Prozor u svijet

31.03.2015. 20:31:10 - Katie Cheney (firstpeoples.org/)

Silovanja i seksualna ropstva:

Kako korporacije sudjeluju u nasilju nad ženama?

Rosa Eblira Coc Inh

Rosa Eblira Coc Inh (Foto: Roger LeMoyne, MacLeans)

Rosa Elbira Coc Ich grijala je tortilje kad je devet muškaraca ušlo u njezin dom. Prislonili su joj pušku uz glavu, bacili je na pod i silovali, jedan po jedan. Mayanka iz Q'eqchi zajednice u Guatemali tek je prisilno preselila i sagradila novu nastambu. Dvanaest dana nakon dolaska prijetio joj je novi izgon popraćen silovanjem. Istjerivači nisu stali na Rosi; desetak žena iz iste zajednice potvrdilo je da su žrtve grupnih silovanja radnika, policijaca i zaštitara koji su štitili rudarsku kompaniju na čijem je teritoriju mayanska zajednica napravila nove nastambe.

Rodno uvjetovano nasilje ima pandemijske razmjere prema izvještaju Ujedinjenih naroda: 35 posto žena diljem svijeta pretrpjelo je fizičko ili seksualno nasilje. Na ženama se iživljavaju njihovi partneri, članovi obitelji, bliže zajednice i vlade, a u novije vrijeme niču slučajevi s nasilnicima koji rade za korporativni svijet, piše autorica ovog članka Kati Cheney.

Silovatelji Rose imali su blagoslov rudarske kompanije  Hudbay minerals. Štitili su zemljište oko rudnika koje je stoljećima pripadallo Q'eqchi zajednica Maya. Kako tvrde, kompanija Hudbay Minerals prisvojila je tu zemlju bez ikakvog pokušaja dogovora s njihovom zajednicom, a upravitelji Hudbaya potom su zaposlili zaštitare da ih brane od domorodačkog stanovništva. Jedna od metoda bila je silovanje i mučenje stanovništva 2007. godine.

Žrtve silovanja u Q'eqchi zajednici tri su godina šutjele da bi potom napravile pionirski poduhvat: uz podršku cijele zajednice podigle su tužbu na Vrhovnom sudu u Ontariu. Bila je to prva optužba na kanadskom sudu protiv domaće kompanije za kršenje zakona i ljudskih prava u inozemstvu. Q'eqchi zajednica je kompaniju optužila i za oružano ubojstvo i streljanje  u 2009. godini koje je rezultiralo smrću i invaliditetom dva pripadnika zajednice.

Istraživanje je još u tijeku, a glasnogovornici kompanije u potpunosti negiraju optužbe.

Silovanje kao oružje korporativnog svijeta

Još je 2010. godine Ban Ki-Moon pozvao privatni sektor da odigra ključnu ulogu u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama. Kako promijeniti kompanije koje same započinju nasilje?

U proteklom desetljeću zabilježeno je više slučajeva u kojima su korporacije, posebice one rudarske, optužene za nasilje nad ženama. Anvil mining u Demokratskoj Republici Kongo osiguravao je avionske letove i terenska vozila tamošnjim oružanim snagama koji su silovali i mučili stanovništvo u blizini Anvilovog rudnika. Unocal Oil Corporation optužen je za prešutno dopuštanje silovanja, ropskog rada, ubojstava i prisilnog raseljavanja stanovništva tijekom konstrukcije plinovoda u Burmi. Royal Dutch Shell Oil nečasno se proslavio početkom devedesetih godina. Zatirali su prosvjednike koji su se bunili protiv njihovih istraživanja u Nigeriji, a vojska je u njihovo ime ubijala, pljačkala i silovala Ogone, lokalno stanovništvo.

Prevelik broj optužbi protiv rudarskih korporacija uključuje silovanja i druga seksualna zlostavljanja žena. Silovanje se stoljećima koristilo kao ratno oružje, a u slučaju genocida u Ruandi sudski je proglašeno ratnim zločinom.

Da citiramo UNICEF, "seksualno nasilje protiv žena uništava društvo zajednice kao rijetko koje oružje. Postavlja stigmu na cijelu obitelj koja je propatila bol i nasilje zbog silovane žene, supruge, majke, sestre. Šteta koja je učinjena ženi širi se na njezinu obitelj i kulturu obzirom da su u mnogim zajednicama upravo žene moralni čuvari društva".

Bakken: eksplozija trgovine seksualnim robljem u Sjevernoj Dakoti

Iako se većina takvih slučajeva dešava u nerazvijenom svijetu,  SAD je također uključen u nekoliko njih. Naftna kompanija Bakken povećala je svoju proizvodnju nafte u Sjevernoj Dakoti za pet puta, dosegla godišnju proizvodnju od milijun i sto tisuća barela i postala drugi najveći proizvođač u zemlji. Radnici naseljavaju kampove koji zadiru na teritorij Indijanskog rezervata. Kako raste broj solidno plaćenih radnika, naselje doživljava eksploziju zloupotrebe droga, ubojstava, pljački i silovanja što dovodi u opasnost žene u obližnjem rezervatu. Zabilježene su slučajevi trgovine domorodačkih žena koje postaju seksualne radnice i ovisnice o heroinu.

Netom naseljeni Europljani počeli su iskorištavati indijansko stanovništvo prije više stotina godina, no taj trend i dalje postoji u blizini indijanskih rezervata. Više od trećina prostitutki na Aljaski domorodačkog je porijekla iako predstavljaju manjinu: tek 7.9% stanovništva. U Kanadi su djeca i žene koju iskorištavaju za seksualne usluge većinski domorodačkog porijekla. Iako čine desetinu stanovništva, seksualne radnice pripadaju autohtonoj zajednici u više od dvije trećine slučajeva dok je broj takve djece zabrinjavajućih 90%.

Seksualna trgovina u Bakkenu, alarmirala je vodstvo indijanskog rezervata. Kako kaže Sadie Bird, direktorica njihove koalicije protiv nasilja: " Imamo krizno stanje, cijelo vrijeme pokušavajući razumjeti nove krizne situacije za koje nismo ni zamišljali da će nam zakucati na vrata. Nismo spremni za ovo". Iako seksualna eksploatacija u Sjevernoj Dakoti postoji već dulje vrijeme, probleme im zadaju brojni novi klijenti, radnici na naftnim bušotinama.

Reakcija naftne kompanije svodi se na šutnju. Bakken, za koji operiraju tvrtke Apache, ConocoPhillips, ExxonMobil i Hess, ne preuzima nikakvu odgovornost za upletanje njihovih radnika u nasilje, silovanja, zloupotrebu droge te ilegalnu prostituciju u protekle dvije godine.

Nula posto društvene odgovornosti za korporacije

Bakken i druge kompanije ignoriraju društvene probleme i nasilje koje potiču svojim djelovanjem.  Mogućnost nekažene šutnje dozvoljava svim takvim multinacionalnim korporacijama bezbrižno operiranje diljem svijeta.

Kako bi spriječili divljačka silovanja i protjerivanje stanovništva, predstavnici Hudbaya mogli su pregovarati s autohtonom zajednicom koja živi na tom području. Društveno odgovorno poslovanje Hudbaya ipak leži na jako niskim granama: pokazuju to protesti autohtonog stanovništva protiv njihovog iskorištavanja teritorija.

Rudarske i naftne kompanije diljem svijeta slijede isti obrazac isključivanja lokalne zajednice. Izvještaj organizacije First's people worldwide iz studenog 2014. pokazuje kako samo 8% američkih korporacija u tom području ima ugovore o poslovanju koji uključuju odnose s lokalnom zajednicom i poštivanje ljudskih prava. To znači da je golema većina autohtonih zajednica na čijem se području crpi nafta ili vade rude potpuno nezaštićena od potencijalnog zlostavljanja.

Iako korporacije nanose dovoljno zla s unajmljivanjem radnika koji postaju silovatelji, situacija postaje još gora kad njihovi glasnogovornici pokušavaju podmititi žrtve da šute. Najpoznatiji je slučaj rudnika zlata Porgera na Papui Novoj Gvineji. Njegovo bogatstvo donijelo je rukovoditeljima iz kanadske Barrick Gold kompanije vrijednost od  20 milijardi dolara  u proteklih 25 godina. Da zaštite rudnik od lokalne zajednice, u Barrick Goldu unajmili su 450 zaštitara.

Posljedice?  Zaštitari su silovali najmanje 170 žena. U izvještaju Human Rights Watch-a mogu se pročitati strašne priče o grupnom silovanju i premlaćivanju žena, a sve u ime "zaštite  rudnika", odnosno njegovih otpadaka gdje stotine ljudi riskira živote u potrazi za zaboravljenim komadićem zlata.  Žrtve su izvijestile da im je dan izbor između grupnog silovanja i plaćanja kazne i odlaska u zatvor. Nekoliko njih silovano je unatoč tome što su odabrale zatvorsku kaznu.

U korporaciji Barrick Gold pet su godina šutjeli o silovanjima.  Pod pritiskom nevladinih organizacija, 2013. godine uredili su ured kod samog rudnika kako bi primali žalbe žrtava. Žena kojoj je žalba bila uvažena mogla se kvalificirati za odštetu pod uvjetom da  potpiše kako "neće tužiti Barrick Gold na Papui Novoj Gvineji ni drugdje u svijetu". Autorica spominje da je odšteta kompanije uključivala nekakvo savjetovanje i mini kredit, nedostatnu naknadu za 170 obilježenih žena uz traumatični povratak na mjesto zločina.

Barrick Gold bilježi slične slučajeve u drugim krajevima svijeta. U rudniku zlata North Mara u Tanzaniji, 14 žena pretrpjelo je seksualno nasilje od policajaca i zaštitara rudnika. Tome treba pridodati optužbe za ranjavanja i ubojstva drugih stanovnika. S druge strane, Barrick dobiva nagrade u Kanadi kao tvrtka koja najviše podupire održivi razvoj.

Ukoliko pridodamo žrtve rudnika kompanija Barrick Gold, Hudbay Minerals, Shell, Anvil Mining, Unocal Oil Then uz žrtve seksualne trgovine u Bakkenu, spojimo sva ubojstva, mučenja, razbojstva i zloupotrebu droge u ime profita, što dobivamo? Rat se tradicionalno definira kao oružani sukob država. Nije li ovaj zbroj zločina velikih korporacija nalik ratu koji se vodi ženama i rodno uvjetovanim nasiljem kao oružjem?

 Prevela i prilagodila Marina Damian

Tagovi: korporacije, nasilje, nasilje nad ženama

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM