Često se kaže kako feministkinje nemaju smisao za humor!
Tko god je započeo glasinu očito nije vidio nastup Emily Heller. Dolazi iz San Francisca, a sada Emily svoj specifičan stil humora širi i na Istočnu obalu. Kao komičarka za emisiju W. Kaman Bella na FX-u, pridružila se redovima pisaca Totally Biased, Hari Kondabolu and Janine Brito kao dio tzv. Feministing Five kolektiva. Nastupala je u trećoj sezoni John Oliverovog stand up showa na Comedy Centralu i prozvana je jednim od komičara Comedy Centrala koje treba pogledati na komičarskom festivalu u New Yorku. Proglašena je jednom od “7 najduhovitijih ljudi u gradu”. Ujedno ima i novu seriju gdje glumi čitačicu tarot karata. Očito, Emily Heller dokazuju kako feminizam ima jako dobar smisao za humor.
Da budemo jasni, u Emilyinoj komediji može uživati svatko. Šaljenje na račun slobode vikanja odvratnosti kada su Giantsi osvojili Word Series, obavljanja ultrazvuka maternice, bez trudnoće, čekajući svoje posvojeno dijete i idiotizma ljudi koji misle da su svi koji žive u San Franciscu gay bi natjerali svakoga u smijeh na sav glas. Ono što zapravo čini Emily sjajnom je njeno identificiranje kao feministikinje za vrijeme nastupa i zbijanje šala na taj račun. Priznaje stereotipe, satirizirajući njihovu apsurdnost. Ona čini feminističku teoriju bezbrižnom i šali se oko korištenja feminizma kao izgovora kako bi bila “lijena i odvratna” u svom izgledu.
A sad, bez daljnjeg odgađanja, Feministing five, s Emily Heller.
Anna Sterling: Jeste li oduvijek bili smiješni?
Emily Heller: Mislim da jesam. Uvijek sam imala problema s držanjem jezika za zubima, što se, čini mi se, profesionalno jako isplatilo. Ili čini svaku drugu profesiju nemogućom. Proglasili su me najsmješnijom osobom u 8 razredu, ali pošto sam za to vodila kampanju, mislim da se to i ne računa.
Anna Sterling: Kao što ste spomenuli u vašem nastupu imamo malih problema s regrutacijom. Kako možemo napraviti feminizam smješnijim i privlačnijim masovnoj publici?
Emily Heller: Jako je teško, zar ne? Mislim da je najveći PR problem feminizma to što ljudi zapravo ne znaju što je feminizam. Ne shvaćaju kako feminizam označava “ljude koji vjeruju u jednakost”. Oni misle da on predstavlja “radikalne kastracijske neduhovite kuje koje ne žele da se itko zabavlja”. I misle “U redu, ja se ne slažem s tim ljudima, dakle ja sigurno nisam feministkinja”. Mislim smo i mi krive za tu percepciju.
Mislim da postoje brojni načini brisanja stigmi s F-riječi. Kao i s većinom socijalnih problema, niti jedna strategija nije glavna. Važno je da ljudi rade na tom problemu iz raznih perspektiva. Dakle, važno je imati ljute ljude koji će vikati i secirati našu kulturu, ali mislim kako trebamo ljude koji su zabavni, prijateljski, etički, nježni i strpljivi s ljudima koji ne vide svoj vlastite povlastice. Trebamo pokazati priglupim kicošima kako smo im i mi prijatelji. Inače nemaju nikakav poticaj za rad s nama. Komedija se jako slaže s tim, jer ako se smijete mojim šalama, nećete razmišljati ni minute o tome kakva sam ja kuja.
Anna Sterling: Vaši stand up nastupi o feminizmu su urnebesni. Kakvu reakciju inače izazovete od članova publike?
Emily Heller: Hvala Vam puno! Što je stvarno sjajno, temeljeno na povratnoj informaciji koju sam dobila, mislim kako su te šale smiješne feministkinjama, ali i onima koje se time ne smatraju. Nije stvar u tome da sam “ja feministkinja pa bi i ti trebala/o biti”. Stvar je u tome “ja sam feministkinja i evo što je to za mene”. Dakle svi mogu uživati, i nadam se da ljudi odlaze s osjećajem kako su vidjeli drugačiji način kako biti feministkinja ili feminist. Mnoge žene mi se zahvaljuju, što je čudno. Čula sam od publike kako su šale potaknule diskusije o feminizmu na putu kući.
Prema riječima mojih prijatelja, jednostavno identificiranje kao feministkinje na pozornici me učinilo izvorom informacija za muškarce koji zanima mišljenje feministkinja. Provodim puno vremena sa stvarno odličnim, duhovitim, talentiranim i ljubaznim frajerima koji ujedno misle kako seksizam nije problem u našoj državi! Prijatelji smo, pričamo o tome, ali zato što znaju moje stajalište, ispituju me i mislim da je to korisno za oboje. Taj razgovor inače ne bi vodili.
Anna Steriling: Koja je razlika između mišljenja da si duhovit i stvarne duhovitosti? Neki savjeti za one koji se teže baviti komedijom, a neodlučni su?
Emily Heller: Saznati ćeš samo ako probaš. Ima puno neduhovitih ljudi koji se bave komedijom i nitko ne misli da su oni u toj grupi. Samo moraš probati i naporno raditi. Znaj da treba dugo vremena kako bi se postalo stvarno dobro. Također, malo upozorenje: čuti ćeš puno uvredljivije šale na večerima otvorenih mikrofona nego na bilo kojoj drugoj profesionalnoj pozornici. Nemoj dopustiti da te to odvrati, ali nemoj ni preuveličavati. Samo budite svoje i pronaći ćete svoje mjesto i saveznike.
{slika}
Anna Sterling: A sada najdraže komičarsko pitanje. Koji su Vaši najdraži komičari? Koja komičarka ostvaruje napredak u industriji?
Emily Heller: Ima mnogo komičara koji mi se zbilja sviđaju. Ja sam sigurno, kao prvo, obožavatelj. Nikad se nisam toliko smijala kao kad sam bila na svom prvom komičarskom nastupu, a to je bio nastup pokojnog Mitcha Hedberga. Maria Bamford je svima favorit zbog očitih razloga. Kada gledam nastup Johna Mulaneya, Hannibala Buressa, Chelseau Peretti, Kylea Kinanea, Rona Funchesa, Beth Stelling ili Moshe Kashera želim odustati jer oni sve učine tako jednostavnim. Maria Bamford, Jen Kirkman, Kristen Schaal, Aparna Nancherla i Janine Brito svi rade posao koji je hrabar, inovativan i uzbudljiv za pogledati.
Mislim da je Parks & Recreation najduhovitija, i najviše feministička emisija trenutno na televiziji stoga me njezina relativna nepopularnost zbunjuje. Roseanne posramljuje dosta sadašnjeg televizijskog sadržaja s kul radikalnim stvarima s kojima se uspiju izvući (pogledajte epizodu u kojoj Darlene dobije menstruaciju ako želite vidjeti kako spokazati spolnu binarnost na nacionalnoj televiziji na široko privlačan način). Isto je sa Zlatnim djevojkama. Film Djeveruše je odličan, ali zbilja mi se svidio i film Whip it kada je izašao. Zbog njega sam željela postati vatrena tinejdžerka i ljubiti dečke, preseliti se u Austin i postati sudionicom rolerske lige.
Anna Sterling: Tko je Vaša heroina u stvarnom životu?
Emily Heller: Ona će misliti da sam superjadna zbog ovoga što ću reći, ali moja najbolja prijateljica je moja heroina u stvarnom životu. Potpora je ljudima kada postane užasno. Jedno ljeto smo živjele skupa, te me je probudila usred noći jer je čula napad na ženu na drugoj strani ograde od naše kuće u čudnom napuštenom parku. Nismo mogle vidjeti što se događa, ali smo čuli njezine pozive u pomoć. Svi naši susjedi su samo vikali da zašuti, ali Alice je bila jedina osoba koja je vikala muškarcu da prestane jer ćemo inače zvati policiju, što smo na kraju i napravile. Ona je jedina od ljudi koje poznajem koja će a) učiniti nešto takvo i b) koja to čini često i c) ne traži nikakve zasluge za to. Moj instinkt je tada bio da se vratim spavati i nadati se da će netko drugi nešto poduzeti. O toj noći stalno razmišljam. Zbog nje se borim protiv tog instinkta. Trenutno radi za Planned Parenthood i totalno rastura. E da, ona je i jedna od najduhovitijih osoba koje znam.
Anna Sterling: Inače, nevjerojatni ste. Gdje Vas možemo vidjeti?
Emily Heller: Zbilja bih voljela kada biste poslušali Baby Geniuses koji vodim s urnebesnom i talentiranom ilustratoricom Lisom Hanawalt. Na iTunesima je. Nastupam uživo u New Yorku skoro svaku večer u tjednu, uključujući utorke u Sidewalk Cafeu i srijede na UCBeast. Također sam na Twitteru, više nego što bih trebala, @MrEmilyHeller.
Prevela i prilagodila: Ana-Marija Špehar
