Prozor u svijet

18.07.2013. 22:17:51 - Ai-Jen Po i Tiffany Williams (thedailybeast.com)

Dužničko ropstvo

Kako se trguje kućnim pomoćnicama?

Zamislite buđenje na zvuk plača bebe u 5 ujutro. Otvarate oči i gledate u krevetić  neposredno uz svoj. Dan počinje. Možda imate samo 23 godina, ali osjećate se puno starije. Spavate samo četiri sata po noći, a veći dio večeri dijelite večeru za stolom svoga poslodavca/ke. Patite od jakih bolova u leđima, a onemogućen vam je pristup liječniku/ci. Možda ste došli u Sjedinjene Države iz Indonezije, Filipina, ili Kenije putem Bahreina, Saudijske Arabije, ili Libanona, pod pokroviteljstvom princeze ili diplomata. Više nego vjerojatno, vaš/a poslodavac/ka je uzeo/la putovnicu, vizu i ostale vaše dokumente koje čuva ukoliko bi vam palo na pamet otići, iako vam kaže da je to zbog vaše vlastite sigurnosti. Poslodavac/ka vam je obećao poštenu plaću i redovno radno vrijeme. Vjerojatno niste ni ugovor potpisali. Ipak, ovdje ste, probudili ste se u bebinoj sobi, nemate svoju vlastitu, nemate mogućnost obratiti se obitelji, koja žive u stalnom strahu od onoga što bi se moglo dogoditi ako se oglasite i pokušate pobjeći.

Vi ste jedna od stotine, možda i tisuće migrantica zaposlenih kao kućne pomoćnice, koje su napustile svoje obitelji kod kuće kako bi se brinule se za tuđe, kao kućne pomoćnice kroz trgovinu ljudima. 

Jedan od posljednjih slučajeva teškog izrabljivanja migrantkinja kućnih pomoćnica jest primjer zlostavljanja kenijske sluškinje od strane saudijske princeze u južnoj Kaliforniji.

Međunarodna organizacija rada (ILO), Human Rights Watch, ACLU, i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava sastavili su kompletno izvješće nakon izvješćivanja o trgovini ljudima i zlostavljanju migrantkinja kućnih pomoćnica diljem svijeta. One su primorane raditi  prekovremeno, u ponižavajućim uvjetima života, uz uskraćivanje plaće i osobnih dokumenata, pod prijetnjama, emocionalno su zlostavljane; čak i fizičko i seksualno zlostavljanje su toliko uobičajeni među migrantkinjama kućnim pomoćnicama da gotovo svaki novi slučaj gotovo odražava onaj prethodni. Priče o kućnim pomoćnicama s Bliskog istoka znaju biti teške, žene znaju biti jako ranjive, nedostaje im zaštita. No, one nisu svojstvene samo za Zaljev.

Neke od zlouporaba koje su dokumentirane u vijestima su posebno zastrašujuće. U 2006.,Saudijski lingvist koji živi u Coloradu sa suprugom i petero djece bio je osuđen na 27 godina zatvora. On je više puta silovao i napao 24-godišnju indonezijsku kućnu pomoćnicu koja je bila zaposlena u njegovoj obitelji. Spavala je na madracu u podrumu i  bila plaćena manje od dva dolara dnevno.

U ožujku 2012. libanonska televizija objavila je uznemirujući video, koji je snimio promatrač, a pokazuje kako poslodavac Libanonac tuče jednu Etiopljanku – kućnu pomoćnicu. Pretučena žena, 33-godišnjakinja,majka dvoje djece, počinila je samoubojstvo dva dana kasnije. U Libanonu, samoubojstva kućnih pomoćnica dobro su poznata. Human Rights Watch promatrao je po jednu 'neprirodnu' smrt na tjedan, među kućnim pomoćnicama u 2008. Zemlja je tada zapošljavala više od 200.000  migrantkinja na poslovima kućnih pomoćnica.

Pitanje viza kućnih pomoćnica vezane su za poslodavca. Zbog toga je napuštanje poslodavca gotovo nemoguć, a istraživanje slučajeva otežavajuće. I to jest čest problem. Ovaj "kefala" sustav sponzoriranja od strane poslodavca ima uporište u Zaljevu. U Sjedinjenim Američkim Državama, A3 i G5 vize koriste diplomati i djelatnici međunarodnih organizacija koji dovode kućne pomoćnice sa sobom i imaju slična ograničenja. Prijetnje da će im opozvati pravni imigracijski status su primarni način kojim  trgovci ljudima prisiljavaju radnice da ostanu u ropstvu. Stoga se borci protiv trgovine ljudima i zagovornici/e radničkih prava bore protiv prenosivih viza.

"Dostojanstveni rad za kućne pomoćnice" Konvencija (C 189) ILO-a koja je donesena u lipnju 2011. jest pokušaj za rješavanje nekih od najčešćih područja zapošljavanja koje izlažu kućne pomoćnice riziku za teške eksploatacije, uključujući  sate rada, ugovor, osobne dokumente, i slobodu kretanja. Iako Konvencija ocrtava samo najosnovnija prava koja poslodavci moraju pružiti kućnim pomoćnicama, samo osam zemalja ju je ratificiralo dosad. Sjedinjene Države još uvijek nisu ratificirale Konvenciju.

Vlada u Kuvajtu donijela je zakon o radu 2010. koji pokriva radnike/ce migrante/kinje u privatnom sektoru, ali to ne uključuje kućne pomoćnice, one kojima je zaštita najviše  potrebna. 

U Bahreinu i Kataru, vlade su poduzele korake u rješavanju trgovine ljudima i iskorištavanju migrantskih radnika/ca, ali još uvijek nedovoljno štite radnike/ce. U stvari, većina zemalja u regiji Zaljeva pokazala je minimalan interes u rješavanju pitanja kućnih pomoćnica kroz  trgovinu ljudima. Svi su sudjelovali na regionalnoj konferenciji o triparitetu ILO-a u listopadu 2012., ali nitko nije ratificirao Konvenciju ili ostvario sveobuhvatni sustave zaštite u zemlji .

U SAD-u, radnice su izloženi paralelnoj borbi. Neke kućne pomoćnice koje skrbe za starije osobe i osobe s invaliditetom još uvijek se bore za osnovno pravo na minimalnu plaću i prekovremenu zaštitu, zdravstvenu i sigurnosnu zaštitu, te druga osnovna prava radnika/ca. Godine 2008. New York je bila prva država koja je prihvatila Zakon o pravima kućnih pomoćnica, uključujući i zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja i plaćenog dopusta, a 2013. Hawaii su potpisali drugi. Kućne pomoćnice u Kaliforniji, Illinoisu, Massachusettsu i Oregonu uživaju sličnu zaštitu. Ovi uvjeti su važan korak prema transformaciji ranjivosti ove radne snage u ekstremnim oblicima zlostavljanja. I, mnogo više nego važan i potreban, osobito kada je riječ o stranim diplomatima s pravnim imunitetom.

U takvim slučajevima, potraga za pravdom postaje epska bitka s vrlo malo dobrih rezultata. Mnoge kućne pomoćnice kojima su trgovali strani diplomati još uvijek čekaju pravdu, nakon mnogo godina, ili su odustale od svojih slučajeva. Građanske tužbe su moguće, no one su često duge i teške. U međuvremenu, State Department nije im ukinuo imunitet niti su suspendirani posebno nečuven prekršitelji. Nedavno je Vlada Tanzanije platila prvu nagodbu koja uključuju trgovinu ljudima kućnim pomoćnicama za jednog diplomata. Nakon što mu je naređeno da plati tisuću dolara zbog zlostavljanja kućne pomoćnice koju je zlostavljao u Marylandu, Alan Mzengi pobjegao je iz SAD-a. Vratio se u Tanzaniju služiti kao savjetnik predsjednika.Slučaj je riješen za djelić plaće i naknadu štete koju duguje radnici.

Čak i u slučajevima gdje postoji potencijal za kazneni progon, postoje problemi s provedbom zakona, kao i pronalaskom tužitelja koji bi bili spremni braniti takve slučajeve i dokazivati 'skrivanje ilegalnih stranaca' iza zaključanih vrata, kako bi dokazali trgovinu ljudima. Imamo vrlo malo načina kako saznati da kućne pomoćnice žive u 'kući užasa'. Međutim, svaki novi otkriveni slučaj podsjeti nas da su one tu i da postoji duboka i žurna potreba zašite , te poziv na akciju na svim razinama vlasti da djeluju brzo i stanu na kraj tom zlostavljanju. Srećom, širom zemlje, preživjele iz trgovine progovaraju i pričaju svoje priče. Nacionalni savez kućnih pomoćnica nedavno je pokrenuo inicijativu pod nazivom Iznad preživljavanja , kao potporu kućnim pomoćnicama koje su preživjele trgovinu te kako bi one pomogle oblikovanju javne politike koja bi mogla promijeniti budućnost kućnih pomoćnica i zaustaviti trgovinu ljudima. Nadamo se da ćemo gledajući i slušajući njihove priče o preživljavanju pronaći konstruktivna rješenja i pomoći u promjenama te stvoriti smislenu politiku.

 

Prevela i prilagodila Karmela Gajdek

Tagovi: borba, izrabljivanje, kućne pomoćnice, prava, ropstvo, svijet, trgovina ljudima sad, vize, zaljev

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM