U fokusu

Dvostruki standardi

Kada ćemo prestati nazivati uspješne žene nametljivima?

Kada ćemo prestati nazivati uspješne žene nametljivima?

Istraživanje procjena rada pokazuje da su osobne kritike većim djelom usmjerene na žene. To je samo jedan primjer kako društvo nastoji žene s velikim poslovnim ambicijama spustiti na zemlju. Istraživanje lingvistkinje i stručnjakinje za tehnologiju Kieran Snyder objavljeno je u kolovozu na web-stranici www.fortune.com pod naslovom: “Klopka nametljivosti: Visoko pozicionirane žene i muškarci drugačije su opisani prilikom procjene njihovog rada”.

“Drugačije opisani” je  podcijenjivanje.

Snyderino istraživanje, koje je uključivalo pregled 248 procjena rada 180 osoba iz 28 različitih kompanija, otkrilo je začuđujuće rezultate.

Samo je 58,9 posto predanih procjena rada od strane muškaraca sadržavalo kritične povratne informacije, za razliku od 87,9 posto predanih od strane žena. Za muške zaposlenike, povratne informacije bile su u formi konstruktivnih prijedloga u vezi poboljšanja, ali kada se radilo o ženama kritike su bile veoma osobnog karaktera. Snyder je izdvojila procjene rada koje se u bilo kojem obliku mogu smatrati kao “negativna kritika osobnosti”, uključujući riječi poput “šefovanja”, “nametljiva”, “oštra”, “preosjećajna” i “iracionalna.” Od 83 kritičkih ocijena rada muškaraca, samo su dvije sadržavala takvu ocijenu osobnosti. No, pojavile su se u 71 od ukupno 94 procjena rada kada se radilo o ženama.

Snyder je prva koja je govorila o ograničenju njezinog istraživanja, jer je ona osobno tražila da radnici svojevoljno podijele svoje procjene rada (iako nisu znali o čemu se radi u istraživanju). No, s pravom naglašava, rezultati doista zaslužuju dublje istraživanje. Samo riječ “nametljiva” koristio se 17 puta u ocijenama rada žena, ali nijednom kod muškaraca.

Većina ocijena rada koje je Snyder proučavala, birani su prema jačini, tako da su ove kritike većinom bile usmjerene prema uspješnim, visokopozicioniranim ženama. Praksa da se uspješnu ženu bombardira s velikom dozom seksizma kako bi je se stavilo na svoje mjesto nije izolirani fenomen, kada bismo mjerili prema nedavnim događajima.

Ruska astronautkinja Yelena Serova prikazana je na naslovnicama kako se sprema za odlazak u svemir nakon godina intenzivne pripreme. Bez obzira na njezinu ekstenzivnu stručnost, novinari su Serovu bombardirali pitanjima o osobnoj higijeni i roditeljstvu. Vjerujem da nisam jedina koja je poželjela zapljeskati kada se konačno obrušila na novinare nakon pitanja o tome kako će praviti frizure na Međunarodnoj svemirskoj postaji, i upitala: “Mogu li i ja postaviti pitanje: zar vas ne zanimaju frizure mojih kolega”?

U slučaju borbene pilotkinje Ujedinjenih Arapskih Emirata, bojnice Mariam al-Mansouri; koja je hvaljena od svih strana u misiji protiv meta Islamske države, samo kako bi je komentatori Fox News-a spustili na zemlju: “Problem je u tome, što ga ona nije znala parkirati, nakon što je bacila bombe,” rekao je jedan, dok se drugi nadovezao: “Da li bi se to smatralo kao sise na zemlji?”

Obrazac se ponavlja svaki put iznova; odvjetnica za ljudska prava Amal Alamuddin još je jedan primjer –  u medijima je prikazana kao jedna u nizu bezimenih pratilja Georgea Clooneyja. “Georgeova djevojka” možda i ima zapaženu međunarodnu karijeru, dvije diplome iz prava i brojne nagrade, govori nekoliko jezika i stalno surađuje s Ujedinjenim narodima, ali njezino najzapaženije postignuće svakako je činjenica da je zarobila srce hollywoodskog najpoželjnijeg samca. Pa, i kada naslovnice govore o Alamuddininoj karijeri, srozavanje njezinog profesionalnog identiteta je toliko očito da se možete tome nasmijati: “Zaručnica Georgea Clooneyja odbija zahtjev UN-a kako bi se provela istraga konflikta u Gazi”.

Ovi različiti slučajevi otkrivaju obrazac – uspješne žene izazivaju neugodu kod ljudi. Prevladav stav u društvu da su neženstvene i neprirodne stoga ih je potrebno spustiti s konja. Najjednostavniji način kako ih natrag smjestiti u okvire kontrole je podsjetiti ih kako će, bez obzira na sva njihova postignuća, prvenstveno  suditi kao ženama i nikada neće biti dovoljno dobre. Ipak, djevojke su te koje trebaju ljude natjerati da ih zavole, one su mekane, pristojne, tihe i nježne. Kada ste preuspješne, prepametne, imate previše postignuća, riskirate da vas se podsjeti na to da ste to postigle žrtvujući vašu žensku privlačnost.

I dalje slavimo jako i snažno vodstvo kod muškaraca, dvostruki standard je toliko očit da je pomalo i smiješan, ali nipošto nije smiješno kada se žene upuste u pronalaženje mjesta u poslovnom svijetu. Jedna je tvitala svoje iskustvo na @EverydaySexism: “Jedan prodavač je glasno pričao kada sam držala prezentaciju. Tiho sam ga zamolila da prestane to raditi. Kasnije mi je upravitelj poručio da sam nametljiva.

Ovi izrazi češće su u uporabi nego što bi isprva mislili. Nedavno je Stella McCarthy izjavila: “Snaga u žena je prilično nametljiva i zaista često neprivlačna”. Zar ova smiješna riječ nametljiva ne iskače malo previše u svakodnevnom govoru?

Ovo nije problem koji će se brzo riješiti. Duboko je ukorijenjen u idejama našeg društva o tome što znači za ženu biti privlačnom i koliko smo uspješno pripremljeni na to da pustimo ženama da jednostavno budu prije nego što počnemo osjećati potrebu da ih maknemo. Uključivanje žena u važnije poslovne uloge trebalo bi pomoći jer ako ih ima u većem broju to će biti teže nazivati ih “jajolomcima” i “harpijama.” Svi možemo igrati ulogu u tome analizirajući svoju nesvjesnu pristranost i da pripazimo na riječi koje koristimo posebice kada smo na poslu ili razgovaramo s mladim ljudima.

U međuvremenu, zaplješćimo ženama poput Serove koja ja uprla prstom na dvostruke standarde. Potičem svaku ženu pilotkinju neka slijedi primjer brazilske pilotkinje koja je bez ceremonije izbacila putnika iz svog aviona nakon što je on povikao, “Ne želim letjeti sa ženom za kontrolnom pločom”. Sljedeći put će dvaput razmisliti.

Prevela i prilagodila Marija Sabolić