U fokusu

Poezijom za Gazu

Hala Alyan: Gaza

Hala Alyan: Gaza

Masovni prosvjedi kojima Palestinci i Palestinke u Gazi traže pravo povratka traju od 30. ožujka. Od tada je poginulo više od 120 ljudi, a ranjeno oko 13 tisuća. U petak je svijet obišla priča o mladoj medicinskoj sestri Razan Najjar, koju su izraelski snajperisti ustrijelili dok je pomagala ranjenima. Od početka prosvjeda krajem ožujka ranjena su 223 člana i članice medicinskog osoblja, a dvoje ih je, uključujući Najjar, preminulo od ozljeda.

U nedostatku adekvatnih artikulacija osjećaja oko recentnih zbivanja u Gazi, okrećemo se prijevodu poezije. Pjesme američko-palestinske pjesnikinje Hale Alyan već smo prevodile na Libeli, a sada donosimo i prijevod jedne od njenih pjesama o Gazi.  Za Libelu ju je prevela Ivana Perić.

 

Ovo je čekaj

Ovo je nisam znala da dim može biti ocean

Ovo je sumrak od aluminija i oblaci od sumpora

Ovo je sabah el kheir, dobro jutro

 

Jutro sreće

Jutro od ugarka

Ovo su para i ruševine i baterijom osvjetljena tijela

Ovo je brojanje izgubljenog

Ovo je gubitak brojanja

Ovo je muškarac pozdravlja zoru s glavom pognutom natrag

Ovo je muškarac pozdravlja zoru šrapnelom

Ovo je ne mogu brojati dovoljno brzo

Samhini, oprosti

 

Ovo je kćer

Ovo je napola sam tvoja

Pola svjetla otpuhanog, porođenog od neke svijeće

Ovo je neki paralelni život

Gdje je otac moga oca skrenuo lijevo,

Zgrabio zemlje koliko u šaku stane i umjesto da ode,

Ostao

 

 

Ovo je dijaspora

Ovo je uvijek kroz ekran televizora

Ovo su uvijek kriva pitanja

Ovo je pet drugih obala

Ovo je kukavičluk

Ovo je ne mijenjaj program

Najmanje što možemo je gledati

 

Ovo je dijaspora

Nosi svoje ime u Bangkoku

Nosi svoje ime u Brooklynu

Ovo je razarajuća kugla kompasa

 

Ovo je čekaj

Ovo je nisam znala da nebo može biti tako izgladnjelo

Ovo je metal

Reinkarnacija metala,

Od djece šepave i sive prašine ispod

Izvijenih zgrada

Ovo je nebo puno noževa

Ovo je tijelo nije tijelo nego silueta prsnog koša

I plitak grob

Ovo je povijest plitkih grobova

 

Ovo je nisam znala da ova zemlja ima čeljust

Dovoljno veliku da primi sve

Što su tvoja djeca ispustila

 

Ovo je selo

Ovo je selo jede pepeo tjedan dana

Ovo je Allah

Ovo je dječaci slažu kosti za sreću

Ovo je djevojčice pritišću cvjetove za sreću

 

Ovo je što je sreća

Preživjeti jedan metak za drugim

Ovo je crna voda i fosforna riba

Ovo je nestala struja

Ovo su ruke blatne od prevrtanja po ruševinama

Ovo su ruke blatne za bilo čime što diše

Ovo je sedam vrsta bolesti

Ovo je bijes je kruh ako te drži na životu

 

Ovo je Allahu akbar

Ovo je moli se s obje ruke

Ovo je nisam znala da si sav od ruku i kosti katedrale,

Sav prašina u trepavicama,

Sav zubi zubi i zubi mjesecima

 

Ovo je krov složen od noćnog neba

Gajevi zasađeni iz pepela

Ovo je još uvijek prokuhavaš vodu za maramijeh

Ovo je kćer

Ovo nije pištolj

Ovo nije projektil

Ovo je natjeraj svijet da kaže tvoje ime glasno

Preko Gaze preko Gaze preko Gaze

Dok ne čuju tvoju glazbu

Jer ovo je preživjeti

 

Ovo je voljena si

Svjetlo se proteže preko tvoje zemlje i mora

U ustima si obale Tripolija

I noćnim klubovima Bostona i uglovima pariških uličica

Ovo je glas odveć mekan

Sameena, rajska šuma

 

Ovo je sameena,

Ovo je kćer

Ovo je lampa što recitira fatihu

Ovo je atlas

Ovo je čekaj

Ovo je nastavi čekati dok se nit proteže

Sve tanja iznad oceana

 

Ovo je kompas što traži istok

Glas koji se uči dići

Ovo je kćer

I nosit ćemo tvoje ime svugdje.