Centar za reproduktivna prava objavio je novi europski Atlas o dostupnosti pobačaja za 2025. godinu. Analiza predstavlja sveobuhvatan pregled pristupa pobačaju u 49 zemalja regije. Ispituje se zakonski okvir kao i prepreke te napredak u odnosu na ranija razdoblja. Uz to, Atlas sadrži i preporuke za donositelje/ice odluka vezano za reforme koje je potrebno donijeti kako bi se osigurao pristup kvalitetnoj skrbi za pobačaj.
„Od 2025. godine pobačaj je legalan u gotovo svim europskim zemljama, a većina dopušta pobačaj na zahtjev barem u ranoj fazi trudnoće. Samo pet zemalja u regiji ima ono što se naziva vrlo restriktivnim zakonima o pobačaju“, stoji na stranicama Centra za reproduktivna prava.
Ipak, dodaju da se ima još toga za postići: „U mnogim zemljama štetne pravne i proceduralne prepreke i dalje ometaju pristup kvalitetnoj skrbi za pobačaj. Obvezna razdoblja čekanja, pristrana savjetovanja, restriktivna vremenska ograničenja, rezidualne kaznene sankcije i financijske prepreke i dalje ometaju pristup kvalitetnoj i pravovremenoj skrbi mnogim ženama.“
Dostupnost pobačaja u zemljama Europe
Što se tiče legalnosti pobačaja u Europi, 43 od 49 zemalja dopušta pobačaj na zahtjev, barem u ranim tjednima trudnoće (1,2).To obično obuhvaća razdoblje između 10. i 14. tjedna trudnoće (od začeća ili od zadnje menstruacije). Nekolicina zemalja je u posljednje vrijeme povećala to razdoblje: na 18 tjedana (Danska, Norveška i Švedska), 22 tjedna (Island) i 22 – 24 tjedana (Nizozemska). U svim zemljama – osim Andore – pobačaj je – barem zakonski – dopušten ako je život žene ozbiljno ugrožen, a 45 zemalja dopušta pobačaj u slučajevima malformacije fetusa.
Andora je jedina zemlja u kojoj je u potpunosti zabranjen pobačaj, dok vrlo restriktivne zakone imaju Lihtenštajn, Malta, Monako i Poljska (1,2). Valja napomenuti da je Poljska jedina zemlja u Europi te jedna od samo četiri zemlje u svijetu koja je u posljednjih 30 godina uklonila jedinu zakonsku osnovu za legalan pobačaj. Iako je zakonski u Poljskoj pobačaj dopušten ako je trudnoća rezultat kaznenog čina ili ako je život žene ozbiljno ugrožen, u praksi su Poljakinje suočene s praktički nemogućnošću pobačaja, što zbog straha liječnika od sankcija, nejasnoća u procedurama i ostalih društveno – političkih razloga (1,2).
U Atlasu stoji da je u posljednjih deset godina dvadeset zemalja ukinulo ograničenja dostupnosti pobačaja, dok je sedam zemalja postavilo nova ograničenja. Od 2018. godine Cipar, Finska, Irska, Island, Sjeverna Irska i San Marino ukinuli su restriktivne zakone i legalizirali pobačaj na zahtjev, dok se pomaci nagore i nove restrikcije u posljednjem desetljeću bilježe u Mađarskoj (obveza da žene slušaju otkucaje srca fetusa prije pobačaja), Poljskoj (gotovo potpuna zabrana pobačaja), Armeniji (obvezna savjetovanja i periodi čekanja), Gruziji (obvezna savjetovanja i periodi čekanja te nove restrikcije po pitanju toga gdje se i kako pobačaj može napraviti), Italiji (novi zakoni koji omogućuju pro – life grupacijama pristup javnim bolnicama), Moldaviji (zabrana telemedicinskog medikamentoznog pobačaja) i Rusiji (ograničena dostupnost medikamentoznog pobačaja i ograničenja u vezi s mjestima na kojima se može pružiti skrb za pobačaj).
Što se tiče Europske unije, 25 od 27 zemalja dopušta pobačaj na zahtjev, samo Malta i Poljska imaju vrlo restriktivne zakone.
Pozicija Hrvatske na Atlasu
Prema Atlasu, u Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev dozvoljen. Moguć je do 10. tjedna nakon začeća, a kasnije je dopušten u situacijama ugroženosti života majke, malformacija fetusa, silovanja i sl. Ipak, njegova dostupnost u praksi je ograničena, posebice zbog prigovora savjesti – o čemu smo na Libeli već pisale – te iz financijskih razloga (1,2). Hrvatska ne kriminalizira žene koje se odluče za pobačaj izvan postojećih zakonskih okvira. Nadalje, u samom Atlasu se naša zemlja spominje samo u grafičkom pregledu dostupnosti pobačaja, ne spominje se ni u kontekstu napretka, ni u kontekstu nazadovanja po pitanju dostupnosti pobačaja.
Prepreke s kojima se žene u Europi suočavaju po pitanju pobačaja
Kao što smo i ranije navele, unatoč zakonom dopuštenom pobačaju na zahtjev u većini zemalja, postoje brojne prepreke s kojima se žene suočavaju (1,2). Najčešće se radi o obveznim periodima čekanja, savjetovanjima koja su pristrana, financijskim troškovima i zahtjevima za odobrenje od trećih strana.
Od 43 zemlje u kojima je pobačaj na zahtjev legalan – 29 ne traži nikakvu formu odgode. Obvezno vrijeme čekanja prije pobačaja ima 14 zemalja, a ono se kreće od 48 sati do sedam dana. 16 zemalja ima obvezna savjetovanja prije pobačaja, a tri zemlje (Njemačka, Gruzija i Mađarska) imaju pristrano savjetovanje koje ima za cilj, prema navodima iz Atlasa, odgovoriti žene od pobačaja.
Financijske mogućnosti i dalje su ključna prepreka ostvarivanju prava na pobačaj u brojnim zemljama Europe. Samo 21 zemlja pruža besplatan pobačaj ili je on pokriven kroz zdravstveno osiguranje.
Nadalje, u većini zemalja adolescentice (uglavnom do 16 ili 18 godina, prema zakonskim legislativama) i dalje trebaju dopuštenje zakonskog skrbnika/ice kako bi napravile pobačaj. Desetak zemalja je reformiralo zakone da bi omogućilo povjerljiv pristup skrbi za adolescentice, u skladu s međunarodnim ljudskim pravima. To znači da one mogu doći s odraslom osobom od povjerenje ako dopuštenje roditelja nije moguće ili im je omogućena neka druga praksa povjerljivosti.
Osim prepreka zbog dobi, odobrenja od trećih strana mogu utjecati i na neke druge skupine žena, kao što su žene s invaliditetom – koje se suočavaju s dodatnim procedurama zbog ograničenja njihove pravne sposobnosti. Također, ako se pobačaj omogućava na temelju specifičnih osnova – to obično zahtijeva odobrenje liječnika i/ili specifičnih povjerenstava.
Zaključno, 20 zemalja još kriminalizira žene koje su primorane na pobačaj izvan zakonskih okvira (novčane ili zatvorske kazne), a 29 zemalja je dekriminaliziralo žene. Ipak, brojne zemlje još kriminaliziraju zdravstvene djelatnike/ice i ostale koji/e pružaju skrb za pobačaj izvan zakonom propisanih rokova i postupaka.
Što se tiče Europske unije, osam zemalja još ima obvezni period čekanja, a dvije (Njemačka i Mađarska) imaju pristrana savjetovanja. Po pitanju financijske pokrivenosti pobačaja, u 15 zemalja Unije je on besplatan ili je pokriven kroz zdravstveno osiguranje, dok je u 12 zemalja samo djelomično pokriven. 13 zemalja još kriminalizira osobe koje su obavile pobačaj izvan zakonskih okvira.
Preporuke za osiguravanje pristupa kvalitetnoj skrbi za pobačaj
Osim analize stanja u zemljama Europe po pitanju dostupnosti pobačaja i s njim povezane skrbi, Atlas donosi i nekoliko preporuka za donositelje/ice odluka vezano za reforme koje je potrebno donijeti kako bi se osigurao pristup kvalitetnoj skrbi za pobačaj:
- Legalizirati pobačaj na zahtjev i ukinuti restriktivne zakone
- Dekriminalizirati pobačaj i s njim vezanu skrb
- Ukinuti obvezne periode čekanja i zahtjeve za savjetovanjem
- Osigurati besplatnu skrb za pobačaj ili osigurati da on bude pokriven kroz javno zdravstveno osiguranje
- Proširiti restriktivne vremenske okvire za pobačaj na zahtjev
- Omogućiti pristup medikamentoznom pobačaju i mogućnosti samostalne primjene u skladu sa smjernicama WHO-a
- Osigurati pristup skrbi za adolescentice u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava
- Ukinuti štetne zahtjeve za odobrenjem trećih osoba
- Osigurati zaštitu osoba koje traže pobačaj i pružatelja/ica usluge od uznemiravanja i nasilja
Postoji kontinuirani napredak u dostupnosti pobačaja u Europi, no i izazovi
Najnovije izdanje Atlasa pokazuje da postoji kontinuirani progres u dostupnosti pobačaja na razini Europe. Mnoge su zemlje uklonile prepreke dostupnosti te su poboljšale zdravstvenu skrb i uskladile je s modernim kliničkim praksama i ljudskim pravima. Ipak, sedam zemalja bilježi nove restrikcije u zadnjem desetljeću, a pet zemalja ima vrlo restriktivne zakone po pitanju dostupnosti pobačaja.
Što se tiče Europske unije, 25 od 27 zemalja dopušta pobačaj na zahtjev, dok Malta i Poljska imaju vrlo restriktivne zakone. Ipak, brojne zemlje Unije imaju neke od restrikcija vezanih za dostupnost pobačaja u praksi – obvezne periode čekanja, pristrana savjetovanja, financijsku ograničenost, odobrenja trećih osoba i/ili kriminalizaciju žena i/ili osoba koje pružaju skrb vezano za pobačaj izvan zakonskih okvira.
Kompletnu statistiku dostupnosti pobačaja u Europi možete provjeriti u Atlasu, a informacije o prizivu savjesti u dijelu europskih zemalja čitajte u provjeri koju smo ranije objavile u ovoj rubrici.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
