Među aktivistima/kinjama za društvenu pravdu i u feminističkim krugovima ne govori se dovoljno o privilegiranosti Zapada.
I to postaje ogroman problem u društvenom aktivizmu.
Krasna stvar u vezi toga što živimo u digitalnom dobu je to što je aktivizam postao dostupniji budući da se može događati online. Internet omogućuje ljudima diljem svijeta da razmjenjuju ideje, uče jedni od drugih i pokazuju solidarnost s drugima.
No učinkovitost ovakvog aktivizma je ograničena ako nismo svjesni na koje smo načine privilegirani u odnosu na druge, te načina na koje je pristup internetu ograničen.
Često vidim kako su rasprave o zapadnim privilegijama odbacivane ili izbjegavane.
Ne iznenađuje što oni koji odbacuju ovakve rasprave žive u zapadnim zemljama. No iznenađuje, i zapravo je tužno, što su mnogi ljudi koji ne priznaju zapadne privilegije ili zahtijevaju ‘dokaz’ o njihovom postojanju aktivisti koji se bore za socijalnu pravdu – isti oni ljudi koji bi rekli kako je pogrešno zahtijevati od opresiranih ljudi da dokazuju svoju opresiju.
Ponekad, ljudi tvrde da zapadna privilegija ne postoji zato što ljudi na Zapadu još uvijek doživljavaju opresiju.
Radi se o sljedećem: iskustvo nekog oblika opresije ne poništava privilegije koje imate.
Naravno, to može promijeniti način na koji osjećate ove privilegije, ali to ne znači da te privilegije ne postoje.
Naprimjer, muške privilegije postoje, no to zasigurno ne znači da svi muškarci imaju iskustvo privilegije na isti način. To će ovisiti o njihovoj klasi, rasi, seksualnoj orijentaciji, (ne)invalidnosti itd.
Muškarci imaju privilegiju koja je zasnovana na njihovom rodu, ali to ni u kom slučaju ne znači da ti muškarci ne doživljavaju opresiju zasnovanu na drugim aspektima njihovog identiteta.
To jest, svijest o zapadnoj privilegiranosti ne znači da nitko na Zapadu ne doživljava opresiju.
To također ne znači da svi ljudi u ne-zapadnim zemljama doživljavaju opresiju na isti način.
Naprimjer, ja živim u Južnoafričkoj Republici i bjelkinja sam. To već samo po sebi znači da sam daleko više privilegirana od većine ljudi u mojoj zemlji te da zapadne privilegije ne utječu na mene na isti način.
Trebali bismo ispitati na koje se načine različiti oblici opresije i privilegija suodnose sa zapadnim privilegijama, umjesto da u potpunosti poričemo njihovo postojanje.
Kroz razgovore s (uglavnom afričkim) intelektualcima/kama i aktivistima/kinjama, uspjela sam sastaviti popis primjera zapadnih privilegija. Zbog vlastite geografske lokacije, ova lista naginje afričkoj perspektivi.
1. Ljudi iz drugih zemalja ne ulaze u tvoj grad ili zemlju kako bi te pokušali “spasiti”.
2. Ljudi ne dolaze u tvoju zemlju zbog volonterskog turizma, što je dobronamjerna, no često dehumanizirajuća i štetna praksa.
3. Članci – čak i oni o neokolonijalizmu – imat će više utjecaja ako ih je napisao netko tko živi u zapadnoj zemlji, s polazišne točke neke zapadne zemlje.
4. Možeš pretpostaviti da svi poznaju tvoje nacionalne tradicije i kulturalne norme.
5. Ako ti ne poznaješ nacionalne tradicije drugih, nećeš biti optužen da si neznalica.
6. Tvoje zemlja je zastupljenija u medijima. To uključuje pisane medije, televiziju i filmove.
7. Kada je tvoja zemlja predstavljena u medijima, dobit ćeš informirani, slojeviti prikaz. Također, tvoju zemlju nitko ne svodi na hollywoodske trope. Tvoja zemlja nije reducirana na pojedinačnu priču.
8. U filmovima o tvojoj zemlji obično glume ljudi iz tvoje zemlje, a ne ljudi iz drugih zemalja koji često niti izgledaju niti zvuče kao ljudi koje bi trebali predstavljati.
9. Romani o tvom kontinentu, zemlji ili geografskoj regiji nemaju svi iste ilustracije na omotima.
10. Tvoju zemlju ostatak svijeta ne fetišizira ili tretira kao ‘egzotičnu’.
11. Tvoju zemlju ostatak svijeta ne tretira kao ‘nazadnu’.
12. Ljudi ne tretiraju tvoj cijeli kontinent kao da je jedna monolitna država.
13. Većina stanovnika tvoje zemlje vjerojatno ima čvrstu, stabilnu, relativno jeftinu vezu s internetom…
14. … što znači da je tvoja zemlja zastupljenija u društvenim medijima i digitalnom aktivizmu.
15. ‘Globalne’ platforme vjerojatno poznaju tvoje nacionalne tradicije i rituale, a ignoriraju one drugih zemalja.
16. ‘Globalne’ platforme će objaviti tvoje nacionalne tragedije i ignorirati ili marginalizirati tragedije koje se događaju drugim narodima.
17. Kada se u tvojoj zemlji dogodi neka tragedija, možeš očekivati da će se ljudi diljem svijeta solidarizirati s tvojim narodom.
18. Tragedija i opresija u tvojoj zemlji vjerojatno neće biti upotrebljeni kao “taktika skretanja teme” kako bi se izbjegla diskusija o tragedijama koje se događaju drugdje.
19. I obratno, razgovori o tragedijama koje se događaju u tvojoj zemlji vjerojatno neće biti korišteni kako bi se privukla pažnja na probleme neke druge zemlje.
20. Relativno je lako dobiti statistike i studije o određenim stvarima u tvojoj zemlji. Možda ovo djeluje trivijalno, no uzmite u obzir kako je korisno imati pouzdane statistike o, naprimjer, tržištu rada, kriminalu, nejednakosti u plaćama i dostupnosti obrazovanja.
21. Ne moraš učiti sve te stvari o drugim zemljama. Ljudi iz drugih zemalja, međutim, moraju učiti o tvojoj zemlji kao da je to pitanje života ili smrti.
22. Ne moraš učiti sve te stvari o drugim zemljama. Ljudi iz drugih zemalja, međutim, moraju učiti o tvojoj zemlji kao da je to pitanje života ili smrti.
23. Ako se preseliš u drugu zemlju nakon što si postigao obrazovne kvalifikacije, nećeš morati krenuti s obrazovanjem od samog početka, budući da će se tvoje zapadne kvalifikacije smatrati adekvatnima.
24. Ljudi će često tvoje obrazovanje i karijeru doživljavati kao vrednije.
25. Tvoja kultura nije izjednačena s tvojim kontinentom. Često vidim kako ljudi navode rečenice kao ‘afričke poslovice’. Poslovice pripadaju narodima, kulturama, religijama i plemenima – ne cijelim kontinentima. Isto tako, ljudi govore o ‘afričkoj plemenskoj’ glazbi, odjeći i kulturi.
26. Ironično, popisi privilegija uglavnom su specifični za zapadne zemlje (najčešće za SAD).
Premda je opresija globalni problem, iskustva opresije se razlikuju na različitim geografskim lokacijama.
Kako bismo shvatili gotovo univerzalne opresivne sustave, potreban nam je jedinstveni, globalan pristup.
To zahtijeva da osvijestimo činjenicu da su neki od nas privilegiraniji od drugih, na osnovi zemlje ili regije u kojoj živimo.
Sposobnost da prepoznamo svoje privilegije prvi je korak u borbi protiv opresije.
Nadam se da će vam ova lista pomoći da uvidite što su to zapadne privilegije i kako one funkcioniraju.
Ako osjećate zapadne privilegije, ohrabrujem vas da se borite protiv njih. Obrazujte se. Obrazujte druge. Slušajte opresirane. Razmišljajte kritički o pretpostavljenim pojmovima koje imate o drugim zemljama, te na koji su način te ideje opresivne.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
