Prozor u svijet

15.03.2014. 08:33:51 - Rebecca Winson (New Statesman)

da bi društvo bilo bolje za sve, moramo početi od onih kojima je najteže

Ne smijemo zaboraviti revolucionarne korijene Dana žena

Clara Zetkin u Berlinu 1920.

Clara Zetkin u Berlinu 1920.

Međunarodni dan žena. Osmi marta. Prema UN-u na taj bismo se dan trebali 'osvrnuti na ostvareni napredak' i 'odati počast trudu i djelima običnih žena'. I to zaista činimo. Google je prošlogodišnji dan žena obilježio jednim od svojih genijalnih doodleova, gradovi diljem Europe organizirali su svečane povorke, dok su u izlozima robne kuće Selfridges  prikazivani kratki filmovi o poznatim dizajnericama i voditeljicama.

Uza sve prikaze uspješnih žena zaboravili smo proslaviti one koje su nam omogućile da ostvarimo ono što jesmo danas. Pored žena koje su u vrijeme krvavih prosvjeda, sveopće gladi radničke klase i usred nezamislivih prevrtanja utemeljile Međunarodni dan žena, današnje feministkinje izgledaju slabašno. Luise Zietz i Clara Zetkin su davne 1910., potaknute rastom broja aktivistkinja, predložile drugoj Socijalističkoj  internacionali svjetsko obilježavanje dana promicanja prava žena. Unatoč podvojenosti muškog dijela tadašnjih sindikata, žene su započele obilježavati svoj dan, nastavljajući istu praksu i u narednih nekoliko desetljeća.

U vrijeme dok su Zetkin i Zietz predlagale novi inicijativu, demonstracije radnica u tekstilnoj industriji, pod nazivom Uprising of the 20.000, privukao je pozornost diljem svijeta. Krvavi prosvjed radnica u njujorškoj tekstilnoj industriji, pod vodstvom 23-godišnje ukrajinske imigrantice Clare Lemlich, čak i nakon što su joj rebra polomili plaćenici vlasnika tvornice u kojoj je radila, na ulice je privukao desetke tisuće žena.

Prvi Međunarodni dan žena organiziran je 19. ožujka 1911. godine. Diljem Europe na ulice je izašlo više od milijun žena zahtijevajući jednakost prava. Uspješnost akcije ubrzo je zasjenila tragedija koja je pogodila Claru Lemlich i njezine suradnice. Vatrena stihija poharala je tvornicu u kojoj je radila Lemlich; 146 žena je poginulo jer su ih vlasnici zaključavali za vrijeme trajanja smjene, zbog čega se nisu uspjele spasiti. U nemilom događaju Lemlich je doživjela slom tražeći tijelo poginule rođakinje. Ova je tragedija do današnjeg dana ostala najveća industrijska katastrofa u povijesti SAD-a, izazvavši sveopću osudu i usmjerivši sva buduća obilježavanja Međunarodnog dana žena isključivo na prava radnica.  

Dan žena nastao je na korijenima ljevičarske tradicije koje su doživjele kolaps izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. Nekoliko godina kasnije Dan žena dobio je ponovno na važnosti kada je skupina Ruskinja pokrenula jedan od najvećih događaja 20. stoljeća. Marširajući St. Petersburgom, na njihovo veliko iznenađenje, pridružili su im se radnici iz okolnih tvornica podupirući njihov zahtjev za 'kruhom i mirom'. Sati koji su uslijedili pretvorili su mali prosvjed u pravu revoluciju. Car Nikolaj je abdicirao, ustanovljena je nova vlada, te su za nekoliko mjeseci vlast preuzeli boljševici.

Svi znamo što je uslijedilo, a sustav koji je omogućio nastanak ovih revolucionarnih događaja kao i samo obilježavanje Dana koji je pokrenuo, s vremenom je bačen u zaborav. Neki/e povjesničari/ke tvrde da su korijeni borbe namjerno zanijekani za McCarthyjeve ere. Drugi pak smatraju da razlog leži u političkim promjenama - kako god bilo, ono što je Međunarodni dan žena predstavljao nekad i na što je sveden danas ne smije proći neprimijećeno.

Dan koji je bio posvećen najsiromašnijim ženama postao je čisti reklamni trik masovnih trgovačkih lanaca, pod krinkom promicanja jednakosti: Dan žena savršen je primjer neuspjeha feminizma u povezivanju sa siromašnima. Možda će vas razljutiti ovaj tekst (molim vas, reagirajte ako osjetite potrebu, bilo bi izvrsno vidjeti postoji li neka feministička masa), ali ostaje činjenica da se uz sva istraživanja i prepirke na Twitteru posljednjih godina, mnoge žene i danas još uvijek nalaze u istom položaju kao Clara Lemlich 1910. - prekopavajući traži tijelo bliske osobe. Nekako konstantno ne uspijevamo povezati sve niti priče.     

Iste tvornice i danas postoje diljem svijeta, na isti način kao što još postoji trafficking, ropstvo, neljudski radni i životni uvjeti. U našoj neposrednoj blizini su samohrane majke, siromašne djevojke, obične žene koje teškom mukom prehranjuju obitelj. A o čemu mi raspravljamo na Twitteru? O ružičastim igračkama, grudima u časopisima i likovima žena na novčanicama. Ništa od toga nije važno, ali biramo koncentrirati se na lakše teme jer nemamo volje baviti se ičim težim.

Međunarodni dan žena - i možda feminizam općenito - danas opasno naginje pro-forma protestu. Femen poziva na međunarodni štrajk žena 2017., koji je imao veliki potencijal, samo da se nisu odlučili čekati tri godine ne bi li se poklopio sa stogodišnjicom Februarske revolucije.

Neposredno prije smrti, Clara Lemlich je u 96. godini organizirala svoje njegovateljice u sindikat. Siromašne žene ne moraju biti fokus Međunarodnog dana žena kako bismo odali počast ženama poput Lemlich. One moraju biti fokus zbog onoga što je Clara Lemlich znala i za što se borila do samoga kraja - da bi društvo bilo bolje za sve, moramo početi od onih kojima je najteže. Toga se trebamo sjećati 8. ožujka.

Prevela i prilagodila: Ana Begić

Tagovi: clara zetkin, clare lemlich, feminizam, luise zietz, međunarodni dan žena, osmi marta, radnička prava, ženska ljudska prava, ženska radnička prava

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM