6. veljače obilježen je Međunarodni dan nulte tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena.
World Health Organization genitalno sakaćenje žena definira kao ‘sve postupke koji uključuju djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskog dijela ženskih genitalija ili druge povrede ženskih genitalija nastale zbog ne-medicinskih razloga.’
Procjenjuje se da je 140 milijuna žena i djevojaka diljem svijeta podvrgnuto takvim postupcima, od čega se većina nalazi u 28 afričkih zemalja. Od ukupnog broja ozlijeđenih žena, čak ih je 500.000 iz Europe.
Genitalno sakaćenje žena predstavlja povredu temeljnih ljudskih prava te oblik nasilja i ugnjetavanja na rodnoj bazi. Posljedice su fatalna krvarenja, opetovane urinarne i vaginalne infekcija, iznimno bolne menstruacije, ciste, neplodnost te problemi prilikom spolnih odnosa.
Kod žena koje su podvrgnute genitalnom sakaćenju dvostruko je veća mogućnost od smrti tijekom poroda te je povećan rizik od rađanje mrtvorođene djece.
Pokazalo se i da takvi postupci negativno utječu na socio-ekonomske prilike žena te postoji povezanost s odustajanjem od obrazovanja u ranoj dobi.
Studije ukazuju i na širok dijapazon psiholoških posljedica, uključujući pojave anksioznosti i depresije.
{slika}
Genitalno sakaćenje žena primjenjuje se u raznim kulturama iz mnoštva razloga povezanih s proklamiranim predodžbama o ljepoti, rodnim ulogama, zdravlju, nevinosti, religiji, seksu i moralu.
Preporučujem knjigu Alice Walker, Possessing the Secret of Joy, koja, iako je fikcija, predstavlja snažnu ilustraciju korištenja genitalnog sakaćenja s ciljem kontroliranja ženske seksualnosti, ograničavanja njihove uloge u društvu te pokoravanja žena muškarcima.
Dobrotvorni projekt Ujedinjenog Kraljevstva, Orchid project, i njegov partnerski projekt Tostan koriste termin ‘obrezivanje žena’ radije nego genitalno sakaćenje, što objašnjavaju situacijom društvenog pritiska koji taj postupak čini održivim i trajnim – često tome pridonose žene koje su i same podvrgnute obrezivanju:
‘Zvuči kontradiktorno, ali, prema našim iskustvima, emocija koja je u znatnoj mjeri uključena u sam proces obrezivanja žena jest ljubav – jer, ne podvrgnuti vlastitu kćer tom običaju znači riskirati njezinu cjelokupnu budućnost. Prema objašnjenju Quereyea Salla, sadašnjeg odvjetnika u sklopu projekta Tostan koji se prije bavio obrezivanjem, članovi zajednice ne žele jesti sa ženom koja nije obrezana, ne žele prihvatiti vodu koju im ona ponudi, ne žele čak niti sjesti s njom. Imat će problema s udajom. Neobrezane djevojke smatraju se ‘nečistima’ te im je onemogućeno normalno funkcioniranje unutar zajednice. Uzevši u obzir sve ove društvene pritiske, obitelj koja odluči svoju kćeri ne podvrgnuti obrezivanju zapravo riskira ugrožavanje njezinog društvenog statusa. Stoga je tvrditi da roditelji ‘sakate’ svoju kćer provodeći odluku donesenu s ljubavlju i brigom za njezinu dobrobit zapravo nepošteno prema njima te će ih to samo udaljiti i uvrijediti umjesto da ih se uvjeri da napuste tu praksu.’
Genitalno sakaćenje je u Ujedinjenom Kraljevstvu protuzakonito od 2004. godine.
Forward, kampanja žena afričke dijaspore, koja je ujedno i dobrotvorna ustanova, pruža informacije o tome što učiniti ako posumnjate da je neka djevojka u Ujedinjenom Kraljevstvu u opasnosti da bude podvrgnuta genitalnom sakaćenju.
Daughters of Eve neprofitna je organizacija koja se zalaže za ‘unapređivanje i zaštitu fizičkog, mentalnog, seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava mladih unutar zajednica s praksom genitalnog sakaćenja’ te nudi savjet i podršku.
UN je također za cilj uzeo konačno zaustavljanje genitalnog sakaćenja žena ili obrezivanja žena jer je krajnje vrijeme za to.
Prevela i prilagodila: Ivana Živković
