Pitanje podučavanja o seksualnosti u okviru nacionalnih odgojno-obrazovnih politika u Republici Hrvatskoj već više od dvadesetak godina točka je prijepora u društvenom, medijskom i političkom prostoru (1,2,3). Odluka o uvođenju Kurikuluma zdravstvenog odgoja, koji je uključivao i modul pod nazivom ”Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje”, bila je prvi i jedini iskaz političke volje za uključivanjem sadržaja sveobuhvatne seksualne edukacije u državni školski sustav. Od tada, teme vezane uz seksualnost u nacionalnim kurikulumima ostaju ograničene na medicinsku i reproduktivnu dimenziju.
Zagovaranje da pravo na sveobuhvatnu seksualnu edukaciju zaživi u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu posljednjih godina usmjereno je s nacionalne na razinu lokalne samouprave. Tako je ove školske godine u Gradu Rijeci u tijeku eksperimentalna provedba osnovnoškolskog programa Zdravstvenog odgoja i obrazovanja s uključenim modulom “Spolno i reproduktivno zdravlje te rodna ravnopravnost” (1,2). Usto, u Zagrebu već dvije i pol godine traje intenzivno zagovaranje prema gradskim vlastima za eksperimentalno uvođenje programa sveobuhvatne seksualne edukacije u osnovne i srednje škole, kao izvannastavne aktivnosti na gradskoj razini (1,2).
S obzirom na gore navedeno, zanimala nas je implementacija seksualne edukacije na lokalnim razinama u Europskoj uniji. Iako je u većini država članica, njih devetnaest, seksualna edukacija obavezna, prisutne su značajne razlike u praksi s obzirom na ciljeve, sadržaje i metode podučavanja. Hrvatska je, uz Bugarsku, Italiju, Litvu, Mađarsku, Rumunjsku, Slovačku i Španjolsku u skupini država članica koje nemaju obavezne školske programe seksualne edukacije. U ovom članku istražile smo par primjera iz Španjolske i Italije. Usredotočile smo se dubinski analizirati primjere provedbe lokalnih/regionalnih inicijativa iz ovih dviju država jer se pojavljuju u kontekstu koji je isti kao i u Hrvatskoj. To su nedostatak nacionalnog zakonskog okvira i/ili jedinstvenih smjernica za provedbu seksualne edukacije u školama te postojanje organiziranog protivljenja provedbi takvih programa.
Seksualna edukacija u Španjolskoj
U Španjolskoj, nacionalno zakonodavstvo ne propisuje obaveznu provedbu sveobuhvatne školske seksualne edukacije, niti postoji jedinstveni državni kurikulum. U Zakonu o obrazovanju i u Zakonu o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na razini preporuka navodi se “afektivna-seksualna edukacija” – podučavanje o seksualnosti i vezama, usmjereno na stavove i vrijednosti, uključujući komunikacijske vještine i odgovorno donošenje odluka u partnerskim odnosima. Odluka o oblicima provedbe i sadržajima takve edukacije decentralizirana je na razinu autonomnih zajednica – jedinica regionalne samouprave (1,2). Studija objavljena 2024. godine identificirala je i analizirala 26 edukacijskih intervencija (18 školskih programa i 8 kurikularnih predmeta) koje se provode u 15 od postojećih 17 autonomnih zajednica.
Jedan od programa uključenih u studiju je i “COEDUCA’T” koji je poslužio kao model za aktualni prijedlog obavezne školske sveobuhvatne edukacije u Kataloniji, a koja bi trebala započeti ove, 2025-26. školske godine. Prijedlog Parlamenta upućen Vladi Katalonije obuhvaća i predškolsku razinu, te je izazvao reakcije opozicije, predvođene krajnje-desnom političkom strankom Vox, koja se protivi ovoj inicijativi proglašavajući je “indoktrinacijom” i “seksualizacijom” djece. S druge strane, novoosnovana Platforma za feminističku seksualnu edukaciju potiče nadležne donositelje odluka na uključivanje intersekcionalne perspektive, univerzalni pristup sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji te prioritiziranje prava djece i mladih.
Program “COEDUCA’T” temelji se na međunarodnim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu – UNESCO. U opisu programa navodi se važnost rodne perspektive i naglašava se prevencija seksualnog nasilja. Program je namijenjen za sve tri odgojno-obrazovne razine, a razvijen je kroz suradnju vladinog Ureda za obrazovanje, Ureda za zdravlje i Ureda za ravnopravnost i feminizam.
Participativni proces uvođenja sveobuhvatne seksualne edukacije u katalonske škole započeo je 2019. serijom treninga za više od 200 nastavnica i nastavnika u suradnji s Zavodom za obrazovanje i stručno osposobljavanje. U tom petogodišnjem razdoblju uključivao je niz dionika, od spomenute međuresorne suradnje vladinih tijela, preko akademske zajednice (1,2), do roditelja i obitelji, te LGBTI organizacija.
Seksualna edukacija u Italiji
Kao ni u Španjolskoj, ni u Italiji seksualna edukacija u školama nije obavezan dio kurikuluma, te ne postoji nacionalni zakonodavni okvir. Direktiva br. 83 (1,2), koju je krajem 2023. godine objavilo Ministarstvo obrazovanja kao reakciju na javne proteste povodom dva slučaja ubojstava žena od strane (bivših) partnera, recentni je pokušaj državnih vlasti za uključivanjem sadržaja sveobuhvatne seksualne edukacije u školski sustav. Direktivom se alocira 15 milijuna eura za provedbu edukacijskih intervencija (u područjima “kulture poštovanja”, “obrazovanja za veze” i “borbe protiv nasilja nad ženama”) kao izvannastavnih aktivnosti za više razrede srednjih škola. Kritike ove vladine mjere ističu izostavljanje obaveznosti provođenja edukacija u svim školama, ignoriranje međunarodnih smjernica (UNESCO), neuključivanje perspektive i glasova mladih, te zanemarivanje nižih odgojno-obrazovnih razina.
Studije o školskoj seksualnoj edukaciji u Italiji objavljene u posljednje dvije godine govore o vrlo neujednačenoj provedbi na nacionalnoj razini, te ukazuju na značajno veći broj edukacijskih intervencija u sjevernim nego u južnim administrativnim regijama (1,2,3).
Jedna od najdugotrajnijih (eksperimentalna provedba započeta je 2013. godine) i sustavno praćenih, te zadovoljavajuće vrednovanih inicijativa je projekt “edukacije o osjećajima i seksualnosti” koji se provodi u sjevernoj regiji Emilia Romagna pod nazivom “W L’amore”. U sklopu projekta razvijeni su edukacijski materijali i programi za dobne skupine od 8 do 10 godina, od 11 do 13 i od 14 do 19 godina te posebni program i materijali za imigrantske grupe uključene u tečajeve učenja talijanskog jezika. Program “W L’amore” usmjeren na mlade između 11 i 13 godina adaptacija je nizozemskog programa “Long Live Love”, jednog od najstarijih (razvijen 1990-ih) i najuspješnijih programa u području školske seksualne edukacije (1,2). Kao i u Španjolskoj (i u Hrvatskoj), tako i u Italiji postoje oni koji se protive programu. Tako protivnici školske edukacije mladih o seksualnosti osuđuju program “W L’amore” nazivajući ga “podlim napadom rodnih ideologa”.
Provođenje programa “W L’amore” uključuje suradnju regionalne uprave Emilia Romagna, zdravstvene uprave u Bologni, škola, nastavnica i nastavnika, zdravstvenih i socijalnih radnica_ka, vršnjačkih eduaktora_ica, udruga, te roditelja i obitelji. Aktivnosti se provode i kroz “Prostore za mlade” (Spazio Giovani), savjetovališta koja nude besplatne, direktno dostupne (bez uputnice obiteljskog liječnika_liječnice) i povjerljive usluge iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja za mlade od 14 do 19 godina. Stručni timovi pružaju usluge u područjima ginekologije i opstetricije, andrologije i urologije, psihologije, nutricionizma, i socijalnog rada.
Koje su ključne komponente seksualne edukacije u navedenim zemljama?
Kao što smo napomenule na početku, u većini država članica, njih devetnaest, seksualna je edukacija obavezna. Preostale države članice nemaju školske programe obvezne seksualne edukacije. S obzirom na kontekst Hrvatske, provjerile smo kakva je situacija s provedbom navedenih programa na regionalnim/lokalnim razinama u zemljama u kojima je kontekst sličan našemu – Španjolskoj i Italiji. Pregled situacije pokazuje da su ključne komponente seksualne edukacije u tim zemljama sustavna i kontinuirana međuresorna institucionalna suradnja, uključivanje širokog spektra dionika te aktivna uloga javnog zdravstvenog sektora u pružanju usluga za mlade u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
