Prozor u svijet

25.05.2016. 17:08:18 - Petra Kos

jedna od najutjecajnijih ruskih umjetnica

Ljubov Popova - žena čiji je dizajn nosila cijela Moskva

Varvara Stepanova (lijevo) i Ljubiv Popova (desno)

Varvara Stepanova (lijevo) i Ljubiv Popova (desno)

Ljubov Popova (24. 4.1889.- 25. 5.1924.) jedna je od najutjecajnijih ruskih umjetnica prve polovine 20. stoljeća. Suosnivačica je konstruktivizma i iznimno velik utjecaj je imala na razvoj ruske avangardne umjetnosti. Iako je najpoznatija po svojim slikama na kojima je francuski kubizam i talijanski futurizam kombinirala u osebujan kubofuturistički stil, manje je poznato da se bavila i kazališnom kostimografijom i scenografijom, te tekstilnim dizajnom. 1916. pridružila se Maljevičevom suprematističkom pokretu i od tada se potpuno posvetila apstraktnoj umjetnosti.

Od revolucije 1917. priklonjena je ideji novog poretka i podržava izgradnju nove sovjetske Rusije. Nekoliko godina kasnije potpuno odbacuje ideju o dekorativnoj svrsi umjetnosti i pridružuje se konstruktivistima, prihvativši njihov stav da umjetnost treba biti praktična i svrhovita, i razvijati se u skladu s razvojem tehnologije i industrijalizacijom. Nakon svoje posljednje umjetničke izložbe 1921. godine, posvetila se praktičnijim vidovima umjetnosti, pa tako te iste godine radi na scenografiji Mejerholdove predstave Veličajni rogonja[1]. U duhu konstruktivizma, Popova je za scenografiju koristila naprave poput preča, trapeza i cirkuskih ljestava, povezavši tako u avangardnom stilu teatarsku umjetnost sa supkulturom cirkusa. Istovremeno, kostimografiju svodi na plavu radnu odjeću, time se priklonivši konstruktivističkoj težnji da se narod obuče u radna odijela. Osim kroz rad u kazalištu i na filmu, svoju naklonost ideji novog poretka je pokazivala i kroz dizajn knjiga, izradu socrealističkih agitprop plakata i tekstilni dizajn[2].

1923. godine odlučila je posvetiti se dizajnu tkanine, što je bila svojevrsna kulminacija njenih dotadašnjih umjetničkih nastojanja i promišljanja, te suradnje s konstruktivistima. Tako je jednom prilikom izjavila: "Niti jedan umjetnički uspjeh nije mi pružio toliko zadovoljstva koliko pogled na seljanku ili radnicu kako kupuje materijal koji sam dizajnirala"[3]. Svoje umjetničke vještine odlučila je iskoristiti u utilitarne svrhe i stvaranjem uporabnih predmeta masovne proizvodnje sudjelovati u izgradnji nove komunističke države. Kao predavačica na Vhutemasu (Viša umjetnička i tehnička škola u Moskvi), nastojala je stvoriti suradnju između škole i tvornica za izradu uporabnih predmeta, s namjerom da studenti/ce iz prve ruke uče o izradi i dizajnu robe za masovnu proizvodnju, no ideja je propala jer su u to vrijeme gotovo sve tvornice bile u potpunom rasulu. Jedna od rijetkih iznimaka bila je industrija tekstila koja je u 1920-ima ponovno počela jačati. U očajničkoj potrazi za dobrim dizajnerima, moskovska tvornica tekstila je 1923. svim umjetnicima uputila javni poziv na suradnju. Popova je s oduševljenjem zgrabila priliku da bude dio procesa industrijske proizvodnje, te je u jesen iste godine zajedno s umjetnicom Varvarom Stepanovom, s kojom je surađivala i u konstruktivističkom pokretu, počela raditi u tvornici tekstila.

I Popova i Stepanova nastojale su u dizajn tekstila uvesti suvremena i inovativna rješenja i duh konstruktivizma. Međutim, nametanje geometrizacije forme nad zastarjelim naturalističkim dizajnom iznimno neorganiziranoj tvornici, pokazalo se prilično zahtjevnim.

Iako je u odnosu na slikarstvo dizajn tekstila tražio nešto drugačiji pristup (motive je valjalo izraditi na način da se mogu beskrajno ponavljati na bali tkanine), Popova je i tu vrlo vješto primijenila svoj stil temeljen na eksperimentiranju s apstraktnim oblicima i njihovom permutacijom i ponavljanjem da bi se stvorio beskrajno ponavljajući motiv. Njena hrabra upotreba kontrastnih boja i geometrijskih motiva i danas ostavlja dojam modernosti.

Čvrsto je vjerovala da umjetnost pripada svima, a ne samo onima koji si ju mogu priuštiti, i to je nastojala primijeniti i u izradi i dizajnu tkanina. Umjesto u do tada uobičajene floralne motive, Popova je žene oblačila u naoko jednostavne geometrijske kombinacije živih boja i jasnih, oštrih linija. Od svojih je tkanina u prvom redu dizajnirala svakodnevnu odjeću namijenjenu ženama iz radničke klase, no kod nekih je dizajna očito da je na prvo mjesto stavljala ornamentalnost, a utilitarnosti nadređivala skulpturalni pristup oblikovanju tekstila. Bez obzira na to je li odjeća koju je dizajnirala bila za svakodnevnu upotrebu, ili se radilo o stiliziranim dizajnerskim komadima, Popova je uvijek dizajnirala odjeću koja se mogla proizvesti masovno, te je time bila dostupna svakome, a ne samo onima s dubljim džepom. Njena je želja bila oblikovati stil nove nacije i stvoriti eleganciju dostupnu svima.

Svestrana, puna energije, iznimno nadarena i među svojim suvremenicima/ama poznata po nevjerojatnoj produktivnosti, Ljubov Popova je bila žena koja nikad nije prestala pomicati i svoje i tuđe granice u umjetnosti i dizajnu. Preminula je od šarlaha kad joj je bilo samo 35 godina.


[1] Nomadi ljepote / A. Flaker

[2] http://www.tate.org.uk/research/publications/tate-papers/14/liubov-popova-from-painting-to-textile-design

[3] Umjetnost / A. Butler et al.

Tagovi: dizajn, komunizam, ljubov popova, radništvo, slikarstvo, umjetnost, umjetnost kao politički aktivizam

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM