Kada se sedamdesetih godina prošloga stoljeća izbor za Miss svijeta održavao u Britaniji, bijesne su feministice upale u Albert Hall i žustro prosvjedovale. Četrdesetak godina kasnije prosvjednice se još uvijek okupljaju, ovoga puta ispred zgrade u kojoj se održava natjecanje, mašu transparentima s natpisima poput “Miss Oginija” i izvikuju slogane kako bi pokazale da su “još uvijek tu” i da su “još uvijek bijesne”.
Dok je 113 kandidatkinja ponosno pokazivalo svoje skladne figure, demonstriralo razne talente i umijeća te izražavalo nadu u bolju budućnost, feministice-prosvjednice okupljene ispred londonskog Earl´s Courta bijesno su marširale noseći natpise poput “Objektivizacija nam neće donijeti mir u svijetu”. “Ovdje smo jer izboru za Miss nema mjesta u svijetu u kojem se muškarci i žene tretiraju kao jednaki,” poručila je Kat Banyard, autorica studije Iluzija o jednakosti (The Equality Illusion) i osnivačica feminističke organizacije UK Feminista. “Izbor perpetuira mit o ljepoti i truje ljude diljem svijeta propagirajući nedostižne ideale za koje je dokazano da imaju štetan učinak”. Sabrina Qureshi, pokretačica godišnjeg marša Million Women Rise, drži da su natjecanja ljepote sve samo ne ´bezazlena zabava´; naprotiv, takvi događaji odraz su društva koje trivijalizira žene na načine koji lako mogu dovesti do nasilja: “Kako bismo stali na kraj zločinima protiv žena i djevojaka, moramo prestati ignorirati naizgled bezazlene prakse i početi prepoznavati diskriminaciju čak i kad se krije pod krinkom zavodljivosti”.
{slika}
Prosvjednice, mahom članice ženskih udruga poput Londonske feminističke mreže i UK Feministe očito su odlučile ignorirati javnu molbu bivše Miss svijeta koja je prošlog tjedna pozvala feministice da odustanu od najavljenog prosvjeda. Nekadašnja Miss Engleske Laura Coleman poručila je prosvjednicama da natjecanja ljepote “osnažuju” žene. “Slavljenje ljepote ne bi trebalo biti povod za ljutnju”, izjavila je Coleman. “Nitko ne prisiljava žene da sudjeluju u ovakvim izborima – one se svojevoljno prijavljuju. Ne razumijem zašto feministice smatraju da je to ponižavajuće. Naprotiv, izbori ljepote osnažuju žene. Pitajte bilo koju natjecateljicu: sudjelovanje u izboru za Miss povećava njihovo samopouzdanje i otvara im vrata koja bi im inače ostala zatvorena. Vjerujte mi na riječ, govorim iz vlastitog iskustva”. Angie Beasley, direktorica izbora za Miss Engleske smatra da prosvjednice griješe: “Da, djevojke moraju sjajno izgledati da bi pobijedile, no to je mnogo više od pukog izbora najljepše. Prosvjednice bi trebale prestati na izbor gledati kao na najobičniju bikini paradu. Vjerujem u to da se žene trebaju boriti za svoja uvjerenja – to je jedan od razloga zašto sam na čelu izbora za Miss. Ali zaista mi je puna kapa onih koji prosvjeduju i pokušavaju nas maltretirati. Živimo u slobodnom društvu, i svaka žena ima pravo na vlastiti izbor. Kandidatkinje za Miss mogu same odlučiti žele li sudjelovati, a prosvjednici bi trebali prestati kritizirati njihove odluke. Ako im se to ne sviđa, ne moraju gledati!”
Rebecca Mordan, jedna od organizatorica prosvjeda, kaže da širok raspon dobi prosvjednica pokazuje da je feminizam još uvijek relevantan. “Ne možete zamazati oči mlađim generacijama”, kaže Mordan. “One žive i odrastaju u kulturi u kojoj pornografija sve više postaje dijelom mainstream kulture. Ovo je ´meka´ verzija toga – svođenje žene na zbroj njenih dijelova”. Violet Ramodike i Maud Kgomo koje su došle u London kako bi podržale svoju sestru, Miss Južne Afrike, ne slažu se s time. Kažu da je zahvaljujući njihovoj sestri izgrađena knjižnica u ruralnom području te da je pokrenut program edukacije o trudnoći. “Ona je prekrasna, inteligentna i puna samopouzdanja”, ponosne su Violet i Maud. Clara Belle, jedna od finalistica u izboru za Miss Engleske, smatra da prosvjednice ne shvaćaju u čemu je poanta ovakvih izbora. “Njihova percepcija izbora i djevojaka koje u njima sudjeluju potpuno je pogrešna”, kaže 23-ogodišnja Belle koja se prijavila na Izbor dok je radila istraživanje za seminar o feminizmu. “Natjecateljice su tamo jer to žele; uživaju u tome i podržavaju jedna drugu. Stvaraju se brojna prijateljstva, osnažuje samopouzdanje. Djevojke uče govoriti i nastupati u javnosti, a imaju i priliku učiniti nešto za svoju zajednicu ili skupljati novac za dobrotvorne svrhe. Samo zato što je fokus na ljepoti, ne znači da cijela stvar ne može donijeti i nešto dobro”. Novopečena Missica Ivian Sarcos narednih će godinu dana provesti putujući po svijetu i obilazeći niz dobrotvornih udruga u sklopu programa Miss svijeta: Ljepota s misijom.
{slika}
Izbor za Miss svijeta održava se bez prekida još od 1951. godine. Pokrenut je kao dio Festivala Britanije, a od samoga početka prate ga skandali i kontroverze. 1970. godine feministice-prosvjednice brašnom i rajčicama gađale su voditelja izbora, američkog komičara Boba Hopea.
2002. godine u Nigeriji (koja je trebala biti domaćicom izbora) izbile su demonstracije zbog pojave novinskog članka u kojemu se navodilo kako bi suvremeni prorok Muhamed za svoju suprugu odabrao Miss svijeta. Stotinjak je osoba poginulo u četverodnevnim nemirima na ulicama Kadune, pa je izbor u posljednji trenutak premješten u London. 2010. godine u Kini krunu je odnijela Miss Amerike, Alexandria Mills, iako je Norvežanka Mariann Birkedal slovila kao favoritkinja. Mnogi su sumnjali da se kineska Vlada pobrinula da Birkedal izgubi, jer je te godine Norveška dodijelila Nobelovu nagradu za mir utamničenom kineskom borcu za ljudska prava, Liu Xiaobou.
Izbor za Miss svijeta već deset godina ne prenosi niti jedna od vodećih britanskih TV kuća. Program, je međutim, i dalje na vrhu ljestvice najgledanijih: ove ga je godine pratilo oko bilijun ljudi diljem svijeta.
Izvori:
http://uk.ibtimes.com/articles/244466/20111107/miss-world-2011-hit-feminist-protests.htm
http://www.guardian.co.uk/world/2011/nov/06/miss-world-london-final-protest
