Poznata egipatska karikaturistkinja Doaa Eladl svoje je crteže počela objavljivati 2007. godine u novinama Al Dostor te časopisima Rose Al Youssef i Sabah El Kheir. Danas se njene karikature pojavljuju u značajnim novinama Al Masry Al Youm. Godine 2009. primila je nagradu za novinarsku karikaturu. Nedavno je Eladl postala prva osoba u Egiptu koja se zbog karikature suočava s optužbama za blasfemiju.
Nakon objave sporne karikature o sakaćenju ženskih genitalija neprofitna organizacija Clitoraid je kontaktirala umjetnicu te su joj postavile nekoliko pitanja o njenom radu te posebno o kontroverznoj karikaturi. Treba napomenuti da je u Egiptu većina žena izrezana i da se privatna neprofitna organizacija Clitoraid nada tamo pronaći kirurga i/ili kirurginju koji se žele obučiti u restauriranju klitorisa kako bi vratio dostojanstvo i osjećaj užitka onim žrtvama ženskog genitalnog sakaćenja koje ga traže.
Kada si se počela baviti društveno-političkom karikaturom?
Karikature sam počela crtati prije osam godina za novine Al-Dostour Constitution. U prvoj polovici moje karijere crtala sam političke karikature protiv bivšeg režima, bivšeg predsjednika Mubaraka i Nacionalne Demokratske Partije koja je bila na vlasti u to vrijeme. Tada sam također objavljivala i društveno angažirane stripove u časopisima Sabah Al-Kheir i Rose Al-Youssef. Nekoliko godina kasnije počela sam raditi za novine Al-Masry Al-Youm koje imaju veliki broj čitatelja/ica.
Što te je posebno privuklo da putem karikature izražavaš svoje mišljenje?
Umjetnost karikature je buntovna. Karikaturistica uvijek ima nešto za reći. Otkrila sam da mi moj talent omogućava kritizirati brojne političke I društvene probleme, a otkrila sam da mi nikada ne nedostaje inspiracije za karikature kojima bilo hvalim ili osuđujem.
Kako te doživljavaju s obzirom na to da si žena koja kritizira muškarce općenito, ali i muškarce na vlasti u Vašoj zemlji?
Doživljaj mene se s vremenom mijenjao. U početku, kada sam se tek počela baviti ovom profesijom, većina čitateljstva mislilo je da sam muškarac. To je zbog toga što čitateljstvo ne može zamisliti ženu koja crta karikature, posebno profesionalno političke. Ali, s vremenom sam postala poznata tako da to sada više nije nikakav problem. Na kraju, dobre ideje uvijek nađu put do javnosti bez obzira radi li se o ženi ili muškarcu karikaturisti. Međutim, u karikaturama ne kritiziram isključivo muškarce. Ono što ja kritiziram su navike za koje mislim da su pogrešne i kojih ima mnogo te koje se moraju potpuno preispitati. Na primjer, obrezivanje. To je samo jedna afrička navika. To uopće ne proizlazi iz muslimanske vjere. Egipatski muftija Ali Gomaa, koji je ujedno i jedan od najuglednijih islamističkih teologa, donio je odluku po kojoj je žensko obrezivanje zločin protiv čovječnosti i nije u duhu islama. Ipak, i dalje se prakticira u egipatskim selima i to, nažalost, u ime religije!
Jesu li se poboljšala ženska prava otkako se režim promijenio?
Od pada Mubarakova režima nema nikakvog napretka što se tiče slobode žena zbog toga što se sadašnji sistem ne razlikuje značajnije od prethodnog. Čak je i gori. Koriste religiju samo u svrhu dominacije, samo zbog dobivanja političkih bodova. Ja sam muslimanka i to je moj izbor, ali sadašnji sustav, odnosno Muslimansko bratstvo, interpretira religiju na svoj način i, nažalost, oni ustvari demoniziraju islam. Prije revolucije povremeno sam crtala o ženskim pitanjima i problemima, ali sam sada primorana crtati ovakve karikature o ženama ne bi li obranila vlastitu egzistenciju i osobnu slobodu koje su ugrožene pod vladavinom Muslimanskog bratstva.
{slika}
Zašto si se odlučila napraviti karikaturu o sakaćenju ženskih genitalija?
Mislim da sam na ovo pitanje ranije odgovorila te bih željela nadodati da ne crtam karikature samo o sakaćenju ženskih genitalija već i o ostalim problemima egipatskih žena kao što je nasilje u obitelji, udavanje maloljetnica, (seksualno) uznemiravanje, nasilje nad ženama, pa i o novom fenomenu egipatskog društva koji se zove ‘seksualni masovni teror’ što se odnosi na žene prosvjednice. Ja jednostavno ne mogu šutjeti o svemu ovome.
Kako je javnost na to reagirala?
Reakcija javnosti bila je podijeljena. Neki su vidjeli prekrasnu karikaturu o nečemu što se treba kritizirati, dok su drugi u tome vidjeli svetogrđe muslimanske vladavine. Naposljetku, neki su smatrali da sam to trebala suptilnije odraditi, na manje šokantan način.
Postoji li edukacijski program u Egiptu koji bi zaustavio ovaj ritual?
Prije negoli se religijski režim 70-tih godina prošlog stoljeća počeo uzdizati postojali su obrazovni programi. Također, postoji i jasan zakon koji kriminalizira one koji prakticiraju sakaćenje ženskih genitalija. Državnim bolnicama 90-tih godina prošlog stoljeća zabranjena je takva praksa, a od 2008. ta zabrana vrijedi za sve bolnice. Međutim, trenutno nema nikakvog edukacijskog programa.
Kako se mlađe generacije, i muškarci i žene, odnose prema ovom ritualu?
Kod mladih su reakcije podijeljene, neki su protiv sakaćenja ženskih genitalija dok ga drugi brane.
Prevela i prilagodila Veronika Matijačić
{slika}
