Objavljujemo intervju Kaline Drenske s bugarskom medicinskom sestrom Ninom Georgijevom koja je sudjelovala u borbama koje su 1. ožujka pokrenule medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje.
U Bugarskoj je pokrenuta nova mobilizacija kojom se zahtijeva poboljšanje radnih uvjeta, povišice plaća i naknada za sve, a ujedno je to i borba protiv korupcije i financijskih rezova u bugarskom zdravstvenom sustavu. Prekomjeran i naporan rad, nedovoljne plaće, beskorisne vladine reforme su razlozi zbog kojih su brojne medicinske sestre napustile zemlju i rade u inozemstvu. Iskustvo bugarskih medicinskih sestara je naličje procesa urušavanja socijalne države i javnog zdravstva europskih zemalja, koje održava loše plaćen ili neplaćen ženski rad, često migrantkinja. Ovakva situacija se globalno pojačala u vremenu sanitarne krize, što povećava teret na leđima svih žena koje rade u zdravstvenom i skrbnom sektoru. Protest medicinskih sestara nije ograničen na zahtjev za boljim radnim uvjetima i plaćama, već proziva transformaciju sustava u korist nekolicine privilegiranih.
KD: Gdje i koliko dugo radite i kako su se radni uvjeti promijenili kroz to razdoblje?
NG: Radim kao medicinska sestra skoro 30 godina i radila sam u raznim bolnicama. Ja sam iz mjesta Ruse i u tamošnjoj bolnici sam radila 18 godina. Zadnjih 10-11 godina živim u Sofiji i tu sam radila u nekoliko bolnica. Volim svoj posao, no tijekom 30 godina radnog iskustva vidjela sam sve pokušaje reformi zdravstvenog sustava i ne vidim niti jedan pozitivan rezultat.
KD: Što nam možete reći o radničkom položaju medicinskih sestara u Bugarskoj – kolika je plaća, koliko traju smjene, koliko sestara obično radi u smjeni?
NG: Plaća je strašno niska i nedovoljna – prema našem kolektivnom ugovoru trebala bi iznositi 950 leva mjesečno (oko 475 eura), no takve plaće se isplaćuju samo u jednoj ili dvije privatne bolnice Sofiji, a čak ni tamo svo medicinsko stručno osoblje ne prima dostatnu plaću.
U nekim mjestima, osim Sofije i većih gradova, plaće iznose samo 600-700 leva (300-350 eura). Stalno nam obećavaju da će nam povisit plaće, no to se do sada nije dogodilo. Imamo redovne smjene koje traju 12 sati. Moraš ispuniti svoju mjesečnu radnu satnicu – 160-170, a ponekad je to i 180 sati. Također, radimo noćne smjene koje su nevjerojatno malo plaćene – doslovno u centima. Imale smo prosvjede za povećanje plaće za rad u noćnim smjenama, no ništa se nije promijenilo. U nekim bolnicama dobijete 1 lev (50 centi) po satu za noćni rad, ali to je jako malo [za usporedbu – prosječna naknada za noćni rad trenutno u Bugarskoj iznosi oko 12,5 centi]. A to je rad u noćnoj smjeni – koja traje 12 sati! Istovremeno si odgovorna za 30 pacijenata i sama u smjeni. To je užasno! Evo, upravo sam završila noćnu smjenu u kojoj sam se brinula za 31 pacijenta! Jako malo sestara je ostalo zbog malih plaća i užasnih radnih uvjeta. Mnogi medicinski stručnjaci su se obrazovali i stekli vještine ovdje, ali ne ostaju u Bugarskoj i idu radit van. Imali smo već i smrtne slučajeve na radnom mjestu, no nitko ne govori o tome.
KD: Možete li nam reći nešto više o vašim protestima – koliko dugo prosvjedujete, kako se organizirate?
NG: Prosvjedi za bolje radne uvjete za medicinske radnice i radnike započeli su prije godinu dana. Prvi državni prosvjed smo imali 1. ožujka prošle (2019.) godine. Organiziramo se preko Facebooka – sve je započelo kao obična Facebook grupa za medicinske sestre i medicinsko osoblje. Mnogi prosvjedi su održani u raznim gradovima diljem zemlje. Sudjelovala sam u prosvjedina ovdje u Sofiji i u Ruseu. Primjećujem da su moje kolegice diljem zemlje jako uplašene – boje se izaći na ulicu, protestirati, reći što misle. Ne razumijem taj strah – moramo moći reći slobodno što mislimo, ne možemo biti potlačene. Šuti se jer je netko “odozgo” u hijerarhiji zabranio razgovore o protestima po bolničkim hodnicima. Prije svega, ja sam osoba – zašto ne bih smjela izraziti ono što mislim?
