Prozor u svijet

24.03.2013. 20:18:58 - Ania Ostrowska (thefword.org.uk)

Rodna šarmantnost

Konferencija o revolucionarnim rodnim politikama šarmirala je Aniu Ostrowsku, autoricu članka. Koliko je zapravo bio radikalan sam događaj?

Početkom veljače posjetila sam Tate Modern kako bih prisustvovala Šarmantnoj revoluciji (Charming for the Revolution), kongresu umjetnika i umjetnica, aktivista i aktivistkinja zainteresiranih za propitivanje i subvertiranje ustaljenih spolnih i rodnih politika. Ružičasta boja za djevojke, a plava za muškarce – odbačene su, zajedno s upotrebom rodno označenih zamjenica i tradicionalnih nazora o tome komu je dopušteno nositi visoke potpetice ili make-up.

Kongres uključuje performanse uživo, glazbu i filmove (među kojima je najistaknutija britanska premijera Wu Tsangova nagrađena filma Wildness), kao i cjelodnevnu konferenciju pod nazivom Rodni talenti: Posebna adresa (Gender Talents: A Special Address).

Posjet ovoj konferenciji bio je zaista izuzetno iskustvo (iako je provedenih šest sati u jednom od podzemnih spremnika Tate Moderna, u kojem je kongres održan, bilo malo preplavljujuće). Postolja postavljena po čitavoj areni i okružena stolcima za publiku, isticala su se veselim bojama. Nalik na igralište, ili možda na Google poslovnice, ovaj okvir omogućuje iznenađujuće demokratične prezentacije; zvučnici oglašavaju na kojemu postolju stajati i kome okrenuti leđa u izvedbi, ili se konstantno kretati tijekom izvedbenih govora.

Citirajući eksperimentalnu novelistkinju Kathy Acker organizatori i organizatorice su objasnili kako su bili ispirani njezinom referencom 'jezici čuda, a ne jezici osude', stoga je od samoga početka bilo jasno da će kreativni prkos rodnim normama i izazivanje ustaljenih vrijednosti biti promovirani u prijateljskom, neosuđujućem kontekstu. Jedna od izvedbenih govornica, Esben Esther Pirelli Benestad, spomenula je 'rodnu euforiju', te zaključila da bi 'ljudska kultura trebala prihvatiti sve što je ljudsko' u terminima spola, roda i rodne prezentacije.

Sutra je 22. stoljeće!

Izvođači/ice – od umjetnika i umjetnica, preko aktivista i aktivistkinja, pa do znanstvenika i znanstvenica, ili bilo koje kombinacije između navedenoga – bile su zatražene da strukturiraju svoje doprinose kao manifeste. Neki su se čvrsto držali navedene forme, poput Jacka Halberstama i njegove prezentacije koja se vraća u prošlost, sve do Dadaističkog manifesta 1916. autora Hugoa Balla , dok su se drugi od te forme udaljili.

Prvi dio konferencije jest performativna verzija uvoda u queer studije. Moj favorit u ovom segmentu jest Del LaGrace Volcano i rimovani komad, Bodies that Queer. Volcano je pionir queer fotografije, i daje odličan uvod u proživljeno iskustvo jedne osobe u queer tijelu: "Ne identificiram sebe kao žensko ili muško, postoji i drugačiji zaokret u ovoj interseksualnoj bajci'.

Ako sam umjetnik/ica, onda sam varalica

Drugi po redu panela je nešto više revolucionaran, a započinje  video-manifestom Dean Spadea Impossibility Now, koji odbija  prepoznavanje trans osoba u neoliberalnim terminima, te povezuje trans borbe s protuvladinim pokretima, prizivajući tako nemogući novi svjetski poredak.

Najkontroverzniji je vjerojatno bio govor Terre Thaemlitz We are not welcome here, pri tome hladno aludirajući na ulogu umjetničkih udruženja i umjetničkih institucija u održavanju rodnih normi. Sjedeći leđima okrenutima većini publike, te gledajući samo u malu grupu kasnije pridošlih posjetitelja, Terre propituje zašto su organizatori događaja tako optimistično pretpostavili da postoji solidarnost u trans zajednici.

"Ako sam umjetnik, onda sam varalica", kaže Terre, pridajući tako dozu negativnosti.

Posljednji panel ponudio je mješavinu filozofskih i teoretičkih pristupa i praktično-aktivističkih savjeta. Ovaj panel je jedini uključivao pripadnike i pripadnice drugih rasa. Jedan od njih je londonski pisac i direktor Campbell X koji donosi moćni manifest How to love being the outsider – a manifesto for QPOC online creativity (Kako uživati u autsajderstvu – manifesto za QPOC internetsku kreativnost). On je tu upotrijebio primjere video blogova QPOC-a (Queer People of Colour), koji pričaju o svojim životima i željama.

"Budite seksi i pokušajte ne biti izbačeni", posljednji je savjet korisnicima i korisnicama društvenih mreža.

Implicira li usustavljeno prepoznavanje nužni gubitak kritičkoga, revolucionarnog dijela? Podrazumijeva li se pod tim rasprodaja vrijednosti?

Šest sati obuhvaća mnoštvo tema, a izvođači pristupaju potonjima iz vrlo različitih uglova. Moj neposredni dojam bio je uzbuđenje promatrajući izvođače i izvođačice u areni, kako ulaze s ostalim posjetiteljima i posjetiteljicama, sjede u publici kako bi slušali i razmjenjivali iskustva i ideje. Takav okoliš postaje, ne samo sigurno mjesto - termin koji mnogostruko odjekuje u današnjici, već prijateljski i kreativan prostor.

Činjenica da ovaj događaj zauzima mjesto unutar utvrđene galerije nacionalne umjetnosti jest i korisna, ali i problematična. Prepoznavanje, naročito ako ga je teško postići, još ga je teže precijeniti. Međutim, prvotni dojam koji sam prethodno spomenula, čini ovaj događaj kao samo još jednu Tate-retrospektivu: nije puno novoga rečeno, iako se središnji nerazriješeni konflikt uvelike razdjeljuje između prve i druge skupine panelista i panelistica. Na puno veći problem s mjestom održavanja konferencije, upozorio je Campbell X, podsjećajući nas kako je Henry Tate profitirao na crnim robovima na Karibima.

Implicira li, dakle, usustavljeno prepoznavanje na nužni gubitak kritičkog i revolucionarnog dijela događaja? Podrazumijeva li se pod tim rasprodaja vrijednosti? U jednom se trenutku, Terre Thaemlitz pita može li naglasak na 'rodnu euforiju' biti usmjeren prema potencijalnim sponzorima/icama, spremnima podržati projekte ističući optimizam i pozitivnost, nasuprot negativnosti i teškim uvjetima queer i trans života. Wu Tsang i Tamsila Tauquir ističu: "Ne zanima nas prepoznavanje. Treba pobliže poremetiti queer prostore".

Ako ovi manifesti oslikavaju vrijeme u kojemu su nastali, možemo vidjeti da se mnogo toga promijenilo od 1990-te kada je Queer Nation Manifesto izrečen tijekom gay parade u New Yorku.

Ove kontradikcije smatram znakovima zdrave filozofske i umjetničke scene

Jesu li queer umjetnost i aktivizam sazreli, kao što je prikazano Del LaGrace Volcanovom obranom izbora pojedinca/ke da bude monogaman i u braku s djetetom? Svakim danom, globalna neravnoteža moći ukorijenjena u povijesti kolonijalizma i imperijalizma biva prevedena u rasnu nejednakost u skoro svakoj europskoj i američkoj zemlji, komplicirajući tako krovne termine poput 'rodnih talenata', 'queer' ili 'trans politike', pa i dalje.

Paradoksno, sve te kontradikcije promatram kao znakove prilično zdrave filozofske i umjetničke scene. Mogućnost artikulacije antagonističkih pozicija putem nenasilnih dijaloga omogućuje napredovanje ovoga diskursa, te ga oživljava, iako je vođen kontroverzijama i neriješenim tenzijama. Onoliko dugo koliko svi budu poštovali druge s kojima dijele životni prostor, Lady Gaga će moći predstavljati rodnu euforiju za trans osobe, dok će za druge predstavljati karikaturnu trans kraljicu.

 

Prevela i prilagodila Marina Tkalčić



Tagovi: aktivizam, feminizam, identiteti, queer, rodne uloge, šarmantna revolucija, tate modern, trans identitet, umjetnost

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM