Podatak da živimo u doba informacijskog preopterećenja nije novost. Znanstvenici/e koji/e se bave informacijama procjenjuju da u danu primamo nekoliko zetabajta digitalnih informacija što bi odgovaralo količini 175 novina dnevno po osobi.
Suvremeno doba donijelo je mnoštvo promjena u primanju i načinu prijenosa informacija, ali i izazove i opasnosti informacijskih neistina koje se putem komunikacijskih i informacijskih tehnologija kreiraju i distribuiraju.
Laži putuju brže, dalje, dublje i šire od istine
Izvješće Vijeća Europe još 2017. godine istaknulo je da “suvremena društvena tehnologija dovodi do toga da smo svjedoci nečeg novog: informacijskog zagađenja u globalnim razmjerima; složene mreže motiva za stvaranje, emitiranje i konzumiranje „zagađenih” poruka.“
Neupitno je da ljudsku pozornost brže zaokupe sadržaji koji su senzacionalistički, koji sadrže element iznenađenja, potvrđuju postojeća uvjerenja ili predrasude, stvaraju emocije i/ili su vizualno upečatljivi – a dezinformacije to često jesu. One nerijetko izgledaju atraktivnije od vjerodostojnih sadržaja i zbog toga ih je lakše zamijetiti i podijeliti. Pored toga, poslovni model online platformi temelji se na što većem angažmanu korisnika i zadržavanju njihove pozornosti koja se potom prodaje oglašivačima. I upravo takav poslovni model daje prednost sadržajima kojima se ostvaruje veći angažman i potencijal viralnosti. A „upravo laži imaju potencijal širenja „dalje, brže, dublje i šire” od istine“
Ono što je zajedničko takvoj vrsti sadržaja jest da kreiraju informacijski poremećaj u kojemu je građanima teško razlikovati vjerodostojnu informaciju od dezinformacije. Takvo okruženje potiče „nepovjerenje u tradicionalne medije i druge institucije, a kod značajnog broja korisnika društvenih mreža pozicionira alternativne izvore, upitne vjerodostojnosti, kao glasnogovornike istine“, navodi Medijska pismenost.
Počeci praćenja informacijskog poremećaja
Znanstveno i stručno praćenje informacijskog poremećaja intenziviralo se nakon 2016. godine zbog povećanog širenja netočnih i lažnih informacija u kontekstu triju političkih događaja: američkih predsjedničkih izbora, Brexita te odluke o poništavanju nacionalnih izbora u Keniji.
Premda istraživanja ukazuju na opasnosti i štetnost koju informacijski poremećaj može imati, ili već ima, na gotovo sve aspekte života pojedinaca i društva, poseban naglasak je stavljen na aspekte koji su usmjereni na opstrukciju demokratskih procesa u nekom društvu (1,2,3) S druge strane, sagledavanje rodnog aspekta i dalje je slabo zastupljeno u znanstvenoj i stručnoj literaturi posvećenoj ovom fenomenu.
Što su rodne dezinformacije?
Dezinformacijama smatramo informacije koje su „netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost, naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju te ostvarile neki interes (npr. ekonomski ili politički)“. Pored dezinformacija Medijska pismenost spominje i o „misinformacije” (pogrešne informacije) te „malinformacije” (zlonamjerne informacije). Neki od ovih termina ponekad se koriste i kao istoznačnice jer je među njima dosta sličnosti, ali među njima postoje i značajne razlike, pogotovo u namjeri i obliku u kojem se pojavljuju.
Kada pričamo o rodnim dezinformacijama, ne postoji suglasje oko jedne definicije. Umjesto toga postoji nekoliko definicija. Tako Internet Governance Foruma pojmom „rodna dezinformacija“ označava „bilo koju lažnu ili manipulativnu informaciju kojoj je namjera prouzročiti štetu ženama ili osobama drugih/drugačijih rodnih identiteta ili seksualnih orijentacija“.
Rodne dezinformacije objašnjavanju se i kroz koncept „kišobran” koji označava određene informacijske aktivnosti (poput kreiranja, dijeljenja, diseminacija sadržaja) koje napadaju ili umanjuju vrijednost osoba na temelju njihova roda te zaoštravaju, potiču, provociraju određene narative za promociju političkih, društvenih ili ekonomskih ciljeva.
Konačno, one se mogu razumjeti i unutar konteksta osvješćivanja o opasnostima od rodnog dezinformiranja, kao i onog vezanog za sprječavanje rodnog informacijskog poremećaja kojim se bavila Lucina Di Meco. Ona navodi da su rodne dezinformacije „širenje obmanjujućih ili netočnih informacija i slika protiv političkih liderica, novinarki i javnih osoba ženskog roda.“ Di Meco usmjerava i na njihovu povezanost s mizoginim narativima i rodnim stereotipima. Tvrdi da je cilj takvih napada „predstaviti političarke i državne dužnosnice kao inherentno nepouzdane, neinteligentne, neprihvatljive ili nekontrolirane – previše emocionalne da bi obnašale dužnost ili sudjelovale u demokratskoj politici“. Njihova krajnja posljedica nalazi se u utišavanju ženskih glasova u javnom prostoru te odustajanju žena od političkog i javnog djelovanja.
Bez obzira na različite definicije, zajedničke karakteristike rodnih dezinformacija su te da su fokusirane na žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTQIA+ zajednica. Uz to, iako koriste termin „dezinformacije“ pod njim ne podrazumijevaju isključivo laži, već sve tipove informacijskog poremećaja. A rodne dezinformacije se i u velikoj mjeri oslanjaju i utemeljene su na postojećim rodnim stereotipima i predrasudama u našim društvima.
Rodne dezinformacije jačaju narative antirodnih pokreta
Kao što smo već navele, dezinformacije se koriste za napad na žene, LGBTIQ+ zajednicu i druge društveno potlačene skupine. Štoviše, one se pokazuju ključnim segmentom u izgradnji i pojačavanju diskriminirajućeg narativa prema tim društvenim skupinama. U jednoj od rijetkih analizi čimbenika koji utječu na širenje dezinformacijskih kampanja usmjerenih protiv LGBTIQ+ osoba u Europskoj uniji, Cecilia Strand i Jacob Svensson mapirali su četiri temeljna narativa. To su: suprotstavljanje rodnoj ideologiji i zaštita Božjeg poretka, heteroaktivizam i zaštita prava „prirodne“ obitelji, LGBT+ prava kao zapadnjački kolonijalizam i LGBT+ prava kao prijetnja pravima djece.
Upravo navedeni narativi prepoznati su kao dio obuhvatnijeg antirodnog pokreta. On se u svojoj ideološkoj i aktivističkoj formi mobilizira oko nekoliko ključnih pitanja. Između ostalog i na „suprotstavljanje rodnoj ravnopravnosti i jednakim pravima za seksualne manjine, edukaciji o seksualnosti i seksualnim i reproduktivnim pravima (poput pobačaja) te uključivanju rodnih pitanja u glavne društvene tokove, uključujući uklanjanje riječi „rod“ iz državnih dokumenata i medijskih diskursa“. Ove aspekte moguće je uočiti u svim (europskim) manifestacijama antirodnog pokreta, pri čemu naglasak na određeni aspekt varira ovisno o nacionalnom i lokalnom kontekstu.
Tako Hodžić i Štulhofer navode da u našoj zemlji antirodni pokret, uz sličnosti s europskim pokretima ovog tipa, pokazuje „specifične, lokalno oblikovane strategije i diskurse“. Oni su uglavnom povezani s postkomunističkim i postkonfliktnim kontekstom, porastom religioznog samoidentificiranja i nacionalističke retorike. Kao neke od aktera pokreta navode udrugu Vigilare, GROZD, U ime obitelji i sl. organizacije. One poseban naglasak stavljanju na potrebu očuvanja tradicionalnih rodnih uloga, pitanje pobačaja te legislativno određenje/definiranje pojma brak.
Mnoge organizacije koje se protive „rodnoj ideologiji“ dio su međunarodnih i transnacionalnih nevladinih organizacija koje predstavljaju veće institucije i zagovaranjem se bave na visokoj razini, što govori o rastućoj profesionalizaciji ovih grupa.
Dezinformacije pridonose rodno uvjetovanom online nasilju
Još jedan od aspekata rodnih dezinformacija jest da mogu poticati/potiču diskriminaciju, nasilje i nejednakost u društvu. Pa tako pridonose rodno uvjetovanom online nasilju i/ili uznemiravanju koje često dovodi do nasilja izvan interneta.
Knjiga Mone Lene Krook naslova „Violence against women in politics“ donosi niz primjera slučajeva online i offline nasilja koje su doživjele političarke, ali i novinarke koje se bave političkim temama. U njima se povezuju aspekti informacijskog poremećaja koji imaju karakteristike online nasilja te nasilje nad ženama koje se dogodilo u fizičkom (offline) svijetu. Također, studija Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini daje primjere dezinformacijskih napada na LGBTIQ+ osobe te fizičkog napada većeg broja muškaraca na grupu LGBTIQ aktivista u Banja Luci tijekom ožujka 2023. godine.
Borba protiv rodno informacijskog poremećaja
Rodni aspekt informacijskog poremećaja ima značajan utjecaj na živote žena, LGBTIQ+ osoba i drugih pripadnika/ca društvenih manjina, ali i na samo društvo i političku zajednicu. On predstavlja opasnost ponajprije ženama i LGBTIQ+ osobama, njihovim ljudskim pravima, zdravlju i sigurnosti te načelu rodne ravnopravnosti. No, nepovoljno djeluje i na društvenu koheziju i demokraciju. Stoga je važno iznaći i uspostaviti mehanizme borbe protiv rodnog aspekta informacijskog poremećaja.
U toj borbi važno je naglasiti potrebu za edukacijom i osvješćivanjem o rodnoteorijskim temama, ali i o temama koje su obuhvaćene terminom medijska pismenost. I to ne samo djece i mladih, već i odraslih.
Uz to, potrebno je ojačati transparentnost na online platformama, dok bi vlasnici tehnoloških kompanija trebali preuzeti odgovornost za suzbijanje širenja rodnih dezinformacija na svojim platformama. To uključuje uvođenje strožih politika o uklanjanju sadržaja koji promiče mržnju na osnovi roda te osiguranje transparentnosti u algoritmima koji određuju prikazivanje sadržaja korisnicima.
Nadalje, aktivno sudjelovanje civilnog društva i organizacija za ljudska prava ključno je u borbi protiv rodnih dezinformacija. Oni mogu provoditi istraživanja i prikupljati specifične podatke kako bismo dobili točniji uvid u fenomen, kako na lokalnoj tako i na regionalnoj/globalnoj razini. A mogu raditi i na podizanju svijesti o rodnim dezinformacijama i njihovoj povezanosti s rodno uvjetovanim nasiljem.
Konačno, jedan od ključnih alata borbe protiv rodnih dezinformacija su provjeravatelji informacija (Fact-checkeri) koji provjeravaju točnost informacija koje se šire putem medija, društvenih mreža i drugih kanala. Njihova uloga je ključna jer mogu pružati pouzdane i provjerene informacije kao odgovor na lažni i/ili manipulirani sadržaj. Kada je riječ o rodnim dezinformacijama, provjeravatelji informacija imaju važnu ulogu u identificiraju i razotkrivanju lažnih tvrdnji i stereotipa vezanih za rod s ciljem dekonstruiranja mitova i predrasuda vezanih za rodna pitanja. Uz detektiranje dezinformacija, oni mogu imati važnu ulogu u educiranju šire javnosti o važnosti kritičkog promišljanja, ali i provjere izvora informacija.
Međutim, takvih, specijaliziranih provjeravatelja informacija izuzetno je malo na globalnoj razini. Stoga, nužno je povećati broj sekcija ili samostalnih redakcija za provjeru rodnih dezinformacija i raditi na njihovom povezivanju. Na taj način se može povećati teorijsko i praktično znanje o rodnim dezinformacijama, identificirati glavni trendovi u području te uspostaviti zajednički mehanizmi za njihovo suzbijanje.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