KD: Jesu li protesti do sada nešto postigli – je li bilo povišica plaća?
NG: Bilo je minimalnih povišica u nekim bolnicama, ali daleko od dovoljnog. Imale smo sastanke s premijerom Borisovim, s ministrom zdravstva Kirilom Ananijevim, ali smo dobile puka obećanja – ništa se nije promijenilo što bi unaprijedilo položaj sestara. U isto vrijeme, u prosincu je osnovan novi sindikat – Sindikat bugarskih medicinskih stručnja/inja. Sindikat ima podružnice po cijeloj zemlji – u gradovima kao što su Sofija, Sliven, Haskovo, Varna i drugi. Prosvjedi se nastavljaju – 1. ožujka ove godine započele smo kontinuirani prosvjed i nadamo se da će ovoga puta naši zahtjevi biti ispunjeni.
KD: U drugim mjestima u svijetu medicinske sestre štrajkaju za ispunjenje svojih zahtjeva, no u Bugarskoj dosad nije bilo štrajkova zdravstvenih radnica i radnika. Mislite li da će se ih biti?
NG: U nekom ćemo trenutku vjerojatno ići u štrajk, no ne smijemo zaboraviti da smo u Bugarskoj i da se ljudi boje. Neke moje kolegice mi govore da ne smijemo pričati o prosvjedu jer je tako rekao upravitelj bolnice. Tko će promijeniti situaciju ako nećemo mi? Nitko!
KD: Kroz kakve je reforme u zadnjih 30 godina prolazio bugarski zdravstveni sustav i kako je to utjecalo na vaš posao?
NG: Po mom mišljenju, nije bilo reformi s pozitivnim rezultatima za nas. Zdravstvo u Bugarskoj je kompletno komodificirano. Uvijek se priča o novcu, profitu i optimalizaciji troškova, jer su bugarske bolnice prisiljene da funkcioniraju prema principima slobodnog tržišta i moraju biti profitabilne. U ovom trenutku naše plaće ovise o tome da što više ljudi bude bolesno, budući da je to jedini izvor prihoda odnosno jedini način da se izvuče novac iz Nacionalnog fonda zdravstvenog osiguranja (NIHF). Naš rad nije plaćen prema njegovoj punoj vrijednosti, i o odlukama bolničkih uprava ovisi kako kako će novac biti redistribuiran – za opskrbu, za plaćanje računa, za pokrivanje bolničkog duga. Pravila i regulative o trošenju i distribuciji javnog novca nisu jasni i mnogo je zlouporaba i prevara. Kontrola potrošnje javnog novca je slaba, a kazne pri otkrivenim slučajevima korupcije i zloupotrebe moći su beznačajne.
Pacijenti su u osnovi pretvoreni u klijente – nisu tretirani kao bolesni ljudi koji trebaju pomoć i skrb. Posvuda niču privatne bolnice i klinike (uz blagoslov ministra zdravstva) – jer je voditi privatnu bolnicu ili medicinski centar trenutno najprofitabilniji posao u Bugarskoj budući da i takve bolnice dobijaju javni novac iz Nacionalnog fonda. Jedno je sigurno: dok god bolnice budu funkcionirale kao profitne institucije, bit će krađa, korupcije i zloupotrebe javnog novca. Zato smo mi, medicinski radnici i radnice, protiv profitabilnih praksi u zdravstvenom sustavu. Centralni zahtjev našeg protesta je prestanak tretiranja zdravstvene skrbi kao profitne industrije. Mi smo ljudi – naše zdravlje nije roba.
KD: Upravo sada se diljem svijeta odvijaju prosvjedi i štrajkovi medicinskih sestara – u SAD-u, u Francuskoj, Njemačkoj. Što biste poručili vašim kolegicama u Bugarskoj i drugim zemljama?
NG: Drage kolegice, ne bojte se! Ostavite svoj kućni komfor i borite se za svoja prava! Vladi odgovara da ih ne uznemirujete sa svojim zahtjevima, jer ne moraju ništa mijenjati ako mi mirujemo i šutimo. Dosta je toga! Dosta je poslušnosti i pristajanja! Progovorimo – snaga je u jedinstvu!
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
