Prozor u svijet

10.09.2013. 02:01:01 - www.hrw.org

Izvještaj HRW

Ekvador: žrtvama silovanja uskraćen legalan i siguran pobačaj

Restriktivni zakoni o pobačaju u Ekvadoru ugrožavaju zdravlje i život žrtvama silovanja, poručio je Human Rights Watch u svom izvještaju. U kasnom kolovozu ove godine National Assembly će povesti raspravu o velikim promjenama u kaznenom sustavu. Nejasno je hoće li prijedlog iz 2012. godine o uklanjanju kazne za izvršavanje pobačaja u slučaju silovanja otići korak dalje u raspravama ove godine.

U izvještaju dugom 26 stranica, "Žrtve silovanja kao kriminalke: ilegalni pobačaj nakon silovanja u Ekvadoru", ustanovljeno je da ekvadorski kazneni zakon ograničava ženska reproduktivna prava zabranjujući pobačaj uz svega par iznimki, čak i u slučaju trudnoće koja je nastala kao posljedica seksualnog zlostavljanja. Kazneni zakon predviđa kazne koje se kreću od jedne do pet godina zatvora za žene i djevojke koje izvrše pobačaj. Liječnici/ce koji/e omoguće izvođenje pobačaja podliježu još strožim kaznama. Takve kazne tjeraju žene i djevojke na ilegalan i nesiguran abortus, što se kosi s naporima Ekvadora da smanji materinsku smrtnost i ozljede.

"Žena ili djevojka koja je pretrpjela traumu silovanja ne bi trebala strahovati od zatvora ako se odluči za pobačaj", rekla je Amanda Klasing, američka istraživačica ženskih prava u Human Rights Watchu. "Kriminaliziranje pobačaja za žrtve silovanja ne samo da krši ženska prava, već ugrožava i njihovo zdravlje i život."

The National Assembly bi trebao osigurati da sve silovane žene i djevojke imaju pristup zdravstvenoj njezi, uključujući i pobačaj ako ga žele, rekao je Human Rights Watch. Također bi trebao modernizirati jezik u kaznenom zakonu uklanjajući uvredljive i nejasne iznimke za pobačaj za "slaboumne i bezumne" žene i eliminirati kazne za sve pobačaje na zahtjev, uključujući i slučajeve silovanja.

Predsjednik Rafael Correa javno je izjavio, uključujući i svoj Twitter profil tijekom srpnja 2012. godine, da će uložiti veto na bilo kakvu legalizaciju koja bi u kaznenom zakonu proširila uvjete za legalan abortus. Predsjednik Correa bi trebao odustati od takvog stava koji može rezultirati još gorim posljedicama za žrtve silovanja.

U razdoblju između svibnja i srpnja 2013. godine, Human Rights Watch intervjuirao je 37 žena i djevojaka, od kojih je gotovo polovica afro-ekvadorskog podrijetla, koje su zatražile zaštitu reproduktivnog zdravlja ili pomoć zbog rodnog nasilja. Također su razgovarali s 22 službenice i stručnjakinje za ženska prava i 45 liječnika/ca iz privatnih i javnih zdravstvenih ustanova.

Službeni podaci pokazuju kako su komplikacije tijekom pobačaja – bilo legalnog ili ilegalnog – uzrokovale smrt barem deset žena u Ekvadoru 2011. godine. Broj žena i djevojaka koje su umrle zbog ilegalnog i nesigurnog pobačaja je i veći jer su takve smrti zabilježene kao smrti zbog medicinskih stanja povezanih uz pobačaje, ali ne i direktno uz sam pobačaj. Dio od 93 smrtna slučaja koji su povezani uz postporođajno krvarenje, sepsu i "nedefinirane razloge" mogli bi biti rezultat nesigurnog pobačaja, izvještavaju iz Human Rights Watcha. Bolnice u Ekvadoru 2011. godine liječile su više od 23.000 slučajeva bolesti, invaliditeta ili fizičkih povreda povezanih s "nedefiniranim" pobačajem.

Liječnik u Quitou ispričao je Human Rights Watchu slučaj 24-godišnje žene koja je došla u glavnu reproduktivnu bolnicu u Quito s unutarnjim krvarenjem i otvorenom maternicom zbog nesigurnog pobačaja. Unatoč tome što su liječnik i njegovi/e kolege/ice istog trena poduzeli/e potrebne mjere, žena je umrla u njegovim rukama. "Kada se pobačaj izvodi ilegalno, žena je u tome sama", rekao je. "Sve informacije o tom pobačaju umrle su s njom."

Žene i djevojke u Ekvadoru pate od visoke stope nasilja, uključujući i silovanje. Vladina studija iz 2011. godine koja je obuhvatila gotovo 19.000 kućanstava u sve 24 provincije u državi pokazala je da je 60 posto ženskih ispitanica iskusilo neku vrstu rodnog nasilja u životu; 26 posto njih prijavilo je i seksualno nasilje.

U zdravstvenoj klinici u San Domingu, dva su liječnika u zasebnim intervjuima ispričali Human Rights Watchu slučaj žene koju su dvaput liječili zbog posljedica pobačaja, najprije u travnju, a zatim u lipnju. Oba su liječnika prije toga imala dokaz da je žena imala nasilnog partnera, no nisu dalje ispitivali ženu o nasilju od strane partnera niti su prijavili zlostavljanje vlastima zbog straha da bi ženu mogli optužiti da je sama izazvala pobačaje.

Human Rights Watch zaključio je kako uključivanje pobačaja kao kriminalne radnje u ekvadorskom kaznenom zakonu rezultira sljedećim:

  • onemogućuje detekciju i prevenciju seksualnog i rodnog nasilja
  • doprinosi materinskoj smrti i ozljedama
  • stvara prepreke ženama i djevojkama kojima je potrebna medicinska zaštita
  • potiče negativne stereotipe i nejednakosti za žene i djevojke s poteškoćama

Kako bi poboljšala zaštitu žena i djevojaka u Ekvadoru od nasilja i poštivala njihova prava – uključujući pravo na život, fizički integritet, zdravlje i nediskriminaciju – ekvadorska vlada mora dekriminalizirati pobačaj. Trebala bi odmah ukloniti kazne za sve žene i djevojke koje traže pobačaj zbog silovanja i promijeniti uvredljive pojmove u kaznenom zakonu koji se odnose na žene i djevojke s poteškoćama.

Vlada bi također trebala poboljšati prikupljanje podataka o reproduktivnom zdravlju. To bi trebalo uključivati pokrivanje troškova tretiranja komplikacija nastalih od nesigurnog i ilegalnog pobačaja i preciznije praćenje smrti i ozljeda uzrokovanih nesigurnim, ilegalnim pobačajem.

Široka zabrana pobačaja doprinosi materinskoj smrtnosti i visokoj stopi mortaliteta. Ekvador je razvio progresivne norme, protokole i kliničke upute vezane uz materinsko i reproduktivno zdravlje, no nedavne službene statistike pokazuju kako to ne doprinosi cilju smanjivanja materinske smrtnosti do 2015. godine.Vlada procjenjuje kako je stopa materinske smrtnosti 2011. godine bila dvostruko viša nego 2006. godine: dok je 2006. godine bilo 48 smrtnih slučajeva na 100.000 živih poroda, 2011. godine se taj broj povećao na 105.

"Žene koje su žrtve silovanja ne bi trebale biti i žrtve vlade kada odluče prekinuti trudnoću", rekla je Klasing. "Ekvadorski zakonodavci/ke bi trebali/e iskoristiti priliku promjene kaznenog zakona da uklone opasna ograničenja za pobačaj, osobito kada se radi o silovanju."

Prevela i prilagodila Tea Stipan

Tagovi: ekvador, pobačaj, prava žena, seksualna i reproduktivna prava, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (14)

Stari komentari

kosee:
Kako to da na članak o pobačaju u ovakvom kontekstu i uvjetima nema komentara?
10.09.2013. 09:41
Anon:
Sve ovisi o kutu gledanja, ako gledate iz pozicije djeteta u utrobi majke onda je zakon ok.

