Nekoliko nedavnih objava na internetskim portalima u kojima su predstavljene seksualizirane fotografije i konteksti maskulinih tijela (1,2,3) potaknule su nas na istraživanje uvida o ovom kulturnom fenomenu. Općenito, pojam seksualizacije najčešće se odnosi na pripisivanje seksualnih značajki osobama, a u medijskom i kulturnom kontekstu uključuje seksualizirane prikaze osoba, često uz naglašavanje njihovih tjelesnih karakteristika i zanemarivanje ostalih osobina i aspekata.
Proces seksualizacije reducira osobe na njihovu seksualnost, objektivizira ih i/ili neprimjereno seksualno kontekstualizira.
Problem seksualizacije u medijskim prikazima prvenstveno se raspravlja u odnosu na seksualnu objektivizaciju i prikaze djevojaka i žena (1,2,3) te štetan utjecaj takvih sveprisutnih seksualiziranih medijskih slika na tjelesno i mentalno zdravlje i stavove, naročito mladih osoba. Ipak, u posljednje vrijeme u medijima dolazi i do seksualne objektivizacije muškaraca.
Rodni stereotipi, objektivizacija i seksualizacija
Prije dvije godine objavljen je pregled i analiza 87 znanstvenih radova o rodnim stereotipima, objektivizaciji i seksualizaciji u medijskim prikazima. Prikupljeni i analizirani znanstveni dokazi ukazuju na mnoštvo štetnih posljedica povezanih s izloženošću stereotipnim, objektivizirajućim i seksualiziranim medijskim prikazima (uglavnom, ali ne isključivo, onih koji se odnose na žene), a koji su i dalje sveprisutni i uobičajeni u mnogim kontekstima: TV programima, filmovima, glazbenim video spotovima, reklamama, video igrama, časopisima, i na društvenim mrežama.
Sažeto, i specifično u odnosu na seksualizirane medijske slike, analizirane studije pokazuju da je izloženost takvim prikazima povezana s usvajanjem kulturnih normi / ideala tjelesnog izgleda, koji pak utječu na povećanu razinu nezadovoljstva i srama zbog vlastitog tijela, te na poremećaje u prehrani (kod djevojaka). Također, rezultati istraživanja upućuju i na povezanost s odobravanjem seksističkih stavova (kod mladića), prihvaćanjem mitova o silovanju, toleriranjem seksualnog zlostavljanja, te nadziranjem tijela partnerice (kod muškaraca).
Izloženost seksualizirajućim medijskim prikazima negativno utječe i na mladiće
No, štetni utjecaji seksualizirajućih medijskih predstavljanja ne odnose se samo na djevojke i žene, o posljedicama izloženosti takvim sadržajima na mladiće eksplicitno govori belgijska studija objavljena prije desetak godina koja je istraživala utjecaj izloženosti seksualizirajućim prikazima muškaraca (u najgledanijim TV programima, glazbenim televizijskim programima, časopisima za muškarce, i na pornografskim internetskim stranicama) na adolescente od 12 do 18 godina.
Dobiveni rezultati prvi su empirijski potvrdili izravnu povezanost izloženosti seksualizirajućim sadržajima na televiziji i pornografskim internetskim stranicama s usvajanjem normi tjelesnog izgleda, te neizravnu povezanost sa samo objektivizacijom i nadziranjem tijela. Drugim riječima, kao i za djevojke, i za mladiće izloženost seksualizirajućim medijskim prikazima negativno utječe na njihovo samopouzdanje i sliku o vlastitom tijelu.
Muška tijela u medijskoj kulturi 21. stoljeća
Rastuća vidljivost seksualiziranih muških tijela u medijima i popularnoj kulturi potaknula je ovogodišnje objavljivanje publikacije pod naslovom “Seksualizirana muškost: Muška tijela u medijskoj kulturi 21. stoljeća” koja predstavlja aktualne i iscrpne uvide u ovaj društveni fenomen. Kroz sedam tematskih poglavlja autorski tim raspravlja konstrukcije, označivanja i medijske prikaze seksualiziranih muških tijela u kontekstu suvremene neoliberalne kapitalističke ekonomije i digitalizacije. U uvodnom poglavlju analiziraju se promjene u stvaranju modela i oblika seksualiziranih muškosti u posljednja četiri desetljeća na primjerima kulturno-medijskih motiva kao što su “kriza muškosti”, “novi muškarac” (rane 1980e), “metroseksualnost”, i “toksična muškost”. Sljedeća tri poglavlja sadrže rasprave o povijesti razvoja muških seks simbola holivudske kinematografije sve do tzv. “holivudskog tijela”; o diskursu zdravlja i fitness industriji kao okviru produkcije seksualiziranog muškog tijela u medijskoj online kulturi; te o upotrebi i vrijednosti seksualizirane muškosti u modnoj i kozmetičkoj industriji.
Naredno poglavlje razmatra poveznice i utjecaj queer kulture i queer maskuliniteta na seksualizaciju mainstream muškosti na primjerima iz popularne medijske kulture. U poglavlju u kojem se istražuju odnosi između starenja, seksualnosti i maskuliniteta analizira se kulturno-medijska figura tatice (“Daddy”) i usto fenomen tatinog tijela (“Dadbod”), a za koji se, kao jedan od primjera navodi i hrvatski vaterpolista Josip Vrlić. Posljednje poglavlje razmatra seksualizirana muška tijela u kontekstu mehanizama digitalne popularne kulture, a kroz analize fenomena “selfie”-ja, “thirst trapping”-a, i OnlyFans platforme, te utjecaja umjetne inteligencije.
Seksualizacija muškog tijela relativno je nov fenomen
U zaključcima autori_ce ukazuju na procese transformacije muškog tijela od simbola moći do komercijaliziranog tijela, koji su potaknuti i održavani razvojem neoliberalne ekonomije, digitalne tehnologije i društvenih medija u posljednjih 40-ak godina. Tvrde da seksualizirano muško tijelo postaje ključno za razumijevanje muškosti u 21. stoljeću. Seksualizaciji muškog tijela pristupaju kao relativno novom fenomenu koji propituje prvenstvo tradicionalnih odrednica maskuliniteta kao što su moć, dominacija i racionalnost, i kroz koji se muškost sve više definira društvenim imperativima seksualne privlačnosti i fizičke ljepote. Također, naglašavaju i primarnost tjelesnosti, kroz tzv. “projekt tijela”, kao ključnog mjesta i medija stvaranja i izvođenja muškog identiteta.
Maskulinitet tako razumijevaju kao fluidan, višestruki fenomen koji je oblikovan, uz mnoge druge faktore, i medijskim diskursom i kulturnim praksama, a koje doprinose normalizaciji (mišićavog) seksualiziranog muškog tijela.
Usto, ističu i utjecajnost sveprisutne “kulture/društva tjelesnosti” (somatic culture/society) koja tijela pretvara u oblik kapitala, u mjesta ulaganja, stvaranja značenja i djelovanja unutar procesa suvremene kapitalističke (i digitalne) ekonomije.
Seksualizacija muškaraca vs. seksualizacija žena
No, potrebno je podcrtati da postoje značajne razlike u posljedicama seksualiziranih predstavljanja i kontekstualiziranja muških i ženskih tijela, a s obzirom na još uvijek postojeća dvostruka rodna mjerila vrednovanja seksualnog ponašanja i izražavanja seksualnosti.
Seksualizacija muškaraca kroz prikaze hipermaskuliziranih, snažnih, mišićavih tijela (poput onih u navedenim medijskim objavama) slijedi obrasce tradicionalnih rodnih uloga i očekivanja koja propisuju mušku seksualnu ulogu kao aktivnu, dominantnu, i promiskuitetnu.
S druge strane, pripisivanje seksualnih značajki i seksualnu kontekstualizaciju ženskih tijela nužno je sagledati u okviru društvene realnosti seksizma i mizoginije, u kojem se ženska seksualna aktivnost i izražavanje i dalje propituje i osuđuje, a počesto i sankcionira u rasponu od vrijeđanja i uznemiravanja do seksualnog nasilja.
Studije pokazuju negativne utjecaje izloženosti seksualizirajućim prikazima žena u kontekstima časopisa, televizije, glazbenih video spotova, društvenih mreža, i video igara (1,2,3,4,5). Rezultati provedenih istraživanja ustanovili su povezanost izloženosti takvim medijskim prikazima sa većom podrškom seksističkim uvjerenjima, većom tolerancijom prema seksualnom nasilju, većim prihvaćanjem nasilja u intimnim vezama, te većim online seksualnim uznemiravanjem.
Seksualizirajući medijski prikazi šteti su i za mladiće i za djevojke
Kroz prikaze nekoliko navedenih istraživačkih uvida u fenomen sve naglašenije seksualizacije muških tijela ukazujemo na promjenljivosti u označavanjima i dinamici rodnih kategorija. Posebice u kontekstu suvremenih (digitalnih) medija, ali i u širim društvenim okvirima oblikovanja, predstavljanja, i življenja maskuliniteta. Istraživanja pokazuju da su s obzirom na utjecaj na internalizaciju tjelesnih ideala i rodnih normi, seksualizirajući medijski prikazi podjednako štetni i za mladiće, kao i za djevojke. Usto, uz proces komercijalizacije / komodifikacije maskulinog tijela svjedočimo da rodne nijanse nisu prepreka tržišnom sustavu potrošnje i profita.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
