Prozor u svijet

21.11.2011. 11:39:11 - Marina Butorac

Prostorno uređenje s rodno-osjetljivim pristupom i u Hrvatskoj

Novi prometni znak za pješački prijelaz, Švedska

Novi prometni znak za pješački prijelaz, Švedska (Foto: http://newsfromamsterdam.wordpress.com/category/th)

Prije dvije godine, 2009. objavljen je članak "Rodno-osviješteno prostorno uređenje, urbano planiranje i graditeljstvo prijateljsko prema ženama" koji sam napisala na temelju istraživanja pisanih radova i praktičnih primjera iz susjedne Austrije, poput stambenih naselja prilagođenih ženama, parka prilagođenog djevojkama, kakvi se realiziraju i provode sada već više od 20 godina. Projekti se provode u sklopu građanskih inicijativa ali i u sklopu strategija prostornog uređenja u nadležnosti gradskih odjela, poput Odjela u Izvršnom uredu, pod nazivom Odjel za zgrade i tehnologiju Grada Beča kome je provedba  aspekta rodno-ravnopravnog prostornog uređenja ujedno i službena odgovornost.

Semafori na pješačkim prijelazima s likom žene, Beč,Austrija (Izvor: wieninternational.at)

Semafori na pješačkim prijelazima s likom žene, Beč,Austrija (Izvor: wieninternational.at)

U Hrvatskoj pak, u vrijeme kada se samo pitanje uređenja javnih gradskih prostora, poput pješačkih staza, zelenih površina,  stavljalo u drugi plan, a uređenju zelenih površina se još uvijek često pristupa s premalo pažnje u prostornom uređenju, unatoč tome što mnoge studije i iskustva potvrđuju blagotvoran učinak zelenila, te prirodnih uvjeta koje stvaraju, za čovjekov život i zdravlje, učinak poboljšanja sveukupnih sanitarnih i ekoloških uvjeta, ulogu sigurnih mjesta za igru i druženje oko stambenih objekata za nove generacije,  pitanje potreba žena u prostornom uređenju, nije niti moglo biti ispravno postavljeno. Tu su još grupacije poput osoba treće dobi, mladih, te osoba s invaliditetom čije se specifične potrebe pri prostornom uređenju trebaju zasebno istraživati.

Zbog nepostojanja procesnog istraživanja o specifičnim potrebama žena u prostornom uređenju u Hrvatskoj, taj segment se službeno smatrao nepostojećim, unatoč primjerima iz pojedinih europskih zemalja, a u pristupu prostornom uređenju se slijedio princip univerzalizma. Značajniji interes za rodnu perspektivu u prostornom uređenju u Hrvatskoj još uvijek ne postoji, no proces ka tome je pokrenut.

O općem shvaćanju prostora žena i muškaraca, mladih osoba i osoba treće dobi u prostornom uređenju današnjice u Hrvatskoj možemo zasad saznati iz semantike prometnog znakovlja, te pregledom načina i frekventnosti  korištenja pojedinih uređenih prostora grada od ovih grupacija ljudi.

Slijedeći prometno znakovlje u Hrvatskoj, u vrsti znakova obavijesti, znak kojim se označavaju pješačke staze i pješačke zone  u centru grada, predstavljen je prikazom lika uobičajenog za odraslu žensku osobu s djetetom. Možemo zaključiti da se te zone u Hrvatskoj povezuju sa ženama s djecom, dakle može se reći kako se te zone smatra i "ženskim zonama", a posredno i "zonama djece". Te zone su  niže vrednovane u posljednjih godina u gradskom tkivu glavnog grada Hrvatske, Zagrebu, što pokazuje proces prenamjene jedne od njih u podzemne garaže, a primjerice u Dugavama jedna novija označena šetnica završava u makadamskoj i blatnoj stazi. Dio društva je procese prenamjene spomenute pješačke zone prepoznao kao negativne, te zastupao mišljenje o većoj korisnosti pješačkih zona kao javnog dobra. Među njima je bilo svih dobnih i rodnih skupina, pa tako i dio žena treće dobi koje su se značajno suporotstavile ideji prenamjene ovog oblika javnog prostora.

Kada je riječ o naseljima, kvalitetna naselja današnjice, u razvijenijim zemljama Europe predstavljaju ona isprepletena zelenilom, vodom, šetnicama, pješačenjem dostupnim komunalnim sadržajima. To pokazuju i primjeri u Hrvatskoj, novozagrebačkih naselja gdje se sve češće doseljavaju ili odluče ostati u njima mladi parovi s djecom, te se struktura stanovništva obnavlja. U takvim naseljima čest su prizor mlade žene u šetnji s djecom, često i mladi muškarci. Važno je spomenuti  i žene treće dobi koje ovdje, uz vršnjake, imaju svoje prostore socijalizacije i boravka u zelenom javnom prostoru, no s nešto manje aktivnih sadržaja. Mnoga trgovačka odredišta i centri također sve više prepoznaju korisnost parkova u svojoj neposrednoj blizini, kao i dječjih igrališta.

Slijedeći primjere u Europi, s ciljem dobivanja što kvalitetnije podloge za uređenje krajobraza, te kako bi se propitala opravdanost potrebe za istraživanjem specifičnih potreba ženske populacije, u ovom slučaju djevojaka, tinejdžerske i studentske dobi, u procesu izrade projekta uređenja vanjskog prostora i u Hrvatskoj, u pripremnim podlogama za projekt koji je započet početkom 2010. godine pod nazivom Edukativno-rekreacijsko-radni vrt terapijskog učinka (terapijskog u smislu smanjenja stresa, te njegovih negativnih učinaka,  kroz rad, rekreaciju,odmor, boravak u okruženju prirode i općenito  stvaranje ambijenta koji podržava psihofizičko zdravlje) za mlade namijenjen okolišu Učeničkog doma "Podmurvice Rijeka" napravljeno je prvo rodno-osjetljivo istraživanje u sklopu prostornih analiza. Pritom su, naravno, u istraživanju ravnopravno sudjelovali i mladići.

Ideja i praksa održivog razvoja i održivog dizajna neodvojiva je od uvažavanja stvarnih potreba žena u prostoru, jednako kao i potreba muškaraca.

Sveukupni rezultati prikupljeni tijekom ovog projekta biti će objavljeni u stručnom članku, a ovdje donosim osnovni pregled zbivanja tijekom projekta kojeg sam bila jedna od inicijatorica, koordinatorica i dizajnerica, a vezanih uz rodno-osjetljivu perspektivu.

Važno je spomenuti sveukupnu višestruku vrijednost projekta, ekološku, edukativnu, rekreacijsku, inovatornu u smislu primjene pojedinih recikliranih eko-materijala pri izvedbi, a s ciljem stvaranja sigurnijeg i sadržajnijeg okolišnog prostora za mlade u domu. Ekološko-edukativnu ulogu prepoznalo je i prije njegove same izvedbe i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te dalo pismenu podršku.

Ovaj projekt krajobrazne arhitekture izrade vrta za Učenički dom "Podmurvice Rijeka" izrađen je u duhu community dizajna ili dizajna za/sa zajednicom, te je upravo taj segment bio ključan u osvještavanju rodne problematike  u toj zajednici. Ekološko - edukativni projekt  nastao je u suradnji s ravnateljicom, te ostalim stručnim i pomoćnim osobljem doma, stručnom podrškom iz Hrvatske, te suradnjom s predstavnikom Crkve sv.Josipa. U projektu je sudjelovala i multikulturalna grupa studenata i studentica programa krajobrazne arhitekture s elementom učenja socijalne osjetljivosti i društvene odgovornosti, Fakulteta Washington iz Seattlea pod vodstvom profesora, krajobraznog arhitekta Daniela Winterbottoma, realizatora niza projekata sličnog karaktera diljem svijeta.  Projekt je podržan nizom donacija, kao i  volonterskim radom gotovo stotinu mladih ovog učeničkog doma, te podrškom građanstva iz susjedstva koje se rado svojim prijedlozima i uključilo u proces izvedbe projekta.

Na početku projekta, postavljana su mnoga pitanja, pa i pitanje poput "Što Amerikanci/ke rade na našem kulturnom teritoriju?".

Modernizam je donio slobodu u stvaralaštvu gdje mnogi umjetnici/ice stvaraju diljem svijeta i izvan svojih matičnih zemalja. No, program ovog projekta uključivao je osim razmjene vještina i proces razmjene kultura, te je cijela inicijativa bila bazirana na izgradnji prije svega kvalitetnijeg zelenog prostora za Hrvatsku ali i sve koji ju posjete. Projekt je bio povod za edukativne izlete s temom parkovno-arhitekturne i arhitekturne kulturne baštine Rijeke i Kvarnera za mlade doma i gostujuće studente/ice u pripremnoj fazi dizajna. Posjećena je i parkovna i arhitekturna baština Daruvara i istočne Slavonije.

Sudionici/ice su bili/le i učenici/ice Škole Primijenjene umjetnosti iz Rijeke, koji/koje su svojim radom doprinijeli u razmjeni znanja i vještina, kako suradnjom s gostujućim američkim suradnicima/icama, tako i suradnjom s poznatim hrvatskim slikarom koji rado stvara za grad Rijeku,  Vojom Radoičićem na čijem se radu učila tehnika reprodukcije umjetničkog djela. Nekoliko drugih lokalnih umjetnika i umjetnica također je dalo svoj doprinos kroz druge umjetničke medije, a stvaralaštvo mladih doma, članova/ica keramičke grupe kao i talentiranih i nagrađivanih mladih dizajnera doma u suradnji s ekološkom grupom također je dobilo svoj prostor u vrtu.

Ne manje važno umjetničkom elementu, te s njime usko povezano, bilo je stvoriti informacijsku bazu koja će osigurati korisnicima/icama funkcionalnost  prostora vrta, čemu je služila izrada predistraživanja potreba korisnika/ica krajobraza doma. Grupacija kojoj je vrt namijenjen, bila je upitana o svojim potrebama u okolišu doma, prijedlozima, kroz tekstualna pitanja, te pitanja praćena skicama i fotografijama okoliša.

Osnova rodno-osjetljivog segmenta projekta u preliminarnom istraživanju krajobrazno planerskog tipa je u zasebno obrađivanim podacima za ispitanike i ispitanice. Analizirane su sličnosti i razlike u potrebama djevojaka i mladića prilikom boravka u okolišu, kao i u korištenju novouređenog okoliša.

Prije samih istraživanja nisu u domu rađene edukacije na temu rodne problematike ili rodnog osviještavanja, te su mladi odgovarali/le prema vlastitom nahođenju. Istraživanjem su obuhvaćeni i zaposlenici/ice doma od kojih su žene u ovoj radnoj sredini u većini.

Projekt uređenja vrta procesno je organiziran, te se osim uvrštavanja rodno-osjetljivog pristupa u preliminarna istraživanja, tema rodne problematike, tj. senzibiliziranje za temu svih uključenih u projekt provlačilo i kroz drugi dio projekta, uređenje i izvedbu vrta.  

Gostujući suradnici/ice iz Amerike su i u Hrvatskoj time dobili/le priliku uključiti se u krug senzibiliziranja za rodno-ravnopravno djelovanje u svojem okolišu, te su osim  kroz prethodno dobivene rodno-osjetljive informacijske podloge za dizajn, također prepoznavanjem osobitosti zajednice doma, u dogovoru i zajednički pomagali/le grupama mladih volontera/ki iz doma kako bi ravnopravno sudjelovali/le i iskušali svoje snage neovisno spolu i rodu u radionicama i izgradnji svojeg okoliša.

Upravo u tome dijelu suradnje su slijedile mnogobrojne nove zajedničke lekcije, susreti i "sudari" kultura, ali i razvijanje novih snaga i potencijala koje se steklo ovim iskustvom, te koje može poslužiti kao primjer u budućnosti. O tome čitajte više u slijedećem članku....

 

Autorica je magistra inžinjerka krajobrazne arhitekture.

Tagovi: dizajn, krajobrazna arhitektura, okoliš, prostorno uređenje, rodna perspektiva

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM