Prozor u svijet

16.12.2014. 19:33:28 - Elizabeth Sisco (Critical Condition)

Humanizacija žrtava

Ljudi nisu uključeni

NHI (No Human Involved) ili Ljudi nisu uključeni jest projekt serija javne umjetnosti o problemima u zajednici koji se odnose na seksualni napad i ubojstvo 45 žena u San Diegu od 1985. do 1992. godine. Projekt je počeo 19. veljače 1992. otkrivanjem dva oglasna panoa s fotografijom Donne Gentile i slova NHI. Gentile je bila druga žrtva u seriji ubojstava. Seksualna radnica i policijski doušnik, Gentile je pronađena zadavljena, sa šljunkom u ustima, mjesec dana nakon što je svjedočila protiv dva policijska službenika.

Dva dana nakon postavljanja oglasnog panoa otvorili smo galeriju u prizemlju zgrade u centru San Diega kako bismo izložili portrete 45 ubijenih žena te distribuirali knjigu u kojoj se detaljno opisuje sudjelovanje policije u ubojstvu Donne Gentile i ostalim slučajevima, kao i policijski nemar u istragama.

Performans Carle Kikrwood, MWI – Many Women Involved (Žene su uključene), prikazan je tri večeri za redom u galeriji. Na Međunarodni dan žena održan je forum na razini lokalne zajednice o serijskim ubojstvima i nasilju nad ženama. Cilj projekta je odavanje poštovanja ubijenim ženama, podizanje osviještenosti o serijskim ubojstvima i loše izvedenim policijskim istragama te povezivanje lokalne reakcije na zločine sa širim društvenim stavom prema rodnom nasilju.

Serijska ubojstva postala su poznata pod nazivom 'ubojstva prostitutki'. Ovim nazivom, policijske snage San Diega vješto su manipulirale javnom percepcijom kako bi spriječili sablažnjivanje i svjesnost o zločinima te kako bi sakrili obujam policijske upletenosti u ubojstva. Pošto smo uvjetovani uvjerenjem da su smrt i nasilje rizik posla seksualnih radnika/ca, na njihovu smrt reagiramo apatično i ravnodušno sa spremnošću da krivimo žrtve i prihvatimo ubojstvo prostitutke kao jednu od teških životnih realnosti. U isto vrijeme, osjećamo olakšanje da se takva brutalnost ne može dogoditi nama koji se bolje prilagođavamo društvenim normama.

Naš pokušaj rušenja stereotipa koji karakteriziraju prikaz ubijenih žena bio je dijelom potkopan reakcijom policijskih snaga na projekt. Na dan kada su postavljeni oglasni panoi, u jednom od rijetkih obraćanja vezanih uz projekt, Richard Lewis, zapovjednik snaga određenih za istraživanje ubojstava rekao je novinarima: "NHI je stari termin koji vuče korijene daleko u prošlosti ubojstava, daleko u stare dane na Istočnoj obali". Lewis je fikcionalizirao termin, izjavivši da je termin čuo prvi put dok je bio "mlad i čitao detektivske časopise". Također, izjavio je da policijski službenici ne koriste termin  u istragama ubojstava. Lewisov spin termina NHI brzo je preuzet od strane elektronskih i tiskanih medija. U 90 posto članaka o projektu NHI je okarakteriziran kao 'stari policijski termin', odnosno narodna nostalgija bez suvremene vrijednosti.

Lewisova tvrdnja da policijski službenici ne koriste termin NHI opovrgnuta je objavljenim izjavama policijskih službenika koji su priznali upotrebljavanje termina 1990. godine. Sacramento Bee citirao je policijskog službenika San Diega: "To su bila ubojstva bez ili s minimalnom kaznom u slučaju sumnje ili 'prekršajna ubojstva', bikerice i prostitutke zovemo NHI – ljudi nisu uključeni". Za vrijeme otvorenosti izložbe policijski službenici i jedan bolničar napisali su svoje komentare u galeriji u kojima su priznali korištenje termina NHI. Nazvavši se istražiteljem 'prekršajnih ubojstava', policijski službenik rekao je da je treniran da zanemari humanost žrtava 'tamnije' strane života. Medijska pokrivenost projekta ovjekovječila je ubijene žene kao prostitutke, narkomanke i prolazne.

Ponovno, nadmoćna većina TV vijesti i tiskanih medija rutinski se prema projektu odnosila kao projektu o 'ubojstvima prostitutki' iako smo stalno naglašavali različitost žrtava – kozmetičarke, konobarice, domaćice, lektorice, medicinske sestre, burzovne mešetarke, službenice u prehrambenoj industriji, književnice. Manje od polovice ubijenih žena su bile seksualne radnice. Ipak, percepcija javnosti bila je ograničena generaliziranjem i označavanjem svih žrtava kao 'loših djevojaka'.

Dok su mediji simpatizirali koncept stavljanja lica žrtvama ipak su prešutno gurali ono što McCabe naziva 'nacionalno poricanje'. McCabe iznosi: "Ako možemo pronaći grešku u ponašanju žrtve, možemo biti sigurni da smo nepovredivi za takve napade". Zbog spektra upletenosti policije s ubijenim ženama, službenici San Diega – od državnog odvjetnika do načelnika policije su učinili malo kako bi opovrgnuli ideju  da su te žene zaslužile umrijeti zbog načina na koji su živjele.

