Prozor u svijet

25.04.2012. 10:42:03 - Polly Vernon (guardian.co.uk)

Kako to misliš, ne želiš djecu?!

Cameron Diaz priznaje da joj ne smeta to što nije majka. No malo je onih (bilo žena, bilo muškaraca), koji će podržati takav stav.

Cameron Diaz mi je oduvijek djelovala razumno – možda zato što nikada nije stupila u redove scijentologa niti u ´brak na brzaka´, a usprkos tome već desetljeće i pol suvereno vlada Hollywoodskim A-listama. A možda i zato što ostavlja dojam da samu sebe ne shvaća pretjerano ozbiljno. U razgovoru za časopis Cosmopolitan, glumica je istaknula kako se na žene koje otvoreno priznaju da ne žele djecu i dan danas, u najmanju ruku, ´čudno´ gleda: "Većina o žena o tome ne govori iz straha od negativnih reakcija. Većina mojih prijateljica ima djecu, no osobno smatram da na ovom našem planetu ima dovoljno ljudi – ne trebamo više djece". Iako je već dobrano zašla u period kada bi joj biološki sat trebao otkucavati toliko glasno da ne može niti jesti, niti spavati, niti razmišljati o bilo čemu drugome osim o bebama, četrdesetogodišnja Diaz javno i otvoreno priznaje kako joj majčinstvo nije prioritet. Takva izjava još uvijek izaziva sumnje i suosjećanje – biti ženom ´zrelije dobi´ i ne umirati od želje za djecom jednostavno nije prihvatljivo.

Starija sam od Diaz godinu dana, no niti ja ne želim djecu. Nikada ih nisam željela. Kada sam prije nekoliko godina o tome pisala za časopis Observer, nisam imala pojma da su moje misli i stavovi u najmanju ruku kriminalni. Naivno sam vjerovala kako je rađanje stvar izbora – ispada da sam bila u krivu. I tako, napisala sam što mislim, navela razloge i argumente (iako me smeta što ljudi bez djece uopće moraju objašnjavati ili opravdavati vlastiti status ne-roditelja). Pokušala sam objasniti da sam zadovoljna vlastitim životom onakvim kakav je: sviđa mi se moj posao, moj životni stil. Dodala sam i to da su mi se dogodile sve one stvari koje navodno radikalno mijenjaju način na koji razmišljamo o budućem potomstvu (ljubav, dugotrajna veza, prinove među prijateljima i znancima), no usprkos svemu i dalje odbijam biti majkom. Nabrojala sam razne aktivnosti u kojima ne bih mogla uživati da imam djecu, poput putovanja, neometanog spavanja, čitanja, izlazaka, maratona TV serija... Osvrnula sam se i na to koliko je teško biti bez djece u kulturi koja fetišizira roditeljstvo, posebice majčinstvo, u svijetu u kojem se zapleti većine televizijskih drama i serija vrte oko trudnoće i sreće koju ona neizbježno donosi. Beba je postala simbolom arhetipskog sretnog kraja:  onaj tko ne želi bebu, ne želi biti sretan! Pisala sam i o tome koliko je neobično biti odsječen od te bebama opsjednute kulture: kao da ste jedina trijezna osoba u sobi prepunoj pijanaca.

Jesam li u svom tekstu bila antagonistična? Možda. Trudila sam se ne biti, ali riječ je o temi koja mi je osobno vrlo važna. Priznajem, dopustila sam si trunčicu senzacionalizma, čak i lakomislenosti. Reakcije su bile užasavajuće: zasula me lavina e-mailova i pisama prepunih osuda, kritike i gađenja. Nazivali su me ogorčenom, sebičnom, neprirodnom, zlom. I dan danas me zovu "novinarkom koja mrzi bebe". I tako, mogu vam iz iskustva reći kako je Cameron Diaz u pravu – priznajte da ne žudite za djecom svakim atomom vašeg bića i postat ćete predmetom osude i poruge. Osobno mi je vrlo zanimljiv način na koji žene i muškarci različito reagiraju kad tako nešto spomenem u razgovoru. Žene mi prešutno daju do znanja kako je to samo faza koja će neminovno proći. Muškarci su, međutim, zapanjeni. Smeteni. Neki se podruguju, neki čak postaju agresivni. Okreću se psihoanalizi, nastoje utvrditi što točno ne valja sa  mnom. Tko zna zašto – možda se osjećaju odbačenima. Možda je određenom tipu muškarca pomisao na to da postoje žene koje nisu u potrazi za njegovom spermom potpuno nepodnošljiva. Vjerojatno je riječ o istom tipu muškarca koji godinama živi u uvjerenju da ga sve žene potajno žele uhvatiti u bračnu zamku.

Vrijeme je da prestanemo ignorirati one koji nemaju i ne žele djecu. Stopa nataliteta u Europi u neprestanom je opadanju. Čak 40% diplomanata u Ujedinjenom Kraljevstvu u dobi od 35 godina nema djece, a oko 30% njih neće ih nikada niti imati. Dakako da u velikom broju slučajeva nije riječ o svjesnoj odluci: u većini slučajeva osobe bez djece jednostavno ih ne mogu imati. No postoje i oni koji, poput mene, ne žele djecu. Njihov status ne-roditelja nije posljedica neuspjeha, nesreće ili slučaja, već svjesne odluke. Vrijeme je da na to počnemo gledati kao na valjanu i prihvatljivu opciju, a ne kao na tabu. Vrijeme je da se osobe koje ne žele djecu prestanu osjećati kao da nose neku mračnu tajnu zbog koje bi trebali osjećati grižnju savjesti. Vrijeme je da se osobe poput mene ili Cameron Diaz prestane tretirati kao građane drugog reda.

Tagovi: cameron diaz, djeca, majčinstvo, predrasude, roditeljstvo, svijet, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM