš Albert Lavina (1,2,3), no mi ga u bespućima interneta nismo pronašle. Uz to, umjetnički projekt je iste godine, u studenom, postavljen i u Tudeli, povodom međunarodnog dana nasilja nad ženama (1,2), a prema objavama kolektiva Octubre na Facebooku – narednih godina je predstavljen u Puente San Miguelu te u Mostolesu.
Cilj djelovanja kolektiva Octubre je podignuti svijest i skrenuti pažnju, kroz različite umjetničke instalacije, na stvarnost koja ih brine. Ovim projektom željeli su ukazati na brojne seksističke prakse koje su normalizirane u našem društvu i za koje smatraju da su znak prihvaćenog i legitimiziranog mačizma.
Instalacija je prvi put postavljena prije sedam godina
Iako instalacija postoji, ona nije novijeg datuma te je uglavnom dijeljena bez konteksta.
Prvi put je postavljena na ulicama Torrelavege u Španjolskoj prije sedam godina, 16. lipnja. Originalno joj je ime „Cargando con todo“, što bi se moglo prevesti Noseći sve/Nošenje svega. Dio je šireg projekta kolektiva Asociación Cultural Octubre, koji se zvao „Dekonstrukcija“. Iako se u različitim medijskim napisima pisalo da se projektom željelo ukazati na pravednu distribuciju kućanskih poslova, ili pak na odavanje zahvalnosti prema ženama koje se bave tim poslovima, cilj projekta – a tako i same instalacije žene koja nosi teret kućanskih poslova na leđima – je bio ukazati na brojne seksističke prakse koje su normalizirane u našem društvu. Instalacija se 16. lipnja nalazila na ovom mjestu.
Iako je teško procijeniti je li instalacija „postala simbol poštovanja i zahvalnosti prema svim ženama koje iz dana u dan nose nevidljive terete“, kako tvrdi članak na reporter.hr-u, tamošnji mediji navode da je cijeli projekt – a tako i ova instalacija – tada bila vrlo viralna na društvenim mrežama. Ta se viralnost, ako je suditi po objavama iz kolovoza, održala i do danas.
O neplaćenom kućanskom radu na Libeli smo mnogo pisale, a temu mentalnog kućanskog rada smo nedavno obradile i u ovoj rubrici.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
