Razgovor

08.03.2018. 12:02:24 - Katarina Pavičić-Ivelja

'NE' genocidu, 'NE' opresiji, 'NE' patrijarhatu

8. mart u Afrinu svjedoči nepokolebljivosti ženske revolucije

Sara*

Sara* (Foto: Privatna fotografija)

U tjednu koji je prethodio Međunarodnom danu žena, u sirijskom se Afrinu održao niz manifestacija koje objedinjuju borbu za žensko oslobođenje i otpor trenutno aktualnoj turskoj invaziji. Građani i građanke iz raznih dijelova sjeverne Sirije već se danima okupljaju u Afrinu organizirajući prosvjede protiv napada turske vojske (u trenutnom trajanju od gotovo dva mjeseca) većinom orijentiranih na civilna područja. Budući da je moguće tvrditi da napad na Afrin predstavlja ne samo napad na teritorijalni integritet Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, već i napad na samu ideju ženskog oslobođenja kao jednog od temeljnih stupova revolucije u Rojavi, sjeverno-sirijska ženska organizacija Kongreya Star pozvala je sve žene da 8. mart i dane koji mu prethode provedu upravo u Afrinu. U gradu se stoga, u pripremi za sam Dan žena, već održao niz manifestacija posvećenih upravo ženama, dok se u ostalim gradovima diljem Rojave održavaju kako demonstracije, tako i niz tematski povezanih edukativnih predavanja. Centralno događanje povodom 8. marta održat će se u Afrinu  gdje će mnogobrojne žene još jednom stati jedna uz drugu u solidarnosti kako bi rekle 'NE' kršenju ljudskih prava od strane Turske, 'NE' genocidu, 'NE' opresiji te konačno 'NE' ijednoj manifestaciji patrijarhalnog mentaliteta koji ženama onemogućuje samoodređenje.

O događanjima uoči Međunarodnog dana žena, kontekstu turske invazije, kao i o općenitom značaju tog dana u kontekstu ove, sasvim opravdano 'ženske' revolucije, razgovarala sam sa Sarom* [puni identitet poznat redakciji], Španjolkom, članicom autonomnog ženskog ogranka Internacionalističke komune u Rojavi, koja je prije nekoliko dana s civilnim konvojem posjetila Afrin kako bi se pridružila demonstracijama:

 

I sama si novinarka te si također bila uključena u rad organizacije Rojava Azadi u Madridu, tako da nije nikakvo čudo vidjeti te sada u Rojavi. No, bi li mi ipak mogla reći više o događajima koji su te doveli ovdje gdje si sad?

Nakon dvije godine rada u sklopu kolektiva Rojava Azadi Madrid, održavanja govora, prevođenja vijesti vezanih uz kurdsko pitanje, čitanja i izučavanja paradigme Demokratskog konfederalizma i Jineologije (znanosti o ženi); odlučila sam doći u Rojavu s dva različita cilja. Prvi cilj bio je informiranje javnosti o borbi protiv ISIS-a te pisanje reportaža o životu u sjevernoj Siriji. Bila sam u Raqqi u vrijeme njezina oslobođenja i provela vrijeme s borkinjama YPJ-a pokušavajući razumjeti motivaciju koja stoji iza radikalnih životnih promjena evidentnima na tom području.

Drugi cilj bio je pobliže sagledati razvoj radikalne demokracije u gradovima i selima te posvjedočiti načinu na koji ovaj novi sustav unutar Demokratske Federacije Sjeverne Sirije uistinu funkcionira. Također sam htjela biti blizu ženskom pokretu kako bih bila u stanju bolje upoznati ne samo napredak koji je donijelo žensko oslobođenje, nego i poteškoće na koje žene nailaze. Zbog toga sam se pridružila Internacionalističkoj komuni u Rojavi, koja trenutno provodi ekološku kampanju pod nazivom "Make Rojava Green Again". Kao članici autonomnog ženskog ogranka unutar Komune, pružila mi se mogućnost sudjelovanja na prvoj konferenciji o Jineologiji održanoj u Rojavi, kao i mogućnost prisustvovanja nekolicini edukacija na temu Jineologije i ženske povijesti. Posjetila sam skupinu civilne samoobrane, poznatiju pod nazivom Parastina Jin, za koju je moguće reći da primjenjuje samu srž paradigme samoobrane. Iako je ponekad teško biti u stranoj zemlji, daleko od obitelji i prijatelja, mogu reći da je dolazak u Rojavu najbolje iskustvo mog života.

 

U jednom od svojih članaka pišeš o dvije žene smatrane heroinama u kontekstu otpora u Rojavi – Avesti Xabur i Barin Kobane. Obje su, iako u vrlo različitim okolnostima, poginule u obrani Afrina. U doslovnom, ali i ideološkom kontekstu, na koji način je potrebno sagledati njihove smrti?

Njihove smrti najveći su čin hrabrosti koji osoba može iskazati u svome životu. Obje, i Avesta i Barin, su bile vrlo mlade žene, kao što je slučaj kod većine borkinja YPJ-a. Žrtvovale su svoj život za svoju obitelj, prijatelje i zemlju, ali i za ideologiju koja nadilazi granice, ideologiju koja nastoji promijeniti svijet i zagovara sprječavanje uništenja čovječanstva od njegove vlastite ruke. Znam da YPJ-ovke odlaze na front misleći na žene i imajući na umu ideju ženskog oslobođenja širom svijeta, iako neke nikada nisu niti napustile Siriju. Iz tog razloga smatram da njihove živote, osobnosti te na posljetku i smrti moramo shvatiti kao nasljeđe koje se ne smije zaboraviti u kontekstu nastojanja za očuvanjem čovječanstva, a posebice očuvanjem koncepta slobodne žene.

 

Ovih si dana i sama posjetila Afrin, a informirana sam i da je konvoj s kojim si putovala do grada napadnut od strane turske vojske. Možeš li mi reći kakva je trenutna situacija u gradu? Što te dovelo u Afrin?

Za svog boravka u Afrinu iskusila sam ratne okolnosti kojima je tamošnje stanovništvo svakodnevno izloženo. Bombardiranja su svakodnevna. Dok sam bila u Afrinu, turska je vojska vršila bombardiranja po pet ili šest sati dnevno. No, osim lansiranja nekoliko raketa u unutrašnjost grada, turska vojska nije bombardirala sam centar. Za sad, bombardiranje je u svrhu zastrašivanja usmjereno na prigradska područja i okolna sela kako bi se stanovništvo nagnalo na napuštanje grada. Turska vojska svjesno i namjerno napada civilna područja i infrastrukture. Od 5. ožujka, Turska izvršava žestoke napade na centar obližnjeg Jindiresa. Bombardirali su tržnicu, centar javnog života u svakom bliskoistočnom gradu. Deseci civila su poginuli.

Život u Afrinu nastavlja se bez obzira na sve. Ustrajnost ovih ljudi takva je kakvu nikad prije nisam vidjela. Građani/ke su uistinu aktivni/e – odlaze na prosvjede, organiziraju svu logistiku vezanu za konvoj solidarnosti koji je došao pružiti podršku, pomažu u bolnicama i gradskim odborima. Također organiziraju brojne druge aktivnosti kako bi podržali otpor. Primjerice, imala sam priliku posjetiti "meclise" jedne četvrti (komunalno vijeće sastavljeno od susjeda koji/e, primjenjujući princip samoupravljanja, odlučuju o trenutnim potrebama četvrti). Objasnili/e su nam kako organiziraju smještaj za unutarnje izbjeglice raseljene zbog turske invazije.

No, najnevjerojatnija stvar kod građana/ki s kojima sam stupila u kontakt jest da su svi/e potvrdili/e da neće napustiti grad, da će se turskoj invaziji potpomognutoj od strane raznih džihadističkih grupacija odupirati do samog kraja. Prepuštanje teritorija uzrokovalo bi uspostavu radikalne islamističke vlade, što bi posljedično uništilo sav napredak koji su građani/ke Rojave ostvarili/e tijekom ovih sedam godina revolucije. Jednom sam prilikom pričala s majkom čiji su sinovi na frontu, rekla mi je: "Čak i da svi muškarci u mojoj obitelji poginu, ostat ću u svom domu i čekati neprijatelja. Dok sam živa, neću im dati da prijeđu preko moga praga." Turski plan jest zatrti revoluciju. Ovo što se trenutno događa istinski je genocid koji nastoji izbrisati i posljednju naznaku novo-niknule demokracije na Bliskom istoku, a nažalost nije prvi ovakvih razmjera.

 

Ženska organizacija Kongreya Star pozvala je sve žene da na Međunarodni dan žena i dane koji mu prethode dođu u Afrin. Koji je značaj ovog datuma u kontekstu otpora u Afrinu i zašto si osobno osjetila potrebu sudjelovati?

Ovaj je datum važan zbog toga što 8.mart za sve žene svijeta označava dan prisjećanja na dugu povijest otpora i borbe za prava. Prisjećamo se 1857., prisjećamo se žena koje su stradale u požaru u tvornici tekstila, prosvjedujemo protiv nepravdi kapitalizma, ali i odajemo počast svim drugaricama koje su izgubile živote u borbi za emancipaciju, koju mi stoga moramo nastaviti. Na ovaj dan povezujemo različite realnosti i različite borbe te ih objedinjujemo u jednu, zajedničku borbu svih žena protiv patrijarhata. U Afrinu, tisuće se žena odupire istome neprijatelju – patrijarhalnom mentalitetu utjelovljenom u obliku rata i opresivne države. Primjenjujući paradigmu samoobrane one znaju da imaju pravo – kao što ga ima i svako drugo živo biće na planetu – braniti same sebe od ovakvih napada. No, braniti se ne znači samo uzeti oružje i otići na front. Braniti se znači organizirati se i upravljati vlastitim životima slobodno i samovoljno, pružati podršku jedne drugima u teškim trenutcima, sudjelovati u javnom životu te prakticirati žensku autonomiju dok ona ne postane norma u svakom aspektu života. Žene predvode revoluciju na sjeveru Sirije, one mijenjaju stvarnost na dosad neviđen način. Žene su više od ikoga svjesne da trenutni napadi na Afrin predstavljaju i rat protiv njihove slobode.

Kao članica Internacionalističke Komune u Rojavi, kako ćeš obilježiti 8. mart?

Potrudit ću se što bolje obavljati svoj posao, a to bi značilo informirati javnost o ženskom konvoju solidarnosti, raznim prosvjedima i akcijama koje će se na ovaj dan održati u Rojavi te stečene informacije povezati s širom mrežom događanja širom svijeta. Svaka drugarica u Internacionalističkoj komuni radi uistinu važan posao. Jedna od nas trenutno se u Afrinu pridružila ženskom karavanu, a sudjelovat će i u ostalim aktivnostima predviđenim u gradu za Dan žena. Druga će sudjelovati osmomartovskim demonstracijama u kantonu Jazira, točnije u Tirbespiyeu. U svakom od tri kantona Demokratske Federacije Sjeverne Sirije održat će se regionalne ženske demonstracije organizirane od strane ženske platforme sačinjene od Kurdinja, Arapkinja i Asirijki. Također je važno pružiti medijsku pratnju navedenim događajima, kao i eksponirati iste putem društvenih mreža. Usprkos ratnom stanju zbog kojeg je smrt ovdje postala svakodnevica te usprkos višegodišnjem životu pod terorom Islamske države, usprkos tome što su mnoge izgubile vlastite ili živote članova/ica obitelji, žene i dalje izlaze na ulice i pokazuju da neće odustati već će se nastaviti boriti za slobodu, mir i pravdu.

 

Zašto u revoluciji koju je s punim pravom moguće nazvati 'ženskom revolucijom', gdje je svaki dan posvećen slobodnim ženama, i dalje postoji potreba za obilježavanjem 8. marta?

Ženski pokret u Rojavi borbu protiv patrijarhata shvaća kao zajedničku borbu svih žena na svijetu. 8. mart simboličan je dan koji međusobno povezuje slične osjećaje i slične borbe tisuća žena širom svijeta te ih ujedinjuje u istom cilju i otporu spram istog neprijatelja. Također se radi o danu koji može poslužiti kao odličan povod za sagledavanje dosadašnjeg napretka kao i potrebnih predstojećih koraka i inicijativa. To je dan na koji ujedinjene žene okupiraju javni prostor jer, iako se situacija na sjeveru Sirije dramatično poboljšala, ulice, kao i u ostatku svijeta, i dalje ostaju predominantno muški teritorij.

Sigurna sam da vi – ali i sve ostale međunarodne drugarice – prepoznajete fantastičnu moć ženskog ujedinjenja u spoznaji da, sve dok se držimo zajedno, ne postoji ništa što nas može zaustaviti. Taj je osjećaj od izuzetne važnosti za žene u sjevernoj Siriji. One dolaze iz različitih zajednica, različitih su vjeroispovijesti, dolaze iz raznih gradova, ali na dan poput 8. marta još jednom pokazuju da, ukoliko se ujedine, postaju nezaustavljive.

 

Koja je najvažnija poruka koju žene koje se trenutno okupljaju u Afrinu i pridružuju demonstracijama nastoje prenijeti?

Poruka je sljedeća: Obraniti Afrin znači obraniti žensku revoluciju. S druge strane, poruka je i ta da turska invazija na Afrin predstavlja rat protiv demokracije te ženskog prava na autonomiju i slobodu samoodređenja. Istovremeno, iskazi solidarnosti sa stanovnicama Afrina pokazuju da solidarizacija žena može biti jača od ijednog rata i ijedne represije.

Budući da posjeduješ iskustvo djelovanja u samoj Rojavi, ali i ono djelovanja u solidarnoj organizaciji baziranoj u Španjolskoj, što bi navela kao istinski značajne i učinkovite oblike solidarizacije koje žene izvan Rojave mogu primijeniti?

Informirajte se i informirajte ljude u svojoj okolini. Pokušajte razumjeti kontekst kurdskog pokreta za slobodu, kao i potrebe žena u sjevernoj Siriji. Obratite pažnju na kampanje putem kojih se kurdski pokret obraća internacionalnoj zajednici, čime se nastoji kontrirati nepravdi i opresiji pritom stvarajući lokalne i globalne alternative bazirane na ekološkim, egalitarističkim i, u konačnici, ljudskim vrijednostima. Primjerice, kampanja pod nazivom "Women Rise up for Afrin" iznjedrila je mnoge vrlo uspješne akcije solidarnosti u zapadnoj Europi i južnoj Americi, ali ženski pokret u Rojavi također teži ka povezivanju s ženama iz drugih dijelova svijeta. Ovakve kampanje omogućuju internacionalno ujedinjenje ženske borbe te stjecanje znanja o stvarnosti i iskustvima žena iz raznih dijelova svijeta. Tada možemo znati da nismo same u svakodnevnom odupiranju patrijarhatu i eksploataciji. I žene u Rojavi – koje se odupiru opsadi i embargu nametnutom ne samo od strane Turske, već i okolnih država u regiji – kroz tuđe akcije solidarnosti mogu znati da nisu same. To je ono što i u njihovim i u našim umovima stvara svijest o tome da braniti Afrin znači braniti žensku revoluciju od fašističkog i reakcionarnog mentaliteta potpomognutog oružanim snagama.

Tagovi: 8 mart, afrin, genocid, internacionalistička komuna, invazija, kongreya star, patrijarhat, rojava, turska, ypj, žensko oslobođenje

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM