Lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj, koji su se održavali u svibnju i lipnju ove godine, završio je „super izborni“ ciklus u našoj zemlji. Za razliku od ostalih kampanja koje smo pratile (1,2,3,4), u predizbornoj kampanji za lokalne izbore nismo uočile sustavno i raznovrsno korištenje rodnih dezinformacija ili drugih aspekata rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja koji bi služili izgradnji različitih narativnih okvira.
Najzastupljeniji narativ bio je problematiziranje prikladnosti žena – kandidatkinja na različitim pozicijama – za obavljanje visokih političkih funkcija na lokalnoj razini. Kontinuirana izgradnja narativa rodne ideologije i migranata kao društvene ugroze te propitivanje politika rodne ravnopravnosti – izostali su. Dezinformacije vezane za te narative sporadično su objavljivane na društvenim mrežama i/ili prije početka službene predizborne kampanje.
Neprikladnost žena za obnašanje visokih funkcija na lokalnoj razini
U prethodnom periodu već smo analizirale dezinformacijske narative usmjerene ka politički istaknutim ženama tijekom kampanje za lokalne izbore. Ti su narativi uglavnom bili usmjereni prema kandidatkinjama koje su se natjecale za najviše političke funkcije poput gradonačelnice ili županice. Prikazivane su kao nedorasle za obavljanje funkcija za koje su se natjecale, kontinuirano se propitkivala njihova sposobnost te ih se opisivalo kao marionete, nestabilne, netransparentne i/ili politički naivne.
Najveća meta tih narativa bila je Sanja Radolović, kandidatkinja SDP-a za županicu Istre. Pisale smo o narativima koji su bili usmjereni ka seksualizaciji nje kao političarke, kao i da su utemeljeni na rodnim stereotipima i seksizmu. Izgradnja seksualizirajućeg narativa o Radolović krenula je prije početka službene kampanje pojavom snimke na društvenim mrežama na kojoj se ona navodno šeće u bikiniju kroz neki bar (1,2,3). Iako se na početku smatralo da je riječ o korištenju AI generiranog sadržaja, koji se često koristi u građenju ovakvog dezinformacijskog narativa prema ženama, Faktograf je u svojoj provjeri analizom videa utvrdio veliku vjerojatnost da snimka nije generirana korištenjem umjetne inteligencije ili deepfake tehnologije. Ustvrdili su da se na njoj ne nalazi SDP-ova političarka, već djevojka koja svoje profile ima i na OnlyFansu – Autumn Renae. Nakon pojave spomenute snimke, Radolović je (uz poneki narativ marionete) kontinuirano bila izložena rodnim stereotipima i seksizmu (“saborska barbika”) i u ostatku kampanje (1,2).
Uz nju, rodno dezinformacijskim narativima bile su izložene i nova gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić i nova dogradonačelnica Splita Matea Dorčić. Dobri rezultati Ive Rinčić u prvom krugu izbora rezultirali su stvaranjem narativa o njoj kao „igračici HDZ-a“ te „političkim projektom svog partnera“ (1,2,3). Taj je narativ dominirao u javnim istupima dotadašnjeg gradonačelnika Rijeke, Marka Filipovića, njenog protukandidata u drugom krugu izbora. Zanimljivo je da su upravo vijećnici/e s njegove liste u konačnici, unatoč tim narativima, omogućili/e konstruiranje Gradskog vijeća grada Rijeke.
Kad je u pitanju Matea Dorčić, o njoj se počelo pisati nakon što je Tomislav Šuta, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita pobijedio u izbornoj utrci (1,2,3). Kroz senzacionalističke naslove (posebice o njenom radu u pekari) trivijaliziralo se njeno iskustvo i kompetencije za bavljenjem funkcije dogradonačelnice (1,2,3).
Rodna ideologija, migranti kao opasnost za žene, reproduktivna prava
Iako je izostala sustavna izgradnja rodno dezinformacijskih narativa kakve smo primjećivale u prethodnim predizbornim kampanjama, bilo je nekoliko sporadičnih rodnih dezinformacija ili drugih aspekata rodno dezinformacijskog poremećaja.
Najveći dio uočenog bio je usmjeren prema platformi Možemo kao vladajućoj političkoj opciji u Gradu Zagrebu. Njihov je sadržaj najčešće bio reduciran na generičko korištenje sintagmi „woke ideologija“ ili „rodna ideologija“ te njihovih izvedenica (1,2). Pri tome se najviše problematiziralo gradsko financiranje udruga te se insinuiralo da određene udruge kroz svoje projekte financirane od strane Grada Zagreba zbog interesnih, prijateljskih i/ili obiteljskih veza s vodećim članovima Možemo, promoviraju ideološku agendu platforme (1,2).
Slična teza o nametanju rodne ideologije kroz korištenje gradskih resursa provlačila se kroz dezinformaciju koju je plasirao Domovinski pokret Splitsko – dalmatinske županije. Naime, u svojoj su objavi oko Uskrsa tvrdili da su službe tadašnjeg gradonačelnika Ivice Puljka postavile uskrsne pisanice u duginim bojama, optuživši gradonačelnika da kroz uskrsne motive pokušava propagirati ideologije koje su suprotne učenju Isusa Krista i Katoličke crkve. Detaljno smo analizirale tu dezinformaciju i utvrdile smo da se radi o umjetno generiranoj uskrsnoj pisanici duginih boja te da se radi o instrumentaliziranju LGBTIQ+ zajednice u političkoj kampanji.
Iako se narativ o migrantima kao društvenoj ugrozi u rodnom ključu sporadično pojavljivao, uoči službene izborne kampanje na društvenim mrežama organizirano se vodila kampanja kriminalizacije izbjeglica, migranata i stranih radnika. Najčešće s ciljem nanošenja političke štete platformi Možemo, o čemu je opširno izvještavao Faktograf (1,2,3,4). Iako sporadično, neizostavni dio takve kampanje bila je i već ustanovljena praksa konstrukcije migranata kao seksualne prijetnje „našoj djeci i ženama“(1,2).
Od ostalih dezinformacija, važno je spomenuti i manipulativnu izjavu HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba u području reproduktivnog zdravlja. Naime, Mislav Herman je tijekom Hoda za život neutemeljeno izjavio da je najveći broj neplaniranih trudnoća prisutan kod mladih, o čemu smo pisale na Libeli.
AI i seksualizacija kao novine u kampanji
Kontinuirana prisutnost samo jednog narativnog okvira o neprimjerenosti žena za obavljanje političke funkcije te izostanak sustavne izgradnje drugih narativa govori o tome da je, čak i kad se kampanja usredotočuje na konkretne komunalne teme, diskreditacija žena u politici kroz korištenje rodnih dezinformacija ili drugih aspekata rodno dezinformacijskog poremećaja postala ustaljena praksa u hrvatskoj političkoj i medijskoj kulturi.
Ipak, seksualizacija političarki na način na koji je to bilo u slučaju Sanje Radolović predstavlja svojevrsnu novinu u našim analizama. U dosadašnjim analizama predizbornih kampanja nismo nailazili na primjere korištenja narativa koji je usmjeren na seksualizaciju, posebice ne primjere kada se za to koriste tuđe snimke s ciljem diskreditacije. Ipak, diskreditiranja i dezinformacije koje koriste AI i deepfake tehnologiju za nanošenje štete politički istaknutim ženama standardna je praksa u dezinformacijskim kampanjama (1,2,3).
A da je umjetna inteligencija došla i do naše male zemlje, pokazuje uskršnja pisanica. U skladu s navedenim, čini nam se da bi ova kampanja mogla označiti svojevrstan početak korištenja takvih sadržaja u političke svrhe.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
