Prozor u svijet

12.11.2014. 14:10:01 - Marinella Matejčić

Umjetnost kao okidač bijesa

Pobješnjele katoličke udruge protiv umjetnosti

(Foto: El Confidencial)

(Foto: El Confidencial)

U sklopu izložbe "Doista korisno znanje" postavljene u Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia u Madridu, izložen je i rad argentinskog feminističkog kolektiva Colectiva Mujeres  pod nazivom Cajita de fósforos (Kutija šibica, 2005.), što je u naravi kutija šibica s ilustracijama s obje strane – na jednoj se nalazi crkva u plamenu, na drugoj tekst "Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori".

Kršćanske udruge su ocijenile kako je izlaganje rada u tako prestižnoj ustanovi "uvredljivo za kršćane" pa je Španjolska komora kršćanskih odvjetnika zatražila od Ministarstva kulture razrješenje dužnosti ravnatelja Muzeja, Manuela Borja-Villela, radi podizanja izložbe koja, prema njihovom stajalištu, ima "očite anti-katoličke tendencije i mogla bi uzrokovati zločine protiv slobode religije", prenosi aleteia.org.

Kao odgovor na bijes kršćanskih udruga, koje su nakon otkrića eksponata počele javno prozivati muzej radi trošenja državnog novca na "vrijeđanje", Muzej je prošli tjedan u španjolskom tisku objavio kako "umjetnička djela reflektiraju samo stavove njihovih autora/ica" i da je izložba zaštićena od cenzure radi principa slobode izraza koji garantira španjolski Ustav. U odnosu na kontroverzno djelo, navode kako djelo "govori o određenom povijesnom kontekstu i zbog toga (o istome) može biti razgovarano samo metaforički u sadašnjosti".

Kršćanse udruge napravile su dvije online peticije kako bi protestirali protiv "napada Muzeja na slobodu vjere". Peticija kojom se traži ostavka ravnatelja muzeja je do trenutka pisanja teksta sakupila 9221 potpisa. Druga peticija, kojom se želi ukazati na nepravdu korištenja javnog novca za izložbe koje "vrijeđaju kršćane" i uklanjanje "Kutije šibica" iz postave, sakupila je 40 777 potpisa.

Kao odgovor na katoličke peticije, Internacionalni odbor za muzeje i galerije moderne umjetnosti (CIMAM) pokrenuo je još jednu online peticiju kojom podupiru rad  Manuela Borja-Villela, ravnatelja muzeja, i njegov tim, u "njihovoj borbi protiv pokušaja cenzuriranja rada unutar izložbe "Veoma korisno znanje". Ista je sakupila 2383 potpisa.

Uz navedeno djelo, u postavi se nalazi i drugi rad istog kolektiva, koji kaže: "Kada bi Papa bio žena, pobačaj bi bio zakon", što je isto jedan od razloga zašto su kršćanske udruge u Španjolskoj toliko uzrujane.

Prema popratnim materijalima izložbe, ona za cilj ima ojačati poziciju promišljanja kritičke pedagogije kao bitnog elementa u kolektivnioj borbi, te istraživati tenzije između osobe i socijalne emancipacije kroz edukaciju s primjerima koji obuhvaćaju i povijesnu i sadašnju zbilju. "Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori" je rečenica koja se pripisuje ruskom misliocu Piotru Kropotkinu, te je postala moto španjolskog anarhista Buenaventura Durrutia, koji je ubijen na početku Španjolskog civilnog rata.

S obzirom da je podizanje izložbe "Veoma korisno znanje" dobilo i sudski epilog, umjetnost Colectiva Mujeres je izvršila svoj zadatak – šokirala je i navela na promišljanje. Izložba je otvorena do veljače 2015. godine i kontroverzna "Kutija šibica" je još uvijek izložena.

Tagovi: colectiva mujeres, crkva, katolici, katolička crkva, kutija šibica, umjetnice, umjetnost

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (13)

Stari komentari

Bocko:
Ostajem zapanjen da jedna udruga poput Libele, koja se tobože bori protiv nasilja, može naći makar i slovo opravdanja za ovako otvoreno širenje mržnje.

KADA TREBA ŠITITI MRŽNJU PREMA KRŠĆANSKIM VJERNICIMA; ONDA JE LIJEVOLIBERALNIM TOTALITARISTIMA SVE DOZVOLJENO.

KUTIJA ŠIBICA NA KOJOJ JE OTVOREN POZIV NA PALJENJE VJERSKOG OBJEKTA JE UMJETNIČKO DJELO?

Moja je majka vjernica, i nikad u životu nikom nije željela zlo.
I dandanas, redovito odlazi u crkvu da se pomoli za dušu svojeg sada pokojnog supruga, kao što je cijeli život odlazila moliti za sve nas koji baš i nismo vjernici. Moja majka nije postala vjernica nakon promjene vlasti. Moj otac nije bio vjernik, uvijek se izjašnjavao ateistom. Ne, nije bio komunist, njih je prezirao.Nije baš volio ni popove. Ali je svejedno sklopio sa mojom majkom brak u crkvi, još u vrijeme komunizma, kad je Vatikan odobrio takve brakove. Moj otac je bio tolerantan čovjek, i poticao je moju majku u prakticiranju vjere.
POŠTIVAO JE NJENU VJERU.

A SADA VIDIM DA NEKE POMRAČENI UM POZIVA NA SPALJIVANJE CRkVI. A UDRUGE ZA LUDSKA PRAVA NAZVAJU TO UMJETNOŠĆU:

RECITE MI ; HOĆE LI U TOJ CRKVI KOJA GORI BITI I MOJA MAJKA?
14.11.2014. 07:48
Bocko:
I još nešto.

Bi li se hrabri umjetnik koji je napravio ovo odvratno nedjelo usudio biti tako "avangardan" i sa đamijom ili sinagogom?

Jer, vidim da je umjetnička inspiracija došla uslijed osporavnja prava na pobačaj. A kako znamo, sve monoteističke religije imaju u tom pogledu iste stavove.

KOJE BI BILE REAKCIJE JAVNOSTI DA SADA NEKI DRUGI UMJETNIK NA KUTIJU ŠIBICA STAVI ĐAMIJU ILI SINAGOGU , A NA DRUGOJ STRANI NAPIŠE TEKST:
JEDINA ĐAMIJA/SINAGOGA KOJA JE OSVIJETLJENA JE ONA KOJA GORI !

Samo mi recite, što mislite koliko bi godina zatvora dobio taj "umjetnik" zbog toga jer nitko nije razumio njegovu "umjetnost"????
14.11.2014. 07:59
za:
Sjećate se kakve su proteste u Francuskoj izazvale karikature Muhameda u satiričkom tjedniku Charlie Hebdo? I što je rekao ondašnji francuski premijer Jean-Marc Ayrault? "U zemlji smo gdje je sloboda izričaja zajamčena, sloboda karikature također." Tko je zaboravio, karikatura na naslovnoj stranici časopisa prikazivala je ortodoksnog židova kako gura invalidska kolica u kojoj sjedi osoba s turbanom na glavi.

Umjetnost, treba, može, smije biti provokacija, ako se u umjetnosti postave granice što može,a što ne može biti tema umjetnosti onda umjetnost nema više svoju svrhu.Umjetnost je uvijek bila ta koja je šokirala.
14.11.2014. 11:52
:
Mene jedino smeta što se za umjetnost danas smatra aktivizam. To ne znači da umjetnost ne može biti aktivistička, ali "konceptualne umjetnosti" po meni zapravo nisu umjetnosti. Evenutualno imaju dodirnih točaka s nečim što bismo mogli nazvati instalacijskim esejizmom, ali izvedba u potpunosti ovisi o svom sadržaju i nema tu nekoga izvedbenoga umijeća. Uglavnom.

Karikature jesu umjetnost. Ali mogu biti i loša. Dakako. Umjetnost naravno može biti i propagandna, rasistička, genocidna, svakakva. Nikada umjetnost kroz povijest niti nije bila drugačija.
14.11.2014. 13:00
još jedno muško:
Ma naravno, snaga i poruka nekog umjetničkog djela često su ispred svog vremena i tek će buduće generacije shvatiti to bogatstvo boja, mirisa i zvukova koje nam može priuštiti samo goruća crkva. Simbol je to stvaranja nove crkve koja će se roditi još ljepša i snažnija iz pepela i ruševina ove stare. Uostalom pepeo je simbol poziva na poniznost i pokoru. Vrlo snažna poruka i zaista me čudi zašto se vjernici bune.

Umjetnost je odavno skinula okove i samo oni koji mentalno žive u srednjem vijeku neće shvatiiti djela kakvo nam npr. nudi ovaj umjetnik www.voxfeminae.net/gender-art/item/6263-seks-s-drugom-osobom-svaki-dan-novi-projekt-berlinskog-performera/6263-seks-s-drugom-osobom-svaki-dan-novi-projekt-berlinskog-performera
Taj će performer pokušati obračunati sa stereotipom i dogmama na taj način što će svaki dan spavati sa drugim muškarcem na ne-mjestima poput parkova. Vrlo moćna poruka. Kada srušimo tabue možda ćemo djela ovog velikana moderne umjetnosti imati prilike vidjeti i u Hrvatskoj.
14.11.2014. 14:07
za:
@jos jedno muško, oduševljena sam umjetničkim osvrtom.
Možda bi velikan moderne umjetnosti kad stigne na ove prostore trebao biti predstavljen tvojom povjesno-umjetničkom kompetencijom.
14.11.2014. 16:23
zlatan:
Umjetnost koji put mora i šokirati, jer onda ponekim ljudima dođe iz dupeta u glavu. Eto mene je ovaj tekst inspirirao da se podsjetim prošlosti.
Prva tri stoljeća tadašnji rani kršćani bili su proganjani od rimske imperije, ne zbog vjere, već zbog njihovog nepriznavanja autoriteta države. I tako lijepo 313god u Milanu biva izglasan edikt o vjerskoj ravnopravnosti svih religija. Idućih desetljeća rimsko carstvo se jako kristijanizira i godine 391 kršćanstvo postaje jedina (državna) religija carstva, uz zabranu i progon svih ostalih vjera u carstvu. Razdoblje vjerske tolerancije započeto milanskim ediktom 313god. završava, te 391god. započinje dugostoljetni kršaćnsko-monoteistički vjerski totalitarizam. A šta to nije istina?
Inače ako znamo koliko su kršćani spalili nekršćanskih "svetinja", pa zašto malo ne obrnuti sliku? U toj Španjolskoj krajem 15-og stoljeća kada su prognali preostale muslimane i Židove (1492god) tadašnja španjolska kraljica Izabela katolička i njen suprug kralj Filip napravili su jedan od brojnih zločina protiv čovječnosti. Dio tih izbjeglih Židova prihvatila je Turska (neki došli u Bosnu) i Mletačka tj.Presvjetla Republika Venecija (inače jedna jako pragmatična država, nije imala čak ni Inkviziciju, a Španjolska je imala inkv.do 1834.).
Dio tih Židova došao u Dalmaciju, Split, jer su bili dio Mletačke Republike. Znatno su unaprijedili život u našim primorskim gardovima.
Knez Piotr Kropotkin (izgovarati Krapotkin), jedan od osnivača anarhizma kada je rekao da je najbolja crkva koja gori, to je bila samo metafora. Jer za razliku od religija koje su rado spaljivale druge "crkve" (tuđe, nepoznate), anarhisti nikada nisu pozivali na nasilje. Osim rijetkih ekstremnih nasilnika. Kropotkin je bio veliki protivnik nasilja, pa je ta njegova izjava bila samo metafora, jer je bio svjedok da je upravo Crkva jako nasilna.
U svakom pogledu, a ja bih dodao da su mnogi crkvenjaci i jako vulgarno-materijalistički orijentirani. Lupetaju o duhu svetome i nevidljivoj sili, a kada treba grabiti materijalna dobra, onda su u prvim "borbenim" materijalističkim redovima.
Očito se sve svodi u životu na onu misao. Što veći zalogaj i da što duže traje, pa makar se udavili zbog toga. Osobno iskustvo me uči da su najveći vjernici ujedno i najveći materijalisti kada treba grabiti predmete. Mene to ne čudi, jer oni koji su isprazni moraju u nešto vjerovati osobito ako je taj oblik vjerovanja folklornog tipa, ali i ti isprazni svoju ispraznost pune predmetima.
14.11.2014. 22:50
zlatan:
Knez Kropotkin prihvatio je ideje Oktobarske revolucije, ali je jako brzo bio i razočaran. Nije mogao prihvatiti nasilje, pa ga je Lenjin doživljavao kao mlakonju i čak ga je ismijavao. Iako nije bio komunist, knez Kropotkin je u sovjetsko doba bio priznat i cijenjen. Jedna od stanica moskovskog metroa zove se KRAPOTKINSKAJA, izgrađena pri prvoj liniji moskovskog metroa, 1935god. Valja primijetiti da je tada na vlasti bio Staljin i da mu nije smetalo to sjećanje na "mlakonju" Kropotkina (umro 1921god.).
Inače Piotr Kropotkin bio je svestrani znanstvenik i istraživač, a ne samo anarhist i miran tip koji je od Revolucije očekivao anarhizam. Ali jbga, život je drugačiji od ideala!
14.11.2014. 22:58
još jedno muško:
@za
Zaista sam polaskan što su moje kompetencije primijećene i odgovarajuće nagrađenje mjestom kustosa izložbe. Međutim znajući karakter umjetničkog djela berlinskog performera strah me da i on ne primijeti moje kompetencije te mi u znak zahvalnosti ponudi ulogu u svojoj izložbi tj. projektu. Gay is okay, ali nisam siguran da sam spreman podnijeti toliku žrtvu za umjetnost.

Kada već spominjemo umjetnost kao šok i provokaciju ne mogu ne spomenuti neke od umjetnika prisutnih na Libeli. Ženama su se zacijelo najviše dopali Bocko, a osobito Provokator. Kod cura ja bih pohvalio CuRu koja je svojim smjelim umjetničkim djelom "Svi muškarci mrze žene" kod mene izazvala slične emocije kao i Provokatorov performans "Žene zavide muškarcima na penisu" kod ženskog dijela publike.
Nadam se da će ovi smjeli pokušaji nekim ljudima poboljšati komunikaciju na relaciji dupe-glava.
15.11.2014. 00:20
:
Jebiga, nije moj problem što malo tko zna što znači provocare na latinskom.
15.11.2014. 00:43
ifka:
Pitanje za 1000000 kuna:
tko zna dal bi se sprdanje il pljuvanje LGTB osoba u nekakvom umjetničkom djelu shvatilo kao umjetnost ili govor mržnje?
:)
15.11.2014. 16:37
:
Nevjerojatno, i prije nego sam pročitao tvoj komentar doslovce isto mi je palo na pamet.
15.11.2014. 16:43
još jedno muško:
Nisam više siguran što je umjetničko djelo. A bogami nisam siguran više ni što je umjetnost. Ni riječ djelo mi više ne izgleda lako objašnjiva.
Umjetnost je danas paravan za mnoge političke, ali i sasvim umobolne kreacije.
15.11.2014. 16:55

Iz drugih medija

AEM