Ova poruka može biti uspoređena s drugom serijom ubojstava u San Diegu 1990. U tom slučaju, sve žrtve su brutalno seksualno napadnute i ubijene od strane napadača u mirnim srednjoklasnim četvrtima. Tada je ubio pet žena. Najveća potjera u povijesti policijskih snaga San Diega ga je zaustavila. Policija je jednom dnevno informirala javnost iz specijalnog stožera postavljenog u četvrti. Gradski vijećnik išao je od vrata do vrata upozoravajući stanovnike da poduzmu strože mjere opreza. Novinari i policija su naglašavali da je jedna od žrtava bila studentica i da je radila u sportskom dućanu. Sakrivali su činjenicu da je na pola radnog vremena radila kao striptizeta. Striptiz nije bio zanimanje koje je odgovaralo ovakvom profilu žrtve.

Nakon što je novinar upitao šerifa da usporedi odlučnost rješavanja ubojstava Care Knott, studentice pronađene zadavljene u San Diegu 1986. godine s usporenim procesom rastućih 'serijskih ubojstava prostitutki' rekao je: "Teško je privući toliko empatije za prostitutku koliko za lijepu studenticu".

Selektivne policijske snage promoviraju dvostruke društvene standarde i vjerovanje da loše djevojke dobiju ono što traže. Ali linija koja odvaja dobre i loše djevojke je promjenjiva i bilo koja od nas može postati 'loša djevojka'. Nancy Allison White, dvadeseta žrtva u 'serijskim ubojstvima prostitutki', bila je službenica na burzi dionica, čiji se auto pokvario po noći na koridoru 1-8 gdje su tijela ubijenih žena bila bačena. Prema detektivu Tomu Streedu, glavnom inspektoru u slučaju, "odjeća Nancy Allison White nije bila proturječna s onim što bi uzbudilo osobu umiješanu u ostale slučajeve". Ležerna ljetna odjeća Nancy Allison White, kratke hlače i top, u noći ubojstva izložila su ju riziku. Opasna procjena detektiva Streeda ponašanja Nancy Allison White pokazuje neosjetljivost policijskih službenika u istrazi ubojstva 45 žena. Također, pokazuje veći društveni refleks da se krivi žrtva. Takav stav i ponašanje povećavaju opasnost za svaku ženu koja je vani sama iz bilo kojeg razloga.

Svrha NHI projekta je humanizacija žrtava i demonstracija da je nasilje nad ženama neprihvatljivo. Izložba je doslovce posudila lice svakoj ubijenoj ženi. Od 1985. godine, kada su ubojstva počela, do 1992. godine, u lokalnim novinama se pojavilo samo sedam fotografija  ubijenih žena. Policija je odbila objaviti fotografije drugih ubijenih žena na temeljima ometanja istrage. Kada nismo mogli dobiti sve fotografije, tražili smo žene iz zajednice da uskoče kao zamjena za 37 žena. Zamjene su bile učiteljice, domaćice, administratorice, terapeutkinje, socijalne radnice, književnice, umjetnice, odvjetnice, znanstvenice, rančerice i poduzetnice. Korištenje zamjena poslalo je poruku solidarnosti s ubijenim ženama iz zajednice. Bilo je to javno priznanje da je nasilje nad ženama prijetnja svim ženama i da se karakteriziranjem žrtava seksualnog nasilja kao prostitutki, narkomanki i prolaznih guši javna zabrinutost i daje lažan osjećaj drugim ženama.

NHI projekt stvorio je trenutak javne svjesnosti i širi osjećaj u zajednici San Diega. Dao je glas Pat Riccio, majci jedne od ubijenih žena. Pat je pričala s velikom hrabrošću i elokventnošću o zanemarivanju, nepoštovanju i neosjetljivosti vlasti u istrazi ubojstva njene kćeri. Projekt je pružio prostor obitelji Linde Christine Marler kako bi se prisjetili izgubljene sestre. Govorenje o serijskim ubojstvima u kontekstu javne umjetnosti dozvolilo je građanima San Diega da ozbiljno preispitaju problem nasilja nad ženama. Ljudi su bili zabezeknuti magnitudom serijskih ubojstava i dubinom policijske umiješanosti u zločine. Kroz projekt smo uspjeli poručiti da nijedna žena ne zaslužuje umrijeti na brutalan način kao što su ove žene: "Kazna za prostituciju nije pogubljenje". (Linda Barker-Lawrence, National Victim's Center, Dallas, citirana u San Diego Union, February, 12, 1989)

Iako, netko se još uvijek izvlači od kazne. Tim osnovan za istragu ubojstava je raspušten. Postoji pokušaj da se određeni broj ubojstava 'prišije' muškarcima koji su u to vrijeme bili u zatvoru. Policijski službenici su uspješno iskoristili stigmu prostitutki kako bi zataškali svoju vlastitu korupciju. Nažalost, policija je slika društva kojem služe. Nadamo se da je NHI bacio svjetlo na opasnost koja prijeti svim ženama u društvu koje niječe prave krivce za 'plaće za grijeh', favorizirajući lažnu udobnost dihotomije oznaka dobra/loša djevojka.

 

Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar

Tagovi: policija, prostitutke, sad, seksualno nasilje, smrt, stereotipi, svijet, žrtve

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM