Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Otvorenom je gostovala Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. O pitanju sigurnih kuća u našoj zemlji je rekla: „Tako je. 26 sigurnih kuća diljem Republike Hrvatske. Ima dovoljno mjesta. Mi stalno pratimo popunjenost. Ona je sad, evo, u ovom trenutku, nešto manje ispod 50 posto. Tijekom godine imamo popunjenost otprilike oko 60 posto. Nije se ni u jednom trenutku dogodilo da, ukoliko je trebalo mjesta za žrtvu obiteljskog nasilja, da ona nije smještena u sklonište.“
Ta nam je izjava bila povod da provjerimo kolika je popunjenost skloništa, ali i kakva je situacija s kapacitetima u praksi.
Kolika je popunjenost skloništa?
Resorno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (u kojem je Mađerić tajnica) nam je potvrdilo da na području naše zemlje djeluje 26 skloništa s kapacitetom od 395 kreveta. Ono što blago varira je broj kreveta. Ministarstvo u objavi na njihovim stranicama kazuje da imaju 394 raspoloživih kreveta u skloništima, a podaci iz posljednjeg izvještaja Pravobraniteljice o ravnopravnosti spolova kazuju da je kapacitet 373 kreveta. Potonje se može objasniti skloništem Udruge Betlehem, koje je posljednje otvoreno.
Iz Ministarstva su nam odgovorili da podaci o popunjenosti 15. studenog (podaci na koje se Mađerić referira) pokazuju da je popunjenost 44 posto kapaciteta, odnosno 173 mjesta. U tom trenutku je bilo slobodno još oko 66 posto kapaciteta. Što se tiče godišnjeg prikaza (od 15 studenoga 2023. godine do 15. studenog 2024. godine) prosječna popunjenost svih skloništa na godišnjoj razini je 54 posto, kazali su iz Ministarstva. Podaci iz izvješća Pravobraniteljice pokazuju blage, očekivane varijacije, pa tako je početkom ove godine (15. siječnja) popunjenost kapaciteta skloništa bila 61%.
Možemo zaključiti da se popunjenost na razini svih skloništa u zemlji, njih 26, kreće između 50 i 60 posto, ovisno o trenutku izvještavanja o popunjenosti.
Dodatno, iz Ministarstva su odgovorili da je do kraja 2020. godine uspostavljeno šest novih skloništa na području Krapinsko – zagorske, Koprivničko – križevačke, Ličko – senjske, Virovitičko – podravske, Požeško – slavonske i Dubrovačko – neretvanske županije. Odnosno, skloništa u županijama u kojima ih do tada nije bilo.
Ima li uvijek mjesta za sve žrtve nasilja?
Ministarstvo, očekivano, nam je reklo da su sve žrtve u svim slučajevima potrebe ostvarile pravo na smještaj u sklonište. „Ukoliko u kriznoj situaciji trenutno nije bilo raspoloživih smještajnih kapaciteta u skloništu najbližem mjestu stanovanja žrtve, omogućen je smještaj u drugo najbliže sklonište. Nakon što se uprazni potreban broj mjesta u skloništu najbližem mjestu stanovanja žrtve ista se, uz pristanak, može premjestiti“, kazali su iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
O popunjenosti nekih skloništa u dopisu nam je pisala i Pravobraniteljica: „Uočeno je kako pojedina skloništa znaju biti u cijelosti popunjena te se u takvim slučajevima žrtve smještaju u skloništa na području drugih županija. Od kad su skloništa teritorijalno ravnomjerno rasprostranjena, za pretpostaviti je da ima znatno manje takvih izazova u njihovom radu.“ Pritom nas je uputila na podatke resornog Ministarstva, s obzirom na to da će PRS objaviti izvještaj za 2024. godinu do kraja ožujka iduće godine.
Upravo o popunjenosti jednog od skloništa za žrtve nasilja u obitelji – Caritasa Splitsko – makarske nadbiskupije – govorilo se na stručnom skupu „Nasilje kao vrh sante leda – skrivene posljedice nasilja u obitelji“ koji je održan povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Na njemu se navodilo da je smještajni kapacitet navedenog skloništa nedostatan u odnosu na potrebe. Odnosno, da zbog nedostataka kapaciteta 87 žena i djece je bilo smješteno u drugim skloništima u Hrvatskoj u kojima je u tom trenutku bilo mjesta. O nedostatnim kapacitetima pojedinih skloništa, u odnosu na potrebe, pisalo se i u medijskim napisima zadnjih godina (1,2,3).
Iz Caritasa Splitsko – makarske nadbiskupije su nas obavijestili da njihovo Sklonište ima kapacitet za 12 osoba.
„Budući da svako sklonište za žrtve nasilja u obitelji ima ograničen smještajni kapacitet, dogode se situacije kada je isti popunjen. Tada se žurno i bez odgode, zahtjevi za smještaj korisnika od strane nadležnog P.U. HZSR, upute na sva druga skloništa u Hrvatskoj te se traži u kojem ima slobodnih kapaciteta za smještaj žrtva nasilja“, kazali su.
Pritom su dodali da nije uvijek najbliže sklonište i najbolje rješenje za žrtvu. Naime, ako se sa žrtvom procijeni da je preopasno da ostane živjeti u istom gradu u kojem boravi i nasilnik – ona se smješta u sklonište u drugoj sredini. „Iz našeg dosadašnjeg iskustva i informacija s kojima raspolažemo, nijedna žrtva nasilja za koju smo od nadležnog P.U. HZSR zaprimili zahtjev za smještaj, a isti nismo mogli realizirati, bilo zbog popunjenosti kapaciteta ili opasnosti za žrtvu ukoliko ostane u svojoj lokalnoj sredini, nije ostala na ulici već joj je ponuđen i osiguran smještaj u nekom drugom skloništu za žrtve nasilja u obitelji na području Republike Hrvatske“, kazali su iz Caritasa Splitsko – makarske nadbiskupije.
Istu problematiku potvrdila su nam i skloništa udruge HERA te Doma DUGA Zagreb. Iz HERE su poručili da imaju 14 smještajnih kapaciteta, od čega je 12 trenutačno popunjenih. Tijekom ove godine su uslugu smještaja pružili za 29 korisnika_ica.
„Ponekad ne možemo udovoljiti zahtjevu za smještaj ako je sklonište popunjeno ili nemamo dovoljno slobodnih kapaciteta, ali tada dajemo kontakte drugih skloništa“, kazali su nam iz skloništa udruge HERA.
Iz Doma DUGA primjećuju da je postalo sve češće da je prosječno zadržavanje u skloništu šest i više mjeseci te je zbog toga ukupan broj žrtava, na razini godine, u smještaju manji. „Primjerice 2. siječnja 2023. godine u skloništu je bilo ukupno 38 odraslih osoba, a do 2. prosinca ove godine na smještaju je bila ukupno 21 osoba. Prijašnjih godina je prosjek zadržavanja u našem skloništu bio dva – tri mjeseca“, kazali su nam iz Doma DUGA.
Iz navedenog možemo zaključiti da skloništa, na razini cijele zemlje, raspolažu s dostatnim kapacitetima za žrtve obiteljskog nasilja. Ipak, događa se da su skloništa na području određenih županija popunjena. Tada se žrtve mora poslati u druga skloništa gdje ima slobodnih kapaciteta za njihov smještaj.
Sigurnost žena je najvažnija prilikom smještaja u sklonište
Važnost sigurnosti prilikom određivanja smještaja već je naglašena iz Caritasa Splitsko – makarske nadbiskupije, a isto ističu i iz udruge HERA i iz Doma DUGA Zagreb.
Iz DUGE naglašavaju da je generalni sistem smještaja u sklonište je da bude u gradu odakle je žrtva, zatim što bliže gradu, a na kraju tamo gdje ima mjesta bez obzira na udaljenost od mjesta prebivališta. „Nekad kad je u pitanju brutalno nasilje i počinitelj nasilja je u bijegu, uputno je ženu smjestiti u drugi dio Hrvatske“, poručuju iz Doma DUGA i naglašavaju da je u tim situacijama najvažnija sigurnost žrtve bez obzira na „mjesnu pripadnost“. Prema njihovim saznanjima, u takvim situacijama žrtva nikada nije odbila smještaj u ponuđenu ustanovu. Osim sigurnosti, u toj situaciji ističu i važnost momentalnog pružanja adekvatne stručne psihosocijalne pomoći te nužnost da se žrtvi olakša ostvarivanje različitih prava kako bi se osnažila i odmakla od nasilnog partnera ili drugog člana obitelji koji je nasilan.
„Naravno da bi ženama zbog posla, škole ili vrtića bilo bolje da su što bliže smještena u sklonište ali ipak treba voditi računa o sigurnosti te je u tom smislu procjene rizika vrlo važna i sigurnost žene i djece je na prvom mjestu. Dakle, ako žena kaže da nije sigurna, da ju je strah i da će je on naći – treba vjerovati ženi i iz tog razloga je smjestiti izvan županije“, kazali su nam iz udruge HERA.
Ipak, naglasili su da takve odluke sa sobom donose rizik i bojazan od gubitka posla kao i mjesta u vrtiću te premještaj iz škole, što naglašava i Caritas Splitsko – makarske nadbiskupije.
Osim toga, HERA kazuje da je jedan od važnih zadataka stručnog tima u skloništima i rad s djecom: „Budući da je svjedočenje obiteljskom nasilju izvor trauma za djecu, možemo reći da su sva smještena djeca žrtve barem emocionalnog, a neka i ostalih oblika nasilja. Ovi podaci govore u prilog tomu da je rad s djecom u skloništu jedan od najvažnijih zadataka stručnog tima.“
„Odluka žena da zajedno sa svojom djecom napuste svoj dom, svoju poznatu sredinu, obitelj i prijatelje jer su u svojoj lokalnoj zajednici u prevelikoj opasnosti, iznimno je teška. Smještaj u skloništima u drugom gradu na području Republike Hrvatske donosi povećanje sigurnosti i mogućnost novog početka jer ih se izdvaja iz iznimno opasne sredine. To donosi i određene promjene poput veće udaljenosti od socijalne podrške koju žrtva ima u svojoj lokalnoj zajednici, trenutni gubitak zaposlenja ukoliko ga je imala, premještaj djece iz škola, vrtića i sl.“, poručuju iz Caritasa Splitsko – makarske nadbiskupije.
Pritom dodaju da iako odlazak u sklonište za žrtve donosi navedene promjene, naglašavaju da će u tome imati podršku stručnih osoba u skloništu. Prioritet je da se osigura da su žrtva nasilja i njena djeca (ako ih ima) na sigurnom.
Hrvatska raspolaže s dostatnim kapacitetima ali…
Iz svega navedenog, možemo zaključiti da Hrvatska raspolaže s dostatnim kapacitetima smještaja za žene žrtve nasilja na razini cijele zemlje, kao i da se popunjenost skloništa na razini godine kreće između 50 i 60 posto. U tom smislu su izjave Margarete Mađerić točne. Ipak, događa se da su skloništa u pojedinim županijama popunjena i da im nedostaje kapaciteta za smještaj svih žrtva obiteljskog nasilja u potrebi za skloništem. U tom slučaju žrtve se smještaju u skloništa u drugim dijelovima Hrvatske, u kojima ima mjesta. Iznimka su situacije u kojima je sigurnost žrtve obiteljskog nasilja ugrožena. U tom se slučaju žrtva odmah smješta u drugi dio zemlje, u odnosu na mjesto iz kojeg dolazi.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
