Zadnjih se tjedana po društvenim mrežama dijeli objava video snimka (1,2) u kojem se ispred jednog kafića skupina mladih muškaraca i žena, okupljenih oko benda koji svira uživo, zabavlja uz pjesmu “Seven Nation Army” grupe the White Stripes. Objava sugerira da je video snimak nastao u glavnom gradu Irana, Teheranu, u četvrti Iranshahr, 24. listopada ove godine. Snimak je postao viralan i podijeljen je na različitim platformama (1,2,3).
S obzirom na to da je u Iranu rock glazba sa Zapada većinom zabranjena (1,2) te da postoje izrazito restriktivna pravila vezana uz ponašanje i odijevanje žena, odnosno da je zakonski propisano nošenje hidžaba, u mnogim se komentarima prilikom dijeljenja videa na društvenim mrežama može vidjeti skepsa prema autentičnosti videa.
“Ovo je podvala, lažan snimak. Ovaj snimak je iz Evrope, nikako iz Irana. Lažna vam je ovo reklama. A pogotovo gitare u Iranu, to niko ne svira. Oni imaju svoje instrumente za muziku i to i slušaju, a gitara kod njih nikako ne ide”, jedan je od komentara na Facebook objavi u našoj zemlji.
Odlučile smo provjeriti je li sporni video materijal autentičan te staviti njegov sadržaj u trenutni društveno-politički kontekst Irana.
Analiza snimka sugerira njegovu autentičnost
U provjeri video materijala usredotočile smo se isključivo na fizičke dokaze koje nam snimak nudi kako bismo mogle identificirati lokaciju na kojoj se glazbeni performans odvio. Pregledom snimka primijetile smo da se u 7. i 8. sekundi videa u gornjem desnom kutu najbolje uočava osvijetljeni pano u čijem dnu stoji natpis koji sugerira da se kafić ispred kojeg se odvija performans zove ELLONE CAFE.
Pretragom Google karata pronašle smo kafić imena Cafe Ell-One koji se nalazi na križanju ulice Iranshahr i ulice Qasrodashti, ima svoju lokacijsku oznaku PC79+HHG, Tehran, Tehran Province, Iran te ostale informacije poput onih o radnom vremenu, jelovniku, telefonskom broju i recenzijama, karakteristične za mjesta locirana na Google kartama. Pregledom slika priloženih uz lokaciju vide se karakteristični plavi prozori uočljivi i na analiziranoj snimci. Također, naišli smo na nekoliko snimaka o samom kafiću na različitim Instagram profilima na kojima su također uočljivi plavi prozori, već spomenuti pano na kojem piše ime kafića kao i to da se kafić nalazi na adresi Iranshahr 1 (1,2).
Kafić isto tako ima svoj Instagram profil na kojem se nalaze naziv kafića (El One) i opis lokacije na perzijskom jeziku te video snimci interijera i eksterijera iz kojih se vidi da odgovaraju video snimku lokacije glazbenog performansa. Stoga, možemo reći da sve navedeno sugerira da je vjerojatno riječ o autentičnom snimku koji je nastao ispred kafića El One u ulici Iranshahr u Teheranu. Ipak, na profilu kafića nismo našli analiziranu snimku iz koje bismo mogli utvrditi točno vrijeme njenog nastanka.
Što nam snimak govori o društvenim slobodama u Iranu?
Informaciju o snimku prenijeli su i neki etablirani mediji, ponajprije u kontekstu rasprave o trenutnom stanju društvenih sloboda u Iranu (1,2).
Tako Maziar Motamedi, novinar Al Jazeere iz Teherana, u tekstu “Iran grapples over social freedoms after war with Israel” iznosi tezu da je iranska država trenutno podijeljena između frakcija koje žele liberalizaciju društvene kontrole i onih koje traže pojačanu represiju. Te su podjele posebice vidljive nakon nedavnog rata s Izraelom, a sam pravac koji će se konačno zauzeti i dalje nije jasan.
Neka od područja političkih borbi između režimskih frakcija u Iranu svakako su vezani uz glazbu, korištenje online prostora, način odijevanja i rodne odnose. U tom kontekstu članak prikazuje analizirani snimak kao jedan od primjera toga da mladi sve češće prakticiraju ulične svirke i ples u kojima sudjeluju muškarci i žene, iako je to zabranjeno, te da vlast povremeno reagira zatvaranjem lokala, koncerata ili profila izvođača, posebice ako je riječ o masovnijim ili viralnijim događajima.
Što se tiče politika odijevanja i hidžaba, članak navodi da se Zakon o hidžabu ne provodi strogo jer je Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost vlastima tako naredilo, no da se u mnogim gradovima i dalje viđaju kombiji „policije za moral“, iako vlada predsjednika Pezeshkiana tvrdi da u proračunu nije predvidjela novac za njihovo djelovanje. Konačno, i dalje nisu usvojene predložene zakonske promjene kojima bi se dozvolilo ženama izdavanje dozvola za vožnju motocikla. Ipak, mnoge žene pružaju otpor ovoj praksi vožnjom motocikla po gradovima poput Teherana.
Navedene teze o državnoj politici provedbe zakonske obveze nošenja hidžaba potvrđuje i Arash Azizi, vanjski suradnik The Atlantica u članku „The Battle Iranian Women Are Winning“. Azizi je znanstvenik, spisatelj i povjesničar, koji trenutno radi kao poslijedoktorand na Sveučilištu Yale, autor je knjige „What Iranains Want: Women, Life, Freedom“ objavljene 2024. godine te je, također, jedna od osoba koja je na svom profilu na platformi X podijelila analizirani video. On, također, tvrdi da iako žene prema zakonu moraju pokrivati kosu i tijelo (osim lica i šaka) za vrijeme boravka u javnosti, u praksi je provođenje tog zakona znatno oslabilo. Tako se u Teheranu, ali i drugim gradovima, može vidjeti žene bez hidžaba, u kratkim hlačama ili čak bez pokrivene kose.
Ova promjena, prema Aziziju, svakako je rezultat masovnih proturežimskih prosvjeda 2022. i 2023. godine zbog smrti Mashe Amini koju je „policija za moral“ uhitila zbog neprikladnog nošenja hidžaba (1,2). Osim pritiska javnosti, Azizi tvrdi da su i drugi faktori doprinijeli promjeni: unutarnja politička razmimoilaženja unutar režima, slabljenje autoriteta starijih generacija režima, vojni i sigurnosni izazovi za državu te činjenica da provođenje tog zakona postaje sve nepraktičnije.
Stoga, Azizi zaključuje da se trenutna praksa može smatrati važnim korakom naprijed u smislu društvene slobode žena u Iranu, iako još nije došlo do formalnog ukidanja zakona.
I drugi medijski napisi potvrđuju ovu tezu po kojoj zakon i dalje postoji, no praktički nije u primjeni. Također, žene, posebice na ulicama velikih gradova, u sve većem broju odbijaju nošenje hidžaba (1,2).
Snimak je pokazatelj pukotina u rigidnom sustavu društvene kontrole (nad ženama)
Analiza snimka koji prikazuje mlade žene i muškarce kako se zabavljaju na rock glazbu u Teheranu, pritom ne poštujući rigidna pravila odijevanja te medijski napisi etabliranih medija o tom događaju ukazuju na to da je riječ o autentičnom događaju.
U širem društveno-političkom kontekstu, kako navode relevantni novinari i stručnjaci, on je samo jedan od primjera koji pokazuju sve veće pukotine u rigidnom sustavu društvene kontrole, posebice nad ženama, koji sve teže provodi režim u Iranu.