I članak malo pretjeruje, izjava "ženska reproduktivna prava" je manipulacija, ne postoji takvo nešto, taj izraz se koristi samo kod borbe feministkinja za vlastite ciljeve (ili tuđe - korporacije, tajne organizacije?). Postoje ljudska prava, postoji medicinska zaštita, a "ženska reproduktivna prava" nemaju veze sa time.

Slijedeće, članak govori u negativnom kontekstu o zabrani pobačaja, ali zanemaruje pozitivne aspekte takvog zakona, ne samo očuvanje života, nego i manipulacije u slučajevima "lažnog silovanja" (djevojke koje prijavljuju silovanje iako nisu bile silovane), slučajevi prisiljavanja na pobačaj od strane partnera, obitelji, okoline i slično (koliko god Vi to ne željeli priznati ne žele sve djevojke/žene pobaciti dijete)
10.09.2013. 18:11
Anon:
Sve ovisi o kutu gledanja, ako gledate iz pozicije djeteta u utrobi majke onda je zakon ok.

I članak malo pretjeruje, izjava "ženska reproduktivna prava" je manipulacija, ne postoji takvo nešto, taj izraz se koristi samo kod borbe feministkinja za vlastite ciljeve (ili tuđe - korporacije, tajne organizacije?). Postoje ljudska prava, postoji medicinska zaštita, a "ženska reproduktivna prava" nemaju veze sa time.

Slijedeće, članak govori u negativnom kontekstu o zabrani pobačaja, ali zanemaruje pozitivne aspekte takvog zakona, ne samo očuvanje života, nego i manipulacije u slučajevima "lažnog silovanja" (djevojke koje prijavljuju silovanje iako nisu bile silovane), slučajevi prisiljavanja na pobačaj od strane partnera, obitelji, okoline i slično (koliko god Vi to ne željeli priznati ne žele sve djevojke/žene pobaciti dijete)
10.09.2013. 18:12
kosee:
Ponekad mi se čini da ljudi koji gledaju 'iz pozicije djeteta u utrobi' imaju otprilike i jednak broj moždanih stanica kao i ono.
Navoditi iznimke kao argumente za donošenje pravila je jedna od stvari koje utječu na to moje mišljenje.
11.09.2013. 10:58
tajuska:
i dodala bi na komentar kosee da prisiljavanje bilo koga na pobacaj nigdje gdje je legalan pobacaj kao takav nije dozvoljeno i to sto se netko zalaze za pravo na izbor zene podrazumijeva da se zalaze za to da nitko ne moze zenu prisiliti da napravi pobacaj, kao sto joj nitko nema pravo zabraniti da odlucuje o svom zivotu i tijelu.
11.09.2013. 14:10
zlatan:
Oni koji se stalno pozivaju da zabranom pobačaja štite život i daju šansu životu, imam jedno pitanje. A što kada je život majke ugrožen? Kada je plod u majčinoj utrobi zbog više sile već mrtav? Tada je abortus ne samo dopušten, već i obavezan. Jer se štiti život majke kojoj je smrt zbog te situacije sigurna. Ta majka će možda ponovo roditi, ali ako umre zajedno sa svojim mrtvim plodom, sasvim sigurno neće nikada više roditi. Zar totalitaristi ne vide svu licemjernost svojih zločinačkih stavova?
Sjetimo se one Indijke koja je živjela u Irskoj, nedavno bio slučaj. Plod joj bio mrtav a njen život ugrožen. No u Irskoj kao dosljedno katoličkoj zemlji abortus je zabranjen. Pa je dotična gđa umrla zajedno sa svojim mrtvim plodom.
Pitanje za vjerske i sve ostale totalitariste po ovome pitanju. Odakle im pravo da određuju tko će živjeti a tko ne? U ime kave (zločinačke) ideje?
11.09.2013. 15:30
Anon:
@kosee, pa i silovanje je iznimka kad govorimo o abortusu, a o tome govori članak (pretpostavljam da pod "iznimka" smatraš slučajeve koji su u manjini). Ne možeš mene onda ušutkivati jer navodim još neke "iznimke", oduzimaš mi "pravo na izražavanje mišljenja".

Također i komentar o moždanim stanicama, ne znam zašto vi odmah počinjete sa vrijeđanjem, bez kvalitetne diskusije. Moj broj moždanih stanica dovoljan mi je da zaključim da život ne počinje porodom, ipak malo ranije započinje taj proces, sjećam se toga još iz osnovne škole sa sata biologije. Ako uzmeš cjelokupan svoj život od tog nekog "nastanka" do današnjeg trenutka - kada je tvoj život nastao? Kad su se spojile dvije stanice, nema drugog odgovora, ne možeš promijeniti tu činjenicu. To ako ja cijenim taj život a ti ne cijeniš to o tebi govori, ne o meni. Netko ne cijeni život jednog crnca jer ga smatra manje vrijednim, pa ga zlostavlja ili čak ubija (bilo je razdoblje u novijoj prošlosti), da li je to njegovo pravo?

Zlatane, malo progooglaj pa ćeš saznati kako je završila ta priča u Irskoj na koju se osvrćeš, završila je priznanjem da nisu liječnici krivi nego su novinari prenapuhali i izmijenili priču. Ali nije ni bitno za diskusiju, samo želim da se osvrneš na to kako se ne bi u budućnosti opet ovako osramotio.

Ako je plod mrtav onda se ne govori o induciranom abortusu živog djeteta (očito), nije mi jasno zašto to uopće spominješ, to je skroz nešto drugo.

A to pitanje koje si uputio ne znam kome (vjerski i ostali totalitaristi, tko bi to trebao biti?), pobornici abortusa su oni koji odlučuju tko će živjeti a tko ne (tebe ću pobaciti, tebe neću pobaciti), protivnici abortusa cijene svaki život i žele da svi žive, što je tu sporno? Ne bi li to trebala biti želja svake osobe na ovome svijetu? Da smo svi živi?
11.09.2013. 18:01
kosee:
Jako bih voljela da liječnici pronađu ili uvedu način da 'dijete' (prema hrvatskim zakonima u slučaju abortusa riječ je o zametku mlađem od 10 tjedana, zato navodnici) jednostavno izvade iz žene, porode da tako kažem. Zanima me bi li se onda to smatralo ubojstvom. Jer 'dijete' nije 'ubijeno', ono je samo izvađeno iz tijela majke koja ne želi trudnoću. Pitam se na koji način bi se onda argument o posebnom odvojenom životu održao te u kojem smjeru bi išla rasprava. Više se ne bi moglo pričati o tome cijenimo li život već o obavezi žene da taj život održi unutar svoga tijela, a onda bi možda neki shvatili da 'ženska reproduktivna prava' ipak postoje.
12.09.2013. 11:56
kosee:
Jako bih voljela da liječnici pronađu ili uvedu način da 'dijete' (prema hrvatskim zakonima u slučaju abortusa riječ je o zametku mlađem od 10 tjedana, zato navodnici) jednostavno izvade iz žene, porode da tako kažem. Zanima me bi li se onda to smatralo ubojstvom. Jer 'dijete' nije 'ubijeno', ono je samo izvađeno iz tijela majke koja ne želi trudnoću. Pitam se na koji način bi se onda argument o posebnom odvojenom životu održao te u kojem smjeru bi išla rasprava. Više se ne bi moglo pričati o tome cijenimo li život već o obavezi žene da taj život održi unutar svoga tijela, a onda bi možda neki shvatili da 'ženska reproduktivna prava' ipak postoje.
12.09.2013. 11:57
Anon:
Prvo o nazivlju - nije zakon taj koji donosi nazive stupnja razvoja djeteta nego medicina. A to što tvrdiš (nije dijete nego zametak) je isto kao da tvrdiš za dijete staro tjedan dana (dakle rođeno) da to nije dijete nego novorođenče. To su samo nazivi, i jedan može uključivati i drugi, sam naziv nije osnova za raspravu.

A druga tvrdnja, ako sam dobro shvatio tvrdiš da dijete kada bi se izvadilo iz majčine utrobe ne bi moglo samo preživjeti. Uzmimo opet dijete staro tjedan dana, što ako ga majka odbaci od sebe - da li bi ono moglo samostalno živjeti? Ne. Da li je onda moralno ubiti dijete staro tjedan dana pošto ne može samostalno živjeti?

I također majka ima obvezu održati život koji se porodio prije tjedan dana uza sebe, da li tu možemo primjeniti 'ženska reproduktivna prava' i dozvoliti majci da odbaci tjedan dana staro dijete?

Dešava se kod kasnijih trudnoća da se dijete izvadi živo prilikom abortusa. U takvim slučajevima se ili stavlja u inkubator (vrlo rijetko) ili se usmrćuje rukom doktora, ili se ostavlja sastrane da samo umre. Kako tvoja moralna načela gledaju na to?
12.09.2013. 13:16
zlatan:
ANONE, uopće nije istina da je ta priča iz Irske prenapuhana. Istina je da liječnici nisu smjeli izvršiti pobačaj jer je to u Irskoj kao "pravoj" katoličkoj zemlji zabranjeno. Pa je zbog toga dotična stomatologinja Indijka jednostavno umrla. To je zločin počinjen od strane države, je li tako? A bile su i velike demonstracije zbog toga u Dublinu, jer nije svim Ircima ispran mozak.
Inače ne slažem se sa tvrdnjom da oni koji smatraju da je zakonsko pravo na pobačaj nužno zlo, tu i sebe ubrajam, promoviraju smrt. Tobožnji protivnici pobačaja to stalno imputiraju, po onoj zloglasnog Goebelsa (Hitlerov ministar propagande, zločinac), dakle kaže Goebels: devet puta kaži laž, deseti put to je istina. Također je rekao: što veća laž, to uvjerljivija istina.
Ja smatram da zabrane u tako osjetljivom području života kao što je pobačaj, nikada nisu riješile problem. Samo su ga uvećavale to je jedina istina. Isključivo edukacija mladih ljudi po pitanju odgovorne spolnosti, kao i edukacija društva da ne smiju postojati neželjena djeca, može broj pobačaja svesti na minimum. Možda će čak i nestati.
Ali totalitaristi imaju svoj zločinački monopol na istinu. Zabrana je njihov jedini adut. Bez edukacije, bez poboljšanja društvene svijesti, bez poboljšanja ekonomskih uvjeta.
Spominjete zlostavljanje crnaca u prošlosti, ja bih radije rekao Afrikanaca. Pa ja sam nešto napisao o tome, pogledajte pod članak: GDJE JE NESTAO KONGO, a onda i sami o tome potražite podatke.
Inače i njemački nacisti su smatrali da postoje narodi koji su niža rasa pa je slobodan lov na njih. Tako je Hitler prije rata rekao: Židovi i Slaveni moraju umrijeti, da bismo mi mogli živjet. Po dobijenom ratu bilo je predviđeno fizičko uništavanje desetaka i desetaka milijuna Slavena, a preživjeli su trebali biti samo robovi nove rase germanskih gospodara. Ali srećom nacistička gamad je izgubila rat.
Inače za obavljeni pobačaj u to vrijeme je bila predviđena smrtna kazna, pa je tako i izdajnička od strane njemačkih nacista i talijanskih fašista postavljena ustaška vlast u paradržavnoj tvorevini NDH, isto pobačaj kažnjavala smrću. Nije mi poznato je li se ta kazna dosljedno provodila ili ne. Naime nametnute od strane okupatora te vlasti su tada imale puno veće "poslove".
12.09.2013. 13:33
Anon:
Prenapuhana je priča, netko je iskoristio tu nesreću za postizanje svojih ciljeva, pročitaj članak: www.lifesitenews.com/news/breaking-reporter-who-broke-savita-story-there-may-have-been-no-request-for
Istina jest da je bilo doktorskih propusta i mislim da je to istragom i dokazano no da citiram članak "“As leading medical experts have pointed this case had very little to do with abortion"
Dakle nije "zločin počinjen od strane države" nego nemar doktora koji nije vezan uz pobačaj nego uz druge komplikacije koje je nesretna trudnica imala.

Potpuno se slažem o tvrdnji da se najviše priče treba vrtiti oko edukacije mladih i društva, tu leži najveći problem. I tu sada dolazimo do priče o zločestim korporacijama kojima je u interesu da se mladi neobrazujju (ili da bolje kažem "krivo obrazuju"), i to je zanimljiva diskusija ali nije skroz vezano uz trenutnu temu. Možda drugom prilikom :)

Ej polako, nećemo ovo pretvoriti u političku temu o ustašama i partizanima :)

Ali onako iskreno, zar ne možeš naći paralelu sa tim jadnim robovima i malenim djetešcem u utrobi, od oboje se život obezvrjeđuje? Meni je to isto. Ovo sad nema veze sa zakonom nego sa osjećajima - osjećaj da vlastita majka ne želi da živiš? Nije li to jadno?
12.09.2013. 21:49
tajuska:
www.libela.org/sa-stavom/2271-pa-sto-onda-da-se-nisam-rodila/

mislim da je puno gore roditi se i znati da te nisu zeljeli, da si rezultat neuspjesne kontracepcije i cijeli zivot slusati kako je zbog tebe sve zrtvovano.....sto mislis kako je onoj dvogodisnjoj djevojcici koju je otac do krvi premlatio u ducanu? ili svoj onoj djeci po domovim? djeci koju zlostavljaju ljudi koji nikada nisu trebali postati roditelji? da me kojim slucajem moja majka nije zeljela, rade bi da me nije rodila nego da sada u 33-oj godini imam traume i oziljke of nesretnog djetinjstva koje cu prenositi na svoju djecu.
13.09.2013. 09:47
kosee:
"Dešava se kod kasnijih trudnoća da se dijete izvadi živo prilikom abortusa. U takvim slučajevima se ili stavlja u inkubator (vrlo rijetko) ili se usmrćuje rukom doktora, ili se ostavlja sastrane da samo umre. Kako tvoja moralna načela gledaju na to?"

To je u Hrvatskoj ilegalno.
Da razjasnim svoj stav - mislim da je zakon o pobačaju koji trenutno vrijedi u RH dobar i da ga ne treba mijenjati, a on dozvoljava pobačaj do 10-og tjedna. Dozvoljava trudnoj ženi da donese odluku, a opet definira granicu.

"I također majka ima obvezu održati život koji se porodio prije tjedan dana uza sebe, da li tu možemo primjeniti 'ženska reproduktivna prava' i dozvoliti majci da odbaci tjedan dana staro dijete?"

Ovo uopće ne razumijem. Pričaš o rođenom djetetu koje je staro tjedan dana? Ili o izvađenom zametku starom tjedan dana? Jer vidim da se izraz 'dijete staro tjedan dana' kod tebe različito primjenjuje, ovisno o kontekstu. Dijete je rođeno biće. Ostalo je fetus. Bez obzira na to što će većina ljudi govoriti da je to dijete ili beba u trbuhu, nitko neće mjesec dana prije poroda reći da je dijete staro 8 mjeseci.

"Ovo sad nema veze sa zakonom nego sa osjećajima - osjećaj da vlastita majka ne želi da živiš? Nije li to jadno?"

Je, a ti zagovaraš da rađamo ljude koji će s tim osjećajem proživjeti cijeli svoj život. Lijepo je što smatraš da svaka majka treba voljeti i željeti svoje dijete no to nažalost nije tako. Žena prisiljena da iznese trudnoću možda će u trudnoći piti alkohol, pušiti, dizati teške predmete, biti izložena zračenjima. I što onda? Što misliš da se postiže time što se nekoga prisili na trudnoću, pod pretpostavkom da ne živimo u ružičastom svijetu u kojem žena nakon prvog ultrazvuka shvati da je oduvijek htjela to dijete. Kako regulirati da ona vodi tu trudnoću kako treba, da ne naškodi nerođenom djetetu, da sama sebe ne ozljedi, da ne obavi pobačaj ilegalno itd?
13.09.2013. 10:09

Stup srama

Iz drugih medija

AEM