Prozor u svijet

09.11.2012. 08:31:22 [Crna Gora] - Mirjana Vlahović

Brkovi u crnogorskom kontekstu

Crna Gora je u istoriji poznata po čojstvu i junaštvu ali i po gustim brkovima i obrvama koji su izazivali strahopoštovanje i predstavljali večnu inspiraciju kako domaćih tako i stranih pisaca. Dr Aron Pinck, u svojoj knjizi "Poreklo Evrope" u poglavlju gde opisuje Crnu Goru, kaze: "U pronadjenim ruševinama Duklje, grada u kome su živeli Dokleati, daleki preci Crnogoraca, primećuje se samo jedna vrsta ukrasnih ornamenata: brkovi i obrve, koji, kao iz konteksta licaistrguti, lebde bez oslonca, šireći svuda oko sebe strasni polni dah i veseli erotski duh"

O obrvama poput Fride Kalo (koja je zasigurno morala imati bar malo crnogorskog porekla), nekom drugom prilikom, a sada malo više o brkovima ...

Da li danas postoje precizne odredice kojima se odredjeno lice prepoznaje kao muško ili žensko i da li i dalje čvrsto stojimo na svom polaritetu i identitetu? Koliko su brkovi i dalje (ne)važni za crnogorski kontekst, pokušaću da definišem kroz pojam identiteta od ličnog preko rodnog i na kraju nacionalnog. U rasvetljavanju date premise, služiću se: rezultatima Internet ankete o brkovima, koju sam sprovela u junu i julu 2012. godine, na uzorku od 50 žena i muškaraca (25 + 25) iz Podgorice, različitog obrazovnog nivoa, od 30 do 70 godina starosti; zatim, na osnovu eseja "Brko" dr Nina Raspudića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objavljenom na portalu Buka 2006. godine kao i predstavljanjem revije fotografija Wild Beauty Modelsnova kolekcija brkova za žene, umetnika Danila Prnjata iz Kotora, održane od 7. do 22. oktobra 2008. godine u galeriji Most u Podgorici.

Šta su brkovi ili šta je muškarac sa brkovima?

Dr. Raspudić u svom eseju Brko iznosi nedoumicu - šta je muškarac sa brkovima: "Relikt prošlosti?Atavizam?Provokacija u vidu najbrutalnijeg propagiranja falocentrizma?(...) Crnogorac?Tautologija?Seks simbol? (...) Brko je paradigmatska postmodernistička figura, ukoliko su brkovi citat obrasca prošlosti s ironijskim odmakom".

Analiza ankete sprovedene u Podgorici pokazuje da je ovo pitanje otvorilo mnogo polemike od toga da li se radi o istorijskom nasleđu, obliku mode ili pak, ispoljavanju seksualnosti kod muškaraca. Odgovori su bili raznoliki, ali ono u čemu su se i muški i ženski ispitanici složili jeste da su brkovi nekada predstavljali odraz muževnosti i ozbiljnosti "simbol etičkog i društvenog statusa a danas estetski detalj 'retro' šmeka" (V.B. 38 godina, dr matematičkih nauka).

Odredjeni broj anketiranih muškaraca su ovo pitanje odmah povezivali sa sopstvenom seksualnošću. Navodim par interesantnih odgovora:

"Poljubac bez brkova je kao supa bez rezanaca"(V.P. 67 godina, magistar ekonomskih nauka); "Po meni, brkovi su nekad bili simbol muževnosti, a danas su ipak više stvar mode. No, uvijek me je više interesovala njihova praktičnost po pitanju golicanja predivnog ženskog tijela. Što se mene tiče, samo bih ih zbog toga i nosio" (D.S. 33 godine, taksista).

Dr Raspudić takođe navodi da Brko: "Tvrdi da se u brkovima nakuplja statički elekricitet, te da ih prave žene zato vole, jer je poljubac sa Brkom uvek mali strujni udar, zbog pražnjenja električnog punjenja brkovlja".

I dok su muškarci veličali svoju muževnost kroz fenomen brkova, dotle žene opisuju brkove krajnje plastično kao:

"Brkovi su četke, golicavi su, smiješni, ponekad fazon, a ponekad i odraz starosti" (B.J. 38 godina, filozofkinja); "Brkovi? Nekad neurednost, nekad smetnja, nekad obilježje, ponekad muškost a nekad i skrivanje" (A.S. 32 godine, psihološkinja); "Brkovi samo smetaju i grebu"(D.P. 38 godina, diplomirana grafička dizajnerka).

Jedna ispitanica je čak razdvojila fenomen brkova i brade smatrajući prve kao "odraz šarma" a druge kao "odraz imidža" (D.Ž. 42. godine, učiteljica).

Da li su brkovi deo tela ili deo identiteta?

Samo 2 ispitanika su izjavila da su brkovi deo tela dok je ostalih 48 kategorično tvrdilo da su deo identiteta, ne želeći da pojašnjavaju, i smatrajući to naučnom i istorijskom činjenicom.

Tome u prilog, dr. Raspudić kaže da su: "Tužne su sudbine (...) bivših Brka, otpadnika, koji su se na nagovor okoline, najčešće žene, lakomisleno odrekli svog uresa i identiteta, da bi ih istog trenutka kada bi se nakon skidanja brkova pojavili u svojoj golotinji i praznini bezbrkog lika, ista ta okolina jednostavno odbacila i prezrela.".

Šta mislite o ženama sa brkovima?

Nekada je kult kose kod žena u Crnoj Gori bio veoma važan. Žene su nosile duge kose obično sapletene u pletenice a za maljave žene se tvrdilo da su izrazito vatrene, smesak. Da li je to bio odraz posle-ratne nemaštine (misli se na period 50-tih i 60-tih godina 20. veka) ili zaista odraz tadašnje mode, nije teško utvrditi.

U sadašnjem kontekstu, žene ispitanice pomenute ankete, o ženama sa brkovima imaju potpuno negativan stav, smatrajući da je to " odraz zapuštenosti, aljkavosti, odlika ne negovane žene". Muškarci su nešto blaži u svojim stavovima smatrajući da "to može biti i hormonski poremećaj te da su stoga žene u vrlo teškoj situaciji, osećajući se odbačeno" (D.K. 35 godina, elektro inženjer), Jedan od najinteresantnijih odgovora bio je "da su brkovi kod žena znak predaje" (V.B. gore pomenuti).

Interesantno je da niko od ispitanika/ca nije pomenuo virdžine, relikt crnogorske prošlosti, za koje se smatralo da su "ni muško ni žensko, a istovremeno oboje".

Originalan odgovor na pitanje da li žene mogu biti seksipilne i sa brkovima, dao je umetnik Danilo Prnjat, svojom kolekcijom modnih fotografija mladih žena sa različitim modelima brkova pod nazivom "Wild Beauty Modelsnova kolekcija brkova za žene" u oktobru 2008. godine u Podgorici.

Prnjatovi modeli predstavljaju mlade i lepe žene, koje uprkos brkovima, izgledaju veoma senzualno i poželjno. Dati modeli sa brkovima, nisu izgubili ništa od svoje ženstvenosti, naprotiv, došao je do izražaja i njihov seksipil " ... upravo jeziv sklad sa ovim licima usložnjava problem rodnog identiteta (...) Normativna polna uloga dodeljena na rođenju podrazumeva usvajanje i prihvatanje socio-kulturnih karakteristika koje joj u određenom društvu pripadaju" ističe Aneta Stojnić u uvodnom delu Kataloga modela. Svako odstupanje od društvenog uslovljenog ponašanja predstavlja ozbiljnu pretnju društveno zadatom identitetu.

Zaključak.

Brkovi predstavljaju nacionalni simbol crnogorske kulture prošlih vremena, uvek strogo rezervisani kao obeležje muškaraca sa izuzetkom fenomena virdžine. U novije vreme, iako su deo tela, oni se iskljućivo smatraju odlikom crnogorskog identiteta, ali mogu biti i odlika muške i odlika ženske seksualnosti i seksipila. Ovo ukazuje da su granice između polova sve manje i sve tanje, pa čak i u jednoj patrijarhatnoj sredini kao što je Crna Gora. Takođe, rezultati ankete ukazuju i na činjenicu da muškarci i žene na različite načine vide sebe i druge, ali da taj jaz više nije tako nepremostiv kao što se to čini na prvi pogled..

Tagovi: brkovi, crna gora, kultura, nino raspudić, rodni identitet

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

zlatan:
Zanimljiv članak iako ima netočnosti, ili preciznije rečeno pretjerivanja. Današnji mladi muškarci u Crnoj Gori zaista vrlo, vrlo rijetko "uzgajaju" brkove, češće "uzgajaju"ove moderne bradice kao i drugi dečki diljem evropskih prostora i šire. Ono što je u Crnoj Gori posebno uočljivo kada su mladi muškarci u pitanju, jest kult tijela. Barem se to vidi u obalnom dijelu i to ljeti. Ne može se ne primijetiti izuzetno veliki postotak nabildanih, pa čak i ekstremno nabildanih mladića. No kako su crnogorski momci u velikom postotku visoki, pa čak i vrlo visoki to je još uočljivije.
Jedan mlađi crnogorac mi je pričao da je to jako krenulo oko 2000-te godine. Kaže on pa šta će ovi momci raditi preko zime (riječ je o Bokokotorskom zaljevu)? Nekih velikih sadržaja nema, od sportova uglavnom plivanje, vaterpolo i veslanje. Ali ne mogu svi to trenirati i ti mladi macani odlaze u teretanu. Rezultat je da je barem svaki četvrti nabildan kao grčki kip. A brkova nigdje!
Na jednom dijelu autorica spominje i "maljave" žene i pita se je li to dio tadašnjeg imidža ili poslijeratne neimaštine (50-te i 60-te godine).
Draga autorice šezdesete već nije bila neimaština, bilo je to doba ekonomskog procvata, životni standard je rastao na dnevnoj razini. Jer nakon oporavka od rata i postizanja stabilnosti, od šezdesetih je prisutan stalni rast standarda. I to po svakom pitanju. Možda je osnovica bila niska i jest bila niska, pa se lakše uočavao porast životnog standarda, ali to je sušta suprotnost današnjim vremenima. Kada standard više ne raste, kada stagnira ali mnogima i opada.
Pa eto i ta Crna Gora prije Drugog svj.rata nije imala skoro ništa. Niti jedno kazalište, niti jednu tvornicu, ni kilometar asfalta, sve je to dobila u jednom kratkom razdoblju od samo dva-tri desetljeća nakon WW2. Mi stariji pamtimo prve hladnjake u SFRJ marke OBODIN iz Cetinja. Neki stari i preko pedeset godina rade i dan-danas. A danas je ta tvornica koja je hranila mali grad Cetinje jedna samo napuštena ruševina (posttranzicijska tužna priča kao i diljem ex-eseferjot prostora)!
Osobno poznajem jednu vrlo staru (skoro sto godina!) gospođu koja je tamo krajem četrdesetih, bila upućena u tadašnji Titograd (danas Podgorica) da vodi baletski ansambl! Naime dotična gospođa je bila balerina i po tom pitanju je bila upućena tamo. Eto tako je socijalizam želio kulturu i društvena dostignuća dovesti gdje toga nije bilo.
Inače pojma nemam postoji li danas u Podgorici baletski ansambl i općenito kakav je kazališni život. Kada idući put odem u CG provjerit ću siutuaciju po tome pitanju.
13.12.2013. 11:36
Brko:
Pa dobro, od kad su crnogorci poznati po čojstvu i junaštvu??? molim Vas...
30.07.2014. 10:50

Stup srama

Iz drugih medija

AEM