U fokusu

Upoznajte Gisellu Perl

‘Neće biti trudnica u Auschwitzu’

‘Neće biti trudnica u Auschwitzu’

Ona je Gisella Perl, žena koja je tijekom holokausta u Auschwitzu izvršavala abortuse kako bi spasila nebrojeno mnogo života.

Gisella Perl prije Drugog svjetskog rata bila je uspješna židovska ginekologinja u Rumunjskoj. Godine 1944. poslana je u Auschwitz, gdje je preuzela dužnost rada u ambulanti, brige o zatvorenicima bez anestezije ili barem antibiotika i zavoja, kojima bi pomogla smanjiti bol.

Bila je prisiljena asistirati ozloglašenom Dr. Josefu Mengelu, koji je “eksperimentirao” (često značilo mučio, više ili manje) određene skupine ljudi – posebno trudnice, blizance i tjelesno oštećene – prije nego bi ih poslao u plinske komore. Kada je shvatila kako Mengele tretira trudnice, počela je s izvršavanjem abortusa golim rukama, protivno pravilima.  

Kada ju je intervjuirala Nadine Brozan za New York Times 1982. godine, dr. Perl se je prisjetila svojih prvih iskustava s “lijekom” za trudnoću dr. Mengela u Auschwitzu. “Dr. Mengele mi je kazao da je  moja dužnost prijaviti mu svaku trudnicu. Govorio je da one idu u drugi kamp  radi bolje prehrane, čak i mlijeka,” rekla je.

Na to su žene počele dolaziti direktno kod njega, govoreći mu kako su trudne.

“Saznala sam da su sve premještene u dio koji se je koristio za istraživanja kako bi bile pokusni kunići, nakon čega bi dva života bila bačena u krematorij. Odlučila sam na više nikada neće biti trudne žene u Auschwitzu”.

Nakon prvotnog šoka prilikom saznanja o sudbinama trudnica koje je dr. Mengele otkrio, počela je izvoditi operacije za koje prije rata ne bi vjerovala da je bila sposobna učiniti – pobačaje, unatoč svojim profesionalnim i vjerskim uvjerenjima, kao liječnica i kao iskrena Židovka. Dr. Perl započela je s izvođenjem abortusa na prljavim podovima i ležištima baraka u Auschwitzu koristeći “samo svoje prljave ruke”. Bez medicinskih instrumenata ili anestezije, i često u malenim i prljavim ležajevima u ženskim barakama. Dr. Perl zaustavila je živote fetusa u utrobama majki (otprilike 3,000) s nadom da će njihove majke preživjeti i kasnije, možda, biti sposobne imati djecu.

U nekim slučajevima, trudnoće su toliko napredovale da više nije bilo moguće izvršiti abortus. U tim slučajevima, dr. Perl bi probila vodenjak i ručno proširila cerviks kako bi inducirala porod. Tada bi nedovoljno razvijeno dijete (nedonošče) gotovo trenutno preminulo. Bez straha od toga da bi njihove trudnoće mogle biti otkrivene, žene su mogle raditi bez prestanka, te na taj način odgoditi svoju smrtnu kaznu.

Prevela i prilagodila: Marinella Matejčić