Prozor u svijet

30.07.2013. 11:24:37 - Karen Pickering (huffingtonpost.com)

Od Teksasa do Australije

Ne smijemo dozvoliti zabranu pobačaja

Prošlog su mjeseca ljudi diljem svijeta u strahu gledali kako senatorica Wendy Davis u trinaestnosatnoj raspravi nastoji spriječiti zakon koji bi ženama u Teksasu onemogućio pristup pobačaju. Unatoč većinom neobrazovanom, seljačkom stanovništvu i republikanskoj politici, ljudi u Teksasu podržali su senatoricu Davis, kao i pravo žene na izbor.

Australci/ke također većinom podržavaju pravo na izbor. Bez obzira na to za koga glasuju ili koje su vjeroispovijesti, svaka anketa pokazuje kako većina Australaca/ki podržava pravo žene na siguran pobačaj, ako ona tako želi. Neovisno o tome potječe li takav stav iz slobodnog, obveznog i sekularnog obrazovanja, ranog oslobođenja žena ili napora feministkinja drugog vala, ovo se društvo slaže u tome da su reproduktivna prava dobra za sve.

Unatoč tome, Australke i dalje nemaju univerzalni i službeni pristup prekidu trudnoće, kontracepciji i podršci koju trebaju kako bi imale kontrolu nad svojim reproduktivnim zdravljem. Zakoni u zemlji značajno variraju – u Viktoriji i jugoistočnoj Australiji su najliberalniji, dok su u Tasmaniji i Queenslandu najrigorozniji.

Prema tome, ako većina Australaca/ki podržava pravo žene na njeno tijelo, zašto onda zakon to ne pokazuje?

Zato što su pokušaji standardizacije ili reforme zakona o pobačaju sabotirani od strane manjinskih grupa koje se protive pobačaju. Apsurdna je i krajnje nedemokratska situacija u kojoj male, dobro financirane grupe s ekstremističkim pogledima uspijevaju ucjenjivati javnost svojim kampanjama, opsjedanjem klinika za pobačaje i traženjem političara koji nisu za slobodu izbora da prezentiraju svoje stavove u parlamentu.

Dok ti ljudi malo toga dijele sa stavovima većine građana, njihov je utjecaj na nekolicinu političara koji se ne zalažu za slobodu izbora stvaran. Kao što je teksaško državno zakonodavstvo kontrolirano od strane malog broja fundamentalista koji nastoje kontrolirati tijela žena u Teksasu, tako i Australija ima svoje predstavnike protiv slobode izbora.

Primjerice, Tony Abbott, koji je više puta pokazao ne samo nastojanje da kontrolira reproduktivna prava žena, već i čvrsto uvjerenje da država ima to pravo. Njegovo obećanje da se neće miješati u zakon o pobačaju ako bude izabran je besmisleno ako znamo pozadinu njegovog djelovanja.

Abbott se jako trudio kako bi spriječio da Australke dobiju pristup RU486 (što je sada, srećom, ispravljeno) i, kako je Julia Gillard rekla u svom, sada već slavnom, 'govoru o mizoginiji' u parlamentu, prije par godina je opisao pobačaj kao 'lakši način rješavanja problema' i 'pitanje koje se svodi na pogodnost za majku'.

Neki su naveli da, budući da je zakon o pobačaju reguliran od strane pojedine države, ostvarenje prijetnje premijera Abbotta nije vjerojatno. To je glupost. Dok god postoje političari na moćnim pozicijama koji su protiv slobode izbora, rizik za žene postoji. U Viktoriji se desetljećima vodila bitka kako bi se osiguralo pravo na prekid trudnoće, dok se u ostalim državama ta borba nastavlja. Sav taj napredak bi mogao biti ugrožen ako se vratimo starim načinima razmišljanja o ženskim pravima.

Želim vladu koja poštuje trud kampanja za reproduktivna prava koje nastoje promijeniti društvene stavove, koja želi da žene budu osnažene mogućnošću izbora nad svojim tijelom i svojom plodnošću i koja poštuje većinu Australaca koji podržavaju pravo žene da bira.

Želite li premijera koji se protivi slobodi izbora i koji odlučuje o dostupnosti pobačaja ili o tome treba li kontracepcija i tretmani poput RU486 i pilula za dan poslije ostati uključeni u zdravstveno osiguranje? Želite li da on savjetuje ministra vanjskih poslova da naša potpora drugim zemljama treba biti vezana uz 'kršćanske vrijednosti' kao što je reduciranje seksualnog obrazovanja, distribucija kontracepcije i pristup prekidu trudnoće?

Kada je naše Ministarstvo vanjskih poslova uklonilo zabranu australskoj potpori za financiranje planiranja obitelji i sigurnog pobačaja u siromašnim zemljama, premijer Kevin Rudd je rekao kako on "osobno ne podupire tu promjenu i ima konzervativne poglede po pitanju pobačaja".

To je bilo 2009. godine. Ovi će izbori biti između dvoje političara koji su se javno izjasnili da se protive pobačaju. Trebali bi biti zabrinuti zbog toga.

Razlog zbog kojeg je Teksas bitan jest taj što su tamo republikanci nastojali progurati zakon koji reprezentira njihove ekstremističke stavove. No budući da njihove stavove ne dijeli većina stanovništva, predložili su zakon koji nije izravno napadao pravo na pobačaj, već je onemogućio da se pobačaj izvrši legalno.

Feministkinje su se snažno borile kako bi pokazale javnosti važnost reproduktivnih prava i većina zajednice se složila s njima. Zbog toga bismo trebali imati pravo izabrati predstavnike u parlamentu koji to poštuju.

Ne smijemo biti mirni po tom pitanju. Nema više povratka.

 

Prevela i prilagodila Tea Stipan

Tagovi: australija, julia gillard, pobačaj, reproduktivna prava, svijet, teksas, wendy davis, zakon

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM